REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split

Poslovni broj: 13 P-174/2021-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja A. M. B. d.o.o., K. S., OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku F. N., a on po punomoćniku D. Đ., odvjetniku u O. društvu S. & Đ. j.t.d. iz S., protiv tuženika C. O. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici R. G., diplomiranoj pravnici, zaposlenici tuženika, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. prosinca 2022. uz sudjelovanje zamjenice punomoćnika tužitelja I. Č., odvjetničke vježbenice s položenim pravosudnim ispitom u O. društvu S. & Đ. j.t.d. iz S. te punomoćnice tuženika R. G., diplomirane pravnice, zaposlenice tuženika, na ročištu za objavu presude 16. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku C. O. d.d. da tužitelju A. M. B. d.o.o. isplati 15.515,04 EUR-a / 116.898,05 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 10. ožujka 2020. pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 10. ožujka 2020. pa do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

i

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu kojim je traženo da sud naloži tuženiku da tužitelju isplati 272,18 EUR-a / 2.050,72 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 10. ožujka 2020. pa do isplate. II Nalaže se tuženiku C. O. d.d. da tužitelju A. M. B. d.o.o. naknadi trošak postupka u iznosu od 4.619,98 EUR-a / 34.809,22 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 16. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja A. M. B. d.o.o. u dijelu u kojem je traženo da mu tuženik C. O. d.d. naknadi više zatraženi trošak postupka u iznosu od 497,71 EUR-a / 3.750,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 16. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je 19. ožujka 2021. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate iznosa od 118.948,77 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj u tužbi navodi kako su tužitelj kao ugovaratelj osiguranja i tuženik kao osiguratelj sklopili ugovor o osiguranju plovila B. 285, reg. oznake 199-KŠ. Tuženik da je tužitelju nakon zaključenja ugovora o osiguranju izdao policu osiguranja br. …. Osiguranje da je zaključeno za razdoblje od 17. svibnja 2019. do 16. svibnja 2020. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi kako se 4. veljače 2020. dogodio osigurani slučaj na način da je uslijed jakog udara vjetra došlo do kidanja tende i razbijanja stakla na predmetnom plovilu. Uslijed štetnog događaja da je na plovilu nastala šteta u ukupnom iznosu od 131.421,52 kuna, a koja šteta da se sastoji od troška nabave novog stakla proizvođača B. te zamjene uništene tende s uključenim troškovima montaže. Tuženik da je tužitelju na ime naknade predmetne štete priznao iznos od 12.472,75 kuna te da mu je nakon odbitka franšize u iznosu od 1.420,00 kuna isplatio 11.047,75 kuna. Iz komunikacije koja se odvijala između stranaka prije podnošenja tužbe da proizlazi kako tuženik otklanja mogućnost plaćanja naknade štete po ponudama, kao i obvezu plaćanja carine i dostave rezervnih dijelova uz obrazloženje da do tih troškova nije došlo. Stoga, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će obvezati tuženika da tužitelju isplati iznos od 118.948,77 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ime naknade štete.

1.2. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je dostavljena uz tužbu i to: Policu br. …, Uvjete za osiguranje brodica i jahti, fotografije oštećenja, dopis B. T. M. od 15. rujna 2020., ponudu T. M. d.o.o., ponudu M. d.o.o., da od tuženika zatraži na uvid spis broj 29 KBD 27 2020/1 i izvid štete s fotografijama, kao i da provede dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja F. N. i dokaz vještačenjem po vještaku za plovila.

1.3. Sukladno odredbi članka 284. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP) tužba je tuženiku dostavljena na odgovor.

1.4. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, odnosno "utemeljenost daljnjeg potraživanja povrh isplaćenog u mirnom postupku". Tuženik ne osporava da je za plovilo B. 285, reg. oznake 199 KŠ ugovoreno kasko osiguranje, kao ni da je tuženik kao osiguratelj tužitelju kao ugovaratelju osiguranja izdao policu osiguranja br. … sukladno Uvjetima za osiguranje brodica i jahti 6101-176 TSKD 02/03/15 ver 2.0. Sukladno predmetnom ugovoru o osiguranju osigurana svota za osigurano plovilo iznosi ukupno 142.500,00 kuna, dok odbitna franšiza iznosi 1% od osigurane svote, a minimalno 400,00 kuna po štetnom događaju. Nadalje, tuženik ne osporava niti to da se 4. veljače 2020. dogodio osigurani slučaj na način da je "zimska tenda zakačena za aluminijski okvir stakla broda uništena od jakog vjetra", kao ni to da predmetni događaj predstavlja osigurani rizik opisan u članku 4. stavak 1. točka 2. Uvjeta za osiguranje tuženika. Nadalje, tuženik navodi kako je isti sukladno izvidu štete tužitelju isplatio 11.047,75 kuna (nakon odbitka franšize u iznosu od 1.425,00 kuna), a iznos kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku da je "prekomjeran i nerealno postavljen", kao i da tužitelj neosnovano potražuje trošak carine i transporta. Ujedno, tuženik je osporavao i zatraženi tijek kamata. Stoga, tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

1.5. Tuženik je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja dostavljena uz odgovor na tužbu.

1.6. Tijekom postupka tužitelj je ustrajao u navodima iz tužbe, dok je tuženik ustrajao u navodima i prigovorima iznesenim u odgovoru na tužbu.

1.7. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja podneskom od 20. travnja 2022. smanjio tužbeni zahtjev na način da sada od tuženika potražuje 116.898,05 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 116.898,05 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj smatra da mu je tuženik dužan isplatiti sukladno ugovoru o osiguranju broj ...

3.1. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: policu osiguranja broj … (listovi 6-7 spisa), Uvjete za kasko osiguranje brodica i jahti (listovi 8-12 spisa), obavijest o prijavi štete od 10. veljače 2020., fotografije, račun br. … od 21. svibnja 2019., ponudu B. T. M. od 15. rujna 2020., ponudu M. d.o.o. od 31. svibnja 2020., e-mail korespondenciju, prigovor na visinu štete, akt o likviaciji štete od 20. svibnja 2020., izjavu o prijeboju, odluku povodom pritužbe tuženika od 30. svibnja 2020. (listovi 12-30 spisa), Uvjete za osiguranje brodica i jahti 6101-176 TSKD 02/03/15 (listovi 41-52 spisa), cijene B. C. 2855 sa stranice njuškalo.hr (listovi 53-54 spisa), fotoelaborat 29 KBD 27 2020 (listovi 61-63 spisa), izvid štete na brodici 199 KŠ (listovi 64-69 spisa) te je proveo dokaz vještačenjem po sudskom vještaku Nevenu Kralju, dipl. ing. na okolnost visine štete (listovi 79-84, 112-113 spisa).

3.2. Pored tih dokaza tužitelj je predlagao da sud izvede dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja F. N. Ovaj sud je taj dokazni prijedlog odbio kao nepotreban iz razloga što su sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrđene ocjenom materijalnih dokaza i provedenim vještačenjem, pa izvođenje tog dokaza nije potrebno niti bi dovelo do drugačije odluke suda. Naime, među strankama u ovoj pravnoj stvari bilo je sporno to je li tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu koja mu je nastala uslijed nastupanja osiguranog rizika, a ta činjenica utvrđena je provedenim vještačenjem i ocjenom materijalnih isprava pa izvođenje dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja F. N. nije bilo potrebno.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.1. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tužitelj kao ugovaratelj osiguranja i tuženik kao osiguratelj sklopili ugovor o kasko osiguranju plovila B. 285 za razdoblje od 17. svibnja 2019. pa do 15. svibnja 2020., kao ni to da je tuženik tužitelju kao potvrdu o sklopljenom ugovoru izdao policu osiguranja br. ...

5.2. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik tužitelju predao Uvjete za kasko osiguranje brodica i jahti 6101-176 TSKĐ 02/03/15 ver 2.0., koji su sastavni dio ugovora o osiguranju.

5.3. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da se 4. veljače 2020. dogodio osigurani slučaj na način da je uslijed jakog udara vjetra došlo do kidanja tende i razbijanja stakla na predmetnom plovilu.

5.4. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj prijavio tuženiku predmetnu štetu, kao ni to da mu je tuženik priznao na ime štete iznos od 12.472,75 kuna, ka ni to da mu je nakon odbitka franšize (1.450,00 kuna) isplatio 11.047,75 kuna.

5.5. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj prigovarao tom iznosu, međutim, tuženik je otklanjao pravo tužitelja na isplatu većeg iznosa smatrajući kako tužitelj ne može od tuženika zahtijevati troškove carine i dostave stakla.

5.6. Kao sporno među strankama u ovom postupku trebalo je utvrditi visinu štete, kao i je li tužitelj ovlašten od tuženika zahtijevati isplatu troškova carine i dostave stakla.

6.1. Odredbom članka 921. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. – dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja se obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

6.2. Odredbom članka 922. stavak 1. ZOO-a propisano je da je osigurani slučaj događaj prouzročen osiguranim rizikom.

6.3. Članak 923. stavak 1. ZOO-a propisuje da se odredbe odsjeka ZOO-a koje reguliraju ugovor o osiguranju neće primjenjivati na pomorska osiguranja, a ni na druga osiguranja na koja se primjenjuju pravila o pomorskom osiguranju, kao ni na osiguranja u zračnom prometu, osiguranja tražbina te na odnose iz reosiguranja.

6.4. Ugovor o pomorskom osiguranju reguliran je odredbama 684. – 747.d Pomorskog zakonika ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: PZ).

6.5. Uvidom u policu br. 177299007726 utvrđeno je da su tužitelj kao ugovaretelj osiguranja i tuženik kao osiguratelj sklopili ugovor o osiguranju plovila B. 285 za razdoblje od 17. svibnja 2019. do 16. svibnja 2020.

6.6. Dakle, kako se radi o osiguranju plovila, u konkretnoj pravnoj stvari radi se o pomorskom osiguranju pa su mjerodavne odredbe PZ-a koje se primjenjuju na ugovor o pomorskom osiguranju.

6.7. Nije sporno da ugovor o osiguranju, pa tako i ugovor o pomorskom osiguranju, predstavlja dvostranoobvezni ugovor koji kao takav stvara prava i obveze za obje ugovorne strane – ugovaratelja osiguranja i osiguratelja. Ugovaratelj osiguranja obvezan je platiti premiju osiguranja u visini, rokovima i na način kako je to ugovoreno, a osiguratelj je obvezan platiti osiguraniku osigurninu ukoliko nastupi osigurani slučaj. Ugovaratelj osiguranja ima pravo od osiguratelja zahtijevati plaćanje osigurnine u slučaju nastupanja osiguranog slučaja, dok osiguratelj od ugovaratelja osiguranja ima pravo zahtijevati plaćanje premije osiguranja.

6.8. Uvidom u naprijed spomenutu policu osiguranja utvrđeno je kako osigurana svota za predmetno plovilo iznosi 142.500,00 kuna, a da odbitna franšiza iznosi 1% od osigurane svote i da ista iznosi minimalno 400,00 kuna.

6.9. Uvidom u spis tuženika broj 29 KBD 27/2020 (čiju presliku je tuženik dostavio u spis) utvrđeno je kako je uslijed štetnog događaja koji se dogodio 4. veljače 2020., a koji nesporno predstavlja osigurani rizik iz članka 4. stavak 1. točka 2. Uvjeta za osiguranje tuženika, uslijed udara jakog vjetra zimska tenda zakačena za aluminijski okvir stakla broda uništena. Tuženik je nakon izvida i procjene štete tužitelju djelomično priznao štetu za tendu i to na način da je od iznosa koji je naveden u ponudi društva M. d.o.o. (7.000,00 kuna) odbio 30% i priznao tužitelju 4.900,00 kuna, jer da se radi o ponudi, a ne o računu. U odnosu na cijenu stakla, tuženik je tužitelju priznao 50% cijene stakla iz kataloga web adrese greatlakeskipper.com koja se odnosi na staklo za B. 2006 SB 265 G. B. W., a što iznosi 7.572,75 kuna.

6.10. Tuženik tužitelju nije priznao iznos carine i dostave s obzirom na to da do tih troškova nije ni došlo. Naime, tužitelj da je upućen da će po dostavi računa za oštećeno staklo njegov zahtjev biti ponovno razmotren.

6.11. Nakon odbitka franšize u iznosu od 1.400,00 kuna tužitelj je isplaćen iznos od 11.047,75 kuna, a što nije niti sporno među strankama.

6.12. Među strankama je kao sporno trebalo utvrditi koliko iznosi stvarna visina štete na predmetnom plovilu koja je nastala uslijed štetnog događaja koji se dogodio 4. veljače 2020., a koji nesporno predstavlja osigurani rizik.

6.13. Člankom 4. stavak 1. točka 2. Uvjeta za osiguranje tuženika propisano je da su osiguranjem pokriveni rizici koji nastanu uslijed vremenskih nepogoda (tuča, jaki vjetar (22-27 čvorova) i/ili ostale vremenske nepogode), uključujući plimni val.

6.14. Nije sporno da je 4. veljače 2020. uslijed jakog vjetra došlo do oštećenja plovila koje je ugovorom o kasko osiguranju osigurano kod tuženika, kao ni to da je uslijed predmetnog štetnog događaja oštećena zimska tenda i staklo, dok je kao sporno trebalo utvrditi visinu štete na predmetnom plovilu koju je tuženik dužan isplatiti tužitelju uslijed štetnog događaja s obzirom na to da tuženik osporava visinu štete koja je navedena u ponudi ovlaštenog distributera za B. - T. M. d.o.o.

6.15. Radi utvrđivanja te sporne činjenice ovaj sud je, na prijedlog tužitelja, proveo dokaza vještačenjem po sudskom vještaku za plovila N. K., dipl.ing.

6.16. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka N. K., dipl.ing. (listovi 79-84 spisa) utvrđeno je kako je iz ponude ovlaštenog distributera za B. – T. M. d.o.o. vidljivo da trošak originalnog B. kompletnog prednjeg vjetrobrana sa nosačima, bez troškova transporta poreza i carine iznosi 8.990,00 USD. Na trošak transporta, carine i poreza da otpada 8.902,00 USD. Stoga, ukupna cijena originalnog B. prednjeg vjetrobrana prema cijenama u Republici Hrvatskoj da iznosi 17.892,00 USD, bez troškova ugradnje. Trošak montaže da iznosi 2.250,00 kuna. Što se tiče ponude koju je tuženik priložio u spis, sudski vještak je naveo kako je tuženik u spis priložio cijenu za plovilo B. 265 SB, a koje plovilo je za dvije stope manje od plovila tužitelja (B. 285 SB). Nadalje, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da visina štete za zamjenu kompletnog zamjenskog prednjeg vjetrobrana iznosi 9.075,00 USD (uključujući trošak transporta, carine i PDV-a), a kojem iznosu je također potrebno pridodati i trošak montaže u iznosu od 2.250,00 kuna. Trošak tende da iznosi 7.782,05 kuna, bez PDV-a.

6.17. Tužitelj nije imao prigovor na pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka te je podneskom od 20. travnja 2022. uredio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, dok je tuženik podneskom od 15. travnja 2022. prigovorio pisanom nalazu i mišljenju sudskog vještaka u dijelu koji se odnosi na trošak carine, poreza i prijevoza vjetrobranskog stakla.

6.18. Očitujući se na prigovore tuženika sudski vještak je naveo na koji način je utvrdio trošak carine, poreza i prijevoza kod originalnog vjetrobranskog stakla, a na koji način kod zamjenskog stakla. Ujedno, sudski vještak je naveo kako je razlika između originalnih i zamjenskih dijelova u tome što su originalni dijelovi certificirani od strane proizvođača plovila, a što u praksi znači da su staklo i metalni okviri vjetrobrana projektirani tako da se u slučaju bilo kakvih pomorskih nesreća i havarija ponašaju sukladno uputama proizvođača plovila, odnosno da se staklo kod mogućeg oštećenja ponaša na način da ne ozljeđuje rasprskavanjem putnike u plovilu, a kod zamjenskih vjetrobrana da je cijena bitno manja jer da njihov proizvođač nema takve karakteristike.

6.19. Ovaj sud nalaz i mišljenje sudskog vještaka N. K., dipl.ing., prihvaća u cijelosti kao pravilnog, potpunog, argumentirano te izrađenog u skladu s pravilima struke.

6.20. Stoga, kako iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka N. K., dipl.ing. proizlazi da trošak originalnog vjetrobranskog stakla za plovilo koje je bilo predmet ugovora o kasko osiguranju zaključenog između tužitelja i tuženika (zajedno sa troškovima carine, transporta i poreza) iznosi 17.892,00 USD (117.393,24 kuna prema srednjem tečaju HNB-a na 10. ožujka 2020. koji je iznosio 6,561214), trošak montaže da iznosi 2.250,00 kuna, a trošak tende s montažom da iznosi 9.727,56 kuna, proizlazi da ukupan iznos štete koju je tuženik tužitelju dužan naknaditi uslijed nastupanja osiguranog rizika iznosi 129.370,80 kuna. Nakon što se od tog iznosa odbije iznos od 12.474,75 kuna kojeg je tuženik tužitelju priznao u izvansudskom postupku, ostane iznos 116.898,05 kuna.

6.21. Slijedom navedenog, tuženika je valjalo obvezati da tužitelju isplati iznos od 116.898,05 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 10. ožujka 2020., po stopi koja se određuje sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO- a.

6.22. Naime, suprotno shvaćanju tuženika, tužitelj nije dužan prihvatiti ugradnju zamjenskog vjetrobranskog stakla nego isti, sukladno članku 6. stavak 2.1. Uvjeta za osiguranje tuženika, ima pravo na naknadu štete u visini troškova nužnih za popravak i dovođenje plovila u prvobitno stanje bez odbitka novo za staro, ali ne iznad osigurane svote, a osiguratelj snosi trošak popravka koji se odnosi na dovođenje plovila u funkcionalno stanje u kakvom je plovilo bilo prije nastupa osiguranog slučaja.

6.23. Dakle, tužitelj od tuženika ima pravo osnovano zahtijevati naknadu štete u iznosu koji je potreban kako bi tužitelj kupio originalno vjetrobransko staklo. Stoga, kako je originalno vjetrobransko staklo za plovilo tužitelja moguće naručiti samo iz Amerike, a u kojem slučaju je potrebno platiti trošak transporta, carine i poreza, i taj iznos predstavlja štetu koju je tužitelju tuženik dužan naknaditi jer na drugi način tužitelj ne može dovesti plovilo u prvobitno stanje.

6.24. U odnosu na navode tuženika o tome da je vjetrobransko staklo koje je bilo ugrađeno u plovilu zapravo bilo zamjensko, tuženiku je za odgovoriti kako je tuženik do zaključenja prethodnog postupka mogao predložiti izvođenje dokaza na te okolnosti. Stoga, kako je tuženik takve navode iznio tek na ročištu održanom 1. prosinca 2022. (iako je već ročište koje je održano 30. rujna 2022. odgođeno kako bi se tuženik ponovno mogao očitovati na iskaz sudskog vještaka), tuženik je u iznošenju tih činjenica prekludiran pa ih sud nije niti uzeo u obzir.

6.25. Osim toga, da je na predmetnom plovilu u vrijeme zaključivanja ugovora o osiguranju bilo ugrađeno zamjensko vjetrobransko staklo, to je prilikom zaključivanja ugovora trebalo i biti konstatirano.

6.26. Stoga, ovaj sud takve navode tuženika ocjenjuje kao paušalne i usmjerene isključivo na oslobođenje obveze po predmetnom ugovoru o osiguranju.

6.27. Tuženik je tijekom postupka isticao kako tužitelj ne može osnovano zahtijevati plaćanje zakonskih zateznih kamata od 10. ožujka 2020. nego tek od presuđenja. U odnosu na te navode tuženika, istom je za odgovoriti da je odredbom članka 943. stavak 4. ZOO-a propisano da ako osiguratelj ne ispuni svoju obvezu u rokovima iz tog članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.

6.28. Stoga, kako je tuženik o osiguranom slučaju obaviješten 10. ožujka 2020., sukladno naprijed spomenutoj odredbi ZOO-a, tuženik je tužitelju dužan naknaditi zakonske zatezne kamate koje teku na iznos glavnice od tog dana pa do isplate, po stopi koja se određuje sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a, sve na način kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude.

6.29. Odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok iz stavka 2. istog članka (koji se primjenjivao do 31. prosinca 2022.) proizlazi kako se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, dok je odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narode novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.) (koji je u primjeni od 1. siječnja 2023.) propisano da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena.

6.30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

7.1. Podneskom od 20. travnja 2022. tužitelj je povukao tužbu za iznos od 2.050,72 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 10. ožujka 2020. pa do isplate.

7.2. Odredbom članka 193. stavak 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

7.3. Stoga, kako je tužitelj izjavio da povlači tužbu u tom dijelu, a tuženik se povlačenju nije protivio, sukladno odredbi članka 193. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

7.4. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova pa je valjalo odlučiti i o tom zahtjevu tužitelja.

8.1. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u svezi s odredbama članaka 164. stavak 1. ZPP-a i 155. stavak 1. ZPP-a.

8.2. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

8.3. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

8.4. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju osnovano pripada 250 bodova za sastavljanje tužbe (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.– dalje: Tarifa), po 250 bodova za sastavljanje podnesaka od 7. listopada 2021. i 20. travnja 2022. (Tbr. 8.1. Tarife), po 250 bodova za zastupanje na ročištima održanim 7. listopada 2021., 30. rujna 2022. i 1. prosinca 2022. (Tbr. 9.1. Tarife), 50 bodova za zastupanje na ročištu održanom 22. travnja 2022. (Tbr. 9.5. Tarife) te 50 bodova za zastupanje na ročištu za objavu presude (Tbr. 9.3. Tarife). Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupno 1.600 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 15,00 kuna (Tbr. 50. Tarife), tužitelju je valjalo priznati ukupno 24.000,00 kuna, uvećano za 25% PDV-a (6.000,00 kuna), odnosno sveukupno 30.000,00 kuna.

8.5. Nadalje, tom iznosu je valjalo pridodati i trošak predujma za vještačenje u iznosu od 2.500,00 kuna, kao i trošak sudske pristojbe za tužbu (769,74 kuna) i trošak sudske pristojbe za presudu (1.539,48 kuna), sukladno Tar. br. 1. stavak 1. i Tar br. 2. stavak 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19. i 92/21.).

8.6. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak postupka u iznosu od 34.809,22 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana donošenja ove presude (16. siječnja 2023.) pa do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a), po stopi koja se određuje sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose.

8.7. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

8.8. Zahtjev tužitelja odbijen je kako neosnovan za više zatraženi trošak postupka u iznosu od 3.750,00 kuna, a koji trošak se odnosi na više zatraženi trošak zastupanja na ročištu koje je održano 22. travnja 2022. Naime, kako je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja, tužitelju je priznato 50 bodova, umjesto zatraženih 250 bodova (Tbr. 9.5. Tarife).

8.9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

9. Rok za isplatu određen je sukladno odredbi članka 328. stavak 2. ZPP-a.

10. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ovog rješenja iskazani su u eurima i kunama sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj 7,53450.

U Splitu 16. siječnja 2023.

Sudac

Rajana Buljan, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku D. Đ., odvjetniku u O. društvu S. & Đ. j.t.d. iz S.

- tuženiku C. O. d.d., Z.,

- u spis