REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 34 Pž-6125/2021-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Dubravke Matas, sutkinje izvjestiteljice, i Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB 95093210687, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu, protiv tuženika BAGERKOP- ROBERTO d.o.o., Novi Marof, Ključićka 1A, OIB 16245568490, kojeg zastupa punomoćnik Franjo Šebijan, odvjetnik iz Varaždina, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-67/2019-51 od 25. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-67/2019-51 od 25. studenoga 2021. u točkama I. i II. izreke i sudi:
1. Nalaže se tuženiku BAGERKOP-ROBERTO d.o.o., Novi Marof, Ključićka 1A, platiti tužiteljici iznos od 974.664,43 EUR / 1.293.602,00 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 20. veljače 2019. do isplate i naknaditi parnične troškove u iznosu od 5.549,27 EUR / 41.811,00 kn u roku od 15 dana.
2. Odbija se kao neosnovan tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 41.811,00 kn.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 20.145,00 kn i PDV kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom označenom u izreci prvostupanjski sud je presudio: „I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Republike Hrvatske koji glasi: „Nalaže se tuženiku BAGERKOP-ROBERTO d.o.o., Novi Marof, Ključićka 1A, da plati tužitelju iznos od 1.293.602,00 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 20. veljače 2019. do isplate.“ II.
Nalaže se tužitelju Republici Hrvatskoj da nadoknadi tuženiku BAGERKOPROBERTO d.o.o., Novi Marof, Ključićka 1A, trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 184.362,50 kn u roku od 15 dana.
III. Odbija se dio zahtjeva tuženika za naknadu troška ovog postupka u iznosu od 21.075,00 kn.“
2. Tužiteljica je podnijela pravovremenu žalbu protiv označene presude u točkama I. i II. izreke iz svih zakonom propisanih razloga (čl. 353. Zakona o parničnom postupku), navodeći u bitnom kako je sud prvog stupnja tijekom postupka proveo niz dokaza od kojih neki uopće nisu pravno odlučni za rješavanje ove pravne stvari, a sud uopće ne navodi koje činjenice i na temelju čega smatra utvrđenima. Napominje kako se ne radi o nedopuštenom raspolaganju stranaka (čl. 3. Zakona o parničnom postupku) o čemu nema obrazloženja. Nadalje, odlučna činjenica, po pravnom stajalištu tužiteljice, koju sud prvog stupnja uopće ne obrazlaže, jest je li tuženik postupao protupravno ili ne kod eksploatacije mineralne sirovine. Sud prvog stupnja uopće ne obrazlaže pitanje protupravnosti, već bi se posredno, iz obrazloženja presude, moglo zaključiti kako isključuje mogućnost štete iz razloga što je tuženik plaćao koncesijsku naknadu za utuženo razdoblje kao da ima ugovor o koncesiji, a nema ga. Navedeno pitanje o plaćanju naknade nije pitanje naknade štete, već je eventualno pitanje stjecanja bez osnove od strane tužitelja, koji zahtjev tuženik u ovom postupku nije postavio. Stoga se sudu drugog stupnja ukazuje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava, kako u pogledu glavne stvari, tako i troškova postupka koji su tuženiku pogrešno dosuđeni. Upućuje na Vrhovni sud Republike Hrvatske, koji je izrazio identično pravno stajalište u svojoj odluci pod brojem Rev- 380/2015 od 27. listopada 2015. po kojoj tuženik ne može ostvariti povoljniju poziciju na činjenici što je naknadno platio određeni iznos za koncesijsku naknadu. Predložila je preinačiti pobijanu presudu na način da tuženika obveže na plaćanje iznos od 1.293.602,00 kn, zajedno s pripadajućim zakonskom zateznim kamatama na navedeni iznos, počevši od 20. veljače 2019. do isplate, te da ga ujedno obveže i na plaćanje troškova parničnog postupka, sukladno postavljenom zahtjevu na ročištu 13. listopada 2021., i to na ime troškova zastupanja u iznosu 71.153,50 kn, uvećano za iznos od 6.000,00 kn, koji se trošak odnosi na troškove vještačenja, a koji je iznos sud odredio vještaku (točka 32. obrazloženja presude), odnosno, podredno, predlaže se ukinuti pobijanu presudu, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
2.1. Tuženik je u odgovoru na žalbu istaknuo kako je teret dokaza u ovom postupku bio na tužiteljici pa je prvostupanjski sud ispravno zaključio kako u postupku nije dokazala ni osnovu ni visinu štete te pravilno odbio tužbeni zahtjev u cijelosti. Predložio je odbijanje žalbe i zatražio trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 20.145,00 kn i PDV.
3. Žalba je osnovana.
4. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 ,70/19 i 80/22) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
5. Predmet ovoga spora je isplata iznosa od 1.635.359,60 kn sa zateznom kamatom od 20. veljače 2019. do isplate i troškovima postupka na ime naknade štete zbog protupravno eksploatirane mineralne sirovine. Tužiteljica je povukla dio tužbe u iznosu od 340.1.757,60 kn s pripadajućim kamatama.
6. Osnovano žaliteljica ukazuje na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka, budući da pobijana presuda sadrži proturječnosti a ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
7. Činjenično stanje je po mišljenju ovoga suda potpuno i pravilno utvrđeno u okviru prijedloga stranaka, no sud nije pravilno primijenio materijalno pravo.
8. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka tvrdila i po mišljenju ovoga suda i dokazala, kako je tuženik počinio protupravnu radnju, zbog koje joj je nastala šteta ( uzročna veza između radnje i štete). Naime, u spisu se nalaze dokazi o tome i to: da je tuženik izvodio radove na eksploataciji mineralne sirovine bez koncesije, o čemu je obavljen inspekcijski nadzor u travnju 2016. i kolovozu 2018., da je Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, Uprava za inspekcijske poslove u gospodarstvu, sektor nadzora u području rudarstva i opreme pod tlakom, Služba nadzora u području rudarstva, Varaždin, Stanka Vraza 4, rješenjem od 14. prosinca 2018., KLASA: UP/I-310-09/18-01/4, URBROJ: 526-09-02-01/8-18-20 zabranilo tuženiku izvođenje rudarskih radova na eksploataciji mineralne sirovine građevnog pijeska i šljunka na eksploatacijskom polju Jamičak koji nisu odobreni rudarskom koncesijom za izvođenje rudarskih radova odnosno izvan granica rudarske koncesije za izvođenje rudarskih radova, bez ugovora o koncesiji, kao i da je rješenjem od 14. svibnja 2019. odbijen tuženikov zahtjev za davanje koncesije za eksploataciju na polju Jamičak.
8.1. Dakle, jasno je da je tuženik bez koncesije eksploatirao mineralne sirovine na označenoj lokaciji suprotno odredbama čl. 10. i 30. Zakona o rudarstvu („Narodne novine“ broj 75/09), odnosno protupravnim radnjama prouzročio tužiteljici štetu, čija visina se utvrđuje prema Uredbi o naknadi štete po osnovi otuđenja mineralne sirovine („Narodne novine“ broj 33/17) u tržišnoj vrijednosti za građevni pijesak i šljunak (iskopano 64.680,1 m3 po cijeni od 20,00 kn/m3). Tužiteljica je povukla tužbu u označenom dijelu nakon vještačenja. Novo vještačenje nije predloženo.
9. Osnovano žaliteljica ukazuje na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako nema protupravnosti jer je tuženik platio tužiteljici koncesijsku naknadu, jer se time nije mogao ekskulpirati obveze naknade štete tužiteljici.
10. O parničnim troškovima je zbog preinačenja odluke o meritumu također potrebno ponovno odlučiti pa je ovaj sud primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužiteljica je, s obzirom na povlačenje dijela tužbe, uspjela sa 75%, a tuženik s 25%, tako da tužiteljici treba priznati potrebne troškove u 50% zatraženom iznosu. Troškove čini trošak zastupanja i trošak vještačenja.
11. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 373. t. 3. i 373.a ZPP-a preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. njezine izreke.
11.1. Tuženikov zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan jer se ne radi o potrebnom trošku u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.
11.2. Napominje se da su novčani iznosi u izreci ove presude iskazani dvojno (u eurima i kunama) primjenom odredaba čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 od 20. svibnja 2022.).
Zagreb, 16. siječnja 2023.
Predsjednica vijeća
Jagoda Crnokrak
Broj zapisa: eb317-e2b99
Kontrolni broj: 0a2b0-ef6da-838a1
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Jagoda Crnokrak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
