REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 285/2019-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OSIJEK - KOTEKS d.d., Osijek, Šamačka 11, OIB 44610694500, kojeg zastupa punomoćnik Mojmir Ostermann, odvjetnik u Zagrebu, Gajeva 7, protiv tuženika Supernova Slavonski Brod d.o.o. (ranija tvrtka: AFIRMACIJA MARSONIA d.o.o.), Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 62, OIB 67378156267, kojeg zastupa punomoćnik Alan Balatinec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Balatinec i Nikolić d.o.o. Zagreb, Draškovićeva 13/V, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2184/2016-5 od 2. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5841/2011 od 23. veljače 2016., u sjednici održanoj 17. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e :

I. Revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2184/2016-5 od 2. listopada 2018. u toč. I. izreke, u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5841/2011 od 23. veljače 2016. u toč. I., II. i IV. izreke, se odbija kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-5841/2011 od 23. veljače 2016. sudio je:

„I. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 (osam) dana isplati tužitelju iznos od 1.372.560,43 kune sa zateznom kamatom od 12. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 (osam) dana isplati tužitelju iznos od 3.903.861,93 kune sa Nalaže se tuženiku da u roku od 8 (osam) dana isplati tužitelju iznos od 1.372.560,43 kune sa zateznom kamatom od 12. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva od tuženika u roku od osam dana isplatu iznosa od 54.627,36 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 18. siječnja 2013. kao dana stjecanja do isplate (…).

IV. Utvrđuje se nepostojanje tuženikove tražbine prema tužitelju u iznosu od 4.500.000,00 kuna.“

1.1. Odlukom o parničnim troškovima naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 451.740,60 kuna sa zateznim kamatama (toč. V. izreke), a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 65.200,00 kuna (toč. VI. izreke).

2. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-2184/2016-5 od 2. listopada 2018. odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u točkama I., II., IV. i V. njene izreke.

2.1. Odbijena je i žalba tužitelja protiv odluke o parničnim troškovima u toč. VI. izreke prvostupanjske presude.

3. Tako je suđeno po tužbi u sporu iz Glavnog ugovora o gradnji broj 3186/2006 sklopljenog 21. kolovoza 2006. između naručitelja (tuženika) i izvoditelja radova (tužitelja) radi izgradnje objekta Trgovačkog centra Slavonski Brod. Predmet spora je povrat sredstava koje je tuženik zadržao kod isplate naknade kao jamstvo za pravilnost izvedenih radova, i povrat sredstava koja su naplaćena na teret tužitelja po osnovi bankarske garancije izdane na traženje tužitelja od strane Slavonske banke d.d. u vezi s eventualnim potraživanjima naručitelja, umjesto sredstava koja je tuženik zadržao po osnovi jamstva, a koja prelaze vrijednost nekvalitetno izvedenih radova. Predmet spora prijebojnog zahtjeva je novčana naknada štete nastale u vezi s izvođenjem vanjske oborinske kanalizacije, a tuženik je podnio prigovor radi prebijanja za iznos od 4.500,000,00 kuna.

4. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 70/19 – dalje: ZID ZPP/19) i čl. 107. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 80/22 - dalje: ZID ZPP/22). Revizijom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tužitelj je odgovorio na reviziju i predložio odbiti reviziju kao neosnovanu.

6. Revizija je neosnovana.

7. Presuda je ispitana po čl. 392. a. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora po tužbi od 23. rujna 2011. je povrat pologa u iznosu od 1.372.560,43 kn iz Ugovora o građenju sklopljenog između prednika tužitelja u svojstvu izvođača radova i tuženika u svojstvu naručitelja. Tužitelj tvrdi da je tuženik neosnovano zadržao polog iako mu je u skladu s naknadnim dogovorom umjesto pologa kao sredstvo osiguranja za slučaj nedostataka u izvođenju građevine dostavljena valjana Garancija banke.

8.1. Tužitelj je dana 5. travnja 2013. preinačio tužbu te je pored postojećeg istakao i zahtjev za isplatu iznosa koji je tuženik neosnovano naplatio dana 18. siječnja 2013. po Garanciji banke broj 257/2008, i to onog iznosa koji prekoračuje vrijednost utvrđenih nedostataka na građevini (što je bila osnova izdavanja garancije), s time da je točan iznos naznačen nakon provedenog građevinskog vještačenja, tako da tužitelj po osnovi iznosa preplaćenog po Garanciji potražuje 3.903.861,93 kune.

8.2. Tuženik je na ročištu 17. travnja 2013. izjavio kako se ne protivi takvoj preinaci tužbe.

9. Tuženik je podneskom od 21. prosinca 2015. istakao prigovor radi prebijanja kojim traži da sud utvrdi osnovanom njegovu tražbinu prema tužitelju u iznosu od 4.500.000,00 kn. te izvrši prijeboj uzajamnih tražbina. Navedeni iznos tuženik potražuje po osnovi naknade štete u visini troškova izvođenja dijela vanjske oborinske kanalizacije koju je (prema tvrdnji tuženika) po projektu trebao izvesti tužitelj, a nije to učinio, te po osnovi nedostataka u izvođenju tih radova.

10. Sporno je i u revizijskom stupnju postupka pravo tužitelja na povrat sredstava koja je uplatio na račun tuženika radi osiguranja eventualne tražbine tuženika prema njemu po osnovi neizvedenih radova ili nedostataka u radovima, sporno je i pravo na povrat dijela iznosa kojeg je tuženik na račun tužitelja naplatio po bankarskoj garanciji koju mu je tužitelj predao umjesto pologa radi osiguranja eventualne tražbine tuženika prema njemu zbog nekvalitetno izvedenih radova ili manjka radova. Sporna je i zastara tražbine tužitelja po oba navedena zahtjeva.

11. Sporno je u odnosu na tražbinu istaknutu radi prebijanja ima li tuženik kakva potraživanja po osnovi neizvedenih i nekvalitetno izvedenih radova, te pravo tuženika na naknadu štete u visini troškova koje je tuženik imao radi dovršetka vanjske oborinske kanalizacije izvedene po trećoj osobi izvan građevinske parcele na kojoj je ugovorena gradnja objekta, odnosno na susjednoj parceli koja nije u vlasništvu naručitelja.

12. U postupku koji je prethodio revizijskom je utvrđeno:

- 21. kolovoza 2006. sklopljen je između izvoditelja Osijek-Koteks d.d. Osijek (dalje u tekstu: izvoditelj) i naručitelja- investitora Afirmacija Marsonija d.o.o. Zagreb (dalje u tekstu: naručitelj) Glavni ugovor o građenju broj 3168/2006. (dalje u tekstu: Ugovor) kojim se tužitelj obvezao izgraditi radove za projekt Trgovački centar Slavonski brod (dalje u tekstu: Objekt) zajedno s vanjskim objektima po sistemu „ključ u ruke“ koji podrazumijeva sve usluge i isporuke koje su potrebne za izgradnju funkcionalnog Objekta spremnog za useljenje i bez nedostataka;

- radovi obuhvaćaju uz ostalo (čl. 3. 3. g.) izradu za Objekt potrebnih dovodnih i odvodnih priključaka za vodu, plin ili centralno grijanje, struju, kanal i poštu (prazne cijevi) do granica parcele, javnog glavnog dovoda ili mjesta za predaju dobave i uklanjanja otpada, ukoliko njih nije obavezan osigurati dobavljač;

- ukupna paušalna fiksna cijena je ugovorena u iznosu od 11.400.000,00 EUR-a u protuvrijednosti u kunama, uz dodatni PDV;

- plaćanje je ugovoreno po djelomičnim računima i konačnom obračunu;

- stranke su ugovorile (čl. 11.4.) polog za pokriće i jamčevinu na način da naručitelj od djelomičnih računa zadržava polog za pokriće u visini od 10% u gotovini, te od priznatog iznosa konačnog obračuna 5%, s time da naručitelj ima pravo, uz jamstveni polog, zadržati (ustegnuti) od iznosa završnog računa one iznose koje klijenti od naručitelja zadržavaju zbog nedostataka za koje oni tvrde da ih je prouzročio izvoditelj, a polog za jamstvo se može zamijeniti dostavljanjem garancije banke naručitelja za iznos koji odgovara predujmu naručitelja;

- ugovorena je i bankarska garancija izvršenja Ugovora u korist naručitelja putem bankovne institucije naručitelja, pri čemu iznos bankarske garancije mora odgovarati predujmu naručitelja;

- izvoditelj je predao naručitelju bankarsku garanciju dana 11. kolovoza 2008.;

- objekt je dovršen, za njega je izdana uporabna dozvola i predan je naručitelju.

13. Imajući na umu navedena utvrđenja sudovi su zaključili da je predajom bankarske garancije naručitelju prestalo pravo naručitelja zadržati polog, no unatoč tome naručitelj je zadržao i polog i garanciju banke. Na taj način tuženik je, u situaciji kad je otpala pravna osnova za zadržavanje pologa, neosnovano zadržao iznos od 1.372.560,43 kune, koji je dužan vratiti izvoditelju.

14. Tuženikov prigovor zastare navedene tražbine tužitelja je odbijen kao neosnovan primjenom odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO). Prema utvrđenju suda pravna osnova po kojoj je tuženik zadržao polog je otpala predajom garancije banke, 11. kolovoza 2008., a tužba radi povrata stečenog bez osnove je podnesena sudu 23, rujna 2011., dakle prije isteka petogodišnjeg općeg zastarnog roka iz čl. 225. ZOO.

15. Stoga je tužbeni zahtjev za povrat pologa u iznosu od 1.372.560,43 kune ocijenjen osnovanim. Na taj iznos su tužitelju dosuđene zatezne kamate po čl. 1115. ZOO za vrijeme nakon što je tuženik primio bankarsku garanciju umjesto pologa, jer je po ocjeni suda tuženik primitkom bankarske garancije postao nepošten time što nije bez odgađanja tužitelju vratio polog. Odluka o visini stope zatezne kamate je donesena po odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

16. U odnosu na tužbeni zahtjev za povrat novca koji je naplaćen na teret izvoditelja po bankarskoj garanciji je utvrđeno:

-Hypo-Alpe-Adria bank d.d. je dana 17. travnja 2013. temeljem predmetne bankarske garancije broj 257/08 na prvi poziv tuženika isplatila tuženiku 4.206.795,47 kuna, koje je tuženik naplatio po osnovi nedostataka u izvedenim radovima;

-prema rezultatima dokaznog postupka (izjave svjedoka, vještačenje, isprave o troškovima za otklanjanje nedostataka), tuženiku po osnovi nedostataka na objektu pripada zajedno s PDV-om ukupno 302.933,54 kune.

17. Imajući na umu navedena utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je tuženik osnovano naplatio samo 302.933,54 kune, dok je bez valjane osnove naplatio na teret tužitelja iznos od 3.903.861,93 kune.

18. Zbog navedenih razloga je prihvaćen i tužbeni zahtjev za povrat nepripadno naplaćenog iznosa. Na taj iznos su tužitelju dosuđene zatezne kamate po čl. 1115. ZOO za vrijeme nakon što je tuženik bez osnove naplatio taj iznos, jer je po shvaćanju suda već tada bio nepošteni stjecatelj. Odluka o visini stope zatezne kamate je donesena po odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

19. U odnosu na prigovor radi prebijanja:

20. Tuženik je podnio prigovor radi prebijanja tvrdeći da prema tužitelju ima potraživanje po osnovi naknade štete zbog djelomičnog neizvršenja ugovorenog posla i to u odnosu na vanjsku kanalizaciju na susjednoj parceli, koju tužitelj (što nije sporno) nije izveo, pa je tuženik morao angažirati drugog izvoditelja koji je dovršio radove kako bi se objekt mogao upotrebljavati.

21. Sporno je ima li tuženik tražbinu prema tužitelju koju bi mogao staviti u prijeboj s potraživanjem tužitelja, jer prema tvrdnji tužitelja radovi su izvedeni u cijelosti u skladu s Ugovorom, a naručitelj je primio objekt nakon što je tužitelj ishodio potrebne uporabne dozvole. Tužitelj je posebno naglasio da vanjska oborinska kanalizacija, koja se prema urbanističkom planu treba izgraditi izvan građevinske parcele na kojoj je građen predmetni objekt, nije predmetom ugovora o građenju, uslijed čega je tuženik naručio od drugog izvoditelja radove na vanjskoj kanalizaciji bez tužiteljevog znanja.

22. U postupku koji je prethodio revizijskom je u odnosu na tražbinu tuženika istaknutu radi prijeboja s tužiteljevom tražbinom utvrđeno:

- odredbom čl. 3.3. Ugovora se izvoditelj obvezao uz ostale radove izraditi za Objekt potrebne dovodne i odvodne priključke za vodu, plin ili centralno grijanje, struju, kanal i poštu (prazne cijevi) do granica parcele, javnog glavnog dovoda ili mjesta za predaju dobave i uklanjanja otpada, ukoliko njih nije obavezan osigurati dobavljač;

- vanjska kanalizacija je bila samo djelomično planirana na građevinskoj parceli k.č. br. 5786/16 k.o. Slavonski Brod, na kojoj je građen predmetni objekt, i u tom dijelu je tužitelj izveo radove, dok je u pretežitom dijelu planirano polaganje kanalizacije na susjednoj parceli koje tužitelj nije izveo;

- sud nije mogao pribaviti Ugovor o izvođenju radova na vanjskoj oborinskoj kanalizaciji iz razloga što su stranke navele da tim ugovorom ne raspolažu;

- iz iskaza svjedoka proizlazi da je tužitelj izvodio radove vanjske oborinske kanalizacije samo u okviru parcele k.č.br. 5786/16 k.o. Slavonski Brod, dok je sporne radove izvan granica navedene parcele izvodilo društvo Geo-kop d.o.o. koje je angažirano od strane investitora, dok s druge strane tužitelj nije, kao glavni izvođač sam izveo radove, niti je na tim poslovima angažirao podizvođače.

23. Na okolnost tko je bio dužan izvesti radove na vanjskoj oborinskoj kanalizaciji na susjednoj parceli te postojanja eventualnih nedostataka na vanjskoj oborinskoj kanalizaciji sud je izveo brojne dokaze, pa uz ostalo i saslušao više svjedoka.

23.1. Tuženik je prigovorio iskazima svjedoka tvrdeći da su pristrani i na platnoj listi tužitelja, pa je te prigovore istakao i u žalbi. Na ove navode je drugostupanjski sud odgovorio kako je, od tri svjedoka (Zdravko Šimović, Frano Kordić, Predrag Dragičević), za koje tuženik u žalbi poimence navodi tvrdeći da su „svi bili na platnoj listi tužitelja i izravno su zainteresirani za ishod spora“, samo Frano Kordić zaposlenik tužitelja, a za ostale nije našao razloga za sumnju u pristranost svjedoka.

24. U obrazloženju presude je navedeno kako zahtjev za naknadu štete nije osnovan, jer se za uspostavu obveze po osnovi odgovornosti za štetu prema odredbama čl. 1045. i 1046. ZOO moraju se kumulativno ispuniti sve pretpostavke odgovornosti, a to su; postojanje oštećenog i štetnika; štetne radnje štetnika; štete (u ovom slučaju umanjenja imovine tužitelja bilo zbog nedostataka bilo zbog umanjene vrijednosti nekretnine); uzročne veze između štetne radnje i štete i protupravnosti same radnje.

25. Imajući na umu gore navedena utvrđenja sudovi su zaključili da je tužitelj izveo sve radove koje se obvezao izvesti glavnim ugovorom, a nije bio dužan izvoditi radove oborinske kanalizacije izvan granica građevinske parcele, niti je odgovoran za njihove eventualne nedostatke. Stoga ne postoje kumulativno predviđene pretpostavke za naknadu štete za koju tuženik tvrdi da mu je nastala izvođenjem radova na oborinskoj kanalizaciji izvan granica parcele.

26. Tuženik je revizijom ukazao na apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP učinjenu pred prvostupanjskim sudom koju po žalbi tuženika nije otklonio drugostupanjski sud, pa je i taj sud počinio bitnu povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. ZPP, uslijed čega je i drugostupanjska presuda nejasna na način da tu presudu nije moguće ispitati. Također se pozvao i na revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava.

27. U odnosu na revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka:

28. Tuženik je u reviziji određeno naveo bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, tvrdeći da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a izreka presude je nerazumljiva i proturječi razlozima presude, nema razloga o svim odlučnim činjenicama, kao i da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Također je naveo da je prvostupanjski sud selektivno cijenio dokaze, temeljeći odluku na iskazu pristranih svjedoka, čime je počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP.

28.1 Tvrdi da je žalbom je pobijao prvostupanjsku presudu zbog navedenih bitnih povreda odredaba postupka, ali drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode, čime je i taj sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. ZPP.

29. Suprotno tvrdnji tuženika prvostupanjska presuda je jasna, a obrazloženje sadrži sveobuhvatne i neproturječne navode o odlučnim činjenicama.

29.1. Tvrdnje tuženika da prvostupanjski sud nije pravilno cijeno sadržaj Ugovora, kao i da je iznio pogrešne navode njegovom sadržaju u odnosu na obvezu tužitelja izgraditi vanjsku kanalizaciju izvan građevinske parcele ne odgovaraju sadržaju obrazloženja prvostupanjske presude i odgovarajućem dijelu ugovora. Naime, prvostupanjski sud je u obrazloženju pravilno citirao odredbu čl. 3. 3. g. Ugovora prema kojoj se tužitelj obvezao na izradu za Objekt potrebnih dovodnih i odvodnih priključaka za vodu, plin ili centralno grijanje, struju, kanal i poštu (prazne cijevi) do granica parcele, javnog glavnog dovoda ili mjesta za predaju dobave i uklanjanja otpada, ukoliko njih nije obavezan osigurati dobavljač. Sud je u pogledu obveze tužitelja izveo i druge dokaze koje je ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP i u obrazloženju naveo kako i zašto je cijenio te dokaze. Na temelju utvrđenja da je objekt izgrađen u skladu s projektom, kao i da nije tužitelj bio u obvezi izgraditi vanjsku kanalizaciju izvan granica parcele, sud je obrazložio zbog čega smatra da tužitelj nije u obvezi naknaditi štetu zbog neizvedenih i neispravno izvedenih radova na vanjskoj kanalizaciji.

30. Što se pak tiče navodne povrede odredaba postupka nezakonitim izvođenjem dokaza valja imati na umu odredbu čl. 8. ZPP prema kojoj sud odlučuje prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, koje će činjenice uzeti kao dokazane. Pri tome, u situaciji kad su dokazi uzajamno proturječni, sud je dužan ocijeniti kojem dokazu vjeruje, te obrazložiti kako je cijenio dokaze i kakva su činjenična utvrđenja, što je prvostupanjski sud i učinio.

31. Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u postupku pred prvostupanjskim sudom.

32. Drugostupanjski sud je odgovorio na odlučne žalbene navode koji se tiču bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

33. Tvrdnje tuženika iznesene u žalbi prema kojima se prvostupanjska presuda temelji na iskazima navodno pristranih svjedoka koji su zaposlenici tužitelja, zbog čega bi u postupku pred prvostupanjskim sudom bila počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, nisu ničim potkrijepljene.

33.1. Drugostupanjski sud je otklonio ove žalbene navode obrazloživši kako je, od tri svjedoka (Zdravko Šimović, Frano Kordić, Predrag Dragičević), za koje tuženik u žalbi poimence navodi tvrdeći da su „svi bili na platnoj listi tužitelja i izravno su zainteresirani za ishod spora“, samo Frano Kordić zaposlenik tužitelja.

33.2. U obrazloženju drugostupanjske presude je glede vjerodostojnosti svjedoka i njihove navodne povezanosti s tužiteljem navedeno kako je „Predrag Dragičević u vrijeme izvođenja radova bio zaposlen u Inženjerskom projektnom birou koji je imao ugovorni odnos sa društvom M2 Baumanagement d.o.o. radi poslova tehničkog savjetovanja, pa sudu nije jasno na koji bi način isti bio „na platnoj listi tužitelja“ niti kako bi isti bio odgovoran tužitelju za eventualne pogreške. Svjedok Zdravko Šimović bio je glavni nadzorni inženjer, koji po samom svom zaduženju ne može biti na platnoj listi izvođača, jer prema čl. 43. Zakona o gradnji koji je bio na snazi u trenutku zaključenja ugovora („Narodne novine“ broj 175/03 i 100/04), nadzor na gradnji obavlja fizička osoba, a isti se provodi u ime investitora. Pri tome investitor obavljanje stručnog nadzora građenja može povjeriti pravnoj osobi, u kojem slučaju nadzornog inženjera imenuje ta pravna osoba, ako nije ugovoreno drukčije. Navedeni svjedok u ovom konkretnom slučaju provodio je nadzor nad gradnjom u ime investitora, pa za eventualne propuste u svom radu odgovara investitoru, a ne izvođaču. Ostali saslušani svjedoci (Slavko Bilandžija, Zlatko Boras, Titus Habian) također nisu bili djelatnici tužitelja, niti iz njihovog iskaza ili isprava u spisu proizlazi postojanje bilo kakve financijske veze između tužitelja i tih svjedoka, pa vjerodostojnost i istinitost iskaza svjedoka nije dovedena u sumnju paušalnim i netočnim navodima tuženika.“

34. Drugostupanjski sud je također odgovorio i na žalbene navode o tome da je prvostupanjski sud propustio izvesti sve predložene dokaze. Nakon što je pregledao spis utvrdio je kako je punomoćnik tuženika, na ročištu 29. listopada 2015., „izričito izjavio kako ostaje kod dosadašnjih navoda, te predlaže zaključiti glavnu raspravu i donijeti presudu, a to je učinio i punomoćnik tužitelja. Time su punomoćnici stranaka odustali od svih ranije predloženih dokaznih prijedloga“. Ovaj navod drugostupanjskog suda odgovara stanju spisa.

35. Stoga nije ostvaren revizijski bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. ZPP pred drugostupanjskim sudom.

36. Ostali navodi u reviziji kojima tuženik obrazlaže tvrdnje o bitnim povredama odredaba parničnog postupka odnose se na navodno pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u rješenju spora.

37. Tuženiku je za odgovoriti u odnosu na te navode da po čl. 385. st. 1. ZPP pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog. Nadalje, eventualan pogrešan pravni pristup u rješenju spora, čak i kad postoji, sam po sebi ne znači da je u donošenju presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ako je presudu unatoč tome moguće ispitati.

38. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koja postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a.).

39. Sporna je i u revizijskom stupnju postupka u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu pravilna primjena odredaba čl. 620. i dalje ZOO u odnosu na prava stranaka iz ugovora o građenju. Sporno je i pravo tužitelja na povrat sredstava koja je tuženik zadržao po osnovi jamstva (po čl. 11. 4.Ugovora), te pravo na povrat više naplaćenih sredstava po osnovi garancije, a sporna je i zastara te tražbine. S tim u vezi je sporna pravilna primjena odredaba čl. 1111. i čl. 1115. ZOO u odnosu na prava i obveze za slučaj stjecanja bez osnove, te odredbe čl. 225. ZOO u odnosu na prigovor zastare tražbine.

39.1. Sporno je također i pravo tuženika na naknadu štete i s tim u vezi pravilna primjena odredbe čl. 1045. i 1046. ZOO.

40. Pravno shvaćanje o navedenim spornim pitanjima, na kojemu se temelji pobijana prvostupanjska presuda, prihvaća i ovaj sud.

41. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud se može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.

42. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

43. S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude, glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

44. Stoga je presuda donesena u postupku u kojemu nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se pozvao tuženik, a nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, pa je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

45. Tuženik je u reviziji naveo da pobija drugostupanjsku presudu u cijelosti iz čega bi slijedilo da pobija i odluku o parničnim troškovima, ali nije iznio nikakve razloge zbog kojih pobija tu odluku.

45.1. Stoga ovaj sud nije ispitivao dopuštenost niti osnovanost revizije protiv odluke o parničnim troškovima.

46. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju je odbijen, jer tužitelju ne pripada pravo na naknadu tog troška unatoč uspjehu u revizijskom stupnju postupka, sve s obzirom na to da se ne radi o potrebnom trošku (čl. 164. i čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 17. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil

Broj zapisa: 9-30856-80b34

Kontrolni broj: 0dcfd-bbe09-6a78f

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVAN VUČEMIL, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.