REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split

Poslovni broj: 12 P-203/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja B. S. O. d.o.o. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. B., odvjetnica u S., protiv tuženika A. G. iz J., S., vlasnik odjavljenog O. za ugostiteljstvo, turizam i građevinarstvo P. OIB: …, radi povrata zadužnice, izvanraspravno, 16. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju preda zadužnicu od 16. svibnja 2012. potvrđenu od strane javnog bilježnika I. Š. iz S., dana 17. svibnja 2012. pod brojem OV- 3799/12 na iznos od 143.000,00 EUR, u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 280,05 EUR / 2.110,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15. ožujka 2022. podnio ovom sudu tužbu protiv uvodno navedenog tuženika radi povrata zadužnice.

2. U tužbi, tužitelj navodi da je s tuženikom 17.05.2012. sklopio Ugovor broj … – gradnja trupa i nadgrađa te opremanje trupa jednog broda za nautički turizam dužine 34,00 m, kojim Ugovorom se tužitelj kao graditelj obvezao da će za tuženika kao naručitelja izgraditi i isporučiti trup i nadgrađe broda te opremiti trup tog broda, a tuženik da se obvezao tužitelju platiti iznos od 357.500,00 EUR. Nadalje, stranke da su 11.01.2013. sklopile Aneks br. 1 uz Ugovor br. …, kojim da je proširen opseg radova navedenih u predmetnom Ugovoru te s tim u svezi i cijena radova te rok isporuke. Isto tako, ugovorne strane da su 28.02.2013. potpisale Zapisnik o primopredaji kojim su potvrdile da je tužitelj kao brodograditelj ispunio svoje obveze iz Ugovora, odnosno da je izradio, opremio i isporučio tuženiku u vlasništvo brod, brodograditeljeve oznake Nov. 521.

3. Tužitelj nadalje navodi da je 17.05.2012., prilikom potpisivanja Ugovora, a sukladno odredbi članka 5.3. tog Ugovora, kao sredstvo osiguranja povrata uplaćenog avansa za Fazu 1. i Fazu 2., a u slučaju neispunjenja Ugovora, tuženiku predao običnu zadužnicu od 16.05.2012., potvrđenu od strane javnog bilježnika I. Š. iz S. dana 17.05.2012. pod brojem OV-3799/12 na iznos od 143.000,00 EUR. Budući da je tužitelj ispunio svoju obvezu prema tuženiku iz osnovnog pravnog posla – Ugovora, time što je tuženiku isporučio brod kojeg je tuženik preuzeo od tužitelja 28.02.2013., to da je stoga tužitelj ispunjenjem ugovorne obveze stekao pravo na povrat zadužnice. Međutim, tuženik da je kod sebe zadržao zadužnicu, iako je svrha te zadužnice prestala. Tužitelj navodi i da je 02.11.2020. uputio tuženiku zahtjev za povrat zadužnice, koji je tuženik zaprimio 05.11.2020., ali na isti tuženik da nije reagirao te tužitelju nije vratio zadužnicu. Kako je dakle tuženik nezakoniti imatelj zadužnice, jer istu drži bez valjane pravne osnove, to je stoga tužitelj predložio sudu donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku da tužitelju preda predmetnu zadužnicu te da mu naknadi troškove ovog parničnog postupka.

4. U prilog svojih navoda iz tužbe, tužitelj je uz tužbu dostavio u spis: Ugovor broj … od 17.05.2012. o gradnji trupa i nadgrađa te opremanja trupa jednog broda za nautički turizam dužine 34,00 m (stranice 4-14 spisa), Aneks Ugovora br. 1. uz Ugovor br. … od 11.01.2013. (stranice 15-16 spisa), Zapisnik o primopredaji broda od 28.02.2013. (stranica 17 spisa), zadužnicu od 16.05.2012. (stranice 18-21 spisa), potvrdu o predaji obične zadužnice od 17.05.2012. (stranica 22 spisa) te dopis upućen tuženiku 02.11.2020. s povratnicom o uručenju (stranice 23-24 spisa).

5. Tuženiku su tužba i prilozi tužbi, kao i poziv za podnošenje pisanog odgovora na tužbu uredno dostavljeni 1. listopada 2022., a što je razvidno iz potpisane dostavnice u spisu (stranica 26 spisa).

6. U pozivu za podnošenje pisanog odgovora na tužbu od 15. rujna 2022. određen je rok od 30 dana za podnošenje pisanog odgovora na tužbu te je isto tako navedeno upozorenje da će se u slučaju nepodnošenja odgovora na tužbu donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno uvjetima iz članka 331.b Zakona o parničnom postupku.

7. Tuženik u ostavljenom roku od 30 dana, a ni nakon proteka tog roka, nije podnio odgovor na tužbu niti je na bilo koji drugi način osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u ovom predmetu.

8. Odredbom članka 331.b stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) propisano je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako bude udovoljeno sljedećim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

9. Po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju su ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe u smislu naprijed navedenih odredbi članka 331.b ZPP- a.

10. Naime, uvidom u Ugovor br. … od 17. svibnja 2012. utvrđeno je da je isti sklopljen između tuženika kao naručitelja i tužitelja kao graditelja te se tim ugovorom tužitelj obvezao za tuženika izgraditi i isporučiti trup i nadgrađe te opremiti trup jednog broda za nautički turizam dužine 34,00 m, neto težine 110 t u skladu s odredbama i uvjetima utvrđenim u ugovoru. Stranke su ugovorile cijenu za kupnju predmetnog broda u iznosu od 357.500,00 EUR (članak 4. Ugovora). Prema članku 5.1. Ugovora, tuženik se obvezao platiti tužitelju ugovorenu cijenu u četiri faze, a člankom 5.3. Ugovora tužitelj se za osiguranje povrata sredstava plaćenih za Fazu 1. (koja se odnosi na plaćanje 20% od cijene u roku od sedam dana od potpisa ugovora) i Fazu 2. (koja se odnosi na plaćanje 20% cijene na početku obrade crne metalurgije) obvezao izdati tuženiku običnu zadužnicu, ovjerenu od javnog bilježnika, s važnošću do datuma primopredaje broda. Nadalje, stranke su 11.01.2013. sklopile Aneks br. 1. Ugovora br. …, kojim Aneksom je proširen opseg ugovorenih radova i to u odnosu na radove opremanja strojarnice, a isto tako izmijenjena je kupoprodajna cijena broda na način da je ista određena u iznosu od 397.390,00 EUR te su izmijenjene odredbe o roku isporuke broda i određena dinamika isplate povećanja cijene.

11. Iz dostavljenog Zapisnika o primopredaji broda od 28. veljače 2013. razvidno je da je isti potpisan od strane tužitelja kao brodograditelja i tuženika kao naručitelja te je tim Zapisnikom tuženik potvrdio prijem broda izgrađenog u skladu sa sklopljenim Ugovorom br. … i Aneksom 1. tog Ugovora, kao i da je tužitelj ispunio svoje obveze iz Ugovora te izradio, opremio i isporučio tuženiku u vlasništvo brod, brodograditeljeve oznake Nov. 521. Dakle, tim Zapisnikom je potvrđena primopredaja broda između tužitelja i tuženika s danom 28.02.2013.

12. Pregledom preslike zadužnice od 16. svibnja 2012. utvrđeno je da je ista izdana na iznos od 143.000,00 EUR te da je tu zadužnicu izdao tužitelj kao dužnik u korist tuženika kao vjerovnika, a radi naplate tražbine po Ugovoru br. ... Zadužnica je potvrđena po javnom bilježniku I. Š. iz S. dana 17. svibnja 2012. pod brojem OV- 3799/12. Iz priložene potvrde o predaji obične zadužnice, razvidno je da je tužitelj 17. svibnja 2012. predao tuženiku naprijed navedenu zadužnicu, a svojim potpisom na toj potvrdi, tuženik je potvrdio primitak zadužnice. Također, u potvrdi o predaji zadužnice je navedeno da je pravna osnova izdavanja zadužnice, osiguranje povrata sredstava plaćenih za Fazu 1. i Fazu 2. po Ugovoru br. ...

13. Iz dostavljenog dopisa tužitelja upućenog tuženiku 02.11.2020., s priloženom poštanskom povratnicom, razvidno je da je tim dopisom tužitelj zatražio od tuženika povrat naprijed navedene zadužnice izdane na iznos od 143.000,00 EUR, u roku od osam dana, kao i da je taj dopis tužitelja tuženik zaprimio 05.11.2020.

14. Sukladno navedenom, iz isprava koje je tužitelj priložio uz tužbu proizlazi osnovanost navoda tužitelja da su stranke sklopile Ugovor o gradnji trupa i nadgrađa te opremanja trupa jednog broda za nautički turizam dužine 34,00 m, zatim da je tužitelj, sukladno odredbama članka 5.3. tog ugovora, u korist tuženika izdao zadužnicu potvrđenu po javnom bilježniku pod brojem OV-3799/12 od 17.05.2012. te da je tu zadužnicu predao tuženiku. Nadalje, iz dostavljenih isprava proizlazi i da je tužitelj ispunio svoju obvezu iz sklopljenog ugovora i uredno predao brod tuženiku, dok s druge strane tuženik, prema navodima tužitelja, nakon izvršene primopredaje broda nije vratio tužitelju predmetnu zadužnicu, iako je to tužitelj zatražio dopisom od 02.11.2020.

15. Prema odredbi članka 125. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 139/10, 125/11, 150/11, 154/11, 12/12, 70/12 i 80/12), dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.

16. Svrha zadužnice očituje se u tome da se njome osigurava plaćanje određene tražbine ili čak da se koristi kao sredstvo plaćanja određene tražbine – pravo na papir, a postojanje zadužnice vezano je za postojanje određenog pravnog odnosa, tzv. osnovnog pravnog posla. Na temelju osnovnog pravnog posla izdavatelj zadužnice izdaje zadužnicu kao sredstvo osiguranja ili plaćanja, a stjecatelj zadužnice polaže određena prava na papir, na izdanu zadužnicu, ovisno o sadržaju pravnog posla na temelju kojeg je zadužnica izdana. U slučaju kada je zadužnica izdana kao sredstvo osiguranja, nakon ispunjenja obveze iz osnovnog pravnog posla, dakle nakon ispunjenja svrhe zadužnice, izdavatelj zadužnice ponovno stječe pravo na papir, odnosno na povrat tog sredstva osiguranja budući da tražbina radi koje je izdana više ne postoji.

17. U konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da tuženik nije zakonit imatelj zadužnice te da istu drži bez valjane pravne osnove, a sve obzirom da je svrha zadužnice prestala, obzirom da je tužitelj ispunio svoju obvezu prema tuženiku iz osnovnog pravnog posla - ugovora, time što je tuženiku isporučio brod te je tužitelj ispunjenjem svoje ugovorne obveze stekao pravo na povrat zadužnice.

18. Budući da iz spisu priloženih isprava proizlazi osnovanost navoda tužitelja da je isti ispunio svoju obvezu iz osnovnog pravnog posla te izgradio, opremio i tuženiku predao brod u skladu sa sklopljenim Ugovorom br. …, dok s druge strane tuženik nije vratio tužitelju izdanu zadužnicu, a koja je izdana radi osiguranja sredstava plaćenih za Fazu 1. i Fazu 2. po Ugovoru br. …, to stoga proizlazi osnovanost zahtjeva tužitelja za povrat tuženiku predane zadužnice od 16.05.2012., koja je potvrđena po javnom bilježniku I. Š. iz S. pod brojem OV-3799/12 dana 17.05.2012., a sve to u smislu odredbi članka 161. stavak 1. i članka 162. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17), jer je svrha radi koje je ta zadužnica izdana, prestala.

19. Slijedom naprijed navedenog, a kako su dakle tužba s pozivom za podnošenje pisanog odgovora na tužbu uredno dostavljeni tuženiku, koji u ostavljenom roku od 30 dana nije podnio odgovor na tužbu, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s općepoznatim činjenicama, a isto tako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je tuženik opravdano spriječen podnijeti odgovor na tužbu, to su stoga ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe temeljem odredbi članka 331.b ZPP-a. Sukladno tome, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje OT) i odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19 i 92/21). S obzirom na u tužbi označenu vrijednost predmeta spora od 51.000,00 kn, tužitelju je kao osnovan priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, sukladno Tbr. 7. točka 1. OT-a, uz pripadajući PDV po stopi od 25 % u iznosu od 250,00 kn, sukladno Tbr. 42. OT-a, kao i trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 860,00 kn, sukladno Tar. br. 1. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi.

21. Dakle, tužitelju su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.110,00 kn, a što preračunato u EUR (po fiksnom tečaju konverzije od 7,53450) iznosi 280,05 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamata koje, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), teku od dana donošenja ove presude do isplate pa je slijedom navedenog o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

22. Rok od petnaest dana za izvršenje činidbe i naknadu parničnog troška, određen je sukladno odredbama članka 328. ZPP-a.

23. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su u eurima i u kunama, sukladno odredbama članaka 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22), preračunavanjem po fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za 1 euro.

U Splitu 16. siječnja 2023.

Sudac

Paško Bačić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- u spis