REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

Pn 271/18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja D. L., OIB: …, iz S., , zastupanog po pun.

iz odvj. društva L., V. & p. iz S. protiv tuženika K. Z.

O. L., OIB:…, Lovran, zastupanog po pun. iz odvj. društva V., J., Š., S., J. & J. u R., radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 1. rujna 2022. g. u prisutnosti pun. tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog pun. tuženika, dana 16. siječnja 2023. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Dužan je tuženik K. z. o. L., OIB: … u roku od 15

dana isplatiti tužitelju D. L., OIB: … , iznos od 8.162,45

EUR/61.500,00 kn[1] sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 22. studenog 2017. g. do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II.Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 2.364,46 EUR/17.815,00 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 16. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Tužitelj je ustao tužbom pred ovim sudom dana 22. studenog 2017. g., koja je evidentirana pod brojem Pn 563/17, u kojoj je naveo da je kod tuženika proveo liječenje u periodu od 18. do 28. travnja 2016. g. U bolnicu da je primljen zbog bolne kontrakture desnog kuka na osnovi razvijene artroze te je, po savjetovanju liječnika, specijaliste tuženika, izvršena operacija ugradnje bezcementne endoproteze. Nakon operacije tužitelj da je u cijelosti postupao po uputi liječnika specijalista koji rade kod tuženika, proveo je odgovarajuću fizikalnu terapiju, a na kontrolnom pregledu kod tuženika da mu je savjetovano napustiti desnu štaku za četiri tjedna. Na slijedećoj kontroli dana 20. lipnja 2016. g. da je utvrđeno da je proteza stabilna, lokalni nalaz uredan, a noga duža oko 8 mm. Već u otpusnom pismu iz S.b.m.r.

B. M., gdje je tužitelj boravio u periodu od 23. svibnja do 17. lipnja 2016.

g. da je zabilježen i identificiran slijedeći lokomotorni sustav: dominira otežan hod, trotaktni, protekcija dolakatnih štaka, hipotrofija skeletne muskulature u cijelosti pp desne noge koja imponira dulja oko 2,5 cm. U daljnjem nalazu se navode i ostala ograničenja kretnji. Dakle, utvrđeno je da je desna noga kraća za 2,5 cm. Kako je tužitelj imao i dalje iznimno intenzivne bolove i vidno i znatno šepanje na desnu nogu da se dana 20. siječnja 2017. g. obratio dr. B. N. kako bi poduzeo određene medicinske mjere na poboljšanju stanja pa je tog dana pregledan u P. M.

kada je utvrđeno da ima bolove i da šepa na desnu nogu te da je ta noga duža 2 cm. Preporučena je nova operacija. Nakon toga, odnosno 8. veljače 2017. g. tužitelj je otišao u S.b. z.o. i o. k. dr. N. u M. gdje je

utvrđeno da je desna noga klinički duža oko 2 cm, naglašena je bolnost kod rotacije desnog kuka te je nakon RTG pretrage utvrđena nužnost reoperacije odnosno odstranjenja proteze i ponovna re-implantacija proteze u dva akta. Kako su tužiteljevi bolovi postajali sve intenzivniji, hodanje posve otežano i praktički nemoguće uz nemogućnost rada u stojećem stavu, tužitelj je otišao u KBC Z., u Kliniku za ortopediju gdje mu je dr. D. D. utvrdio da je desna noga dulja za 2 cm te je preporučio provođenje daljnjih pretraga, nakon čega je smješten na Kliniku za ortopediju KBC Z. gdje je 10. svibnja 2017. g. izvršena reoperacija, što je navedeno u otpusnom pismu od 18. svibnja 2017. i 2. srpnja 2017. g. Tužitelj smatra da je došlo do povrede prava osobnosti i da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu od 75.000,00 kn, a cijeneći posljedice koje tužitelj ima i koje su objektivizirane u medicinskoj dokumentaciji. Tužitelj zatražio i imovinsku štetu radi potrebe tuđe njege i pomoći u iznosu od 11.500,00 kn, a imajući u vidu vrijeme kroz koje mu je bila potrebna tuđa njega i pomoć i cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege. Predloženo je donošenje presude kojom će se tuženik obvezati na isplatu iznosa od 86.500,00 kn s pripadajućim kamatama.

Rješenjem broj Pn 563/17 od 27. studenog 2017. g. prvostupanjski sud oglasio se mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je, povodom žalbe tužitelja, viši sud rješenjem broj Gž-5682/17 od 2. svibnja 2018. g. ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak. Predmet je dobio novi poslovni broj Pn 271/18.

U odgovoru na tužbu tuženik je osporio da je u slučaju operacije tužitelja izvršene kod tuženika došlo do liječničke pogreške. Kod tužitelja da nije došlo do produženja operirane desne noge za 2 ili čak 2,5 cm, kako to proizlazi iz dijela medicinske dokumentacije. Iz poslije-operativnih RTG snimaka zdjelice i oba kuka tužitelja da je utvrđeno da je operirana desna noga tužitelja duža od lijeve tek 6 mm ili 0,6 cm, što da je u granicama anatomske varijacije. Tuženik je osporio i okolnost da je produženje operirane noge utvrđeno egzaktnim ili uobičajenim, odnosno jedino točnim metodama, budući da je precizno mjerenje moguće obaviti samo metodom panoramske RTG snimka na tzv. ''mreži'', a iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da je takva snimka ikada učinjena. Sve ostale metode procjene da su nepouzdane odnosno ''od oka“, pa to produženje varira, ovisno od osobe koja procjenjuje, u rasponu od tolerantnih 0,6 ili 0,8 cm pa do nevjerojatnih 2,5 cm. Tuženik je komentirao da je čudno da je u prvom kontrolnom pregledu nakon operacije dr. R. konstatirao produljenje desne noge od 8 mm, dakle, u granicama anatomskih varijacija, a nešto kasnije taj isti liječnik, sada kao liječnik bolnice dr. N. konstatira produljenje od 2 cm, naravno, bez obavljene panoramske RTG snimke. Po mišljenju tužitelja neprimjereno je, uopće u medicini, a i u konkretnom slučaju, primjenjivati riječi: ''otprilike'' i ''oko''. Što se tiče indicirane reoperacije, tuženik je primijetio da je sugerirana i izvršena zbog periprotetičke infekcije totalne endoproteze kuka, a ne zbog razlike u duljini ekstremiteta. To da proizlazi i iz propisane terapije antibioticima nakon operacije kojima se liječe upale, a ne razlika u duljini ekstremiteta. Iz otpusnog pisma iz K. u Z. da proizlazi da je tužitelju uzet uzorak za makrobiološku analizu čiji rezultati nisu dostavljeni uz tužbu. Tuženik je ukazao na kontradiktornosti iz dostavljene medicinske dokumentacije jer se u nalazu iz C. z. r. B. ukazuje na instabilitet, a u nalazu z. K.

da piše da nema sigurnih znakova instabiliteta. Sve navedeno da ukazuje da ne postoji nikakva greška u postupanju tuženika, da je jedina posljedica operacije moguća periprotetička infekcija koja definitivno nije posljedica greške, a što će potvrditi svaki operater. Stoga da tuženik nije u obvezi naknaditi tužitelju bilo kakvu štetu, bilo onu zbog povrede prava osobnosti tužitelja, bilo materijalnu štetu.

Tužbeni zahtjev konačno je uređen u podnesku od 30. svibnja 2019. g. te je tužitelj zatražio isplatu ukupnog iznosa od 61.500,00 kn s pripadajućim kamatama.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom medicinske dokumentacije tužitelja i njegovog zdravstvenog kartona, potvrde D.z. s. i n. o.L. S.

od 22. siječnja 2003. g., saslušanjem svjedoka D. R. i Z. J. i

tužitelja u svojstvu parnične stranke i vještačenjem po vještacima s M.

f. u Z. dr. B. Š., specijalisti opće kirurgije, subspecijalisti

traumatologije, specijalisti ortopedije i traumatologije i dr. D. M., specijalisti sudske medicine koji su izradili pisani nalaz i mišljenje od 19. travnja 2019. g. i dvije pisane dopune od 17. studenog 2020. g. i 2. veljače 2022. g.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio i trpi tužitelj, a po mišljenju tužitelja posljedica je pogrešnog i neadekvatnog liječenja prilikom operacije ugradnje bezcementne endoproteze kuke, za koju da odgovara tuženik.

Odgovornost tuženika proizlazila bi iz odredbe čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO), koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona i prema kojoj za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

Nadalje, u konkretnom slučaju radi se o obveznopravnom odnosu odgovornosti za štetu u kojem odnosu je tužitelj bio dužan dokazati postojanje općih pretpostavki odgovornosti za štetu pa tako i postojanje uzročne veze između štete i štetne radnje, a tuženik je bio dužan dokazati da je šteta nastala bez krivnje njegovog zaposlenika, a sve u skladu i s odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a.

Radi odgovora na pitanje da li je liječenje tužitelja obavljeno u skladu s pravilima medicinske struke odnosno da li su liječnici tuženika zbog neadekvatnog i nekvalitetnog liječenja svojim radom doveli do oštećenja zdravstvenog stanja tužitelja, uslijed čega bi tužitelj pretrpio imovinsku i neimovinsku štetu sud je odlučio provesti dokaz vještačenjem po stručnjacima koje odredi M. f. u Z..

Vještačenje je obavljeno po dr. B. Š., specijalisti opće kirurgije,

subspecijalisti traumatologije, specijalisti ortopedije i traumatologije i dr. D. M.,

specijalisti sudske medicine koji su izradili pisani nalaz i mišljenje od 19. travnja 2019. g. u kojem su utvrdili:

-da je tužitelj dana 19. travnja 2016. g. operiran u klinici tuženika te mu je zbog artroze desnog kuka ugrađena bezcementna endoproteza desnog kuka te je postoperativno proveo rehabilitaciju u S. b.z. m. r.

B. M., te je u otpusnom pismu B. navedeno da je RTG snimkama

u stojećem stavu utvrđen izraziti nagib zdjelice u stojećem stavu i da je desna noga dulja oko 2,5 cm,

-da je na kontroli kod operatera 20. lipnja 2016. g. navedeno da je desna noga dulja za oko 8 mm,

-da je u nalazu ortopeda dr. B. N. od 20. siječnja 2017. g. navedeno da tužitelj dolazi zbog bolova i šepanja na desnu nogu i da je desna noga dulja za 2 cm,

-da je na pregledu kod operatera u S. b. M. 8. veljače 2017. g. navedeno da tužitelj ima bolove pri hodu i da je razlika u duljini nogu oko 2 cm te da je pred nekoliko mjeseci imao povišen CPR. Postavljena je sumnja na infekciju proteze i preporučeno vađenje proteze u prvom aktu te ugradnja nove proteze u drugom aktu,

-da je tužitelj pregledan od strane ortopeda u K.z.o. Š. dr.

D. D. koji je naveo da je desna noga dulja za 2 cm, CPR je 2, a na RTG

snimkama nema sigurnih znakova instabiliteta te je preporučio učiniti scintigrafiju koja nije pokazala znakove upale,

-da je tužitelj reoperiran 10. svibnja 2017. g. te mu je ugrađen novi stem proteze, a zbog intraoperativne nestabilnosti zgloba kuka nakon ugradnje novog stema da je promijenjen polietilenski umetak i ugrađen umetak s natkrovom. U otpusnom pismu se navodi da je desna noga bila dulja 2,5 cm i da je tužitelj bio nezadovoljan zbog zaostalih bolova, smanjenog opsega pokreta i zaostale razlika u dužini nogu. Dijagnoza navedena u otpusnom pismu da je nestabilnost proteze. U operacijskoj listi da se nigdje ne navodi nestabilnost stema ili čašice proteze već da se samo navodi nestabilnost zgloba kuka zbog čega je ugrađen novi polietilenski umetak s natkrovom. Za vrijeme operacije da su uzeta tri brisa, a prema priloženim nalazima u brisu dna acetabuluma izoliran je Staphylococcus capitis, a u brisu femura Staphylococcus epidermis. Tužitelj da je dobio preoperativnu i postoperativnu antibiotsku profilaksu te mu kod otpusta iz Klinike nisu bili preporučeni antibiotici,

-da je kod operacije tužitelja učinjena liječnička greška jer je nakon ugradnje endoproteze desnog kuka zaostala dulja desna noga za 2,5 cm. Nakon ugradnje endoproteze kuka da je tolerantna razlika u duljini nogu do 2 cm, ako ne postoje neke posebne okolnosti koje kod tužitelja nisu bile prisutne. Zbog razlike u duljini nogu tužitelj da je značajno šepao, da je imao bolove u kuku i križima zbog čega mu je na K. z.

o. u Š. postavljena indikacija za izmjenu stema endoproteze. Preoperativnom obradom da je isključena infekcija proteze jer na RTG slikama kuka nije bilo znakova nestabilnosti, CPR je bio normalan te scintigrafija nije ukazala na infekciju,

-da je u otpusnom pismu iz K. z. o. u Š. kao dijagnoza navedena nestabilnost endoproteze, ali da se vjerojatno mislilo na nestabilnost samog zgloba intraoperativno nakon ugradnje novog stema zbog čega je promijenjen polietilenski insert čašice te ugrađen insert s natkrovom da se povećava stabilnost zgloba. U otpusnom pismu da se ne spominje infekcija proteze iako su iz briseva izolirane navedene bakterije jer tijekom operacije nisu nađeni znakovi infekcije, a radi se o bakterijama fiziološke flore kože te je nalaz tih bakterija vjerojatno protumačen kao zagađenje prilikom uzimanja brisa,

-da u prilog tome da se kod tužitelja nije radilo o infekciji govori činjenica da nakon otpusta nije dobivao antibiotike, a rana da je uredno zarasla bez znakova infekcije.

S obzirom da je tuženik u odnosu na pisani nalaz i mišljenje iznio primjedbe, prigovore i konkretna pitanja u podnesku od 23. svibnja 2019. g., sud je odlučio, u skladu s odredbom čl. 261. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), provesti dokaz obnovom vještačenja po istim vještacima koji su u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 17. studenog 2020. g., po mišljenju ovog suda detaljno odgovorili na sva pitanja tuženika, i to na slijedeći način:

-u odnosu na prigovore i pitanja kojim je metodama odnosno medicinskim postupcima utvrđena navodna razlika u duljini nogu tužitelja nakon operacije kod tuženika, na osnovu čega su vještaci utvrdili najveću tolerantnu razliku u duljini nogu kod konkretne operacije, koje su inače najpouzdanije metode utvrđivanja razlike u dužini nogu u medicinskoj praksi te očitovati se na pouzdanost i razlike između kliničke metode i RTG metode vještaci su odgovorili da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da je razlika u dužini nogu kod tužitelja nakon operacije utvrđena klinički i analizama RTG snimki, da je najpouzdanija metoda utvrđivanja razlike u dužini nogu u medicinskoj praksi analiza RTG snimke zdjelice u ležećem i stojećem položaj i to po mogućnosti na mreži ili RTG snimke cijele noge, da se najčešće mjerenje vrši u ležećem položaju te se mjeri dužina noge od koštane izbočine na zdjelici do kraja pete, da su obje metode (klinička i RTG metoda) dobre ali da je RTG metoda nešto pouzdanija, da u medicinskoj dokumentaciji iza reoperacije tužitelja u KBC Z. nigdje nije navedeno da postoji razlika u duljini nogu, a da su vještaci kod kliničkog pregleda tužitelja kliničkim mjerenjem utvrdili da je desna noga dulja za 0,5 cm, da su vještaci kao relevantno mjerenje uzeli iz nalaza S. b. B. iz 2016. g. jer je navedeno da je

razlika utvrđena na temelju RTG slika zdjelice u stojećem i ležećem položaju i mjerenje iz KBC-a Z. Š. gdje je navedeno da je zbog razlika u duljini nogu od 2,5 cm, a zbog čega tužitelj imao bolove i smanjen opseg pokreta te bio izrazito nezadovoljan ishodom liječenja, indicirano operativno liječenje. Vještaci su naveli da se, prema stručnoj literaturi, nakon ugradnje totalne endoproteze kuka može javiti razlika u duljini nogu i to kod 5 do 30 % pacijenata, da razlika u duljini do 1 cm pacijentima ne predstavlja problem, da je dobro toleriraju i ne zahtijeva korekciju, da razlika od 1 do 2 cm u većini slučajeva uzrokuje tegobe u vidu bolova u križima i šepanja, ali da se velikom broju slučajeva tegobe mogu smanjiti nošenjem ortopedskih cipela, dok razlika u duljini nogu veća od 2 cm koja je uzrok značajnih bolova u križima i šepanju te čak može dovesti i do pareze peronealnog ili ishijadičnog živca, zahtijeva operativnu korekciju te se smatra da je riječ o grešci u liječenju, a o čemu su objavljeni brojni radovi koji se, između ostalog, mogu pronaći na Internetu,

-u odnosu na prigovore i pitanja da li je iz medicinske dokumentacije u spisu jasno vidljivo da li je tužitelju reoperacija sugerirana zbog razlike u dužini nogu ili zbog bolova uzrokovanih upalnim procesom ili zbog nestabilnosti operiranog zgloba vještaci su odgovorili da iz otpusnog pisma K. z. o. Š. jasno proizlazi da je indikacija za operaciju bila bolovi koje je tužitelj trpio zbog razlike u duljini nogu,

-u odnosu na prigovore i pitanja vezano za navode tuženika da je kod tužitelja reoperacija bila indicirana zbog postojećeg upalnog procesa vještaci su naveli da je kod tužitelja u jednom navratu nakon operacije u L. zaista bio povišen CRP (bez da je bila navedena vrijednost) zbog čega se posumnjalo na upalni proces oko endoproteze. Nakon toga da je CRP bio 2, što da je normalna visina i što je ukazivalo da nema infekcije oko endoproteze, a radi se o nalazu ortopeda iz K. z. o. Š.

prije reoperacije. Ukoliko je CRP značajno povećan nakon ugradnje endoproteze da je potrebno učiniti i druge pretrage da bi se u potvrdila ili isključila infekcija, a prvenstveno scintigrafiju. Kod tužitelja je ta pretraga i učinjena te je scintigrafija kostiju (radioizotopna metoda kojom se dokazuje upala kostiju) pokazala da je upala isključena,

-vještaci su, nadalje, naveli da nije točan navod tuženika da je tužitelj i nakon reoperacije nastavio šepati i imati bolove unatoč tome što su noge praktično iste dužine, te su objasnili da kod pregleda tužitelja od strane vještaka nije utvrđeno šepanje, a povremene bolove manjeg intenziteta tužitelj da ima zbog hipotrofije i fibroze muskulature, što je posljedica prve i druge operacije, zbog čega da može i lagano šepati. U odnosu na antibiotsku profilaksu naveli su da se terapija antibioticima uvijek pripisuje kod ugradnje endoproteze kuka, a naročito kod reoperacije. Prva doza da se daje 2 sata prije operacije te se davanje nastavlja kroz 24 odnosno 48 sati, a rijetko do 5 dana. Preporuka je da se daje Zepilen. Zbog čega je tužitelju dodan i Klimicin nisu mogli sa sigurnošću utvrditi pa su pretpostavili da je propisan jer se radilo o reoperaciji nakon koje je povećana mogućnost nastanka postoperativne infekcije. Profilaksa da se daje za prevenciju nastanka infekcije, a ne za liječenje infekcije. Vezano uz pitanje tuženika zašto je tužitelju sugerirana reoperacija u dva akta (kako je to tužitelj objasnio u svom iskazu: promjena kuka znači zapravo dvije operacije: prva da se taj navodno inficirani kuk odstrani i da se stavi privremena proteza tri mjeseca i druga da se ta privremena proteza odstrani i implantira definitivna proteza) ukoliko je problem bio samo u razlici u dužini nogu, u kojem se slučaju takav protokol ne provodi, odgovorili su da je ortoped bolnice M. preporučio operaciju u dva akta jer je bez detaljne obrade posumnjao da je uzrok bolova infekcija oko proteze. Međutim, nakon detaljne obrade u K. z. o. Š. infekcija je bila isključena kao uzrok bolova te je reoperacija učinjena u jednom aktu,

-u odnosu na inzistiranje tuženika protumačiti dijagnozu nakon reoperacije: nestabilnost proteze te pitanje zašto nije navedena nejednaka dužina nogu vještaci su naveli da iz teksta otpusnog pisma bolnice Š. jasno proizlazi da je razlog reoperaciji zaostala bol i smanjen opseg pokreta zbog razlike u duljini nogu. Vještacima nije bilo poznato zašto među dijagnozama nije navedena razlika u duljini nogu. Navedena dijagnoza nestabilnosti proteze da se ne odnosi na nestabilnost femoralnog ili acetabularnog dijela proteze već na nestabilnost samog zgloba-sklonost iščašenju nakon izmjene femoralnog dijela proteze (u tijeku reoperacije) zbog čega je postavljen polietilenski umetak s natkrovom. Ponovili su da vodeća dijagnoza odnosno razlog reoperaciji nije bila nestabilnost endoproteze već razlika u duljini nogu.

U podnesku od 30. ožujka 2021. g. tuženik je iznio uglavnom iste prigovore i primjedbe na pisanu dopunu nalaza i mišljenja vještaka M. f. u

Z., radi čega je sud, iako je smatrao da je na većinu prigovora odgovoreno,

odlučio, pozivom na već citiranu odredbu čl. 261. st. 2. ZPP-a, obnoviti vještačenje s istim vještacima još jednom, a radi odgovora na primjedbe tuženika. Treba napomenuti da je tuženik na ročištu od 20. travnja 2021. g. predložio da se vještaci i pisanim putem očituju na prigovore tuženika, a prije dolaska i obrazlaganja na ročištu, radi čega je sud donio i odgovarajuće dokazno rješenje. Ujedno je sud od S. b. z.

o. N. u M., od KBC Z. i lječilišta B. M. zatražio

dostavu RTG snimaka tužitelja učinjenih u tim zdravstvenim ustanovama prilikom liječenja i tretmana tužitelja. Pribavljeni su RTG snimci i popratni nalazi od S.

b. z. o. N. u M. i od K. z. o. KBC Z., a

S. b.z. m. r. B. M. je u dopisu od 3.

svibnja 2021. g. navela da radiograme ne arhivira već ih po pregledu vraća pacijentima, ali da može potvrditi vjerodostojnost RTG nalaza opisanog u dostavljenim otpusnim pismima.

Stoga su vještaci M. f. u Z., dodatno, prilikom druge pisane

dopune nalaza i mišljenja imali uvid i u RTG snimke i nalaze tužitelja, što prilikom davanja pisanog nalaza i mišljenja i prve pisane dopune nisu imali.

Vještaci su u drugoj pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 2. veljače 2022. g. dodatno pojasnili (s tim da je sud izostavio ono što je već objašnjeno i samo se ponavlja):

-da je točno da iz pregledane medicinske dokumentacije proizlaze različite duljine nogu tužitelja i to u rasponu od 8 mm do 2,5 cm, da je razlika u duljini nogu od 8 mm navedena u ustanovi gdje je tužitelj operiran, a veće razlike u ustanovama kojima nije bio cilj umanjiti razliku u duljini nogu. Pri tome je u S. b. dr. N. M.

8. veljače 2017. g. učinjena RTG slika obje noge ''na mreži'', što da je pouzdana metoda za utvrđivanje duljine nogu te je u nalazu navedeno da je noga dulja oko 2 cm. Vještaci da su prihvatili i nalaz dr. D. koji je utvrdio produljenja noge od 2 cm i nalaz iz otpusnog pisma S. b. B. gdje je navedeno da je noga dulja 2,5 cm,

uzimajući da se radilo o produljenju noge od 2 do 2,5 cm,

-da nije točno da su kod tužitelja i nakon reoperacije zaostali bolovi u kuku: u otpusnom pismu iz S. b. B. da je navedeno da je tužitelj bez

bolova, a pri pregledu od strane vještaka da je zabilježeno da tužitelj ima samo povremeno bolove manjeg intenziteta u području kuka, što je uobičajeno nakon reoperacije. Tužitelj da nakon reoperacije samo minimalno šepa uslijed hipotrofije mišića noge. Ujedno, da nakon svake operacije dolazi do fibroze muskulature u području rezova, a ako se radi o reoperaciji da je fibroza i veća,

-da tužitelj tijekom operacije nije imao lokalnih znakova infekcije da proizlazi i iz operacijske liste u kojoj se ne navode lokalni i intraoperativni znaci infekcije (gnoj, zamućeni sadržaj, upalne granulacije) što znači da ih nije bilo,

-vještaci su pregledali RTG snimke i nalaze te naveli da: iz CD-a od 8. veljače 2018. g. iz S. b. z. o. i o. K. dr. N. vidi se RTG slika

zdjelice i nogu na mreži uz kuglu promjera 25 mm kao referentnu vrijednost te da je mjerenjem dužine nogu utvrđeno da je desna noga dulja za 21 mm. Nadalje na CD-u od 9. ožujka 2017. g. iz KBC-a Z. na kojem je scintigrafija skeleta leukocitima, da se ne vidi patološkog nakupljanja u području oko proteze. Protumačen je i CD od 16. srpnja 2020. g. iz KBC-a Z.: radi se o RTG slici desnog kuka nakon reoperacije te je vidljivo stanje iza zamjene stema uz defekt kosti u području velikog trohantera. Navedeno je da je položaj komponenti endoproteze uredan. I konačno, na CD-u od 15. srpnja 2020. g. iz KBC-a Z. da je slika zdjelica gdje je vidljivo stanje iza reoperacije desnog kuka te je mjerenjem utvrđeno da je desna noga kraća za 4 mm.

U podnesku od 28. ožujka 2022. g. tuženik je iznio niz primjedbi i prigovora, te je navedeno da su odgovori vještaka na postavljena pitanja (koja su vrlo stručna i vrlo koncizna) u najvećoj mjeri paušalni ili nedovoljno argumentirani. Tuženik je naveo kako ustraje u svim do tada iznesenim prigovorima te je predložio pribaviti dodatne snimke, a po prijedlogu i izjašnjenju vještaka, kako bi vještaci mogli nalaz dopuniti egzaktnim podacima, a ne pretpostavkama kao u dotadašnjim nalazima i mišljenjima. U protivnom da nalaz vještaka ne daje pouzdane odgovore niti na jedno sporno medicinsko pitanje pa da jedino preostaje provesti novo vještačenje. Sud je ovakvo izjašnjenje tuženika protumačio: tuženik je odustao od prijedloga za provođenje dokaza usmenom, trećom, dopunom nalaza i mišljenja vještaka M. f. u Z. te je predložio provođenje dokaza novim vještačenjem, smatrajući da se radi o slučaju iz odredbe čl. 261. st. 3. ZPP-a.

S navodima i prijedlozima tuženika ne slaže se ovaj sud: pisani nalaz i mišljenje vještaka M. f. u Z. s dvije pisane dopune, jasan je, koncizan,

stručan, vrlo precizno obrazložen i utemeljen na medicinskoj dokumentaciji iz spisa te ne sadrži bilo kakve proturječnosti ili nedostatke radi kojih bi trebalo zatražiti mišljenje drugih vještaka.

Vještaci su naveli da je postoperativno nakon operacije u ustanovi tuženika od 19. travnja 2016. g. utvrđena nejednakost u duljini zdrave i operirane noge tužitelja u rasponu od 2 do 2,5 cm koja je zahtijevala novi zahvat (reoperaciju) jer je tužitelj trpio značajne bolove i imao značajno ograničenje pokreta u operiranoj nozi te da se radi o posljedici liječničke pogreške, koji je zaključak u cijelosti prihvatio ovaj sud. Stoga treba zaključiti da tuženik nije uspio dokazati da je tužitelju šteta nastala bez krivnje operatera odnosno osobe koja je bila zaposlena kod tuženika.

Treba na ovom mjestu napomenuti da je razlika u duljini nogu tužitelja nakon operacije kod tuženika utvrđena na ezgzaktan način i to baš pretragom za koju je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je jedino pouzdana i precizna: u S.

b. dr. N. M. 8. veljače 2017. g. učinjena je RTG slika obje noge ''na mreži'',

te je u nalazu navedeno da je noga dulja oko 2 cm. Vještaci su u drugoj pisanoj dopuni nalaza i mišljenja naveli da se na toj RTG slici zdjelice i nogu jasno može očitati da je desna noga dulja za točno 21 mm.

Vještaci su, nadalje, vrlo detaljno, razumljivo i uvjerljivo objasnili da se nije radilo o reoperaciji radi infekcije ugrađene proteze kuka, jer nije došlo do infekcije nego da se radilo o potrebi saniranja razlike u duljini nogu tužitelja radi čega je tužitelj trpio bolove i vidno šepao, što da je liječnička pogreška prilikom obavljanja prve operacije.

Što se tiče koncepcije neimovinske štete, potrebno je primijeniti odredbe novog ZOO-a koji je uveo objektivnu koncepciju štete, navodeći u odredbi čl. 1046. da je šteta povreda prava osobnosti čime je utvrđen pojam neimovinske štete. To znači da šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj i/ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, a u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a.

Zaštićena prava osobnosti samo su primjerice nabrojana u odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a gdje se spominje pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

U osnovnom nalazu i mišljenju vještaci M. f. u Z. naveli su

da je tužitelj, radi toga što je u radu operatera tuženika došlo do propusta, bio prisiljen ugraditi novi stem endoproteze te da je nakon reoperacije razlika u duljini nogu tužitelja smanjena na 4 mm, što je u prvoj kategoriji i predstavlja očekivanu razliku koja kod operiranih osoba ne izaziva nikakve značajne tegobe. Zbog nove operacije kod tužitelja da je došlo do dodatne fibroze i slabosti pelvitrohanterne muskulature što je rezultiralo umanjenjem životnih aktivnosti tužitelja od 5%.

Nadalje, zbog propusta zaposlenika tuženika tužitelj da je trpio i dodatne fizičke bolove u periodu između dvije operacije i to: srednjeg intenziteta dva mjeseca i manjeg intenziteta šest mjeseci. Nakon nove operacije tužitelj da je trpio fizičke bolove jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta sedam dana i manjeg intenziteta tri mjeseca. Tužitelj da je trpio i dodatnu nelagodnost zbog šepanja nakon prve operacije, zbog nove hospitalizacije, zbog operacijskog zahvata, zbog primanja injekcija i infuzije tijekom nove hospitalizacije, zbog hodanja sa štakama te dolazaka na kontrole i fizikalnu terapiju.

Tužitelj je, osim toga, trpio i sekundarni strah odnosno zabrinutost zbog komplikacija nakon prve operacije, odnosno u periodu između dvije operacije u srednjem intenzitetu tri tjedna i manjem tri mjeseca. Neposredno prije i poslije druge operacije tužitelj je trpio sekundarni strah jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta pet dana i manjeg intenziteta četiri tjedna.

Tužitelju je između dvije operacije trebala i dodatna tuđa pomoć i to dva sata dnevno u periodu od tri mjeseca, jedan sat dnevno kroz šest mjeseci te nakon nove operacije tri sata na dan četiri tjedna odnosno kada je hodao s dvije štake, dva sata dnevno osam tjedana i jedan sat dnevno dva mjeseca i to u vidu pomoći kod obavljanja osobne higijene u prvoj fazi liječenja, a kasnije za obavljanje težih kućnih poslova i slično.

Vještaci su naveli da su kod ocjene svih vidova neimovinske štete i potrebe za tuđom pomoć i njegom uzeli u obzir da bi tužitelj nakon prve operacije, da nije bilo utvrđene greške zaposlenika tuženika, trpio fizičke bolove i strah i imao potrebu za tuđom pomoći.

Prema odredbi čl. 1100. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade koja pripada tužitelju sud je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, jer su to upravo osnovne kvalifikatorne okolnosti o kojima ovisi visina novčane satisfakcije. Tako je sud vodio računa o duljini i intenzitetu fizičkih bolova kojima je bio izložen tužitelj, o tome da se radi o osobi rođenoj … . g. i da će tužitelj u daljnjem životu povremeno ali neizostavno osjećati posljedice radi slabosti pelvitrohanterne muskulature koja podržava stabilnost zdjelice. Sud je uzeo u obzir i kakav je strah morao proživjeti tužitelj, a opisali su ga vještaci M. f. u Z. i koje

je neugodnosti morao pretrpjeti radi ponovne operacije i kasnije tijekom oporavka te patnju koju je osjeća dok je vidno šepao i bio prisiljen služiti se štakama.

Radi svega navedenog tužitelju, po ocjeni ovog suda, pripada zatraženi iznos od 50.000,00 kn kao iznos novčane satisfakcije radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a uzimajući u obzir i da je došlo do promjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. g. na način da se prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kn) povećavaju za 50%.

Na dosuđeni iznos tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate i to počevši od dana podnošenja tužbe odnosno od 22. studenog 2017. g. do isplate.

Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

Stoga je sud prihvatio zahtjev tužitelja jer je zatezna kamata iz odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a zatražena u skladu s citiranom odredbom čl. 1103. ZOO-a.

Sud je u izreci presude odredio i stopu zatezne kamate propisane zakonom po stopi koja se do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

Tužitelj je, nadalje, naveo da mu pripada i imovinska šteta radi toga što mu je bila potrebna tuđa njega i pomoć, a prema vještacima radi se o ukupnom trajanju od 616 sati, s tim da je uz tužbu dostavljena potvrda o cijeni sata od 35,00 kn, a prema podacima D. z. s. i n. o. L. o cijeni pružanja tuđe njege i pomoći nemedicinskog karaktera u kući u spornom razdoblju, što bi iznosilo 21.560,00 kn. Prema stajalištu sudske prakse, naime, cijenu nemedicinske kućne pomoći potrebno je utvrditi pribavljanjem podataka od osoba koje pružaju takvu vrstu pomoći trećima, primjerice od ustanova koje pružaju nemedicinsku skrb osobama kojima je takva pomoć potrebna i to ponajprije na području na kojem oštećenik živi.

Kako je tužitelj iz ovog osnova zatražio isplatu iznosa od 11.500,00 kn proizlazi da je njegov zahtjev u cijelosti osnovan.

Na iznos naknade imovinske štete tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate propisane zakonom koja teče od 22. studenog 2017. g. do isplate, odnosno od dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari.

Tužitelju, po ocjeni ovog suda, na dosuđeni iznos imovinske štete zbog potrebe tuđe njege i pomoći zatezna kamate pripada od dana kad je prestala potreba za pružanjem te vrste nemedicinske pomoći i njege, a budući da je zahtjev za isplatu zatezne kamate postavljen nakon proteka dana kad je po ocjeni suda zatezna kamata počela teći proizlazi da je i u ovom dijelu tužiteljev zahtjev u cijelosti osnovan. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, jer je tužitelj u cijelosti uspio u postupku pa je tuženika trebalo obvezati na podmirenje svih troškova koje je imao tužitelj.

Tužitelju je, tako, valjalo priznati trošak sastava tužbe i podneska od 14. lipnja 2018. g. i zastupanja na ročištu od 16. listopada 2018. g. po 100 bodova (ukupno 300 bodova), trošak sastava žalbe od 1. prosinca 2017. g. od 50 bodova i trošak sastava podnesaka od 5. srpnja 2018. g. i 30. svibnja 2019. g. i trošak zastupanja na ročištima od 9. srpnja 2018. g., 4. lipnja 2019. g. i 20. travnja 2021. g. po 25 bodova (ukupno 125 bodova).

Ukupan broj bodova od 475 bilo je potrebno pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Iznos koji se dobije na opisani način (4.750,00 kn) trebalo je uvećati za zatraženi PDV i zatraženu pristojbu presude (965,00 kn) i za troškove plaćene na ime vještačenja (10.912,50 kn) te tako dobiti iznos od 17.815,00 kn, što predstavlja trošak koji je imao tužitelj vodeći ovaj spor i kako je trebala glasiti odluka o troškovima iz točke II. izreke presude.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 24. veljače i 31. ožujka 2022. g. jer sud smatra da taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice, a u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelju nije priznat ni trošak sudske pristojbe tužbe jer u spisu nema traga ni dokaza da je tužitelj tu pristojbu podmirio, a u međuvremenu je nastupila zastara prava na naplatu te pristojbe.

Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je trebalo priznati i zatraženu zateznu kamatu propisanu zakonom koja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužitelju pripada od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno.

Svi iznosi iz izreke presude izraženi su i u valuti EUR s fiksnim tečajem konverzije 7,5345, a u skladu s odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) i Odluke Vlade RH o objavi uvođenja eura kao službene valute u RH iz Narodnih novina broj 85/22, prema kojima razdoblje obveznog dvojnog iskazivanja traje do 31. prosinca 2023. g. Valuta EUR, a kao uvedeno službeno sredstvo plaćanja u RH od 1. siječnja 2023. g., navedena je prva u dvojnom iskazivanju.

U Splitu, 16. siječnja 2023. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).