15. P-518/2021-26

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. E. iz O., , OIB: , zastupan

po punomoćnicima Ž. Š. i V. Š. B., odvjetnicima u Z.

O. d. Ž. Š. & V. Š. B. j.t.d., iz O., protiv

tuženika P. b. Z. d.d. sa sjedištem u Z., , OIB: , zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz O. d. L.

i p., iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 16. siječnja 2023. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetnika M. Š., iz O., uz javnu objavu od dana 17. siječnja 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj: od 25.01.2007.g. kojom je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) tj. kojom je glavnica obveze vezana za valutu švicarski franak u dijelu koji glasi: «iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 20.512,55 CHF (slovima:dvadesettisućapetstodvanaest CHF i pedesetpet C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.», zatim se utvrđuje ništetnom ugovorna odredba čl. 4. tog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi :» Kamata se obračunava u CHF...», te se utvrđuje ništetnom odredba čl. 6.2. tog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi:» Kredit u iznosu od 20.512,55 CHF (slovima: dvadesettisućapetstodvanaest CHF i pedesetpet C) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuju se...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja...».

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.012,18 EUR / 22.695,27 kn[1] uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do konačne isplate i to od dospijeća do 31.12.2007.g. u visini od 15 % godišnje, zatim od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. 30.09.2015.g. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

-na iznos od 0,67 EUR / 5,02 kn od 01.04.2007. g. do konačne isplate,

-na iznos od 1,07 EUR / 8,08 kn od 01.12.2008. g. do konačne isplate,

-na iznos od 6,33, EUR / 47,66 kn od 01.02.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 7,63 EUR / 57,48 kn od 01.03.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 13,59 EUR / 102,36 kn od 01.04.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 5,76 EUR / 43,41 kn od 01.05.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 6,42 EUR / 48,39 kn od 01.06.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 4,97 EUR / 37,47 kn od 01.07.2009. g. do konačna isplate,

-na iznos od 6,58 EUR / 49,56 kn od 01.08.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 4,61 EUR / 34,70 kn od 01.09.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 6,50 EUR / 48,99 kn od 01.10.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 5,02 EUR / 37,86 kn od 01.11.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 6,00 EUR / 45,21 kn od 01.12.2009. g. do konačne isplate,

-na iznos od 6,08 EUR / 45,79 kn od 01.01.2010. g. do konačna isplate,

-na iznos od 10,34 EUR / 77,91 kn od 01.02.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 13,42 EUR / 101,14 kn od 01.03.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 12,78 EUR / 96,29 kn od 01.04.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 17,28 EUR / 130,16 kn od 01.05.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 19,62 EUR / 147,86 kn od 01.06.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 25,03 EUR / 188,58 kn od 01.07.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 30,43 EUR / 229,29 kn od 01.08.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 24,63 EUR / 185,55 kn od 01.09.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 41,14 EUR / 310,00 kn od 01.10.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 33,55 EUR / 252,80 kn od 01.11.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 34,53 EUR / 260,20 kn od 01.12.2010. g. do konačne isplate,

-na iznos od 41,81 EUR / 315,04 kn od 01.01.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 52,42 EUR / 394,93 kn od 01.02.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 41,89 EUR / 315,62 kn od 01.03.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 45,46 EUR / 342,51 kn od 01.04.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 41,23 EUR / 310,67 kn od 01.05.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 51,33 EUR / 386,77 kn od 01.06.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 59,05 EUR / 444,90 kn od 01.07.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 61,69 EUR / 464,83 kn od 01.08.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 98,88 EUR / 745,03 kn od 01.09.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 65,31 EUR / 492,06 kn od 01.10.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 61,50 EUR / 463,34 kn od 01.11.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 62,64 EUR / 471,99 kn od 01.12.2011. g. do konačne isplate,

-na iznos od 62,54 EUR / 471,21 kn od 01.01.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 68,19 EUR / 513,80 kn od 01.02.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 71,31 EUR / 537,27 kn od 01.03.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 71,72 EUR / 540,39 kn od 01.04.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 70,63 EUR / 532,19 kn od 01.05.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 71,92 EUR / 541,91 kn od 01.06.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 74,03 EUR / 557,75 kn od 01.07.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 72,66 EUR / 547,49 kn od 01.08.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 73,31 EUR / 552,38 kn od 01.09.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 68,54 EUR / 516,40 kn od 01.10.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 71,40 EUR / 538,00 kn od 01.11.2012. g. do konačne isplate,

-na iznos od 74,90 EUR / 564,33 kn od 01.12.2012. g. do konačne isplate

-na iznos od 74,75 EUR / 563,21 kn od 01.01.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 76,44 EUR / 575,91 kn od 01.02.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 72,80 EUR / 548,53 kn od 01.03.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 72,43 EUR / 545,72 kn od 01.04.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 76,94 EUR / 579,72 kn od 01.05.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 74,26 EUR / 559,49 kn od 01.06.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 73,51 EUR / 553,86 kn od 01.07.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 70,24 EUR / 529,25 kn od 01.08.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 73,17 EUR / 551,28 kn od 01.09.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 75,37 EUR / 567,89 kn od 01.10.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 78,20 EUR / 589,22 kn od 01.11.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 78,94 EUR / 594,80 kn od 01.12.2013. g. do konačne isplate,

-na iznos od 81,66 EUR / 615,29 kn od 01.01.2014. g. do konačne isplate,

-na iznos od 78,83 EUR / 593,97 kn od 01.02.2014. g. do konačne isplate,

-na iznos od 76,26 EUR / 574,60 kn od 05.02.2014. g. do konačne isplate , sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.150,03 EUR / 16.199,40 kn[2] uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja, odnosno od 17. siječnja 2023. godine, do konačne isplate u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 25. siječnja 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj , kojim ugovorom je valuta glavnice kredita vezana uz švicarski franak bez da je tužitelj mogao s tuženikom uopće pregovarati o navedenoj odredbi. Tužitelj navodi da je ovakva ugovorna odredba bila obrazac, koji je tuženik nametnuo tužitelju i svim ostalim korisnicima kredita prebacujući na korisnika kredita na ovaj način rizik promjene tečaja valute. Kako je rješenjem V. s. R. H. broj od 4. ožujka 2020. godine pravomoćno utvrđeno da su

nepoštene i ništetne ugovorene odredbe koje se odnose na ugovaranje valute glavnice vezane uz švicarski franak, to tužitelj predlaže donošenje presude pobliže opisane kao u izreci uz nadoknadu mu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 25. siječnja 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj , međutim tuženik tvrdi da je valutna klauzula dopuštena u smislu odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18), te da je ugovaranje kredita s valutnom klauzulom bila ugovorna volja stranaka. Tuženik ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke B. H., dipl. oec.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.

5. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka B. H., dipl. oec., od 5. siječnja 2022. godine, sud utvrđuje da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao tečaj valute CHF, te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužitelju naplatio ukupno više iznos od 22.695,27 kn, a koji se odnosi na tečajne razlike u otplati anuiteta u spornom periodu.

6. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

7. Pravomoćnom presudom T. s. u Z. broj od 4.

srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

8. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju

– ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

9. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom V. t. s. R. H. broj od dana 13. lipnja 2014. i

presudom V. t. s. R. H. broj od

14. lipnja 2018. godine.

10. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

11. V. s. R. H. je po podnesenim revizijama na odluke

V. t. s. R. H. donio odluku broj od

3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje V. t. s. RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

12. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 5,10 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 1.320,11 kn.

13. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 1.320,11 kn obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

14. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

15. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

16. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

17. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude T. s. u Z., koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda,

nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

18. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u CHF ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

19. Iznos od 22.695,27 kn koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja razliku anuiteta koja se odnosi na valutnu klauzulu, odnosno na preplaćenost kredita zbog tečajne razlike u odnosu na tečaj CHF važećem na dan isplate kredita, u razdoblju od travnja 2007. do zaključno do veljače 2014. godine, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem.

20. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike iznos od 22.695,27 kn osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

21. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju V. t. s.

R. H. je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli na način da je presudom broj od 14. lipnja 2018. godine pravomoćno okončan

predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu "Franak" glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za svih osam tuženih banaka i o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na S. d.d. pa rok zastare ponovno teče za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. godine odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. godine do 15. lipnja 2023. godine. Obzirom na prednje izloženo evidentno je da prigovor zastare u smislu odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima nije osnovan.

22. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je V. s. R. H. na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

23. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja sud je dopustio preinaku tužbe u ovosudnom postupku, a uzimajući u obzir Zaključak V. s.

R. H. broj od 26. studenoga 2021. godine pod točkom 4

koji zaključuje da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

24. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe u iznosu od 248,85 EUR (PDV uključen), troška sastava podnesaka od 20. svibnja 2021. godine, 25. ožujka 2022. godine i 9. rujna 2022. godine svaki po 248,85 EUR (PDV uključen), troška zastupanja na ročištima od 16. studenoga 2021. godine, 6. rujna 2022. godine i 16. siječnja 2023. godine svako po 248,85 EUR (PDV uključen), troška vještačenja u iznosu od 331,80 EUR, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 38,14 EUR, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 38,14 EUR, što daje ukupan iznos troška od 2.150,03 EUR.

U Osijeku 17. siječnja 2023. godine

SUDAC

DAVOR LIŠČIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, Nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika

Broj zapisa: eb317-f1868

Kontrolni broj: 0e16d-7744a-7caec

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Davor Liščić, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.