REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:7 Kž-1218/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. K., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj: KO-DO-173/2022 od 30. lipnja 2022. i okrivljenika, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj: K- 43/2022 od 19. svibnja 2022., a objavljene 20. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog J. K. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu broj: K-43/2022 od 19. svibnja 2022., a objavljene 20. svibnja 2022., okrivljeni J. K. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa se temeljem čl. 139. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca, a temeljem čl. 56. KZ/11 okrivljeniku se izriče uvjetna osuda, na način da se izrečena kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Temeljem čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljeni J. K. se u cijelosti oslobađa troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te ti troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećena A. P. se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

4. Protiv navedene presude, i to u odnosu na izrečenu kaznenu sankciju pravovremeno je žalbu podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, te je predložilo da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne kazna koja je predložena u optužnici, tj. stroža kazna.

4.1. Žali se i okrivljeni J. K. po branitelju D. G., odvjetniku iz K., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te je predložio da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od kaznene odgovornosti, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je okrivljeni J. K. po branitelju D. G., odvjetniku iz K., nalazeći da su navodi žalbe državnog odvjetnika neosnovani, te je predložilo da se ista kao takva odbije.

6. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane.

U odnosu na žalbu okrivljenika, osim zbog odluke o kazni

8. Nije u pravu žalitelj, tj. okrivljeni J. K. kada tvrdi da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a koje povrede vidi u tome da pobijanu presudu nije moguće ispitati jer je ista nerazumljiva i međusobno proturječna, odnosno tvrdeći da u obrazloženju pobijane presude sud nije u odnosu na okrivljenika na valjan način obrazložio osnovu postojanja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

8.1. Suprotno navedenim tvrdnjama ovog žalitelja prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer pobijana presuda je u cijelosti razumljiva, u istoj su dati razlozi o odlučnim činjenicama, ti razlozi su potpuni, jasni i neproturječni.

8.2. Nadalje, suprotno navodima žalitelja nije ni povrijeđen kazneni zakon. Naime, žalitelj ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, već se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatra da u njegovom ponašanju nema svih obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onome, koje bi sa stanovišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela prijetnje za koje je okrivljenik i osuđen, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

8.3. Isto tako, suprotno navodima ovog žalitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.

8.4. Zaključci prvostupanjskog suda zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični, zakoniti i pravilni, pa su uslijed toga zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica čvrsto utemeljeni na izvedenim dokazima.

8.5. Naime, analizirajući kompletan dokazni postupak, kao i navode koji su istaknuti u žalbi, valja reći da ovaj žalitelj pogrešno ocjenjuje provedene dokaze, subjektivno zauzima stav u pogledu tih dokaza, a posebno u pogledu analize provedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda, kao i utvrđenje prvostupanjskog suda vezano za konkretno protupravno ponašanje okrivljenika.

8.6. Naime, okrivljenik u obrani poriče počinjenje djela za koje se tereti te, između ostalog, tvrdi da njega sud zlostavlja 5 godina i to na temelju optužnice gdje piše da je oštećenicu toga dana zlostavljao više od 11 sati, a ona se mjesec dana nakon događaja na koji se odnosi optužnica vratila u B. i tamo bila sa njime, a bila je s njim i na B. (očito želeći ukazati na vjerodostojnost oštećenice). Što se tiče ovog inkriminiranog postupanja, okrivljenik poriče da bi kritičnog dana prijetio oštećenici na način kako je to precizirano u izreci pobijane presude, te smatra da je ovaj postupak na neki način reakcija i postupanje oštećene A. P. i prijavljivanje njega kao okrivljenika zbog jačanja svoje pozicije u parničnom postupku koji oni međusobno vode.

8.7. Kada navedenu obranu okrivljenika prvostupanjski sud dovede u vezu sa ostalim provedenim dokazima, a prije svega iskazom oštećene A. P., kao i ostalih, kako personalnih tako i materijalnih dokaza, tada pravilno zaključuje da je navedena obrana neuvjerljiva, kontradiktorna provedenim dokazima i usmjerena ka izbjegavanju od kaznenopravne odgovornosti.

8.8. Ovaj drugostupanjski sud je analizirao kompletan dokazni postupak, te je suprotno tvrdnjama žalitelja našao da je prvostupanjski sud nakon detaljne analize provedenih dokaza pravilno zaključio da je dokazano da je okrivljenik kritične zgode prijetio oštećenici nazivajući je pogrdnim riječima, tražio od nje da stoji na mjestu, te ju polio vodom i rekao joj da će ju ubiti ako ne dokaže svoju istinu. Okolnost da je predveče toga dana do njih došla uznemirena oštećenica potvrđuju svjedoci Z. i V. K.. Što se tiče vremena počinjenja prvostupanjski sud je u obrazloženju pod toč. 15. otklonio sve dubioze vezane za to, te je pravilno utvrđeno da se događaj zbio 27. studenog 2016.

9. Za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao detaljno i argumentirano obrazloženje, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te se zbog nepotrebnog ponavljanja na iste upućuje žalitelja.

9.1. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize svih provedenih dokaza te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi okrivljenika, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenika za inkriminirano mu kazneno djelo prijetnje.

9.2. Na navode žalbe u kojima se, između ostalog, analizira i preocjenjuju provedeni dokazi od strane prvostupanjskog suda, a kojima se osporavaju zaključci prvostupanjskog suda, valja reći da se radi o subjektivnom stavu okrivljenika koji nema uporišta u provedenim dokazima.

9.3. Tako, primjerice, navod u žalbi da se pobijana presuda u cijelosti temelji jedino na iskazu oštećene A. P. nije prihvatljiv. Naime, valja reći da je točno da je odlučan iskaz oštećenice, ali sud svoju odluku temelji i na ostalim podupirućim dokazima, tj. iskazima svjedoka V. i Z. K. koji, istina, nisu prisustvovali inkriminiranom događaju, ali su o istom saznali na posredan način od oštećenice, ali isto tako su vidjeli kako je ona kritičnog dana izgledala kada je došla kod njih. Njihov iskaz govori o vjerodostojnosti iskaza oštećenice. Nadalje, navodi okrivljenika kako smatra da je oštećenica protiv njega podnijela kaznenu prijavu u ovom predmetu, a sve kako bi stekla što povoljniju poziciju u parničnom predmetu koji se pred sudom vodi radi odlučivanja o njezinom imovinskopravnom zahtjevu, valja reći da to ničim nije dokazano, već se radi o subjektivnom stavu žalitelja. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio odgovornost okrivljenika na temelju dokaza koji su pobrojani pod toč. 3. obrazloženja pobijane presude, te za to dao valjano i argumentirano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te se zbog nepotrebnog ponavljanja na isto upućuje ovaj žalitelj.

9.4. Stoga su navedeni prigovori neosnovani.

10. Zbog svega navedenog valjalo je prigovor okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odbiti kao neosnovan, odnosno zaključiti da je prvostupanjski sud činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio.

10.1. Kako je, dakle, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 na način kako je to opisano u izreci pobijane presude, to se u radnjama istog stječu obilježja, kako subjektivna tako i objektivna, kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, pa nije povrijeđen ni kazneni zakon.

U odnosu na odluku o kazni

11. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud,nakon što je pravilno okrivljenika proglasio krivim za djelo za koje se tereti, istom izrekao preblagu kaznu, tj. smatra da okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio prilikom odmjeravanja kazne nisu pravilno vrednovane, već da treba izreći strožu kaznu.

11.1. Iako okrivljenik u uvodu žalbe i u samoj žalbi ne navodi da se žali zbog odluke o kazni, žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u smislu odredbe čl. 478. ZKP/08, između ostalog, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i u pogledu odluke o kazni s aspekta okrivljenika.

11.2. Utvrđeno je da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne kao olakotno cijenio da okrivljenik do sada nije osuđivan, kao i protek vremena od počinjenja djela, a kao otegotno način počinjenja, te stupanj krivnje koji je maksimalan, te težinu počinjenja djela, pa s tim u vezi sud smatra da je primjerena kazna uvjetna osuda sa kaznom zatvora u trajanju 4 mjeseca i rokom provjeravanja od 2 godine.

11.3. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

11.4. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije ovdje konkretnog inkriminiranog postupanja, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju ovdje konkretnog kaznenog djela.

11.5. Imajući u vidu utvrđene okolnosti po prvostupanjskom sudu, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je okrivljenom J. K. za ovdje predmetno kazneno djelo izrekao uvjetnu osudu, dakle samo prijetnju kaznom zatvora, s prethodno utvrđenom kaznom zatvora u trajanju 4 mjeseca i rokom provjeravanja u trajanju 2 godine. Navedena kazna primjerena je težini počinjenog djela, okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, te ukupnosti međusobnih odnosa između okrivljenika i oštećenice, te je dostatna izraziti društvenu osudu za počinjenje ovdje konkretnog kaznenog djela i jačati će povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, ali isto tako i na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Izrečenom kaznom optimalno će se ispuniti zahtjevi, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije.

11.6. Kaznu koju je predložio državni odvjetnik, tj. stroža kazna, pretjerano bi naglasila retributivnu funkciju svrhe kažnjavanja, dok blaža kazna također nije osnovana.

12. Zbog navedenog je valjalo žalbe okrivljenika i državnog odvjetnika odbiti kao neosnovane i presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

13. Ispitana je pobijana presuda, glede bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a žalbe nisu osnovane, valjalo je temeljem čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci.

U Zagrebu 17. siječnja 2023.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sonja Brešković Balent, v. r.