REPUBLIKA HRVATSKA

6 P-1546/2021-28

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU STALNA SLUŽBA U KARLOVCU Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Suzani Ivanović, na prijedlog sudskog savjetnika Ive Palaković Jerković, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA, OIB 56668956985, Zagreb, Berislavićeva 9, kojeg zastupa punomoćnik Pavle Fellner, odvjetnik u Zagrebu, Jurišićeva 1A, protiv tuženika BUIĆ-TDG d.o.o., OIB 84671088857, Zagreb, Ulica kerestinečkih žrtava 6H, radi isplate iznosa od 1.185,00 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene 14. prosinca 2022., u prisutnosti stranaka, na ročištu za objavu presude, 16. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Zabranjuje se tuženiku BUIĆ-TDG d.o.o., OIB 84671088857, Zagreb, Ulica kerestinečkih žrtava 6H,da u svom ugostiteljskom objektu Caffe bar ELIXIR, Zagreb, Park Kate Šoljić 2, priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje udruge nositelja prava iz čl. 157. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.

II. Nalaže se tuženiku BUIĆ-TDG d.o.o., OIB 84671088857, Zagreb, Ulica kerestinečkih žrtava 6H, isplatiti tužitelju HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA, OIB 56668956985, Zagreb, Berislavićeva 9, iznos od 1.185,00 eura (slovima: tisuću sto osamdeset pet eura) / 8.928,37 kn (slovima: osam tisuća devetsto dvadeset osam kuna i trideset sedam lipa)[1] sa zakonskim zateznim kamatama u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje teku:

- na iznos od 47,25 eura / 356,04 kn[1] od 1. kolovoza 2016.,

- na iznos od 47,25 eura / 356,04 kn[1] od 1. rujna 2016.,

- na iznos od 47,25 eura / 356,04 kn[1] od 1. listopada 2016.,

- na iznos od 47,25 eura / 356,04 kn[1] od 1. studenog 2016.,

- na iznos od 47,25 eura / 356,04 kn[1] od 1. prosinca 2016.,

- na iznos od 47,25 eura / 356,04 kn[1] od 1. siječnja 2017.,

- na iznos od 47,25 eura / 356,04 kn[1] od 1. veljače 2017.,

- na iznos od 47,25 eura / 356,04 kn[1] od 1. ožujka 2017.,

- na iznos od 47,25 eura / 356,04 kn[1] od 1. travnja 2017.,

- na iznos od 47,25 eura / 356,04 kn[1] od 1. svibnja 2017.,

- na iznos od 47,25 eura / 356,04 kn[1] od 1. lipnja 2017.,

- na iznos od 47,25 eura / 356,04 kn[1] od 1. srpnja 2017.,

- na iznos od 47,25 eura / 356,04 kn[1] od 1. kolovoza 2017.,

- na iznos od 47,25 eura / 356,04 kn[1] od 1. rujna 2017.,

- na iznos od 47,25 eura / 356,04 kn[1] od 1. listopada 2017.,

- na iznos od 47,25 eura / 356,04 kn[1] od 1. studenog 2017.,

- na iznos od 47,25 eura / 356,04 kn[1] od 1. prosinca 2017,.

- na iznos od 47,25 eura / 356,04 kn[1] od 1. siječnja 2018.,

- na iznos od 47,77 eura / 359,95 kn[1] od 1. veljače 2018.,

- na iznos od 47,77 eura / 359,95 kn[1] od 1. ožujka 2018.,

- na iznos od 47,77 eura / 359,95 kn[1] od 1. travnja 2018.,

- na iznos od 47,77 eura / 359,95 kn[1] od 1. svibnja 2018.,

- na iznos od 47,77 eura / 359,95 kn[1] od 1. lipnja 2018.,

- na iznos od 47,77 eura / 359,95 kn[1] od 1. srpnja 2018.,

- na iznos od 47,77 eura / 359,95 kn[1] od 1. kolovoza 2018.,

pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku BUIĆ-TDG d.o.o., OIB 84671088857, Zagreb, Ulica kerestinečkih žrtava 6H, isplatiti tužitelju HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA, OIB 56668956985, Zagreb, Berislavićeva 9, troškove parničnog postupka u iznosu od 693,06 eura (slovima: šesto devedeset tri eura i šest centi) / 5.221,89 kn (slovima: pet tisuća dvjesto dvadeset jedna kuna i osamdeset devet lipa)[1] , u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine broj 167/03, 111/21; dalje: ZAPSP) kao udruga autora ovlašten za davanje odobrenja za priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela za Hrvatsku udrugu za zaštitu izvođačkih prava (HUZIP) za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača te za Udrugu za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava (ZAPRAF). Tužitelj navodi da bez odobrenja nije moguće javno korištenje autorskih glazbenih djela, snimaka umjetnika izvođača i fonograma.

2. Tužitelj nadalje ističe da je tuženik u svom ugostiteljskom objektu Caffe baru ELIXIR, Zagreb, Park Kate Šoljić 2, iskorištavao autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme, iako za isto nije ishodio odobrenje, niti je u tom pravcu zaključio sporazum s tužiteljem. Tužitelj navodi da se kod utvrđivanja iznosa naknade koju je tuženik u obvezi platiti primjenjuju odredbe tužiteljevih Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela (NN 80/92 i NN 1/97), Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača (NN 1/97), Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma (NN 116/00) te Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala od 10. listopada 2006., Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača od 9. studenog 2006. i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma od 31. listopada 2006. (sve objavljeno u službenom glasilu Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo 1/2007; dalje: Pravilnici)

3. Tužitelj također navodi da su elementi za utvrđivanje tarife u odnosu na Caffe bar ELIXIR, Zagreb, Park Kate Šoljić 2, uzeti na temelju Pravilnika. Naime, radi se o caffe baru kapaciteta do 30 osoba s radnim vremenom do 24 h, Grad

Zagreb – kategorija A, te se u odnosu na tuženika u odnosu na Pravilnik o autorskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 4.1. i Tbr. 4.2.a, u odnosu na Pravilnik o izvođačkoj naknadi primjenjuj se odredbe Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2.a, u odnosu na Pravilnik o fonogramskoj naknadi primjenjuju se odredbe Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2.a.

4. Nadalje, tužitelj ističe da je tuženiku poslan dopis upozorenja da je evidentiran kao korisnik predmeta zaštite bez odobrenja te da je dužan regulirati sve odnose koji nastaju iz osnova priopćavanja javnosti predmeta zaštite s tužiteljem, a sve nakon što je tuženik evidentiran kao korisnik. Također ističe da je tužitelj utvrdio kako je tuženik korisnik priopćavanja javnosti autorskih glazbenih djela, snimljenih izvedbi umjetnika izvođača i fonograma na način da je svojim kontinuiranim kontrolama na terenu evidentirao tuženika kao korisnika predmeta zaštite i to 27. siječnja 2016., 23. rujna 2016., 4. siječnja 2017., 20. listopada 2017. i 5. ožujka 2018. pa je dužan platiti naknadu za priopćavanje javnosti predmeta zaštite za razdoblje od

1. srpnja 2016. do 31. srpnja 2018.

5. Tužitelj u tužbi navodi i da tuženik odbija platiti iznos naknade za priopćavanje javnosti glazbenih djela za razdoblje kad je istu koristio, odnosno ishoditi odobrenje ili zaključiti sporazum te postupati sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine broj 167/03, 79/07, 80/11, 125/11, 141/13 i 127/14, 62/17 i 96/18; dalje: ZAPSP) pa zato smatra da je u pitanju takva povreda autorskih i izvođačkih prava i prava proizvođača fonograma koja traži da se tuženiku zabrani svaka daljnja povreda, kao i da mu se naloži plaćanje utuženih iznosa.

6. Tužitelj podneskom od 18. siječnja 2019. ponovno ističe da tuženik ima obvezu plaćanja naknade. Dalje tužitelj tvrdi kako je zakonska presumpcija da je tuženik bio dužan obavijestiti tužitelja prije početka korištenja predmeta zaštite i podnijeti zahtjev za odobrenje korištenja određene vrste predmeta zaštite te također da se naknada za korištenje predmeta zaštite utvrđuje prvenstveno ugovorom između udruge za kolektivno ostvarivanje prava i korisnika predmeta zaštite, a ako nije utvrđena ugovorom onda se naknada plaća prema cjeniku udruge za kolektivno ostvarivanje prava, a sve kako je to propisano čl. 160. i čl. 162. ZAPSP-a.

7. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da mu navedeno odobrenje nije bilo ni potrebno jer se u navedenom lokalu nije neovlašteno priopćavala glazba kako to tužitelj tvrdi. Naime, iz priloženih zapisnika vidljivo je da je puštana strana glazba i tuženik ističe da je ta glazba priopćavana u obliku playliste na nosaču zvuka koju je kompilirala osoba koja je licencirani DJ i koja ima odobrenje za reprodukciju svojih kompilacija za što uredno plaća naknadu. Prema tome, s obzirom na to da je priopćavana glazba za koju je ishođeno odobrenje i plaćena naknada, tuženiku nije trebalo posebno odobrenje ni sporazum s tužiteljem. Nadalje, tuženik ističe da je i vremensko razdoblje naznačeno u tužbi pogrešno naznačeno te da periodične kontrole priopćavanja javnosti predmeta zaštite ne mogu biti dokaz da se u tuženikovom lokalu kontinuirano neovlašteno puštala glazba. Također navodi da je zadnja kontrola provedena 5. ožujka 2018. nakon čega nije bilo provjera pa da tužitelj nema dokaza za naplatu iznosa naknade za priopćavanje glazbe nakon 5. ožujka 2018.

8. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u podatke o poslovnom subjektu za tuženika (list 6 spisa), ispis izdanih R1 – obračuna za stalnog korisnika koji se utužuju od 27. kolovoza 2018. (list 7 spisa), ispis izdanih upozorenja za stalnog korisnika koji se utužuju od 27. kolovoza 2018. (list 8 spisa), obračun naknade za javno korištenje glazbe (list 9 do 11 spisa), dopis broj 286180 od 14. lipnja 2018. (list 12 spisa), zapisnike o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih prava (list 13 do 17 spisa), Pravilnik o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela (list 18 do 19 spisa), Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela (list 20 do 24 spisa), ugovor o poslovnoj suradnji u ostvarivanju i zaštiti autorskih i izvođačkih prava te prava proizvođača fonograma od 29. svibnja 2014. (list 25 do 29 spisa), ugovor o poslovnoj suradnji u ostvarivanju i zaštiti autorskih i izvođačkih prava te prava proizvođača fonograma od 6. prosinca 2016. (list 30 do 33 spisa), rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 28. rujna 2004. (list 34 spisa), rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 30. siječnja 2006. (list 35 i 36 spisa), rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 29. rujna 2004. (list 37 spisa), rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 27. ožujka 2007. (list 38 spisa), rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 1. lipnja 2018. (list 39 do 40 spisa), Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača (list 41 do 42 spisa), Tarifu naknada za emitiranje priopćavanje javnosti i druge oblike iskorištavanja fonograma (list 43 do 46 spisa), Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma od 31. listopada 2006. (list 47 do 48 spisa), odluku o povoljnijoj primjeni utvrđene vrijednosti boda za autorsku naknadu u 2016. i stopu rasta vrijednosti boda za 2016. (list 49 do 50 spisa), odluku o povoljnijoj primjeni utvrđene vrijednosti boda za autorsku naknadu u 2017. i stopu rasta vrijednosti boda za 2017. (list 51 i 52 spisa). Čitaju se iskazi svjedoka Davora Čivraka (list 85 spisa), Tomislava Sokača (list 85 do 86 spisa), Marka Kalisara (list 91 spisa) i Tomislava Cindrića (list 91 spisa) te zakonskog zastupnika tuženika Siniše Buića (list 97 spisa).

9. Odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP) određeno je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

10. Predmet spora je zaštita autorskog prava autora plaćanjem naknade za javno korištenje autorskih glazbenih djela u ugostiteljskom objektu Caffe baru ELIXIR, Zagreb, Park Kate Šoljić 2, u razdoblju od 1. srpnja 2016. do 31. srpnja 2018.

11. Među strankama nije sporno da je tuženik vlasnik Caffe bara ELIXIR i da je u caffe baru puštao glazbu, ali je sporno je li tuženik uopće neovlašteno puštao glazbu i razdoblje neovlaštenog emitiranja glazbe.

12. Uvidom u ispis izdanih R1 – obračuna za stalnog korisnika koji se utužuju od 27. kolovoza 2018. (list 7 spisa), ispis izdanih upozorenja za stalnog korisnika koji se utužuju od 27. kolovoza 2018. (list 8 spisa) i obračun naknade za javno korištenje glazbe (list 9 do 11 spisa) utvrđeno je da je tuženiku obračunata naknada za javno korištenje glazbe prema Tarifi za ugostiteljski objekt caffe bar s radnim vremenom od 21,00 do 24,00 sata, za područje poslovanja A – Grad Zagreb u vrijednosti 313 bodova (Pravilnik o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela (list 18 do 24 spisa), Pravilnik o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača (list 41 do 42 spisa) i Pravilnik o naknadama za iskorištavanje fonograma (list 47 do 48 spisa)).

13. Uvidom u zapisnike o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih prava (list 13 do 17 spisa) od 27. siječnja 2016., 23. rujna 2016., 4. siječnja 2017., 20. listopada 2017. i 5. ožujka 2018., utvrđeno je da je tuženik u svom ugostiteljskom objektu Caffe bar ELIXIR, Zagreb, Park Kate Šoljić 2, reproducirao stranu glazbu, a uvidom u dopis tužitelja broj 286180 od 14. lipnja 2018. (list 12 spisa) utvrđeno je da je tužitelj pisano upozorio tuženika da nije ovlašten javno priopćavati glazbu jer nema potrebno odobrenje nositelja prava te ga je uputio da što prije regulira svoja prava s tužiteljem.

14. Iz iskaza svjedoka Davora Čivraka (list 85 spisa) proizlazi da je on bio u kontroli u Caffe baru ELIXIR nekoliko puta i to u redovitim kontrolama kojom prilikom je uvijek svirala strana glazba pa je upozorio djelatnika Caffe bara da se javi ZAMP-u radi ishođenja odobrenja za javno puštanje glazbe. Svaki puta se glazba puštala s internet prijemnika, ali je istaknuo da bilo kakvo puštanje glazbe s internet portala ili nekih drugih playlista ili kompilacija radi se o javnom priopćavanju glazbe i za to je potrebno odobrenje ZAMP-a. Također je potvrdio da je Caffe bar ELIXIR imao kapacitet do 30 osoba i da mu je radno vrijeme između 21,00 i 24,00 sata.

15. Iz iskaza svjedoka Tomislava Sokača (list 85 do 86 spisa) proizlazi da je bio u kontroli u predmetnom baru nekoliko puta u redovnoj kontroli i svaki puta je puštana strana glazba putem jukebox.hr servisa, a radi se o internet provideru jukebox.hr što je kao radio putem interneta samo za ugostitelje. Međutim, ističe da je bez obzira na to što je glazba puštana putem interneta vlasnik dužan imati odobrenje

ZAMP-a jer se radi o javnom priopćavanju glazbe, a koliko zna i u slučaju puštanja glazbe s napravljene playliste koju priopćava vlasnik bara svejedno postoji dužnost naknade ZAMP-u radi javnog priopćavanja glazbe.

16. Iz iskaza svjedoka Marka Kalisara (list 91 spisa) proizlazi da je bio u kontroli 2017. te da je tada svirala strana glazba emitirana preko jukebox.hr aplikacije za slušanje glazbe pri čemu su postojala zidna ozvučenja te da nije bilo nikakvog DJ-a koji bi puštao glazbu nego je glazba svirala s aplikacije jukebox.hr, pri čemu ističe da je i DJ-u potrebna licenca ZAMP-a za puštanje glazbe s računala ili drugog medija, ali i u tom slučaju vlasnik caffe bara mora imati dopuštenje za reproduciranje glazbe putem DJ-a.

17. Iz iskaza svjedoka Tomislava Cindrića (list 91 spisa) proizlazi da je bio u kontroli u predmetnom caffe baru i da je svirala glazba s ozvučenja po lokalu. Sviralo je s internet radija i to preko aplikacije jukebox.hr, pri čemu ROTO PROMET svojim kupcima daje komponentu za reproduciranje glazbe, a vlasnici onda reproduciraju glazbu preko usluge jukebox.hr. Kad je bio u kontroli nije zatekao ni jednog DJ-a koji bi imao neku svoju kompilaciju, a zadnji put je bio u kontroli negdje 2018.

18. Sud je prihvatio iskaze svjedoka jer su iskazivali logično, uvjerljivo, životno i međusobno suglasno.

19. Zapisnike o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela tuženik nije osporavao. Ističe se da su svjedoci suglasno iskazivali o kontinuiranim i redovitim kontrolama kod tuženika.

20. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika Siniše Buića (list 97 spisa) proizlazi da je u utuženom razdoblju bilo kontrola, ali da tuženik ionako već plaća mjesečnu naknadu za internet platformu jukebox.hr koja uključuje i stranu i domaću glazbu, što plaća 63,04 eura / 475,00 kn[1] mjesečno, u što je uključena i Internet veza za fiskalizaciju računa, a utužene račune ne plaća jer plaća jukebox.hr i smatra da tužitelj nema pravo povrh naknade za jukebox.hr naplaćivati još jednu naknadu za puštanje glazbe. Dalje ističe da je imao DJ-a koji ima dozvole za reprodukciju glazbe, ali da on nije svaki dan u kafiću i ne pušta glazbu, ali da je i on imao licencu i da je plaćao naknadu ZAMP-u pa smatra da ako DJ plaća naknadu nije dužan tuženik platiti naknadu tužitelju. Također, navodi da ne plaća najam aparature nego plaća isključivo uslugu koja se odnosi na internetsku vezu te da vlasnik jukebox.hr plaća naknadu tužitelju, zbog čega proizlazi da bi tuženik dva puta platio istu naknadu - jednom vlasniku jukebox.hr i onda HDS-u, ovdje tužitelju, što je kontradiktorna situacija.

21. Sud je prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tuženika koji je priznao činjenicu da je priopćavao stranu glazbu putem jukebox.hr aplikacije za koju plaća naknadu, a da naknadu tužitelju ne plaća jer smatra da je dovoljno platiti naknadu vlasniku aplikacije jukebox.hr.

22. Sud nije saslušavao zakonskog zastupnika tužitelja jer stranke na tome u tijeku postupka nisu inzistirale, a i nije za očekivati da bi zakonski zastupnik tužitelja imao relevantnih saznanja o ovom konkretnom predmetu. Također, nije saslušan svjedok Damir Borovčak, jer je tuženik odustao od njegovog saslušanja na ročištu održanom 7. rujna 2022.

23. Slijedom navedenog sud je izvođenjem dokaza utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju javno priopćavao glazbu bez odobrenja tužitelja, smatrajući da ukoliko DJ plaća naknadu tužitelju, tuženik nije dužan platiti još jednu naknadu tužitelju odnosno da tuženik nije dužan platiti naknadu tužitelju jer plaća naknadu vlasniku aplikacije jukebox.hr. Također utvrđeno je da tuženik nije regulirao svoj odnos s tužiteljem i da ne plaća naknadu tužitelju.

24. Odredbom čl. 18. ZAPSP-a propisano je da autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što ga je volja te svakog drugog od toga isključiti te da to pravo obuhvaća osobito pravo reproduciranja, pravo distribucije, pravo priopćavanja autorskog djela javnosti i pravo prerade, a čl. 21. istog zakona propisano je da autor ima isključivo pravo priopćavanja autorskog djela javnosti što osobito obuhvaća, između ostalog, pravo javnog izvođenja, pravo javnog prenošenja.

25. Odredbom čl. 19. st. 1. ZAPSP-a propisano je da je pravo reproduciranja isključivo pravo izrade autorskog djela u jednom ili više primjeraka bilo kojim sredstvima i u bilo kojem obliku, a st. 2. istog čl. da se autorsko djelo reproducira i fiksira osobito grafičkim postupcima, fotokopiranjem i drugim fotografskim postupcima kojima se postiže isti učinak.

26. Odredbom čl. 160. st. 1. ZAPSP-a propisano je da prije početka korištenja predmeta zaštite pravna odnosno fizička osoba dužna je podnijeti zahtjev za odobrenje korištenja određene vrste predmeta zaštite odgovarajućoj organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava, a st. 3. istog čl. propisano je da je korisnik dužan bez odgađanja obavijestiti organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava o svakoj promjeni okolnosti korištenja ili o samom prestanku korištenja.

U tijeku postupka je utvrđeno da tuženik nije obavijestio tužitelja o promjenama, to jest, nije s njime regulirao odnos radi ovlaštenja javnog priopćavanja glazbe.

27. Odredbom čl. 160. st. 5. ZAPSP-a propisano je da pravna ili fizička osoba koja omogući korištenje svog prostora drugoj osobi koja u tom prostoru koristi predmete zaštite, dužna je provjeriti ima li ta druga osoba odgovarajuće odobrenje za korištenje predmeta zaštite. Ako pravna ili fizička osoba omogući korištenje svog prostora osobi koja nema odgovarajuće odobrenje za korištenje predmeta zaštite, a znala je ili je morala znati da će se u tom prostoru koristiti predmeti zaštite, solidarno odgovara za isplatu odgovarajuće naknade za korištenje predmeta zaštite.

Iz navedene odredbe, također, proizlazi obveza tuženika da plaća naknadu, iako je plaća i osoba koja u tuženikovom prostoru koristi predmet zaštite.

28. Odredbom čl. 162. st. 1. ZAPSP-a propisano je između ostalog da se cijena korištenja i drugi uvjeti korištenja predmeta zaštite utvrđuju prije svega ugovorom između organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i korisnika predmeta zaštite ili ugovorom između organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i komore korisnika predmeta zaštite, a st. 2. istog čl. propisano je da ako cijena korištenja nije određena ugovorom plaća se prema cjeniku organizacije za kolektivno ostvarivanje prava.

Prema tome, s obzirom na to da cijena nije bila ugovorena, tužitelj je tražio paušalnu cijenu naknade sukladno pravilnicima i odlukama kojima su utvrđeni način određivanja i visina cijene.

29. Odredbom čl. 165.a ZAPSP-a organizacija za kolektivno ostvarivanje prava može nadzirati korištenje predmeta zaštite za koje ima odobrenje za kolektivno ostvarivanje prava izdano od strane Zavoda, a sukladno odredbi čl. 157. st. 1. ZAPSP-a kolektivno ostvarivanje prava na području Republike Hrvatske može obavljati organizacija za kolektivno ostvarivanje prava koja ima za obavljanje takve djelatnosti odobrenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, a iz dokumentacije u spisu (Ugovora o poslovnoj suradnji u ostvarivanju i zaštiti autorskih i izvođačkih prava i Rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (list 25 do 40 spisa) utvrđeno je da je tužitelj ovlašten na zaštitu predmeta zaštite.

30. Odredbom čl. 3. st. 4. ZAPSP-a propisano je da se javnim korištenjem autorskog djela smatra svako korištenje autorskog djela i predmeta zaštite srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru koji je pristupačan pripadnicima javnosti, kao i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu.

31. Prema tome, tuženik u konkretnom slučaju ni ne osporava činjenicu javnog priopćavanja glazbe u svom ugostiteljskom objektu. No tuženik pogrešno smatra da nije obveznik plaćanja naknade za korištenje predmeta zaštite. Naime, plaćena naknada za reprodukciju glazbe preko aplikacije jukebox.hr ne sadrži i naknadu za javno priopćavanje glazbenih djela, a tuženik je dopustio takvo javno priopćavanje glazbenih djela putem vlastite aparature koja se nalazi u konkretnom caffe baru. Što se tiče tuženikovih navoda o DJ-u i tome da DJ ima licencu i da on plaća naknadu tužitelju ističe se da se iste odredbe odnose i na DJ-a. Naime, sukladno odredbi čl. 8. st. 2. Ugovora o poslovnoj suradnji u ostvarivanju i zaštiti autorskih i izvođačkih prava te prava proizvođača fonograma od 6. prosinca 2018. (list 30 do 33 spisa) DJ također plaća naknadu tužitelju.

32. Dakle, tuženik je dužan platiti naknadu za javno priopćavanje glazbe jer je bez odobrenja javno priopćavao glazbu. Naime, činjenica da DJ plaća svoju naknadu tužitelju te činjenica da tuženik plaća naknadu za aplikaciju jukebox.hr ne oslobađa tuženika dužnosti reguliranja svojeg odnosa s tužiteljem radi korištenja predmeta zaštite odnosno javnog priopćavanja glazbe, a sve sukladno odredbama čl. 160. st. 1. i st. 5., čl. 165.a i čl. 179. st. 1. ZAPSP-a.

33. Sud je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva kako je to tužitelj zatražio, a tuženik nije osporio, sukladno Pravilniku o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela (list 18 do 24 spisa), Pravilniku o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača (list 41 do 42 spisa) i Pravilniku o naknadama za iskorištavanje fonograma (list 47 do 48 spisa).

34. Ističe se da je vrijednost boda utvrđena na temelju Odluke o povoljnijoj primjeni utvrđene vrijednosti boda za autorsku naknadu 2016. kao i na temelju stope rasta vrijednosti boda za 2016. (list 49 do 50 spisa) koja za autorsku naknadu iznosi 0,57, te za izvođačku naknadu i naknadu proizvođača fonograma iznosi 0,17, što za 313 bodova ukupno iznosi 47,25 eura / 356,04 kn[1] , a na temelju Odluke o povoljnijoj primjeni utvrđene vrijednosti boda za autorsku naknadu 2017. te na temelju stope rasta vrijednosti boda za 2017. (list 51 do 52 spisa) koja za autorsku naknadu iznosi 0,58 te za izvođačku naknadu i naknadu proizvođača fonograma iznosi 0,17, što za 313 bodova ukupno iznosi 47,77 eura / 359,95 kn[1] , sve na temelju odredbe čl. 179. st. 1. ZAPSP-a kojom je propisano da ako je neovlaštenim korištenjem autorskog djela povrijeđeno pravo nositelja prava, nositelj prava odnosno udruga za kolektivno ostvarivanje odnosnih prava može zahtijevati cijenu koja je uobičajena za tu vrstu korištenja ili cijenu koja je propisana cjenikom iz čl. 162. st. 2. ovog zakona.

35. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. II. izreke.

36. Odredbom čl. 177. st. 1. ZAPSP-a propisano je da nositelj prava čije je pravo povrijeđeno može zahtijevati prestanak povrede i zabranu takve ili slične povrede ubuduće.

37. S obzirom na to da tuženik nije u tijeku postupka dokazao da je naknadno uskladio svoje postupanje sa zakonskom obvezom ishođenja odobrenja za javno korištenja izvođenja autorskih djela i predmeta zaštite od tužitelja odlučeno je kao u t.

I.

38. Ističe se da je tužitelj u svojim redovitim kontrolama utvrdio da tuženik u tim vremenskim razmacima nije regulirao svoj odnos s tužiteljem te nije sklopio nikakav sporazum s tužiteljem, a tužitelj potražuje iznose sve do onog trenutka do kada tuženik regulira svoj odnos s tužiteljem. S obzirom na to da tuženik sve do kolovoza 2018. nije regulirao svoj odnos s tužiteljem i da nije obavijestio tužitelja o bilo kakvim promjenama te da je na ročištu održanom 14. prosinca 2022. tuženik priznao da ne plaća naknadu za puštanje glazbe, tužiteljev tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

39. Zakonske zatezne kamate dosuđene su na iznos glavnog duga, na temelju odredbe čl. 29. st. 1. (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) koja određuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, prema stopi određenoj u st. 2. istog čl. za ostale odnose, kako je to tražio tužitelj, a koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa, o čemu je odlučeno kao u t. I. izreke.

40. S obzirom na to da je tužitelj uspio u sporu na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT) i to za sastav tužbe od 31. kolovoza 2018. u iznosu od 124,43 eura / 937,50 kn[1] (s PDV-om) (Tbr. 7.1. OT-a) jer je vrijednost predmeta spora 1.185,00 eura / 8.928,37 kn[1] za što je određeno 75 bodova, za sastav podneska od 18. siječnja 2019. u iznosu od 124,43 eura / 937,50 kn[1] (s PDV-om) (Tbr. 8.1. OT-a), za zastupanje na ročištu od 15. travnja 2019. u iznosu od 62,21 eura / 468,75 kn[1] (s PDV-om) (Tbr. 9.2. OT-a), za zastupanje na ročištu od 30. ožujka 2021. u iznosu od 31,11 eura / 234,38 kn[1] (s PDV-om) (Tbr. 9.5. OT-a), za sastav podneska od 26. svibnja 2021. u iznosu od 31,11 eura / 234,38 kn[1] (s PDV-om) (Tbr. 8.3. OT-a), za zastupanje na ročištu od 28. rujna 2021. u iznosu od 124,43 eura / 937,50 kn[1] (s PDV-om) (Tbr. 9.1. OT-a), za zastupanje na ročištu od 21. prosinca 2021. u iznosu od 124,43 eura / 937,50 kn[1] (s PDV-om) (Tbr. 9.1. OT-a), za zastupanje na ročištu od 7. rujna 2022. u iznosu od 31,11 eura / 234,38 kn[1] (s PDV-om) (Tbr. 9.5. OT-a), što ukupno iznosi 653,26 eura / 4.921,99 kn[1] (s PDV-om) uz troškove sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eura / 300,00 kn[1] sukladno odredbi Tbr. 1.1. Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18), što ukupno iznosi 693,06 eura / 5.221,89 kn[1] slijedom čega je riješeno kao u t. III. izreke.

41. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 15. srpnja 2021. u iznosu od 31,11 eura / 234,38 kn[1] (s PDV-om) jer je njime tražio odgodu, a taj trošak nije nužan za vođenje same parnice te mu nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 eura / 300,00 kn[1] jer je sukladno odredbi čl. 3. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18) pristojbu za odluke prvostupanjskog suda dužna je platiti stranka koja pokreće postupak, a tužitelj do donošenja presude tu pristojbu nije niti uplatio.

42. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Karlovac, 16. siječnja 2023.

Sudac Suzana

Ivanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku

Broj zapisa: eb317-de304

Kontrolni broj: 0463b-8549e-25eca

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=SUZANA IVANOVIĆ, L=ZAGREB, O=TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.