REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 847/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz K. N., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u S., protiv tuženika A. d.d., S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u S., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-852/18-3 od 16. listopada 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-730/16 od 2. svibnja 2018., u sjednici održanoj 17. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e :
I. Revizija tuženika se odbija.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
Utvrđuje se da je Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, a kojom Odlukom je otkazan Ugovor o radu zaključen između tužitelja i tuženika dana 02.05.2011.g., a koja Odluka je donesena dana 20. lipnja 2013.g., nedopuštena i nezakonita, te da tužitelju radni odnos nije prestao, pa se nalaže tuženiku da vrati tužitelja na rad na poslove rukovoditelja Sektora čelične konstrukcije ili druge odgovarajuće poslove, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužitelju u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.750,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke 02. svibnja 2018. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodište za tri postotna poena.“
2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:
„Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-730/16 od 2. svibnja 2018. i sudi:
1. Utvrđuje se da je odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, a kojom odlukom je otkazan ugovor o radu zaključen između tužitelja i tuženika dana 2. svibnja 2011., a koja odluka je donesena dana 20. lipnja 2013., nedopuštena i nezakonita, te da tužitelju radni odnos nije prestao, pa se nalaže tuženiku da vrati tužitelja na rad na poslove rukovoditelja Sektora čelične konstrukcije ili druge odgovarajuće poslove, sve u roku od 8 dana.
2. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku 8 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn.“
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) podnio je tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju tuženika i preinači pobijanu presudu, podredno da ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje troškove revizije.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode tuženika i predlaže reviziju odbiti.
Potražuje troškove odgovora na reviziju.
5. Revizija tuženika nije osnovana.
6. Sukladno odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem od 20. lipnja 2013. i zahtjev za vraćanje na posao kod tuženika.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:
- da je tužitelj bio radnik tuženika od 2001., a da je od 2. svibnja 2011. radio na radnom mjestu „rukovoditelj sektora čelične konstrukcije“,
- da je tuženik 20. lipnja 2013. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja,
- da iz obrazloženja Odluke o redovitom otkazu proizlazi da je tužitelju ugovor otkazan zbog toga što je svoj posao - rukovoditelja sektora čelične konstrukcije obavljao nesavjesno, nemarno i nestručno, da se nije ponašao u skladu s naravi i vrstom posla za koji je bio zadužen, zbog čega da je poslodavac izgubio povjerenje u radnika. Dalje da se u obrazloženju Odluke navodi da je tužitelj u protekle dvije godine ostvarivao negativne rezultate u poslovanju, da je manje-više svaki radni nalog odrađen u posljednje dvije godine realiziran s gubitcima, da je radio loše kalkulacije, nije pratio daljnji tijek događanja nakon otvaranja radnog naloga što da je rezultiralo uglavnom prekomjerno utrošenim radnim satima, a u nekim radnim nalozima i ostalim troškovima koje nije isplanirao,
- da se u Odluci navodi i da tuženik posebno kao propust smatra postupanje tužitelja po radnom nalogu br. ... za kupca F. iz Nj., po kojem radnom nalogu je tužitelj planirao utrošiti 5.683 radna sata, a do 12. lipnja 2013. da je potrošeno 9.277,50 sati (…),
- da tuženik prije Odluke o otkazu nije prethodno upozorio tužitelja na kršenje obveza iz radnog odnosa.
9. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer je zaključio da je tuženik dokazao da je tužitelj kao rukovoditelj nepravovremeno i nemarno izvršavao radne zadatke, što je dovelo do gubitka u poslovanju tuženika, te da je tužitelj počinio osobito tešku povredu radne obveza što je dovelo do gubitka povjerenja u sposobnosti tužitelja kao rukovoditelja za rad na tako odgovornom mjestu. S time u svezi, prvostupanjski sud je zaključio da tuženik u smislu odredbe članka 50. Kolektivnog ugovora (dalje: KU) nije bio u obvezi prethodno pisano upozoriti radnika na obveze iz radnog odnosa.
10. Drugostupanjski sud je pozivom na odredbe članka 49. i 50. KU preinačio prvostupanjsku presudu i utvrdio da je Otkaz ugovora o radu nedopušten jer tuženik tužitelja prije redovitog otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem nije prethodno pisano upozorio na povrede iz radnog odnosa u smislu odredbe članka 49. KU.
11. Osporavajući pravilnost takve pravne ocjene drugostupanjskog suda, tuženik u reviziji ustraje u shvaćanju da je Odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju u okolnostima konkretnog slučaja bila zakonita, sve u smislu odredbe članka 111. stavak 1. i 2. Zakona o radu, a time i dopuštena, jer da povrede obveze iz radnog odnosa, a zbog kojih je tužitelju otkazan ugovor o radu su bile takve naravi zbog čega nije bilo opravdano očekivati niti da tuženik prethodno na iste upozori tužitelja, niti da mu omogući iznošenje obrane prije otkazivanja ugovora o radu.
12. Jedan od načina prestanka ugovora o radu jest otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, propisan odredbom članka 107. stavak 1. alineja 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR).
13. Prema toj odredbi poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani i ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa.
14. Prema odredbi članka 111. ZR prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obavezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obaveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
14.1. Odredbom stavka 2. tog članka propisano je da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
15. Dakle, poslodavac može radniku otkazati ugovor o radu redovitim otkazom ako radnik krši obveze iz radnog odnosa ali je u tom slučaju prije otkazivanja dužan radnika pismeno upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza, te omogućiti radniku da iznese svoju obranu. Ova obveza ne postoji samo ako postoje takve okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (članak 111. stavak 1. i 2. ZR).
16. Kakav je značaj i težina povreda obveza iz radnog odnosa koje poslodavac radniku stavlja na teret, a time i opravdanost razloga za otkazivanje ugovora o radu i s tim u vezi postupanja poslodavca, ocjenjuje se u okolnostima svakog konkretnog slučaja.
17. U danim okolnostima razloga za otkazivanje (da je tužitelj nedovoljno stručno obavljao radne zadatke), a prema kojima tuženik, premda je imao određene primjedbe na postupanje tužitelja kao radnika u izvršavanju poslova njegovog radnog mjesta „rukovoditelj sektora čelične konstrukcije“, nije upozorio tužitelja na njih u smislu kršenja obveza iz radnog odnosa i mogućnosti otkazivanja ugovora o radu, već je otkazao ugovor o radu tužitelju, onda se nameće zaključak, a koji je izveo i drugostupanjski sud da je Odluka o otkazu ugovora o radu donesena suprotno odredbi članka 111. stavak 1. i 2. ZR.
18. Pritom treba naglasiti da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe ZR, jer po shvaćanju ovoga suda pravo radnika da dobije pisano upozorenje prije otkazivanja na temelju odredbe članka 49. i 50. KU tuženika (na koji se poziva drugostupanjski sud) ne predstavlja „pravo iz radnog odnosa“ koje ima u vidu odredba članka 7. stavak 3. ZR.
19. Naime, odredba članka 7. ZR nije primjenjiva na situacije u kojima su postupovne odredbe Zakona o radu regulirane na drugačiji način Ugovorom o radu, Pravilnikom o radu ili Kolektivnim ugovorom. Ovo iz razloga što se „pravo iz radnog odnosa“ koje ima u vidu odredba članka 7. stavak 3. ZR odnosi, na „pravo“ koje je priznato zakonom, kojemu se može pružiti sudska zaštita kroz samostalni sudski postupak (a ne kao postupovni prigovor) i koje je podložno dispoziciji stranaka, odnosno slobodi ugovaranja o kojoj govori odredba članka 7. stavak 1. i 3. ZR. To nije slučaj u odnosu na postupovne odredbe koje su po svojoj prirodi kogentne naravi. U tom smislu niti pisano upozorenje kojim bi poslodavac utvrdio povredu uz upozorenje na mogućnost otkaza u slučaju ponovljenog kršenja obveza iz radnog odnosa, radnik ne bi mogao s uspjehom neposredno pobijati pred sudom. Slijedom navedenog, shvaćanje ovog suda je da pravo radnika da dobije pisano upozorenje prije otkazivanja na temelju odredbi KU tuženika, ne predstavlja „pravo iz radnog odnosa“ koje ima u vidu odredba članka 7. ZR (u tom smislu i ovaj sud broj Revr-651/2012 od 25. travnja 2012.).
20. Prema tome, na konkretnu situaciju valja primijeniti odredbu članka 111. stavak 1. ZR, te se tuženik ogriješio o odredbu članka 111. stavak 1. ZR kada tužitelja nije upozorio prije otkazivanja.
21. Stoga ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju Odluku o otkazu čini nezakonitom propust tuženika da tužitelja, prije otkazivanja ugovora o radu, upozori na kršenje obveza iz radnog odnosa i mogućnost otkazivanja. Naime, iako je u pravu tuženik kada ističe da upozorenje radnika prije otkazivanja ugovora o radu nije obveza u svakom slučaju, jer odredba članka 111. stavka 1. ZR propisuje mogućnost da se odluka o redovitom otkazu uvjetovanom ponašanjem radnika donese i bez takvog upozorenja ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, ovaj sud prihvaća zaključak drugostupanjskog suda da u okolnostima konkretnog slučaju, ne postoje takve okolnosti zbog kojih tuženik nije trebao postupiti u skladu s obvezom iz članka 111. stavka 1. ZR.
22. Zbog toga je pravilno drugostupanjski sud postupio kada je tuženikovu Odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju od 20. lipnja 2013. ocijenio nedopuštenom, te prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 107. ZR i naložio tuženiku vraćanje tužitelja na rad u smislu odredbe članka 116. ZR.
23. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP odbiti kao neosnovanu reviziju tuženika i odlučiti kao u izreci presude.
24. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna (članak 166. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP).
Zagreb, 17. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
