Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-150/2022-18.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Kutini, po sutkinji tog suda Lovorki Grahek, u parničnom predmetu tužitelja D. M. iz T., S. I.., OIB: kojeg zastupa punomoćnica I. M. P., odvjetnica iz Z. odvjetničkog ureda A. S. i I. M. P. iz S., protiv tuženika R. A. d.d., Z., M. cesta, OIB:, kojeg zastupa punomoćnik J. G., odvjetnik iz O. društva G.&Grošeta d.o.o. Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 6. prosinca 2022. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 16. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj:158-50-2974415 potvrđen po javnom bilježniku I. Č. iz S., pod poslovnim brojem OU-1022/2005 kojeg su sklopili tužitelj D. M., OIB kao korisnik kredita i tuženik R. A. d.d., OIB kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., OIB da isplati tužitelju D. M., OIB iznos od 1.483,47 EUR / 11.177,21 kn[1] zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje prema članku 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca

2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koje zatezne kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 3,64 EUR / 27,41 kn od 30.09.2005. godine pa do isplate;

- na iznos od 3,66 EUR / 27,54 kn od 31.10.2005. godine pa do isplate;

- na iznos od 4,02 EUR / 30,27 kn od 30.11.2005. godine pa do isplate;

- na iznos od 2,57 EUR / 19,36 kn od 31.12.2005. godine pa do isplate;

- na iznos od 2,17 EUR / 16,36 kn od 31.01.2006. godine pa do isplate;

- na iznos od 6,28 EUR / 47,33 kn od 31.10.2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 8,73 EUR / 65,78 kn od 31.12.2008. godine pa do isplate;

- na iznos od 10,49 EUR / 79,07 kn od 31.01.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 11,29 EUR / 85,08 kn od 28.02.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 9,10 EUR / 68,53 kn od 31.03.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 9,51 EUR / 71,69 kn od 30.04.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 6,15 EUR / 46,37 kn od 31.05.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 3,68 EUR / 27,73 kn od 30.06.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 4,34 EUR / 32,69 kn od 31.07.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 5,64 EUR / 42,51 kn od 31.08.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 5,53 EUR / 41,66 kn od 30.09.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 4,21 EUR / 31,73 kn od 31.10.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 6,69 EUR / 50,37 kn od 30.11.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 8,67 EUR / 65,31 kn od 31.12.2009. godine pa do isplate;

- na iznos od 11,49 EUR / 86,56 kn od 31.01.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 10,84 EUR / 81,69 kn od 28.02.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 14,67 EUR / 110,53 kn od 31.03.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 13,94 EUR / 105,06 kn od 30.04.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 15,36 EUR / 115,73 kn od 31.05.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 27,61 EUR / 208,05 kn od 30.06.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 25,09 EUR / 189,04 kn od 31.07.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 32,80 EUR / 247,10 kn od 31.08.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 30,13 EUR / 227,04 kn od 30.09.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 25,85 EUR / 194,77 kn od 31.10.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 34,89 EUR / 262,85 kn od 30.11.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 46,38 EUR / 349,46 kn od 31.12.2010. godine pa do isplate;

- na iznos od 38,24 EUR / 288,13 kn od 31.01.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 41,10 EUR / 309,64 kn od 28.02.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 37,47 EUR / 282,29 kn od 31.03.2011.godne pa do isplate;

- na iznos od 38,12 EUR / 287,20 kn od 30.04.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 53,53 EUR / 403,30 kn od 31.05.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 55,03 EUR / 414,61 kn od 30.06.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 67,90 EUR / 511,61 kn od 31.07.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 61,29 EUR / 461,78 kn od 31.08.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 54,05 EUR / 407,24 kn od 30.09.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 53,27 EUR / 401,39 kn od 31.10.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 52,72 EUR / 397,19 kn od 30.11.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 56,17 EUR / 423,20 kn od 31.12.2011. godine pa do isplate;

- na iznos od 59,18 EUR / 445,88 kn od 31.01.2012.godine pa do isplate;

- na iznos od 59,58 EUR / 448,92 kn od 29.02.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 57,50 EUR / 433,23 kn od 31.03.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 58,91 EUR / 443,83 kn od 30.04.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 59,87 EUR / 451,07 kn od 31.05.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 58,25 EUR / 438,88 kn od 30.06.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 58,68 EUR / 442,09 kn od 31.07.2012. godine pa do isplate;

- na iznos od 57,21 EUR / 431,06 kn od 29.08.2012. godine pa do isplate, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., OIB naknaditi tužitelju D. M. trošak ovog postupka u iznosu od 1.620,88 EUR /12.212,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio Općinskom sudu u Sisku tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi je naveo da je sa tužiteljem dana 28.07.2005. godine sklopio Ugovor o kreditu broj:158-50-2974415 potvrđen po Javnom bilježniku I. Č. iz S. pod poslovnim brojem OU-1022/2005 temeljem kojeg je tuženik isplatio tužitelju iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 18.750,00 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja. Točkom 7. predmetnog ugovora određeno je da korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Uplate po kreditu valutiraju se s datumom odobrenja računa banke. Pozvao se na pravna utvrđenja o ništetnosti odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak iz presude Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. smatrajući da se navedeno može primijeniti u konkretnom slučaju u odnosu na odredbe članka 7. predmetnog ugovora o kreditu. Naveo je da obzirom da je utvrđeno da je navedena ugovorna odredba o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetna i nepoštena, smatra da je plaćala veći iznos od onoga koji bi plaćala da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita te da je na taj način preplatio tuženiku iznos od 11.179,07 kn. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 10. listopada 2022. postavio konačan zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 1.483,47 EUR / 11.177,21 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućom na svaki pojedini iznos pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda pozivajući se na odredbu članka 12. Ugovora o kreditu kojim su parnične stranke ugovorile mjesnu nadležnost u mjestu sjedišta kreditora, tj. tuženika, a to je u konkretnom slučaju stvarno nadležni sud u Zagrebu obzirom da je sjedište tuženika u Zagrebu. Osporio je tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Naveo je da je presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj PŽ-6632/2017 od 14. lipnja 2018. donesena u postupku zašite kolektivnih interesa potrošača u kojem postupku se pravna zaštita na općenitoj tj. apstraktnoj razini i da u tom sporu sudovi nisu izvodili nikakve dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. Smatra da se odluke na koje se poziva tužitelj čak ni posredno ne mogu primijeniti na autokredite, obzirom da je tužitelj predmetni ugovor o kreditu zaključio radi kupnje vozila, a ne radi rješavanja stambenog pitanja. Nadalje, smatra da tužitelj mora dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredaba, a na koju okolnost nije predložio nikakve dokaze. Za valutnu klauzulu tuženik je naveo da je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik je prigovorio visini tužbenog zahtjeva i istaknuo prigovor zastare. Predložio je tužbene zahtjeve odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Sud je u postupku izvršio uvid u prijepis knjigovodstvene kartice (str. 8-13 spisa), otplatni plan od 24. kolovoza 2021. (str. 15-18 spisa), Ugovor o kreditu broj 158-50-2974415 (str. 19-20 spisa), otplatni plan od 2. kolovoza 2005. (str. 21-24 spisa) i promotivne uvjete (str. 37-39 spisa) te je proveo vještačenje po sudskom vještaku za ekonomiju, financije i računovodstvo mr.sc. Jasmini Fijačko (str. 86- 91spisa) i saslušanje tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli u CHF sadržanoj u Ugovoru o kreditu broj 158-50-2974415 potvrđen 29. srpnja 2005. po javnom bilježniku I. Č. iz S., pod poslovnim brojem OU-1022/2005 te zahtjev za isplatom iznosa od 1.483,47 EUR / 11.177,21 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos za razdoblje od rujna 2005. do kolovoza 2012.

6. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 158-50-2974415 i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor. Čitanjem predmetnog ugovora utvrđeno je da je njime ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 18.750,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (članak 1. ugovora), s rokom otplate 84 mjeseca (članak 4. ugovora), s namjenom kredita za kupnju rabljenih vozila (članak 6. ugovora) s načinom otplate u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom platu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita (članak 7. ugovora).

7. Među strankama je sporno da li je odredba predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena vezanost za valutu CHF ništetna, a posljedično da li je i u kojoj visini tuženik dužan vratiti ono što je po predmetnoj odredbi ugovora primio, kao i da li je nastupila zastara takvog potraživanja tužitelja.

8. Na pravni odnos stranaka koji je proizašao iz predmetnog ugovora o kreditu primjenjuje se odredba članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03., dalje: ZZP/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine” broj 79/07., 125/07., 75/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13., dalje: ZZP/07), kao i odredbi članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine” broj 41/14., 110/15. i 14/19., dalje: ZZP/14) kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Nadalje, odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. stavak 1. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

9. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je između ostalih, i ovdje tuženik u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 01.04.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. Odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Obzirom da je u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/2012 utvrđeno da je nepoštena ugovorna odredba o valutnoj klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, iz čega proizlazi da je ta odredba ništetna, u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03, valjalo je navedena pravna utvrđenja primijeniti i u ovoj parnici.

12. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 158-50-2974415 utvrđeno je da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbe članka 7. predmetnog Ugovora obzirom da se radi o ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli kojima je glavnica vezana uz valutu CHF te s obzirom na vrijeme kada je predmetni ugovor o kreditu sklopljen.

13. Na okolnost pregovaranja prilikom sklapanja predmetnog ugovora i davanja bitnih informacija vezanih za sporne odredbe iz tog ugovora u postupku je provedeno saslušanje tužitelja koji je iskazao da je ugovor o kreditu sklopio sa tuženikom 2005. radi kupnje automobila za obiteljske potrebe. Automobil je kupio u autokući L. auto P. u B. kraj S.. U autokući mu je zaposlenica rekla da je kredit u CHF najpovoljniji jer franak nema oscilacija odnosno da je ta valuta je najstabilnija. Nije mu nudila ugovor u nekoj drugoj valuti. Ugovor o kreditu dobio je u banci, tamo mu ništa nisu rekli o odredbama ugovora niti o valutnoj klauzuli. Ugovor je pročitao, ali ga nije razumio. Nije ništa pitao jer je mislio da su mu nudili taj kredit jer je najpovoljniji, nije mislio da bi išli s ciljem da ga "zeznu". Iskazao je da je bio kod javnog bilježnika, ali mu on ništa nije rekao o ugovoru o kreditu. Sjeća se da mu je rata kredita rasla, ali se ne sjeća koliko, rata mu je rasla zato što je rastao tečaj CHF. Od banke nije dobio nikakvu pisanu obavijest vezanu uz porast rate kredita. Kredit je otplatio u cijelosti. Kada je bio u banci nije mogao s bankom pregovarati o odredbama ugovora o kreditu. Na poseban upit punomoćnika tuženika tužitelj je iskazao da je on plaćao rate kredita te da je znao još iz škole što je valutna klauzula.

14. Iz iskaza tužitelja koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinit jer je u skladu s drugim provedenim dokazima u postupku (ugovorom o kreditu, otplatnom tablicom), a tuženik nije dokazao suprotno, proizlazi da tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali niti o jednoj odredbi ugovora pa tako niti o odredbi o valutnoj klauzuli kao i da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora tuženik nije kao trgovac i financijska institucija koja raspolaže stručnim saznanjima informirao tužitelja kao potrošača o bitnim elementima vezanim za valutnu klauzulu u CHF, odnosno koji rizik donosi ugovaranje kredita s valutnom klauzulom, zbog čega je tužitelj u odnosu na te bitne elemente ugovora bio u neravnopravnom položaju pa je predmetna ugovorna odredba sadržana u ugovoru o kreditu u članku 7. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, ništetna.

15. Odredbama članka 323. stavak 1. i 2. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora, pa je u postupku valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o vezanosti valutom CHF.

16. Sud je na prijedlog tužitelja proveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Jasmini Fijačko koja je u svom nalazu i mišljenju od 28. rujna 2022. navela da je razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno platio i iznosa koji bi platio da je plaćao anuitete po tečaju švicarskog franka na dan korištenja kredita u odnosu na početni otplatni plan, iznosi 9.848,69 kuna, pri čemu se iznos od 11.177,21 kuna odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita, a iznos od 1.328,52 kuna se odnosi na pad tečaja u odnosu na dan korištenja kredita (2.8.2005.) u utuženom razdoblju.

17. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a kojima nije osporio matematički izračun vještaka, već su prigovori isključivo pravne naravi. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje navedene vještakinje kao stručan i obrazložen pri čemu ujedno valja reći je tužitelj tužbenim zahtjevom zatražio isplatu pozitivne razlike po utuženoj osnovi dok tuženik nije istakao prigovor radi prebijanja niti je postavio protutužbeni zahtjev zbog čega je bespredmetan prigovor tuženika da tužitelj pri preciziranju tužbenog zahtjeva nije uzeo u obzir i negativne tečajne razlike.

18. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo i prigovor zastare potraživanja tužitelja.

19. Odredbom članka 225. ZOO propisano je da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. S obzirom da u ovom slučaju nije propisan posebni rok zastare primjenjuje se navedeni opći zastarni rok. Pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare sukladno članku 241. stavak 1. istog zakona (navedeni stav zauzet je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.) te je zastarni rok ponovno počeo teći od pravomoćnosti odluke koja je donesena u tom postupku što znači od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12. od 4. srpnja 2013. Navedena presuda postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. pa zastara nastupa tek 15. lipnja 2023. Predmeta tužba podnesena je 2. rujna 2021., dakle prije isteka zastarnog roka.

20. Primjenom odredbe članka 1111. ZOO tužitelju je dosuđena utužena razlika po osnovi valutne klauzule (između iznosa koje je tužitelj stvarno plaćao i iznosa koje bi plaćao da nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita u dijelu u kojem je došlo do rasta tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita) u iznosu od ukupno 1.483,47 EUR/ 11.177,21 kn po mjesecima kako to proizlazi iz izreke presude, sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe članka 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema ocjeni ovog suda tuženik je bio nepošten jer je već prilikom sklapanja samoga ugovora kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti morao znati da su sporne odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i to s obzirom na način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) te s obzirom na moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja) te da su time te odredbe ugovora i ništetne zbog čega je tuženik dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.

21. U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda valja reći da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed formuliranom obrascu o kojem se nije pregovaralo (kako to proizlazi iz iskaza tužitelja, a tuženik nije dokazao suprotno) te da tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj, pa tako niti na sadržaj klauzule o nadležnosti. Budući je prebivalište tužitelja u T., a sud čija je mjesna nadležnost određena ugovorom nalazi se mjestu sjedišta Kreditora, odnosno u Zagrebu (članak 12. ugovora), dolaskom na sud u Zagrebu tužitelj bi zbog udaljenosti imao visoke troškove, a čime dolazi do znatne ekonomske neravnoteže ugovornih strana budući je tuženik bankarska institucija, a tužitelj fizička osoba koji je u predmetnom postupku tužitelj po osnovi potrošačkog ugovora. Obzirom na navedeno ovaj sud smatra da je odredba članka 12. predmetnog ugovora o kreditu ništetna u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03.

22. Obzirom na ništetnost ugovorne odredbe koja sadrži prorogacijsku klauzulu valjalo je primijeniti odredbu članka 19. stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15. i 52/16.) kojom je propisano je da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

23. Obzirom da je tužitelj podnio tužbu pred sudom mjesta gdje ima prebivalište, prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan. Valja dodati da je rješenjem predsjednice Županijskog suda u Sisku poslovni broj:32 Su-325/2022.-3 od 1. lipnja 2022. ovaj sud određen kao drugi mjesno nadležni sud za postupanje u ovom predmetu te je isti ustupljen ovom sudu.

24. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, a isti se odnosi na trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa) i to: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 14. srpnja 2022. i 10. listopada 2022.100 bodova za svaki (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima održanim 7. rujna 2002. i 6. prosinca 2022. 100 bodova za svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za pristup na ročište za objavu 16. siječnja 2023. 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), odnosno ukupno 550 bodova, odnosno 1.094,96 EUR/ 8.250,00 kn, koji iznos uvećan za PDV od 25% ukupno iznosi 1.368,70 EUR / 10.312,50 kn. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 199,08 EUR/ 1.500,00 kn, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR/ 200,00 kn i pristojbe na presudu u traženom iznosu od 26,54 EUR/ 200,00 kn, odnosno u konačnici ukupan trošak u iznosu od 1.620,88 EUR /12.212,50 kn zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužitelju priznata sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP.

U Kutini 16. siječnja 2023.

S u d a c:

Lovorka Grahek v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. tuženik po punomoćniku