Poslovni broj: UsI-1493/21-12
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Božici Bilen, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja P. kaptola zagrebačkog, Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica Z. Z. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika M. pravosuđa i uprave R. H., OIB: …, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: 1. Ž. državnog odvjetništva u Z., OIB: …, Z., i 2. G. Z., OIB: …, Z., , radi naknade oduzete imovine, nakon održane usmene i javne rasprave, 17. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja M. pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II- 942-01/19-01/430, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-02 od 1. ožujka 2021.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem KLASA: UP/II-942-01/19-01/430, URBROJ: 514- 04-02-01-01/07-21-02 od 1. ožujka 2021. poništeno je djelomično rješenje G. Z., G. ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu G., S. za upravno-pravne poslove, O. za naknade i izvlaštenja, S. odsjek, KLASA: UP/I-942-01/17-01/16, URBROJ: 251- 14-11-1/004-19-27 od 22. studenoga 2019. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Prvostupanjskim rješenjem u točki 1. izreke tužitelju se daje u vlasništvo 9770/68739,53 dijela zemljišta ranije oznake kč.br. 6346 površine 11 jutara 1547,5 čhv, koji dio danas odgovara a) kč.br. 6346/4 dvorište u K. od 188 čhv (676m2) i kč.br. 6346/5 dvorište u K. površine 12 čhv (43 m2), obje upisane u zk.ul. 21691 k.o. G. Z. i b) kč.br. 6346/14 put površine 88,4 čhv (318 m2) iz zk.ul. 85046, kč.br. 6346/15 oranica od 494,4 čhv (1778 m2) iz zk.ul. 85047, kč.br. 6346/20 oranica od 6833 m2 iz zk.ul. 85048 i kč.br. 6346/21 oranica od 122 m2 iz zk.ul. 85049, sve u k.o. G. Z.. Točkom 2. obveznikom vraćanja iz točke 1.a) izreke rješenja određenje G. Z., a obveznikom naknade odnosno vraćanja iz točke 1.b) izreke određena je R. H.. Točkom 3. izreke određena je zemljišnoknjižna provedba rješenja. Točkom 4. odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.
2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da ne može utjecati na način i obujam dostave dokumentacije između upravnih tijela, niti može ispravljati pogreške u procedurama i postupanjima pa da ne smije snositi štetne posljedice za propuste u postupanju. Smatra da na donošenje odluke ne može utjecati činjenica da mu prvostupanjsko tijelo navodno nije dostavilo cijeli spis pa zbog toga drugostupanjsko tijelo nalaže ponavljanje postupka i time postupa suprotno načelu učinkovitosti i ekonomičnosti, ali i načelu materijalne istine, a sve na štetu tužitelja. Ističe kako žalitelj G. Z. u žalbi prigovara isključivo postojanju ceste na dijelovima nekretnina. Predlaže poništiti osporavano rješenje i dati mu u vlasništvo naprijed navedene nekretnine.
3. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporavanoga rješenja i predlaže tužbu odbiti.
4. Zainteresirana osoba Ž. državno odvjetništvo u Z. u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da su razlozi navedeni u obrazloženju rješenja na zakonu osnovani. Predlaže odbiti tuženi zahtjev.
5. Zainteresirana osoba G. Z. u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je pobijano rješenje zakonito te da je potrebno u ponovno postupku provesti dokazne radnje radi utvrđenja postojanja činjenica iz članka 17. stavak 5. i članak 55. Zakona o naknadi. Predlaže odbiti tuženi zahtjev.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te održao javnu i usmeni raspravu. Na raspravi održanoj 17. siječnja 2023. nitko u ime uredno pozvanog tuženika i zainteresiranih osoba, dok je raspravi pristupila zamjenica opunomoćenice tužitelja. Zamjenica opunomoćenice tužitelja je ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je priložila uvjerenje o prostorno-planskoj namjeni spornih nekretnina.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da je tužitelj ovlaštenik naknade i da su ispunjeni uvjeti da mu se predmetne nekretnine (neizgrađeno građevinsko zemljište) vrate u vlasništvo jer to zemljište nije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe i nije privedeno namjeni u smislu odredbi Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02. – dalje Zakon o naknadi).
9. Drugostupanjsko tijelo je ocijenilo da prvostupanjsko tijelo nije provelo cjeloviti ispitni postupak i izvelo sve dokaze kojima bi se na nesporan način utvrdilo jesu li predmetne nekretnine privedene namjeni, odnosno je li G. Z. na predmetnim nekretninama izvršio pripremu za izgradnju kako bi se ono smatralo privedenim namjeni te radi li se eventualno o javnom dobru u općoj uporabi, zbog čega je to tijelo zaključilo da se ne može cijeniti točnim zaključak prvostupanjskog tijela da ne postoje zakonske zapreke za naturalni povrat predmetnih nekretnina.
10. Okolnost da prvostupanjsko tijelo nije postupilo sukladno članku 238. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 53/91. i 103/96., dalje ZUP) jer nije drugostupanjskom tijelu, nakon primitka žalbe, dostavilo sve isprave na kojima se prvostupanjsko rješenje temelji, u načelu ne može biti na štetu stranke. U takvim slučajevima drugostupanjsko tijelo treba zatražiti od prvostupanjskog tijela da mu se isprave na temelju kojih je prvostupanjsko tijelo utvrdilo odlučne činjenice i na kojima je utemeljilo svoje rješenje, a koje smatra bitnim za odlučivanje, odmah dostave. Međutim, u ovom predmetu ne radi se samo o tom nedostatku koji se odnosi na primjenu 53. Zakona o naknadi, već o tome da prvostupanjsko tijelo nije provelo cjeloviti ispitni postupak radi utvrđivanja odlučnih činjenica postoje li zapreke za povrat u smislu odredbe članka 17. stavka 5. i članka 55. Zakona o naknadi, zbog čega je tuženik osnovano primjenom članka 242. stavka 2. ZUP-a poništio djelomično prvostupanjsko rješenje i predmet je vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
11. U ustaljenoj sudskoj praksi izraženo je shvaćanje da za drugostupanjsko tijelo, pri ocjeni zakonitosti prvostupanjskog rješenja, nisu odlučni isključivo razlozi na koje se stranka u žalbi pozvala i zbog kojih je tražila poništenje prvostupanjskog rješenja, već je drugostupanjsko tijelo ovlašteno uzeti u obzir i druge razloge, izvan razloga koje žalitelj izložio u žalbi i zbog kojih je nezadovoljan prvostupanjskim rješenjem. U takvim slučajevima u praksi drugostupanjskih tijela ustalila se upotreba izraza u obrazloženju drugostupanjskog rješenja – žalba je osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju ovog drugostupanjskog rješenja. Zbog toga je tuženik bio ovlašten, povodom žalbe G. Z., poništiti prvostupanjsko rješenje, ne samo iz razloga navedenih u žalbi, već i iz drugih razloga.
12. Okolnost da je tužitelj u tijeku upravnog spora pribavio uvjerenje o prostornoj-planskoj namjeni dijela spornih nekretnina, ukazujući da potvrda od 20. ožujka 2019., koju je pribavilo prvostupanjsko tijelo, nije odgovarajuća jer su njime obuhvaćen veći broj čestica (od onih koje su obuhvaćene prvostupanjskim rješenjem), potvrđuje ispravnim zaključak drugostupanjskog tijela kako u prvostupanjskom upravnom postupku nije proveden cjeloviti ispitni postupak te da je prvostupanjsko tijelo preuranjeno zaključilo da su ispunjeni uvjeti za naturalni povrat. 13. Slijedom navedenog, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim.
14. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.).
15. Tužitelj je izgubio spor u cijelosti pa nema pravo na naknadu troškova u skladu sa člankom 79. stavkom 4. ZUS-a. Trebalo je stoga, na temelju članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.
U Zagrebu, 17. siječnja 2023.
Sudac
Ante Drezga,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
