REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 11 Pž-2118/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15a, OIB 15907062900, kojeg zastupa punomoćnik Zdenko Gecaj, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 58, protiv tuženika TELENERG d.o.o., Zagreb, Savska cesta 41/V, OIB 27181239184, kojeg zastupa punomoćnik Lea Erak, odvjetnica u Zagrebu, Pavla Hatza 10, radi isplate iznosa od 12.123,43 EUR / 91.343,96 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3076/19 od 10. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3076/19 od 10. ožujka 2021.
II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 132,72 EUR (stotridesetdva eura i sedamdesetdva centa) / 1.000,00 kn (tisuću kuna).
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3076/19 od 10. ožujka 2021. u točki I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Tihane Sudar iz Zagreba, Frankopanska 2A, poslovni broj Ovrv-1412/18 od 19. studenog 2018. i odbijen tužbeni zahtjev u dijelu koji je obuhvaćen platnim nalogom, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.952,50 kn. Točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 kn.
2. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da je predmet spora zahtjev za isplatu naknade za isporučenu toplinsku energiju za razdoblje od srpnja 2015. do siječnja 2018., za poslovni prostor u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 52A, prema šifri krajnjeg kupca 1054447. Sud je ocijenio djelomično osnovanim prigovor zastare, primjenom trogodišnjeg zastarnog roka propisanog odredbom čl. 226. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO), i to tražbina koje se odnose na srpanj, kolovoz, rujan i listopad 2015. godine. U preostalom dijelu sud je zahtjev odbio s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao identitet nekretnine, odnosno, samostalne uporabne cjeline za koju potražuje isplatu naknade, nije predložio dokaze iz kojih bi sud mogao zaključiti da se utuženi računi odnose upravo na posebni dio koji koristi tuženik. Odluku o glavnom zahtjevu sud je donio primjenom odredaba Općih uvjeta za isporuku toplinske energije („Narodne novine“ broj 35/14 i 78/15; dalje: Opći uvjeti), a o troškovima postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP).
3. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj, zbog svih zakonom propisanih razloga.
Smatra da je pogrešan zaključak suda da tužitelj nije dokazao da je tuženik vlasnik predmetnog poslovnog prostora, jer je uz podnesak od 26. studenog 2020. dostavio kupoprodajni ugovor od 27. kolovoza 2007., iz kojeg proizlazi da je tuženik kupio poslovni prostor od društva Eurotehna d.d. u stečaju, te da je u ugovoru navedena površina nekretnine, pa je nejasno na temelju čega je sud zaključio da tužitelj nije dokazao osnovu uračunavanja korisne površine.
Smatra da nije osnovan tuženikov prigovor prekluzije, jer je ugovor dostavio kao očitovanje na isprave koje je dostavio tuženik, i to potvrdu društva LIND – GRAND d.o.o. Ističe da tuženik nije osporio da je vlasnik predmetne nekretnine, štoviše, da je izjavio da je u tijeku postupak povezivanja knjige za istu.
Smatra da je sud trebao primijeniti odredbu čl. 84. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojoj osoba koja posebni dio nekretnine rabi ili iskorištava na temelju najma, zakupa ili drugog ugovora sa suvlasnikom, suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze.
Obrazlaže da je na temelju izvršenog izvida na terenu 16. studenog 2017. i tada pribavljenog kupoprodajnog ugovora od 27. kolovoza 2007., tuženiku otvorio novu šifru krajnjeg kupca, te da je tuženik o tome obaviješten.
S obzirom na to da nije u roku propisanom Općim uvjetima obaviješten o promjeni vlasnika, te da je društvo ELEKTROTEHNA ELTRA d.o.o., koje je ranije bilo evidentirano kao kupac, postao neaktivno, računi koji su tom društvu isporučeni su stornirani i ispostavljeni na tuženika.
Vezano za spornu površinu poslovnog prostora, navodi da je površina kriterij za obračun naknade za djelatnost kupa toplinske energije za krajnje kupce na zajedničkom mjerilu, a da površina nije kriterij za obračun i raspodjelu troškova po drugim stavkama iskazanim na računima. Dodaje da je od tuženika primio primjedbu na evidentirani iznos površine, te da je tuženika zatražio dostavu isprava iz kojih bi bio vidljiv podatak o stvarnoj površini, no da tuženik nije dostavio zatražene isprave. Predlaže odluku preinačiti, podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova sastavljanja žalbe i sudske pristojbe po odluci suda.
4. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da je presuda pravilna i zakonita. Traži naknadu troška u iznosu od 1.000,00 kn.
5. Žalba je nije osnovana.
6. Pobijana presuda ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Predmet spora je zahtjev za isplatom naknade za isporučenu toplinsku energiju u razdoblju od srpnja 2015. do siječnja 2018. godine, za mjerno mjesto u Zagrebu, na adresi Ulica grada Vukovara 52A.
8. Odredbom čl. 3. st. 2. t. 11. Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“ broj: 80/13, 14/14 i 102/14; dalje: ZTTE) popisano je da je korisnik distribucijske mreže svaka fizička ili pravna osoba koja predaje toplinsku energiju u, odnosno preuzima toplinsku energiju iz distribucijske mreže. Točkom 14. propisano je da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe od kupca na temelju obračuna toplinske energije.
9. Prema odredbi čl. 2. st. 2. t. 4. Općih uvjeta krajnji kupac je pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe. Iako je odredbom čl. 4. st. 7. Općih uvjeta propisano da je krajnji kupac na kojega se prenose prava i obveze dužan u roku od osam dana od dana nastale promjene putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika prijaviti kupcu toplinske energije svaku promjenu koja ima utjecaj na ugovorni odnos s kupcem toplinske energije, obveza plaćanja novčanih potraživanja tužitelja s osnove isporučene toplinske energije ne nastaje evidentiranjem promjene, već stjecanjem prava vlasništva na samostalnoj uporabnoj cjelini ili zgradi/građevini.
10. S obzirom na to da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, posebno ističući prigovor promašene pasivne legitimacije, odlučna činjenica koju je tužitelj trebao dokazati jest da je tuženik bio vlasnik poslovnog prostora na koji se odnose utuženi računi i to u razdoblju od srpnja 2015. do siječnja 2018.
11. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud ocijenio da je tužitelj prekludiran u predlaganju dokaza kada nije uzeo u obzir isprave koje je tužitelj dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka (Ugovor o kupoprodaji od 27. kolovoza 2007., tabularnu izjavu od 3. rujna 2017.), s obzirom na to da se ne radi o iznimci iz odredbe čl. 299. st. 3. ZPP-a, jer je tuženik prigovor promašene pasivne legitimacije istaknuo već u prigovoru protiv rješenja o ovrsi.
12 Tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije dostavio dokaz o osnovanosti svog potraživanja, prvenstveno o tome da je tuženik obveznik plaćanja naknade za isporučenu toplinsku energiju za poslovni prostor u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 52A.
13 Naime, iz izvatka iz zemljišnih knjiga proizlazi da je kao vlasnik nekretnine na toj adresi upisana Republika Hrvatska. Iz Ugovora o potrošnji toplinske energije (str. 29. – 33. spisa) koji je u ime suvlasnika nekretnine na adresi Ulica grada Vukovara 52 A – E potpisao predstavnik suvlasnika također nema popisa suvlasnika s navedenim suvlasničkim dijelovima.
14. Suprotno žalbenim navodima, nema mjesta primjeni odredbe čl. 84. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZVDSP), jer tužitelj nije dokazao da je tuženik suvlasnik nekretnine, niti da ju koristi na temelju ugovora o najmu, zakupu ili drugoga ugovora sa suvlasnikom na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela. 15 Iz spisa proizlazi da je tuženik korisnik poslovnog prostora na adresi u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 52A, kako to navodi i sud u obrazloženju pobijane odluke, no u površini od 241,40 m2. S obzirom na to da je u utuženim računima navedena površina od 368,35 m2, to pravilno prvostupanjski sud navodi da tužitelj nije dokazao niti identitet samostalne uporabne cjeline na koju se odnose utuženi računi.
16. Slijedom navedenog, tužitelj nije dokazao da je tuženik obveznik plaćanja utužene naknade prema odredbama Općih uvjeta, stoga je trebalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
17. Odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02 i 125/11).
18. Trošak sastavljanja odgovora na tužiteljevu žalbu nije bio u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a potreban za vođenje parnice. Slijedom navedenog, trebalo je odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.
19. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22) sve iznose u uvodu i izreci sudske odluke treba iskazati i u valuti kn i u valuti EUR na način da se nakon iznosa u kunama doda kosa crta i iznos u eurima, na temelju čl. 43. i čl. 48. tog Zakona.
Zagreb, 16. siječnja 2023.
Predsjednica vijeća
Dubravka Matas
Broj zapisa: eb316-d9a22
Kontrolni broj: 04990-242d0-51822
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Dubravka Matas, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
