Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 5 Kž-1178/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mirjane Rigljan kao predsjednice vijeća te Sonje Brešković Balent i Gordane Mihele Grahovac kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S.M., zbog kaznenog djela pokušaja teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), rješavajući povodom žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu i okrivljenog S.M. izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj K-149/2017 od 3. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetništva i okrivljenog S.M. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom okrivljeni S.M. proglašen je krivim zbog pokušaja teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11, činjenično opisanog izrekom te presude, te je na temelju članka 118. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci i po članku 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda te je određeno, da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljenom S.M. se u izrečenu kaznu zatvora u slučaju opoziva uvjetne osude uračuna vrijeme oduzimanja slobode od 10. prosinca 2016. do 8. veljače 2017.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavak 1.,2. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 9.549,60 kn (devettisućapetstočetrdesetdevet kuna i šezdeset lipa) u roku od 30 dana, kao i sudu paušal od 500,00 kn (petsto kuna) u roku od 15 dana, sve po pravomoćnosti presude.

4. Protiv navedene presude žali se Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu zbog odluke o kazni i troškova kaznenog postupka te predlaže, da se pobijana presuda preinači i okrivljenika osudi na kaznu zatvora te da ga se obveže na platež paušalne svote u većem iznosu.

5. Žali se i okrivljeni S.M. po branitelju T.R., odvjetniku iz V. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže, da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe ili podredno ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6.Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08 predmet je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

8. Žalbe nisu osnovane.

Na žalbu okrivljenog S.M., osim zbog odluke o kazni

9. Ovaj žalitelj ističe da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, te nabraja sve žalbene razloge iz navedenog članka ali niti jedan taj osnov ne obrazlaže, već iz sadržaja žalbe proizlazi da se zapravo žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Međutim, suprotno stavu ovog žalitelja činjenično stanje je i potpuno i pravilno utvrđeno.

10.1.Što se tiče odluke da se ne provodi rekonstrukcija događaja na licu mjesta, valja reći kako ista doista nije bila potrebna, budući da je prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedoka pa i obrane okrivljenika, te svih drugih provedenih dokaza nedvojbeno utvrdio gdje i kako je došlo do spornog događaja, pa se stoga rekonstrukcijom događaja na licu mjesta ništa novoga ne bi moglo utvrditi. Liječnik vještak je dao svoje viđenje nastanka tjelesnih ozljeda pa pokazivanje ili okrivljenog S.M. ili oštećenog N.G. ne bi doprinijelo razrješenju nastanka ozljede N.G. iz razloga jer je prvostupanjski sud bio dužan a što je i učinio, na temelju svih provedenih dokaza, savjesnom analizom i ocjenom svih provedenih dokaza u vezi s obranom okrivljenika utvrditi kako je došlo do nanošenja tjelesnih ozljeda okrivljenog S.M. oštećenom N.G.

10.2. Iz iskaza oštećenog N.G. proizlazi kako isti u lokalu Caffe baru …nije bio u nikakvom sukobu s okrivljenim S.M., pa kada je iz lokala izašao njegov kum K.C., za par minuta izašao je i on za njim i čim je otvorio vrata lokala odmah ga je okrivljenik ispikao nožem u predjelu desne strane prsnog koša, pa je zadobio i porezotinu na desnoj ruci na unutrašnjoj strani nadlaktice pa kada je pao na tlo okrivljenik je pao na njega te je pojasnio da je ozljede zadobio kada je okrivljenik stajao njemu sučelice. Isto potvrđuje i svjedok K.C. koji je iskazao da je vidio u rukama okrivljenog M. manji džepni nožić te kako ide prema oštećenom G.i napada ga ali nije vidio sam pokret rukom kada je okrivljeni M. uboo oštećenog G. Vidio je kako G. pada na tlo a M. pada na njega te opisuje da je događaj trajao svega par sekundi. Vještakinja dr. A.K. također je potvrdila verziju nastanka ozljede oštećenog G. pa iz pisanog nalaza i mišljenja slijedi da je kod oštećenog G. utvrđena ubodna rana desne strane prsišta koja predstavlja tjelesnu ozljedu a nastala je ubodom noža ili nožu sličnog sredstava kakav je i preklopni nožić dužine 10 cm i oštrice 8 cm koji je oduzet privremeno od okrivljenog M. a radilo se o ubodu lakog intenziteta. U času zadobivanja ozljede oštećenik je osobi koja mu je zadala ozljedu bio okrenut sučelice. Vještakinja je dozvolila i mogućnost da su okrivljenik i oštećenik bili u položaju kada je oštećenik pao na tlo i ležao na leđima a tada ga je okrivljeni M. uboo nožem. S obzirom na lokalizaciju ozljede kao i sredstvo ozljeđivanja u slučaju da se radilo o ubodu jačeg intenziteta, mogla je nastati i teška tjelesna ozljeda. Utvrđena je također i površna rezna rana desne strane prsišta dužine 5 cm koja predstavlja tjelesnu ozljedu a nastala je povlačenjem oštrice noža ili nožu sličnog sredstva kakav je preklopni nož oduzet od okrivljenika kao i rana razderotina desnog lakta koja je nastala udarcem srednje jakog intenziteta nekim tupotvrdim predmetom a mogla je nastati i padom udarcem lakta o podlogu. Oštećeni G. je zadobio i manji krvni podljev ispod desnog rebrenog luka koji predstavlja tjelesnu ozljedu a nastao je udarcem lakog intenziteta tupotvrdim predmetom. Slijedom navedenog nalaza i mišljenja a u vezi s iskazom oštećenog kao i iskazom svjedoka K.C.koji je neposredni očevidac događaja, nedvojbeno proizlazi da je okrivljeni S.M. imao namjeru teško ozlijediti N.G. pa ga je dva puta uboo nožem dužine oštrice 8 cm u desnu stranu prsnog koša ali u svom naumu nije uspio jer mu je zadao samo lake tjelesne ozljede u vidu ubodne rane desne strane prsišta i reznu ranu desnog prsišta dužine 5 cm, dok su stajali jedan drugom sučelice. Tako proizlazi iz ovih suglasnih dokaza dok je pravilno zaključio prvostupanjski sud kako obrana S.M. nije uvjerljiva jer nije potkrijepljena niti liječničkim vještačenjem, niti nekim nedvojbenim dokazima koji bi bili uvjerljivi pa nije uvjerljivo, da bi okrivljenik dok je ležao na tlu izvukao džepni nožić kusturicu da se obrani od napada nepoznatih muških osoba koji su za njim izašli iz lokala. Takvu obranu nastojali su potkrijepiti svjedoci D. i M. međutim, logično je da nisu prihvaćeni iz razloga jer okrivljeni S.M. nije zadobio nikakve ozljede a sigurno bi imao neke vidljive ozljede da su ga, kao što on to iskazuje tuklo više osoba, udarajući ga rukama i nogama "nekih pet minuta". Prema prihvaćenim dokazima a kako je to već rečeno napadač je bio okrivljeni M. a ne N.G. pa se okrivljeni M. ne može pozivati na nužnu obranu a pogotovo se ne može pozivati na nužnu obranu netko tko se unaprijed oboruža s nožem, spreman da ga upotrijebi a kao što je to i učinio okrivljeni S.M.

10.3. Ne stoji stoga tvrdnja žalbe da je izostalo utvrđenje prvostupanjskog suda o razlozima zbog kojih bi okrivljenik atakirao oštećenika i to bez ikakvog razloga, kada se nisu niti poznavali niti međusobno u lokalu komunicirali. Prvostupanjski sud je obrazložio mogući motiv ponašanja okrivljenog M. a što je sud utvrdio iz iskaza konobarice E.K., koja je opisala kako su u lokal došli okrivljeni s još dvije osobe, da im je odnijela pivu, koju je otvorila za šankom međutim da je jedan od te dvojice za stolom za kojeg je kasnije saznala da se zove S.M. rekao da treba donijeti pivo u zatvorenoj boci i pred njim otvoriti bocu, pa kada je donijela novu bocu piva koja je bila zatvorena, nastavio je negodovati i rekao da je samo stavila čep već na otvorenu bocu pa je ona uzela buce piva i odnijela natrag na šank. Svjedok D. je također prigovarao zašto je konobarica donijela otvorene pive, te se tada taj svjedok dignuo i s pivom prišao B.C. koji je stajao za šankom. Iz iskaza dakle svjedoka B.C. E.K. te djelomično iz iskaza svjedoka D. proizlazi da je došlo u lokalu do nesuglasica između okrivljenog M.i S.D. te konobarice E.K. nakon čega im je prišao B.C., rekavši da napuste lokal na što su se bunili ali su ipak krenuli van, nakon što im je zaprijetio policijom. Očito je da je okrivljenik takvim postupanjem bio revoltiran što su ga natjerali da napusti lokal, pa s obzirom da je bio pod utjecajem alkohola jasno je da je napao bez ikakvog razloga N.G. u cilju da ga teško tjelesno ozljedi ali u tome nije uspio već je istom zadao samo, opisane lake tjelesne ozljede koje su po lokaciji i jačem intenzitetu ozljeđivanja mogle biti i teške tjelesne ozljede. Ne radi se dakle o napadu okrivljenog na oštećenika bez ikakvog motiva i razloga.

11. Sve su dakle odlučne činjenice i potpuno i pravilno utvrđene, žalitelj ne obrazlaže u čemu bi iskazi saslušanih svjedoka optužbe bili međusobno proturječni, nelogični i neživotni, pa kako je prvostupanjski sud detaljno analizirao i ocijenio sve provedene dokaze te izveo pravilne zaključke, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, to je žalba okrivljenog S.M. u tom dijelu neosnovana.

Na žalbu državnog odvjetništva i okrivljenog S.M. zbog odluke o kazni

12. Prilikom odabira vrste i težine kazne, prvostupanjski sud je okrivljenom S.M. olakotno cijenio okolnost da je neosuđivana osoba i da je otac troje malodobne djece, dok otegotnih okolnosti nije pronašao.

13. Državni odvjetnik smatra da se neosuđivanost nije mogla cijeniti kao olakotna okolnost jer je to uobičajeni obrazac ponašanja većine građana, a isto tako da se činjenica da je okrivljenik otac troje malodobne djece nije također mogla ocijeniti kao olakotna okolnost jer se protiv okrivljenog M. vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 počinjenih na štetu bivše supruge R.M. te malodobne djece M., B. i I.M. Međutim, suprotno stavu državnog odvjetništva neosuđivanost počinitelja kaznenog djela je uvijek olakotna okolnost te se kao takva valja i ocijeniti a s obzirom da okrivljeni S.M. još nije proglašen krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret i koja u svojoj žalbi ističe državno odvjetništvo po načelu presumpcije nevinosti takve okolnosti se ne mogu cijeniti kao otegotne. S obzirom da je okrivljenik osoba srednje životne dobi, a od počinjenja kaznenog djela u prosincu 2016. do presuđenja prošlo je šest godina u kojem periodu okrivljenik nije dolazio u sukob sa zakonom, prijetnja kaznom zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci uz rok provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda je u cijelosti primjerena kazna težini i posljedicama kaznenog djela i društvenoj opasnosti. Navedenom kaznom postići će se kako specijalna svrha kazni tj. odgojni utjecaj na okrivljenog M. da ne čini kaznena djela bilo ove bilo druge vrste u budućnosti a isto tako i opća svrha kazni, opisana u članku 41. KZ/11 tj. odgojni utjecaj na druge građane da poštuju pravni poredak Republike Hrvatske i njezine zakone te da se klone kaznenih djela.

14. Na žalbu okrivljenog S.M. koji ne precizira zbog čega nije zadovoljan izrečenom kaznom, već samo navodi da se žali zbog odluke o kazni valja reći isto kao i na žalbu državnog odvjetništva da je izrečena kazna zatvora tj. prijetnja kaznom zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci i izrečena uvjetna osuda uz rok kušnje u trajanju 2 (dvije) godine u cijelosti primjerena kazna težini i posljedicama kaznenog djela te društvenoj opasnosti kao i osobnim svojstvima okrivljenog S.M. koje je na strani okrivljenika utvrdio prvostupanjski sud. Nema stoga mjesta ni strožem ni blažem kažnjavanju okrivljenog S.M.

15. Što se tiče odluke o troškovima kaznenog postupka, isti su odmjereni u skladu s člankom 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. ZKP/08, a isti su bili nužni radi utvrđenja činjeničnog stanja, a kako je okrivljenik proglašen krivim to je on dužan te troškove u iznosu od ukupno 9,549,60 kn i sudu naknaditi jer su isplaćeni unaprijed iz proračunskih sredstava suda. Što se tiče sudskog paušala od 500,00 kn, isti je odmjeren u skladu s imovinskim prilikama okrivljenika te trajanju i složenosti postupka. Okrivljenik ima primanja od 5,000,00 do 6.000,00 kn, oženjen je i otac je troje djece koje uzdržava a bez obzira što je postupak trajao dulje vrijeme, trajanje postupka se ne može pripisati krivnji samog okrivljenika, to je 500,00 kn sudskog paušala kojeg je okrivljeni S.M. dužan platiti u cijelosti primjereno navedenim okolnostima.

16. Kako dakle žalbenim razlozima državnog odvjetništva i okrivljenog S.M. nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, niti su ispitivanjem pobijane presude u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 nađene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci.

U Zagrebu 17. siječnja 2023.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Mirjana Rigljan,v.r.