REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2129/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Financijska agencija, Zagreb, Vrtni put 3, OIB: 85821130368, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Mrkonjić Laušić, dipl. iur., protiv tuženika Republike Hrvatske, Državni zavod za statistiku, OIB: 49337502853, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate iznosa od 17.492.564,58 kn, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6211/15-2 od 20. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-2001/11 od 22. svibnja 2015., u sjednici održanoj 17. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik isplati iznos od 17.492.564,58 kn, sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I.). Ujedno je tužitelj obvezan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 452.434,00 kn (toč. II.), dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova u preostalom iznosu od 424.968,50 kn odbijen (toč. III.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. i II. izreke, dok je rješenjem odbačena žalba tužitelja protiv toč. III. izreke prvostupanjske presude kao nedopuštena.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju temeljem čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijana presude ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, podredno da se pobijana presuda preinači u skladu s revizijskim navodima.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 500.000,00 kn.

7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da u postupku nije dokazano da je između parničnih stranaka sklopljen usmeni ugovor o obavljanju poslova prikupljanja i obrade podataka za potrebe Državnog zavoda za statistiku u statističke svrhe temeljem Programa statističkih aktivnosti Republike Hrvatske i Godišnjih provedbenih planova statističkih aktivnosti za razdoblje od 2'4. do 2007., a koji podaci se odnose na poslovanje poduzetnika, banaka i osiguravajućih društava, neprofitnih organizacija, proračuna i proračunskih korisnika,

- da je u spornom razdoblju tužitelj postupao po pisanim zahtjevima tuženika i isporučivao mu tražene podatke,

- da temeljem zakonskih odredbi tuženik ima pravo korištenja svih administrativnih izvora podataka i podataka prikupljenih metodom promatranja i praćenja, te da su posjednici administrativnih izvora podataka i podataka prikupljenih metodom promatranja i praćenja dužni dati na korištenje takve podatke u skladu sa zahtjevom nositelja službene statistike,

- da je tužitelj postupao kao administrativni izvor podataka.

9. Obzirom na gore navedena utvrđenja nižestupanjski sudovi smatraju da tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije predložio, niti predočio dokaze na temelju kojih bi prvostupanjski sud mogao utvrditi odlučnu činjenicu da je između parničnih stranaka sklopljen usmeni ugovor temeljem kojeg bi tuženik preuzeo obvezu plaćanja naknada za poslove koje je tužitelj obavljao na zahtjev tuženika kao nositelja službene statistike.

10. Drugostupanjski sud pri tom navodi da iz iskaza svjedoka jasno proizlazi da takav usmeni ugovor nije bio sklopljen. Osim toga, prema odredbi čl. 41. st. 1. i 3. Zakona o službenoj statistici ("Narodne novine" br. 103/03 – dalje: ZSS) tužitelj je postupao po tuženikovim zahtjevima kao administrativni izvor podataka, pa je kao takav bio dužan postupati bez naknade. Isto tako, i u slučajevima kada tužitelj na tuženikov zahtjev postupa kao nositelj službene statistike i provodi statističko istraživanje, tuženik ima pravo pristupa podacima dobivenim tim statističkim istraživanjem bez naknade. Također drugostupanjski sud ističe da je pravno irelevantno pozivanje tužitelja na Ugovor o obavljanju poslova za potrebe tuženika od 20. listopada 2003., sklopljenog za razdoblje do 31. prosinca 2003., te na Ugovor o poslovnoj suradnji od 24. ožujka 2010., jer se ti ugovori ne odnose na sporno razdoblje koje je utuženo u ovom predmetu.

11. Suprotno tvrdnji tužitelja drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između provedenih dokaza i navoda iznesenih u obrazloženju pobijane presude.

12. Jednako tako nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP, budući su nižestupanjski sudovi ocjenu dokaza proveli sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

13. U preostalom dijelu revizijski navodi koji se tiču počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka u biti se svode na pobijanje činjeničnog stanja utvrđenog od strane nižestupanjskih sudova, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija se uopće ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).

14. Tužitelj u reviziji ističe da je imao dvojaku ulogu i to kao nositelj službene statistike i kao posjednik administrativnog izvora podataka. Ističe da je kao posjednik administrativnog izvora podataka dostavljao tuženiku bez naknade. Međutim, smatra da kao nositelj službene statistike, koji je za tuženika obavljao poslove statističkog istraživanja, da mu pripada pravo na naknadu.

15. Navedeno shvaćanje tužitelja ne može se prihvatiti pravilnim, budući je utvrđenje nižestupanjskih sudova da u konkretnom slučaju za sporno razdoblje nije sklopljen niti usmeni ugovor o obavljanju spornih poslova, pa slijedom toga ne može postojati niti obveza tuženika za plaćanje usluga.

16. Isto tako, točno je da je odredba čl. 41. ZDS izmijenjena 2009. ("Narodne novine" br. 75/09). Međutim, sama činjenica da je u izmijenjenom čl. 41. ZDS izričito navedeno da tuženik imao pravo koristiti sve administrativne izvore podataka i podataka prikupljenih metodom promatranja i praćenja bez naknade, te da su posjednici takvih podataka iste dužni dati tuženiku bez naknade jasno upućuje da niti u ranijem spornom razdoblju nije postojala obveza tuženika da vrši plaćanje takvih usluga.

17. Slijedom navedenog, a kako ne postoji niti ugovorna, a niti zakonska obveza tuženika da plaća sporne usluge, to je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja odbijen.

18. Radi navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 17. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: eb318-e2637

Kontrolni broj: 09f37-6c726-b3b1b

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.