REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 851/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G., OIB …, iz Z., zastupanog po punomoćnici J. O. J., odvjetnici u Z., protiv tuženika Z. l. Z. - T. d.o.o. u likvidaciji, OIB …, Z., zastupanog po punomoćnici P. J., odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & P., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-120/2018-2 od 11. rujna 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 480/16-45 od 1. prosinca 2017., u sjednici održanoj 17. siječnja 2023.
r i j e š i o j e:
I Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-120/2018- 2 od 11. rujna 2018. u dijelu pod točkom II, III i IV izreke, te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Z. L. Z. - T. d.o.o. u likvidaciji, iz V. G., OIB …, da tužitelju D. G. iz Z., OIB …, na ime neisplaćene otpremnine isplati iznos od 527.509,68 kn neto zajedno s pripadajućom kamatom od 05.11.2013. godine, do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i naknaditi mu prouzročeni parnični trošak s kamatom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi određenoj čl. 29. ZOO-a sve u roku osam dana pod prijetnjom ovrhe." (točka I/ izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 65.312,50 kn (točka II/ izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 33.138,12 kn (točka I izreke) te je preinačena u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja preko iznosa od 33.138,12 kn do iznosa od 527.509,68 kn (za iznos od 494.371,56 kn) te je suđeno: ''Nalaže se tuženiku Z. L. Z. - T. d.o.o. u l., iz V. G., da tužitelju D. G. iz Z., na ime neisplaćene otpremnine isplati iznos od 494.371,56 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od 5. studenoga 2013. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te trošak parničnog postupka u iznosu od 65.750,00 kn sve zajedno s pripadajućom kamatom od 1. prosinca 2017. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 8 dana.'' (točka II izreke).
Preinačena je presuda suda prvog stupnja i u dijelu pod točkom II/ izreke te je suđeno tako da je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 65.312,50 kn (točka III izreke), a odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu (točka IV izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude, i to protiv točke II. III i IV izreke, reviziju podnosi tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku, podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.
4. Tužitelj u odgovoru na reviziju predlaže odbiti reviziju tuženika te potražuje naknadu troška odgovora na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu otpremnine na temelju Ugovora o pravima i obvezama direktora od 14. lipnja 2002. i Dodatka ugovoru o pravima i obvezama direktora od 10. listopada 2008.
10. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio:
- da iz Ugovora o pravima i obvezama direktora (dalje u tekstu: Ugovor) proizlazi da je Ugovor sklopljen za razdoblje od 14. lipnja 2002. do opoziva (čl. 1.), da je odredbom čl. 16. ugovoreno da prestankom obavljanja poslova direktora društva ugovor se raskida, a s radnikom će se sklopiti novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sukladno njegovoj stručnoj spremi, radnom iskustvu i sposobnostima, bez prekida kontinuiteta u radnom stažu i pravima i obvezama iz radnog odnosa,
- da je Dodatkom ugovora o pravima i obvezama direktora (dalje u tekstu: Dodatak) od 10. listopada 2008. izmijenjena odredba čl. 14. Ugovora, na način da skupština društva i direktor društva imaju pravo raskinuti ugovor, da skupština društva u svako doba odlukom može opozvati direktora društva, a direktor društva može pismenim zahtjevom tražiti raskid ugovora. Kada raskid ugovora traži skupština društva, direktor društva ima pravo na plaću u visini utvrđenoj ugovorom, najmanje šest mjeseci. Direktoru društva, u slučaju prestanka funkcije direktora, bilo istekom ugovora bilo raskidom ugovora na zahtjev skupštine društva, isplatit će se otpremnina u iznosu od 12 plaća, a u visini najveće plaće u zadnja 3 mjeseca prije razrješenja ili prestanka funkcije,
- da je Odlukom o opozivu direktora od 4. studenoga 2013. skupština društva opozvala tužitelja s dužnosti direktora društva Z. l. Z. - T. d.o.o., zbog nepostupanja po uputama skupštine društva,
- da je tužitelj primao plaću direktora od opoziva do sklapanja ugovora s novim poslodavcem 1. srpnja 2014.,
- da je tužiteljeva funkcija direktora prestala, a što je razvidno iz Odluke Skupštine društva i izvoda Trgovačkog suda kojim je naznačeno da je 4. studenog 2013. prestala funkcija direktora i to prijenosom njegovog ugovora na drugog poslodavca, a da je čl. 4 st. 5. Dodatka ugovora određeno da se direktoru isplaćuje otpremnina ako mu funkcija prestane istekom ili raskidom ugovora.
11. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelju ne pripada pravo na isplatu otpremnine na temelju odredbe čl. 4. Dodatka od 10. listopada 2008. te menadžerskog ugovora od 14. lipnja 2002., obzirom je ugovor prenesen na novog poslodavca, pa da stoga tužitelj nema pravo na isplatu otpremnine.
12. Međutim, drugostupanjski sud primjenom odredbe čl. 373. točka 3. ZPP preinačuje prvostupanjsku odluku u dijelu i prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja, ocjenjujući da tužitelj ima pravo na isplatu otpremnine, obzirom je utvrdio da je ugovor između ugovornih strana raskinut, pozivajući se na odredbu čl. 16. Ugovora kojom je ugovoreno da se prestankom obavljanja poslova direktora društva taj ugovor raskida, a s radnikom će se sklopiti novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sukladno njegovoj stručnoj spremi, radnom iskustvu i sposobnostima, bez prekida kontinuiteta u radnom stažu i pravima i obvezama iz radnog odnosa. Sud ocjenjuje da je status menadžera tužitelju prestao na temelju izražene volje druge ugovorne strane (Odlukom skupštine o opozivu), čime je tužitelj faktično opozvan s menadžerske funkcije, a iz odredbe čl. 16. Ugovora proizlazi da se prestankom obavljanja poslova direktora ugovor raskida. Drugostupanjski sud se tako poziva na odredbu čl. 17. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99, 88/01 - dalje u tekstu: ZOO/91) koje odredbe se u ovom postupku primjenjuju na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/2015, 29/18 – dalje u tekstu: ZOO/05), odnosno čl. 9. ZOO/05, da je tuženik dužan ispuniti ugovornu obvezu iz čl. 4. Dodatka, obzirom menadžerski ugovor ima određene značajke ugovora o djelu. Također navodi da na pravo na otpremninu ne utječe činjenica što je tužitelj s tuženikom sklopio nakon opoziva s mjesta direktora ugovor o radu na neko drugo radno mjesto te da pravo na otpremninu proizlazi iz Ugovora i Dodatka ugovoru te nije vezano uz novi radno pravni status tužitelja.
13. Ovakvi razlozi drugostupanjske presude ne mogu se prihvatiti kao jasni i neproturječni. Stoga revident osnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Naime, pri donošenju odluke drugostupanjski sud je zanemario odlučnu činjenicu odnosno utvrđenje prvostupanjskog suda da je Ugovor o pravima i obvezama direktora prenesen na novog poslodavca. Drugostupanjski sud utvrđuje da je Ugovor između ugovornih stranaka raskinut, ali ne daje razloge niti iznosi shvaćanje, ako je Ugovor između ugovornih strana raskinut (4. studenog 2013.) što je u tom slučaju preneseno na novog poslodavca (5. prosinca 2013.).
13.1. Također o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Naime, drugostupanjski sud navodi da na pravo na otpremninu ne utječe činjenica što je tužitelj s tuženikom sklopio nakon opoziva s mjesta direktora ugovor o radu na neko drugo radno mjesto, međutim u postupku nije utvrđeno da su stranke sklopile ugovor za neko drugo radno mjesto nakon što je skupština društva opozvala tužitelja s dužnosti direktora.
13.2. Prema tome, u obrazloženju pobijane odluke navedeni su nejasni i proturječni razlozi o odlučnim činjenicama. Time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju revident osnovano upire.
14. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.
16. Zbog navedenoga valjalo je, na temelju odredbe čl. 394. stavak 1. ZPP, ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
17. O troškovima cjelokupnog postupka bit će odlučeno u konačnoj odluci (čl. 166. stavak 3. ZPP).
Zagreb, 17. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić, v.r.
