REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru 31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53

43. P-3115/2019-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Suzani Nađ u pravnoj stvari tužiteljice J.V. iz B.M., OIB:…, zastupane po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda A.F. i B.M., po odvjetnici B.M., protiv tuženika P.B.Z. d.d. Z., Radnička cesta 50, OIB…, zastupanog po Odvjetničkom društvu L. i P. iz Z.., po odvjetnici M.B. iz Z.., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7.3.2023. u nazočnosti punomoćnika stranaka, 4.5.2023.

p r e s u d i o  j e

I./ Utvrđuju se ništetnim dijelovi odredbi čl. 1., čl. 4., i čl. 6 Ugovora o kreditu broj 9012224045 od dana 16. siječnja 2007 zaključenoga između tužiteljice J.V., OIB: ….. B.M. i tužene P.B.Z. d.d., OIB… Z…, a kojim se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak .

II./ Nalaže se tuženiku P.B.Z. d.d., OIB …. Z…, isplatiti tužiteljici J. V. OIB …, B.M., iznos od 1.927,23 eura / 14.520,75 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa sve do isplate i to do 31.srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate sa zateznom kamatom za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne

operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana na iznose kako slijedi:

0,98 eura / 7,35 kn od 1.svibnja 2010.

19,86 eura / 149,62 kn od 1.lipnja 2010.

33,52 eura / 252,55 kn od 1.srpnja 2010.

31,00 eura / 233,63 kn od 1.kolovoza 2010.

39,07 eura / 294,34 kn od 1.rujna 2010.

1.802,80 eura / 13.583,26 kn od 18.rujna 2010.

III./ Nalaže se tuženoj P.B.Z. d.d. OIB … Z.., isplatiti tužiteljici J.V., OIB… BELI B.M. prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.522,93 eura / 19.009,01 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4.5.2023. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi putem svog punomoćnika navodi da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 9012224045 kojim se tužena obvezala tužiteljici staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 21.768,94 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate kredita kroz 84 jednakih mjesečnih anuiteta obračunatim po srednjem tečaju tuženika važećem za CHF na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta. Preuzetu obvezu prema tuženiku tužiteljica je u cijelosti ispunila. Kamatna stopa se sa početnih 5,10% godišnje tijekom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužiteljice pa tužiteljica drži da je takav način promjene kamatne stope ništetan, obzirom da se ista mijenjala bez jasnih parametara, odnosno bez posebnog pregovaranja o istome. Nadalje, tuženik prilikom zaključenja ugovora nije tužiteljici pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF. Tužiteljica se poziva na presudu Visokog Trgovačkog suda RH broj PŽ-6632/2017-10. od 14.6.2018. kojom je u točki I potvrđena presuda Trgovačkog suda u Z…, posl.br. P-1401/12 od 4.7.2013. u dijelu točke I, II, III, IV, V, VI i VII izreke, a kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Tužiteljica se poziva na revizijsku odluku Vrhovnog suda RH broj Rev- 2245/17-2 od 20.ožujka 2018. te na odredbe čl. 241.,322.,323.,324., u svezi sa čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, na odredbu čl. 502c Zakona o parničnom postupku i odredbu čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača te predlaže da sud donese presudu kao u točki I i II izreke te da naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 17.000,00 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

2. U svom pisanom odgovoru na tužbu punomoćnik tuženika u cijelosti osporava tužbeni zahtjev kako po osnovu, tako i po visini utuženog potraživanja te razloga kojima tužiteljica obrazlaže svoju tužbu. Tuženik ističe prigovor zastare. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3.

Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka dana 16.1.2007. ( list 6-10 spisa), uvidom u pregled uplata po kreditu na dan 7.8.2019. ( list 11-12 spisa), uvidom u otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope od 16.1.2007. ( list 13-14 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 5. studenoga 2020. ( list 31-32 spisa), čitanjem nalaza i mišljenja financijsko- knjigovodstvenog vještaka F.. j.d.o.o. od 20.2.2021. ( list 47-56 spisa), uvidom u dopunu nalaza i mišljenja istog vještaka od 14.09.2022. ( list 83-84 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 14.9.2022. ( list 78-80 spisa), saslušanjem vještakinje L.B. na ročištu od 14.9.2022. ( list 78 spisa) te saslušanjem tužiteljice J.V. na istom ročištu ( list 79-80 spisa).

4. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 9012224045 sklopljen između stranaka dana 16.1.2007. te ovjeren po javnom bilježniku Z.Š. iz O… pod brojem OU-18/1-2007 od 17. siječnja 2007. ( list 6-10 spisa) sud je utvrdio da se točkom I navedenog Ugovora banka obvezuje korisniku kredita-tužiteljici staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 21.768,94 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. Iz točke II Ugovora razvidno je da se kredit odobrava za kupnju vozila. Točkom IV Ugovora korisnik kredita obvezuje se platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,10 % godišnje, a obračunava se u CHF, mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.

5. Uvidom u pregled uplata po kreditu na dan 7.8.2019. ( list 11-12 spisa), uvidom u otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope od 16.1.2007. ( list 13-14 spisa), čitanjem nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka F.. j.d.o.o. od 20.2.2021. ( list 47-56 spisa), uvidom u dopunu nalaza i mišljenja istog vještaka od 14.09.2022. ( list 83-84 spisa), saslušanjem vještakinje L.B. na ročištu od 14.9.2022. ( list 78 spisa) sud je utvrdio da je tužiteljica u razdoblju otplate kredita radi ugovorene valutne klauzule u CHF platila više radi promjene važećeg tečaja za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na vrijednost tečaja koji je važio na dan isplate kredita ukupno 14.520,75 HRK. U ovaj iznos uključene su i negativne stavke koje su iznosile 1.210,18 HRK.

6. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim i logičnim te utemeljenim na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji tuženika. Punomoćnik tuženika je i nadalje ostao kod prigovora koji su pravne prirode te o njima odlučuje sud i vještak nije dužan očitovati se o njima. Punomoćnik tužiteljice nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je sukladno nalazu i mišljenju specificirao tužbeni zahtjev dana 27.12.2022. godine, te na ročištu od 7.3.2023. godine.

7. Saslušanjem tužiteljice J.V. ( list 79 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu sa tuženikom imala potrebu podići kredit radi kupovine osobnog automobila za osobne potrebe, a s obzirom da je u to vrijeme radila u J... Ona i njezina obitelj su tada imali stariji osobni automobil koji su prodali i namjeravili su kupiti novo vozilo. Tužiteljica u to vrijeme nije imala niti otvoren obrt, a niti firmu i radila je u pošti u J... Prije sklapanja ugovora o kreditu ona i suprug su otišli u R… radi dogovora o kupovini osobnog automobila te su joj već tamo preporučili da sklopi ugovor o kreditu u CHF valuti i to u P.B.Z. jer je tamo bio najpovoljniji tečaj. Nakon toga je tužiteljica otišla u P. banku u O…, gdje ju je primio bankar čijeg imena i prezimena se ne sjeća. Ona i suprug su izrazili želju da sklope ugovor o kreditu u svrhu kupovine automobila te im je bankar odmah dao ugovore. Tužiteljica nije pročitala ugovor o kreditu, išla je na povjerenje, ugovor je potpisala i ovjerila kod javnog bilježnika Š… u O…. Javni bilježnik joj također ništa nije objasnio u vezi ugovora o kreditu, a njegova službenica joj je donijela ugovore na potpis. Tužiteljica se nije interesirala za odredbe ugovora s obzirom da joj je savjetovano da je najpovoljnije sklopiti ugovor u CHF valuti i to u P.. banci. Tužiteljica ističe da sigurno ne bi sklapala ugovor o kreditu da je znala da će joj rata značajno rasti u odnosu na početno ugovorenu ratu. U vrijeme sklapanja ugovora ona nije znala što znači izraz valutna klauzula. Prije ovog kredita nije imala nikakav raniji kredit u stranoj valuti. U vrijeme potpisivanja ugovora o kreditu nitko joj nije rekao da će tečaj ostati nepromijenjen za vrijeme otplate kredita. Ona nije niti u banci, a niti kod javnog bilježnika tražila pojašnjenja u svezi otplate kredita, a niti se raspitivala u bankama o sklapanju ugovora o kreditu u nekoj drugoj valuti.

8. Iskazu tužiteljice sud je u cijelosti povjerovao cijeneći njezin iskaz istinitim i uvjerljivim. Iz iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je osobni automobil kupovala za osobne potrebe te da je imala status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Također je iz predmetnog ugovora o kreditu vidljivo da je tužiteljica isti potpisala kao fizička osoba za kupnju motornog vozila te iz toga proizlazi da ta kupnja nije bila namijenjena njezinom zanimanju niti

njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Tužiteljica je svoje potrošačko svojstvo dokazala navedenim ugovorom o kreditu, kao i vlastitim iskazom.

9. Na ročištu od 7.3.2023. punomoćnik tuženika je odustao od prijedloga da sud provede dokaz saslušanjem djelatnika tuženika – svjedoka Ž.K. te stoga sud nije provodio dokaz saslušanjem istog svjedoka.

10. Pravomoćnom presudom T… suda u Z… broj P-1401/2012. od 04. srpnja 2013. godine između ostalog utvrđeno je da je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (N.N.96/03) u razdoblju od 01. rujna 2004.godine do 06. kolovoza 2007. godine, a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 89/09, 133/09 – dalje ZZP) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

11. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom V.T. suda R.H. broj Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. godine i presudom V.T. suda R.H. broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

12. Odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 41/14.,10/15. i 14/19) kao procesnom odredbom, određene su posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama i to da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine je u predmetu broj C-26713 odlučeno da članak 4. st. 2. Direktive 93/13 koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom, treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne samo da mora biti gramatički razumljiva što znači da su u ugovoru o kreditu morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

14. Vrhovni sud R.H. je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda R.H. donio odluku Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije te na taj način potvrdio utvrđenje V.T. suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

15. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju V.T. sud R.H. je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. ( što je potvrđeno povodom revizije i odlukom V. suda R.H.) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred T… sudom u Z... Tužba je u navedenom predmetu podnesena 04. travnja 2012. godine Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. godine, odnosno 14.06.2018. godine pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastani rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

16. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud R.H. na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članak 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela V.S. RH od 31. siječnja 2022. godine donesen je Zaključak da, ukoliko je ništetnost ustanovljena kao u ovom konkretnom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača te se ovaj Zaključak odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ( krediti u CHF, odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke ( tuženika) iz tog postupka.

17. Nesporno je da predmetni Ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te je tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema Odluci banke, mogao postupati bez pristanka korisnika kredita. Visina kamatne stope ovisi dakle isključivo o odluci banke, bez da se navode bilo kakvi kriteriji za to. U Ugovoru su se trebale na transparentan način navesti pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope tako da to bude jasno i razumljivo korisniku kredita, a na temelju toga bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je

ključna ugovorna odredba, a u ovom slučaju je ostala ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a to je banka. Tako se došlo u situaciju da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužiteljice, kao korisnika

kredita. Prema odredbi članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Članak 1022. stavak 2. Z00-a, propisuje

da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja korištenja i vraćanja kredita. Dakle, predmet i cijena su bitni sastojci ugovora. Tako je odredba o promjeni kamatne stope i tečaju koji će se primjenjivati tijekom otplate ( to je u stvari cijena kredita) ključna ugovorna odredba ugovora o kreditu i ona treba sadržavati jasne i razumljive

kriterije o njihovoj promjeni. Međutim, u odredbama Ugovora o kreditu, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj dužnika na cijenu kredita, a što je suprotno navedenim zakonskim odredbama.

18. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZZP ), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to iskazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZZP-a. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazivao.

19. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

20. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni

ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

21. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u sladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih

interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu ( tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih

djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je odredbom čl. 502.c. ZPP- a propisan učinak presude donesene o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje i presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i

propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

22. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a. st.1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Z… koji se odnosi na tuženika, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP- a.

23. Polazeći od toga da je dio Ugovora koji se odnosi na vezanje valute uz švicarski franak ništetan jer je isti prosječnom potrošaču nerazumljiv, niti se o istomu pojedinačno pregovaralo, proizlazi kako tužiteljici pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( N.N 35/05, 48/08, 125/11 I 78/15- dalje ZOO). Tuženik je prilikom vraćanja stečenog na temelju ništetne odredbe u

obvezi platiti zatezne kamate od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa jer je tuženikovo postupanje bilo nepošteno kada je ugovaranjem valutne klauzule u CHF propustio upoznati tužiteljicu sa predvidim posljedicama sklapanja ugovora sa takvim nepoštenim ugovornim odredbama.

24. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da su odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, a kojima se uređuje promjena tečaja valute CHF tijekom otplate kredita ništetne pa je stoga tuženik dužan tužiteljici vratiti iznose koje je tužiteljici naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi ugovora. Stoga je sud temeljem svega gore navedenog odlučio kao u točki I i II izreke ove presude.

25. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13,70/19.i 80/22– dalje ZPP ) te je sud, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužitelja priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 199,08 eura, troškove sastava obrazloženih podnesaka od 4.1.2020., 1.9.2021., 6.9.2022. i 27.12.2022. u pojedinačnom iznosu od 199,08 eura, troškove zastupanja na ročištima od 5.11.2020.,14.9.2022. i 7.3.2023. u pojedinačnim iznosima od 199,08 eura, trošak sastava neobrazloženog podneska od 17.11.2020. u iznosu od 49,77 eura + PDV od 25 % u iznosu od 410,60 eura, odnosno ukupno 2.053,01 eura, kao i trošak vještačenja u iznosu od 331,80 eura te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 138,03 eura ili sveukupno 2.522,93 eura / 19.009,01 kn, sve zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pa je stoga odlučeno kao u točki III/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 4.5.2023.

S u d a c :

Suzana

Nađ,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste, nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

Tužiteljici putem punomoćnika

Tuženiku putem punomoćnika