Pn-123/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. T., OIB: …, L., Č., B., zastupan po pun. Z. B., odvjetniku u S., protiv tuženika E. o. –

P. S., OIB:.., kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom

društvo G. & P., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 01. prosinca 2022.g. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja te pun. tuženika, a na ročištu od 13. siječnja 2023.g. zakazanom radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e :

I Nalaže se tuženiku E. o. – P. S. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju I. T. na ime neimovinske i imovinske štete daljnji iznos od 3.329,00€/25.082,33kn[1] , zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od:

- 2.715,16€/20.457,41kn[2] teče od 14. lipnja 2017. pa do 01.01.2023.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

- 212,36€/1.600,00kn[3] , teče od 13. siječnja 2023.g., kao dana presuđenja, pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- 215,01€/1.620,00kn[4] teče od 13. siječnja 2023.g., kao dana presuđenja, pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- 186,45€/1.404,92 kn teče od 09.04.2009.g. pa do konačne isplate i to za razdoblje od 09.04.2009.g. pa do 01. kolovoza 2015.g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 01.01.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01.01.2023.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

dok se tužbeni zahtjev tužitelja odbija u dijelu:

- za više zatraženo preko dosuđenog i to za iznos glavnice od 16.326,98€/123.023,83kn po osnovu zatražene imovinske i neimovinske štete,

- za više zatražene kamate na dosuđeni iznos glavnice od 2.715,16€/20.457,41 kn po osnovu neimovinske štete za razdoblje od 01.07.09.g. do 14.06.2017.g. - za više zatražene kamate na dosuđeni iznos od 215,01€/1.620 kn po osnovu tuđe njege i pomoći za razdoblje od 19.04.2010.g. do 13.01.2023.g.,

- za više zatražene kamate na dosuđeni iznos od 212,36€/1.600,00 kn, po osnovu unište odjeće i obuće za razdoblje od 10.12.2008.g. do 13.01.2023.g.,

II Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

»II. Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 51.350,00 kn i to počev od dana 01.07.2009.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, te koja od 01.08.2015.g. teče po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa sve do 14.06.2017.g.«

III Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

»III. Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 7.020,00 kn i to počev od dana 19.04.2010.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, te koja od 01.08.2015.g. teče po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa sve do 29.03.2019.«

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.923,73€/22.028,85kn[5] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. siječnja 2023.g. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 19. travnja 2010. godine kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja u kojoj je tužitelj naveo da je pretrpio teške i po život opasne tjelesne ozljede kao pješak u prometnoj nezgodi koja se dogodila 10. prosinca 2008. godine u mjestu Č., O. L., a sve krivnjom M. R. osiguranika E. o. d.d. koji je

upravljao vozilom registarske oznake …. osigurano po polici autoodgovornosti broj … . Posljedicom ozljeda došlo je do povrede osobnosti kod tužitelja koji je trpio fizičku bol za koju potražuje naknadu u iznosu od 38.000,00 kn, strah za koji potražuje naknadu u iznosu od 30.000,00 kn, zaostalo je umanjenje životne aktivnosti uslijed kojih trpi duševne bolove i za koje potražuje iznos od 80.000,00 kn, zaostala je i duševna bol zbog teškog oblika naruženja za koji vid štete se potražuje iznos od 35.000,00 kn. Sa osnova tuđe pomoći i njege potražuje se naknada u iznosu od 6.500,00 kn i troškova liječenja u iznosu od 240,57 EURa ili po tečaju na dan računa koji je iznosio 7,3 kn za 1 euro što iznosi 1.756,16 kn. U prometnoj nesreći tužitelju da su uništene i nestale stvari i to mobitel marke S. vrijednosti 700,00 kn, ručni sat marke F. vrijednosti 500,00 kn, tenisice marke N. vrijednosti 800,00 kn, hlače marke L. vrijednosti 400,00 kn, jakna vrijednosti 500,00 kn. Tužitelj je svoje potraživanje na ime naknade štete postavio prema tuženiku odštetnim zahtjevom od 1. srpnja 2009. godine, no tuženik nije iskazao ponudu. pa da je tužitelj prisiljen izjaviti predmetnu, s obzirom na odredbu 1103 ZOO-a tužitelja pripada zakonska zatezna kamata na ime neimovinske štete počev od dana odštetnog zahtjeva ili od 1. srpnja 2009. godine, kao i na ime imovinske štete počev od dana 10. prosinca 2008. godine sukladno čl. 1086. ZOO-a. Stoga je tužitelj predložio donijeti presudu da je dužan tuženi u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete iznos od ukupno 194.156,16 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 183.000,00 kn teče počev od 1. srpnja 2009. godine, na iznos od 1.756,16 kn teče počev od 9. travnja 2009. godine, na iznos od 6.500,00 kn teče počev od dana podnošenja tužbe, na iznos od 2.900,00 kn teče počev od 10. prosinca 2008. godine po stopi 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Stopi Hrvatske Narodne banke koja je vrijedilo zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-ih poena, a sve do isplate da je tuženik u roku od 15 dana dužan naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tuženika, zaprimljenom kod suda 28. svibnja 2010. tuženik je naveo da ističe prigovor mjesne nenadležnosti naslovnog suda navodeći da registrirano sjedište tuženika je u Z., a događaj da se zbio na području L. u

R. B. i H., a da je tamo i adresa tužitelja, što je navedeno u tužbi.

Slijedom navedenog da je ovaj sud mjesno nenadležan. Tuženik da priznaje štetni događaj, te činjenicu da je vozilo registarske oznake … bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od autoodgovornosti na dan prometne nezgode. Budući tužitelj u tužbi navodi da se obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom, da mu tuženik nije iskazao ponudu, slijedom čega da je tužitelj bio prisiljen podnijeti tužbu, tuženik drži potrebnim navesti kako je zaprimio zahtjev i dodijelio mu broj, te da je punomoćnik tužitelja obaviješten od strane tuženika da liječenje tužitelja još nije dovršeno, što je logično jer je odštetni zahtjev podnesen svega sedam mjeseci nakon nezgode, i s obzirom su u zadnjem nalazu koji je do tada napravljen tužitelju naložene i dalje mjere liječenja i pretrage. Tuženik je stoga naveo da je za rješavanje odštetnog zahtjeva potrebno da tužitelj do okončanja liječenja dostavi cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, te preslik zdravstvenog kartona. Umjesto da po okončanju liječenja tužitelj to i učini, te da se stranke onda pokušaju nagoditi, tužitelj na navedeni mail nije odgovorio niti riječju već je podnio tužbu naslovnom sudu. Tuženik je istakao prigovor podijeljene odgovornosti tužitelja koji se kritične prigode kretao kolnikom iako je pored kolnika postojala bankina širine 1 metar. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete kao previsoko postavljenog. Tuženik je naveo da je suglasan da se radi utvrđivanja težine povrede provede dokaz vještačenjem, tuženik je mišljenja da bi se došlo do stupnja koji predstavlja anatomsku i fiziološku ozljedu uzrokovano posljedicama iskazano kao šteta po tjelesni i duševni integritet u postotcima da je vještak obavezan koristiti i Međunarodnu klasifikaciju bolesti i srodnih zdravstvenih problema MKB – 10, koja predstavlja obavezujući dijagnostički standard i za postavljanje svih somatskih dijagnoza, te sva vrednovanja oštećenja tjelesnog integriteta, određena prema međunarodnoj klasifikaciji funkcioniranja, invalidnosti i zdravlja, budući da obje navedene klasifikacije predstavljaju službene dokumente Svjetske zdravstvene organizacije i potpuno su kompatibilne jedna sa drugom. Ako vještak utvrdi da postoje SOTDZ-a, onda je obavezan, ovisno o težini oštećenja, uporabom generičkog atributa iz MKF odrediti klasifikaciju. U odnosu na potraživanje s naslova tuđe njege i pomoći, oštećene odjeće i stvari tuženik ih osporava o čemu će se podrobnije očitovati kada se izvede dokaz veštačenjem odnosno saslušanjem tužitelja. Što se tiče troškova liječenja biti će potrebno utvrditi da li su navedeni troškovi u vezi s nezgodom i da li ih je tužitelj mogao refundirati od svog zdravstvenog osiguranja, a do tada se potraživanje s ovog osnova osporava. Osporava se i predloženi tijek kamata koji nije u skladu s materijalnim pravom na neimovinsku štetu kamate ne mogu početi teći prije no što je liječenje definitivno okončano, a na nenovčanu imovinsku štetu ne mogu početi teći prije presuđenja.

3. Tužitelj je podneskom od 14. lipnja 2010. osporio prigovor suodgovornosti a sve iz razloga što ne stoje tvrdnje da bi tužitelj svojim kretanjem bio suodgovoran za nastanak nezgode, neutemeljenost tuženikova prigovara da proizlazi iz pravomoćne presude O. suda u L. od 1. lipnja 2010. godine iz koje jasnim proizlazi da je osiguranik tužitelja postupio skrivljeno i time izazvao prometnu nezgodu, da se tužitelj u večernjim satima propisano kretao, kako je to i opisano u presudi O. suda u L..

4. Tužitelj je podneskom od 19. travnja 2017. uredio tužbeni zahtjev navodeći da se sada tužitelj može izjasniti u odnosu na imovinsku štetu i na mišljenje o potrebi tuđe pomoći i njege koja je tužitelju trebala 5 sati, 2 mjeseca ili 300 sati, 3 sata 2 mjeseca ili 180 sati, 1 sat još dva mjeseca ili 60 sati, što daje sve ukupno 540 sati tuđe pomoći i njege, a što pobrojano sa 35 kn po satu daje iznos od 18.900,00 kn na ime tuđe pomoći i njege, pa se s tog osnova traži navedeni iznos s kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe. Da zahtjev na ime troškova liječenja ostaje neizmijenjen, pa da predlaže donijeti slijedeću presudu da je dužan tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete iznos od ukupno 206.556,16 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 183.000,00 kn teče počev od 1. srpnja 2009. godine, na iznos od 1.756,16 kn teče počev od 9. travnja 2009. godine, na iznos od 18.900,00 kn teče počev od dana podnošenja tužbe, na iznos od 2.900,00 kn teče počev od 10. prosinca 2008. godine po stopi 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske Narodne banke koja je vrijedilo zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-ih poena, a sve do isplate da je tuženik u roku od 15 dana dužan naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

5. U postupku su izvedeni dokazi uvidom u odštetni zahtjev I. T. sa osnova autoodgovornosti upućen E. o. d.d. P. S. od 1. srpnja

2009. (list 4-5 spisa), zapisnik o prometnoj nezgodi B. P. L. broj …

od 15. prosinca 2008. s situacijskim planom (list 6-8 spisa), nalaz KBC-a S. , Klinike za kirurgije, Kliničkog odjela za traumatologiju, otpusno pismo za I. T. od 30. prosinca 2008. , nalazi kontrolnih pregleda iste klinike od 21. siječnja 2009., 31. siječnja 2009., 5. veljače 2009., 24. veljače 2009. (list od 9-10 spisa), povijest bolesti prim. dr. B. P., spec. kirurg od 10. 12. 2008. K. ambulanta (list 11 spisa), specijalistički pregled Centra za medicinsku rehabilitaciju F. u F. od 30. ožujka 2009. (list 12 spisa), otpusnica Centra za medicinsku rehabilitaciju F. u F. od 9. travnja 2009., 16. travnja 2009. (list 13-14 spisa),

uvidom u račun Centra za medicinsku rehabilitaciju F. u F. br. …od

5. travnja 2009. , račun br. …od 9. travnja 2009. (list 15-16 spisa), mail E. o., Odjela međunarodnih šteta punomoćniku tužitelja od 28. rujna 2009. (list 20a spisa), podnesak E. o. punomoćniku tužitelja od 14. srpnja 2009. (list 20B spisa), izvod iz sudskog registra trgovačkih društava RH za E. o. d.d. (list 20C spisa), presuda BiH, O. suda u L. broj …od 1. lipnja 2010. (list 22A-D spisa), polica osiguranja od automobilske odgovornosti za osobno vozilo P. broj … (list 26 spisa),

preslika zdravstvenog kartona I. T. D. zdravlja L. (list 48-53 spisa),

nalaz prim. mr. sc. dr. B. P., spec. kirurg od 14. travnja 2010. g. (list 55 spisa), nalazi specijalista kirurga od 10. 3. 2009. , 21. 4. 2009., 18. svibnja 2009., 2. lipnja 2009., 29. lipnja 2009., 7. srpnja 2009. (list 57. spisa), otpusno pismo za I. T. K.-a S., K. za kirurgiju od 7. svibnja 2010. (list 62 spisa), nalazi kontrolnih pregleda od 9. svibnja 2010., 11. svibnja 2010., 14. svibnja 2010., 17. svibnja 2010, 20. svibnja 2010. (list 63 spisa), nalaz dermatologa venerologa od 3. 5. 2013. (list 64 spisa), kontrolni pregled Ordinacije za kožne i spolne bolesti 13. 8. 2013. (list 65 spisa), sudsko-medicinsko vještačenje stalnog sudskog vještaka …, specijalista opće kirurgije dr. J. P. od 6. 4. 2010. (list 66-68 spisa),

nalaz i mišljenje vještaka doc. dr. sc. A. P., dr. med. od 23. ožujka 2017. (list 82-84 spisa), pregledom sudske prakse priložene za spis, nalazom i mišljenjem vještaka prim. doc. dr. sc. M. M. od 31. svibnja 2017. (list 109-112 spisa), nalaz P. K. od 8. lipnja 2016. (list 114 spisa), radiološki nalaz Ž. L. od 14.

lipnja 2016. (list 115 spisa), nalaz P. K. od 8. lipnja 2016. (list 116

spisa), nalaz i mišljenje psihologa od 6. srpnja 2016. godine (list 117. spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku neurokirurgu dr. M. J. (list 70-71, 136, 147 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za ortopediju dr. A. P. (list 69-70, 137, 147 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku M. M. za neuropsihijatriju (list 71 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za neuropsihijatriju dr. T. G. (list 146 spisa), izvršen je uvid u spis predmeta B., F.

B. i H., O. suda u L. broj …, te u

kompletnu dokumentaciju koja prileži istom, saslušan je tužitelj (list 42-43 spisa).

6. Presudom ovog suda posl. broj P-…od 29. ožujka 2020.g. suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku E. o. – P. S. u roku od 15 dana

isplatiti tužitelju I. T. na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 63.200,00 kuna (šezdeset tri tisuće i dvjesto kuna) sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 14. lipnja 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Za više traženo na ime potraživanja naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 119.800,00 kuna (sto devetnaest tisuća i osamsto kuna), kao i za više traženo na ime potraživanja zateznih kamata od 1. srpnja 2009. do 14. lipnja 2017. godine tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku E. o. – P. S. u roku od 15 dana isplatiti tužitelju I. T. na ime imovinske štete tuđe njege i pomoći iznos od 8.640,00 kuna (osam tisuća i šesto četrdeset kuna) sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 29. ožujka 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Za više traženo na ime potraživanja imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći u iznosu od 10.260,00 kn, te na ime zateznih kamata od 14. travnja 2010. do 29. ožujka 2019. godine tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku E. o.– P. S. u roku od 15 dana isplatiti tužitelju I. T. na ime imovinske štete troškova liječenja iznos od 1.404,93 kuna (tisuću četiristo četiri kune i devedeset tri lipe) sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 29. ožujka 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Za više traženo na ime potraživanja troškova liječenja u iznosu od 351,23 kn, te na ime zateznih kamata od 9. travnja 2009. do 29. ožujka 2019. godine tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku E. o. – P. S. u roku od 15 dana isplatiti tužitelju I. T. na ime imovinske štete za uništene ili nestale stvari iznos od 1.600,00 kuna (tisuću i šesto kuna) sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 29. ožujka 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Za više traženo na ime potraživanja imovinske štete za uništene ili nestale stvari u iznosu od 1.300,00 kn, te za više traženo na ime zateznih kamata od 10. prosinca 2008. do 29. ožujka 2019. godine tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

V. Nalaže se tuženiku E. o. – P. S. u roku od 15 dana naknaditi tužitelju I. T. parnični trošak u iznosu od 13.905,22 kuna (trinaest tisuća devetsto pet kuna i dvadeset dvije lipa) zajedno s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja dakle od 29. ožujka 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Za više zatraženo na ime potraživanja troškova postupka tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan."

7. Rješenjem Ž. suda u V. G. posl. broj … od 05.

veljače 2020.g. ukinuta je gore citirana presuda O. suda u S. poslovni

broj P-…od 29. ožujka 2019. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno

suđenje.

8. Iz obrazloženja rečenog rješenja proizlazi da imajući u vidu navedene okolnosti (da se štetni događaj dogodio u B. i H. gdje su nastupile i posljedice štetnog događaja) te da je tužitelj strana fizička osoba, dok je tuženik pravna osoba sa sjedištem u R. H., u nastali imovinsko-pravni odnos unosi se

međunarodni element, a to upućuje na primjenu Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (''Narodne novine'', broj 53/91 i 88/01 – dalje: ZRSZ) te je za razrješenje odnosa stranaka valjalo primijeniti propise na koji taj zakon upućuje. Odredbom čl. 28. st. 1. ZRSZ propisano je da je za izvanugovornu odgovornost mjerodavno pravo mjesta gdje je radnja izvršena ili pravo mjesta gdje je posljedica nastupila, ovisno o tome koje je od ta dva prava povoljnije za oštećenika. Pri tome valja ukazati i da je odredbom čl.a 3. Haške konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama (Službeni list SFRJ- Međunarodni ugovori 26/76 – "Narodne novine", broj 4/94) propisano da zakonodavstvo koje se primjenjuje jest domaće zakonodavstvo na čijem se području dogodila nezgoda, odnosno u ovom slučaju pravo Bosne i Hercegovine. Kako se radi o imovinsko-pravnom odnosu sa međunarodnim elementom, valja voditi računa i o nadležnosti suda, sukladno čl. 16. st. 3. ZPP, odnosno o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP. Međutim, sukladno čl. 46. ZRSZ nadležnost suda u Republici Hrvatskoj postoji ako tuženik ima prebivalište odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj, što je ovdje slučaj. Prema tome, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP. Još valja ukazati da nije osnovan žalbeni navod tuženika vezan uz mjesnu nenadležnost prvostupanjskog suda. Naime, za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice pored suda mjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi (čl. 59. ZPP). Kako je polica osiguranja tuženika zaključena u njegovoj poslovnici u Splitu, to je primjenom navedenog čl. 59. ZPP Općinski sud u Splitu mjesno nadležan za suđenje u ovom postupku. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka pa će novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 164. st. 4. i čl. 166. st. 3. ZPP). U ponovnom postupku, sud prvog stupnja provest će novu glavnu raspravu, otkloniti će ukazanu mu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i u odnosu na primjenu odgovarajućeg materijalnog prava, uzimajući u obzir okolnosti na koje mu je ovom odlukom ukazano, te će izvršiti uvid u propise Bosne i Hercegovine (Federacije Bosne i Hercegovine) koji reguliraju pitanje odgovornosti za štetu time da u tom pravcu može tražiti pomoć (obavijest) od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, a nakon čega će biti moguće odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu, u okviru utvrđenog sadržaja stranog mjerodavnog prava.

9. U nastavku postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su pored dokaza koji su provedeni u postupku P1-…koji je prethodio ukidnom rješenju Ž. suda u S., pribavljeno je mjerodavno pravo Bosne i

Hercegovine i stajališta Vrhovnog suda Federacije BiH i Republike Srpske, te je izveden dokaz pregledom istog, te je izveden dokaz pregledom cjelokupnog spisa, te pregledom zapisnika s održanih ročišta, te je izveden dokaz pregledom cjelokupne priložene dokumentacije.

10. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje: ZPP).

11. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

12. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

13. Predmet spora među strankama je zahtjev tužitelja za isplatom naknade neimovinske i imovinske štete nastale kao posljedica prometne nezgode koja se dogodila 10. prosinca 2008. g. u mjestu Č., O. L., BiH, a u kojoj je sudjelovao tužitelj kao pješak, te vozilo P. reg. oznake …osigurano po polici autoodgovornosti br. … kod E. o. (tuženika), a kojim

je upravljao M. R., i to zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete za povredu prava osobnosti i na ime imovinske štete tuđe pomoći i njege, na ime troškova liječenja, te na ime oštećenih stvari.

14. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda dana 19. travnja 2004.g. tužitelj je zatražio donošenje presude slijedećeg sadržaja:

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete iznos od ukupno 206.556,16 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od;

- 183.000,00 kn teče počev od 01.07.2009.g.,

- 1.756,16 kn teče počev od 09.04.2009.g.,

- 18.900,00 kn teče počev od dana podnošenja tužbe,

- 2.900,00 kn teče počev od 10.12.2008.g po stopi 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, pa sve do isplate.

15. Tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom u sustavu za e-komunikaciju dana 03.01.2022.g., kada je zatražio donošenje presude slijedećeg sadržaja:

I. Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete iznos od ukupno 148.106,16 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od

- 131.650,00 kn teče počev od 01.07.2009.g.,

- 1.756,16 kn teče počev od 09.04.2009.g.,

- 11.880,00 kn teče počev od 19.04.2010.g.,

- 2.900,00 kn teče počev od 10.12.2008.g. pa do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, te koja od 01.08.2015.g. teče po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa sve do isplate.

II. Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 51.350,00 kn i to počev od dana 01.07.2009.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, te koja od 01.08.2015.g. teče po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa sve do 14.06.2017.g.

III. Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju zakonske zatezne

kamate na iznos od 7.020,00 kn i to počev od dana 19.04.2010.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, te koja od 01.08.2015.g. teče po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa sve do 29.03.2019.

IV. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno odredbi čl. 27. Ovršnog zakona, a u svezi čl. 277. ZOO-a.

15.1 Obrazlažući ovako postavljeni tužbeni zahtjev, tužitelj je istakao da je tuženik, a nakon donošenja prvostupanjske presude, na ime neimovinske štete isplatio iznos od 51.350,00 kn te iznos od 7.020,00 kn na ime tuđe pomoći i njege, slijedom čega se uređuje tužbeni zahtjev na način da se na ime neimovinske štete potražuje daljnji iznos od 131.650,00 kn dok se na ime tuđe pomoći i njege potražuje daljnji iznos od 11.880,00 kn. Tužitelj i dalje ustraje u potraživanju ostalih iznosa na ime imovinske štete zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a kako je to i navedeno u podnesku od 19.04.2017. Da je svakako istaći da je na sjednici Građanskog odjela VSRH suda donesena odluka o promjeni Orijentacijskih kriterija na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama ( kune) po svim osnovama podignu u odnosu na 2002. godinu za 50 %, a dok se takva izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke ubuduće, tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH –a ( 5.ožujka 2020.). Nadalje, da je razvidno kako je tuženik isplatio dio novčanog iznosa na ime kamata i to kada je riječ o neimovinskoj šteti za razdoblje od 14.06. 2017.g. a kada je riječ o tuđoj pomoći i njege za razdoblje od presuđenja, pa do isplate, te da se stoga putem ovog podneska potražuje i z.z. kamata za razdoblje od 01.07.2009. pa do 14.06.2017., kada je riječ nespornom isplaćenom iznosu na ime neimovinske štete ( 51.350,00 kn), a kada je riječ od nespornom isplaćenom iznosu na ime tuđe pomoći i njege (7.020,00 kn) potražuje se zatezna kamata i za period od 19.04.2010 ( dana podnošenja tužbe). pa do 29.03.2019.g. ( dana presuđenja). Naime, prema odluci VSRH od 5.travnja 2017.g., posl. br. Rev-934/14, zatezna kamata na dosuđenu imovinsku i neimovinsku štetu se ima cijeniti kroz odredbu čl. 12.st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, što znači da oštećena osoba, u slučaju neizvršenja obaveze isplate štete u roku iz st.1. ovog članka od strane osiguratelja, ima pravo na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenje odštetnog zahtjeva odnosno tužbe:

16. Među strankama nije sporno:

- pasivna legitimacija tuženika, s obzirom da je tuženik priznao nastanak štetnog događaja, te činjenicu da je vozilo registarske oznake … bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od autoodgovornosti na dan prometne nezgode,

- da je vozač osobnog automobila osiguranog kod tuženika M. R. pravomoćno kazneno osuđen zbog prouzrokovanja predmetne prometne nezgode,

17. Među strankama je sporno:

- osnov i visina tužiteljeva potraživanja prema tuženiku,

- da li na strani tužitelja postoji suodgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, tuženik naime tvrdi da se tužitelj kretao aktivnim dijelom kolnika, iako je pored kolnika postojala bankina širine 1 metar, a čime da je postupao suprotno prometnim propisima,

- mjerodavno pravo koje države u konkretnom slučaju treba primijeniti, da li pravo Bosne i Hercegovine gdje se dogodio predmetni štetni događaj ili pak pravo Republike Hrvatske čiji je tužitelj državljanin i gdje je registrirano štetnikovo vozilo,

- mjesna nadležnost O. suda u S., kao i nadležnost sudova u RH.

18. Kao sporno valjalo je raspraviti i odlučiti o primjeni mjerodavnog prava u konkretnom slučaju. Među strankama nije sporno, a što je sud utvrdio pregledom priloženog Zapisnika o očevidu:

- da se predmetna prometna nezgoda dogodila dana 10. prosinca 2008. godine oko 18,50 sati na regionalnoj cesti … G.-P.-S. u mjestu Č., O.

L., BiH,

- da su sudionici ove prometne nezgode M. R. koji je u trenutku prometne nezgode upravljao vozilom P. H. registarskih pločica …vozilo

osigurano kod E. o. policom broj … koja vrijedi do 5.

veljače 2009., broj zelenog kartona …koji vrijedi do 5. veljače 2009.g. s jedne strane i s druge strane pješak I. T. rođen 26. 4. 1970. g. nastanjen je u mjestu Č..

19. S obzirom na navedena utvrđenja, predmet spora valja raspraviti, u smislu Haške konvencije (Hag, 4. svibnja 1971.) o mjerodavnom pravu za prometne nezgode (objavljene u Službenom listu bivše SFRJ br. 26/1976.), koja se u Republici Hrvatskoj primjenjuje obzirom da je Notifikacijom o sukcesiji Hrvatska postala strankom konvencije 8. listopada 1991. ("Narodne novine", "Međunarodni ugovori", broj 4/94 - dalje: Haška konvencija) - pa obvezuje u primjeni za slučajeve koje uređuje, i to:

- odredbe čl. 1., prema kojoj "konvencija određuje mjerodavno pravo za građansku izvanugovornu odgovornost za prometne nezgode na cestama, bez obzira na vrstu postupka po kojem se utvrđuje ta odgovornost.", pri čemu se "prometnom nezgodom na cestama"

u

smislu konvencije smatra

"prometna nezgoda u kojoj je uključeno jedno ili više motornih ili nemotornih vozila, a koja se dogodila u prometu na javnoj cesti na području otvorenome za svakoga ili na nejavnom području, ali otvorenome za određeni broj osoba koje imaju prava da se njime koriste.",

- odredbe čl. 3., prema kojoj je za propisanu odgovornost u smislu Haške konvencije mjerodavno "unutrašnje pravo države na čijem se području dogodila prometna nezgoda.",

- odredbe čl. 4., kojom je propisan slučaj odstupanja (izuzetka) od članka 3. (uz ostalo, a ovdje relevantno) ako je "samo jedno vozilo sudjelovalo u prometnoj nezgodi i ako je registrirano u nekoj drugoj državi osim one na teritoriju koje se dogodila prometna nezgoda" - kada se na odgovornost primjenjuje "unutrašnje pravo države registracije", ali i to samo "prema vozaču, posjedniku, vlasniku ili svakoj drugoj osobi koja polaže neko pravo na vozilo, bez obzira na njihovo redovno boravište" te "prema oštećenome koji je bio putnik, ako se njegovo redovno boravište nalazi u nekoj drugoj državi osim one na teritoriju koje se dogodila prometna nezgoda" i "prema oštećenome koji se nalazio na mjestu prometne nezgode izvan vozila, ako je imao svoje redovno boravište u državi registracije vozila.",

- odredbe čl. 8., prema kojoj "Mjerodavno pravo određuje osobito: (1) pretpostavke i opseg odgovornosti, (2) razloge za oslobođenje od odgovornosti kao i svako ograničenje i podjelu odgovornosti, (3) postojanje i narav štete koja se može naknaditi, (4) vrstu i opseg naknade,...(6) osobe koje imaju pravo na naknadu štete koju su osobno pretrpjele...",

- odredbe čl. 10., prema kojoj "Primjena prava koje je mjerodavno na osnovi ove konvencije može se odbiti samo ako je ono očito protivno javnom poretku."

20. Iz gore navedenog ovaj sud zaključuje da je u konkretnom slučaju, u predmetnoj prometnoj nezgodi sudjelovalo jedno vozilo te osoba koja se nalazila u svojstvu pješaka izvan vozila, u konkretnom slučaju tužitelj. Takva situacija mogla bi se podvest pod odredbu čl. 4. Haške Konvencije, međutim, da bi se ispunili uvjeti da u predmetnoj pravnoj stvari bude mjerodavni Hrvatski propisi, potrebno je da osoba koja se nalazila izvan vozila ima boravište ili prebivalište u državi registracije vozila, dakle u RH. Pregledom preslika osobne iskaznice sud je utvrdio da tužitelj ima prijavljeno prebivalište u B. i H., L., Č.

…. Isto tako, uvidom u

JRO MUP RH sud je utvrdio da tužitelj ima prijavljeno prebivalište u B. i H., L., Č.

…. Dakle, cijeneći navedeno, razvidno je da tužitelj nema redovno boravište u državi registracije vozila, dakle RH.

21. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu čl. 3 Haške konvencije, sukladno čemu je mjerodavno unutrašnje pravo države na čijem se području dogodila prometna nezgoda, dakle pravo Bosne i Hercegovine.

22. Nadalje, kao sporno valjalo je raspraviti tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu.

23. Ocjena je ovog suda da nije osnovan prigovor istaknut od strane tuženika vezan uz mjesnu nenadležnost Općinskog suda u Splitu. Naime, za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice pored suda mjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi (čl. 59. ZPP). Kako je polica osiguranja tuženika zaključena u njegovoj poslovnici u Splitu, to je primjenom navedenog čl. 59. ZPP Općinski sud u Splitu mjesno nadležan za suđenje u ovom postupku.

24. Isto tako, kako se radi o imovinsko-pravnom odnosu sa međunarodnim elementom, valja voditi računa i o nadležnosti suda, sukladno čl. 16. st. 3. ZPP, odnosno o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP. Međutim, sukladno čl. 46. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (''Narodne novine'', broj 53/91 i 88/01 – dalje: ZRSZ) nadležnost suda u Republici Hrvatskoj postoji ako tuženik ima prebivalište odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj, što je ovdje slučaj.

25. U odnosu na prigovor suodgovornosti, za navesti je slijedeće: Pregledom zapisnika o prometnoj nezgodi BiH PU L. broj …od 15. prosinca 2008. s situacijskim planom razvidno je da je isti sačinjen povodom prometne nezgode koja se dogodila 10. prosinca 2008. godine oko 18,50 sati na regionalnoj cesti … G.-P.-S. u mjestu Č., O. L., u kojem je jedna

osoba zadobila tjelesne ozljede, a na vozilu je počinjena manja materijalna šteta. Izlaskom na mjesto događaja da je utvrđeno da je isto osigurano od strane djelatnika policije, vozilo pomjereno, vozač vozila prisustvovao očevidu, pješak zbog tjelesnih ozljeda prebačen u MC L.. Sudionici ove prometne nezgode su M. R. u trenutku prometne nezgode upravljao vozilom P. registarskih pločica …

vozilo osigurano kod E. o. policom broj … koja vrijedi do 5.

veljače 2009., broj zelenog kartona …koji vrijedi do 5. veljače 2009.

Pješak I. T. rođen …. g. nastanjen je u mjestu Č.. U opisu mjesta događaja stoji da se prometna nezgoda dogodila na regionalnom putu …G.-

P.-S., u mjestu Č., vrijeme nastanka nezgode je noć, oblačno, kiša.

Mjesto prometne nezgode nije osvijetljeno, kolnik je izgrađen od asfaltne podloge širine 5,3 m podijeljen na dvije jednake kolničke trke uzdužnom isprekidanom bijelom crtom, koja je dobro uočljiva, u trenutku vršenja očevida kolnik je bio mokar i bez vidljivih oštećenja. Sa desne i lijeve strane kolnika zemljana bankina širine 1 m, sa lijeve strane kolnika gledajući iz pravca S. okolno zemljište je u nešto nižem nivou u odnosu na nivo kolnika. Na mjestu događaja pronađeni su tragovi stakla, laka i plastike otpalih s vozila razasuti po kolniku i okolnom zemljištu, sa lijeve strane kolnika vozilo P. je nakon nastanka prometne nezgode sa mjesta događaja pomjereno unatrag od strane vozača vozila, a isto je zatečeno na lijevoj kolničkoj traci, desnom stranom vozila djelomično na bankini, prednjim dijelom vozila okrenut u pravcu kretanja vozila to jest u pravcu S.. Cijeli događaj je promatran iz pravca kretanja pješaka iz pravca S. u pravcu G.. Na vozilu P.

oštećen je prednji branik, ukrasna maska, poklopac motora, desni retrovizor, prednje desno svjetlo i pokazivač smjera, prednja i zadnja desna vrata, prednji desni blatobran. U opisu nastanka prometne nezgode stoji da se osobni automobil P. kretao navedenom regionalnom cestom iz pravca G., a dolaskom do mjesta Č. u jednom trenutku sa prednjim desnim dijelom vozila udario je u pješaka I. T. koji se kretao iz suprotnog pravca uz lijevi rub kolnika.

26. Uvidom u predmet O. suda u L. broj …razvidno je

da istom predmetu prileži pravomoćna presuda kojim je M. R. proglašen krivim što je u večernjim satima 10. prosinca 2008. godine oko 18,50 sati upravljao osobnim motornim vozilom marke V. P. registarske oznake …krećući se

regionalnim putem …G.-P.-S. pa je u mjestu Č., O. L.

ne poštujući odredbe članka 28. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama u BiH (Službeni glasnik F BiH broj 6/2006) ne obrativši pažnju na pješaka koji se uredno kretao svojom lijevom kliničkom trakom, odnosno desnom trakom vozača, tako da je oštećenog I. T. prednjim dijelom vozila, udario u donji dio tijela,

nabacivši ga na prednje vjetrobransko staklo, posljedicom čega je oštećeni zadobio obične teške tjelesne ozljede izražene u vidu politraume, nagnječenje u području glave i mozga višeiverni prijelom desne potkoljenice, prijelom lijeve nadlaktice, nagnječenje radijalnog živca, djelomični rascjep lijevog dvoglavog mišića, prijelom vanjskog maleola lijeve potkoljenice i prijelom alveoralnog nastavka gornje čeljusti, dio čeljusti u kojem su urađeni zubi, pa da je kršeći propise iz Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama doveo u opasnost život ljudi, čime je počinio kazneno Teško kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa iz članka 336. stav 1. a u svezi sa člankom 332. stav 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, pa mu je izrečena uvjetna osuda u trajanju od šest mjeseci s rokom provjeravanja od dvije godine. Ista presuda postala je pravomoćna 23. lipnja 2010. U navedenom predmetu nalazi se i prometno tehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku D. S. specijalistu tehnolog za sigurnost, tehniku i procjenu štete. Isti je u nalazu i mišljenju zaključio da dovođenjem u vezu svih relevantnih podataka i rezultata urađena je prostorno-vremenska analiza ove prometne nezgode na osnovu koje o uzroku i tijeku nezgode može kazati da je opasno prometnu situaciju stvorio vozač svojim kretanjem u otežanim uvjetima vožnje, sagledavanje prometne situacije, glede vremenskih prilika, uvjeta vidljivosti u trenutku nezgode, godišnjeg doba, doba noći sumrak i slično, da se da zaključiti da je bilo teško raspoznati pješaka i utvrditi mogućnost njegova uočavanja od strane vozača osobnog vozila. Pješak da je imao mogućnost da blagovremeno uoči osobno vozilo koje je pri kretanju najavljivalo osvjetljivanjem kolnika i bukom motora, pa je imao razloga, a i prostornu i vremensku mogućnost da se pomjeri u lijevo na zemljanu bankinu ispred nadolazećeg vozila. Razlozi njegovog neuočavanja vozila da mogu biti posljedica nepažnje ili pogrešne procjene i neadekvatnog reagiranja na takvu prometnu situaciju. Brzinu kretanja osobnog vozila da se ne može pouzdano odrediti, jedino empirijskim putem procjenom na osnovu liječničke dokumentacije koja nije priložena u spisu, povreda i oštećenja na vozilu, odrediti približnu vrijednost. Biomehanički događaj radi davanja potpunog i pravilnog mišljenja nužna je suradnja vještaka prometne i sudsko medicinske struke. Nakon prometne nezgode, primarnog kontakta vozač osobnog vozila je pomjerio svoje vozilo nazad sa lica mjesta, što da je uzrokovalo nedostatak dokaza koji su bitni za utvrđivanje brzine, tragovi vožnje, kočenja, zanošenja i tragovi klizanja. Uvidom u situacijski plan koji prileži ovom kaznenom spisu razvidno je da je mjesto udara određeno brojem 3 , a koje mjesto udara se nalazi na kolniku ceste u smjeru S..

27. Za utvrđivanje osnovanosti tuženikova prigovora suodgovornosti tužitelja nastanku predmetne nezgode sud je izveo dokaze saslušanjem tužitelja, te uvidom u spis O. suda u L., cjelokupnu dokaznu građu navedenog spisa zajedno s prometno-tehničkim vještačenjem. Naime, punomoćnici stranaka su na ročištu od 20. studenog 2014. godine izjavili da su suglasni da se za potrebe ovog postupka koriste dokazi iz spisa O. suda u L. koji je vođen protiv optuženika M.

R..

28. Iz prometno tehničkog vještačenja za potrebe kaznenog spisa O. suda u

L. izrađenog po stalnom sudskom vještaku D. S., a čijim korištenjem u dokazne svrhe su se punomoćnici stranaka složili, proizlazi da je vještak dovođenjem u vezu svih relevantnih podataka i rezultata izradio prostorno-vremensku analizu ove prometne nezgode. Te je zaključio u odnosu na kretanje pješak da je imao mogućnost da blagovremeno uoči osobno vozilo koje je pri kretanju najavljivalo osvjetljivanjem kolnika i bukom motora, pa je imao razloga, a i prostornu i vremensku mogućnost da se pomjeri u lijevo na zemljanu bankinu ispred nadolazećeg vozila. Razlozi njegovog neuočavanja vozila da mogu biti posljedica nepažnje ili pogrešne procjene i neadekvatnog reagiranja na takvu prometnu situaciju iz čega proizlazi da se pješak prije nastanka prometne nesreće kretao po kolniku, a ne po zemljanoj bankini uz kolnik. Uvidom u situacijski plan koji prileži ovom vještvu razvidno je da je mjesto udara vozila u pješaka označeno pod 3., a isto mjesto udara je upravo na kolniku ceste u pravcu S.. Ovaj sud je prihvatio ovakav nalaz prometno tehničkog vještačenja jer je isti izradio vještak na temelju stručnih znanja i sposobnosti, argumentirano obrazložio, a stranke su se složile s korištenjem istog u dokazne svrhe. Tužitelj na ročištu je iskazivao da se ove prigode kretao lijevom stranom ceste po zemljanom putu uz kolnik. Da na tom dijelu prometnice nema trotoara kojim je predviđeno kretanje pješacima, već da se inače pješaci kreću na način da idu uz cestu po zemlji , a da se i on tako kretao. Ovaj sud nije prihvatio iskaz tužitelja, naime, tužitelj kao parnična stranka je zainteresiran za ishod spora. Saslušanje parničnih stranaka predstavlja najmanje vjerodostojan dokaz u postupku upravo zbog subjektivnog iskazivanja stranka i interesa za ishod postupka, zbog čega ga i zakonodavac predviđa kao supsidijarno dokazno sredstvo. Stoga ovaj sud smatra iskaz tužitelja neuvjerljivim o načinu njegovog kretanja kritične prigode po zemljanoj bankini, te u suprotnosti s objektivnim dokazima kao što je prometno- tehničko vještačenje izrađeno temeljem tragova na kolniku, oštećenja vozila, odnosno objektivnih parametara.

29. Člankom 124. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (N/N 67/08) propisano je da se pješak ne smije kretati ni zadržavati na kolniku, a stavkom 3. istog članka da se pješak mora kretati nogostupom ili drugom površinom određenom za kretanje pješaka, odnosno površinom pokraj kolnika prikladnom za kretanje pješaka. U postupku je utvrđeno, a uvidom u zapisnik o prometnoj nezgodi, kao i tehničko- prometnim vještačenjem prometne nezgode, da se sa desne i lijeve strane kolnika ceste …G.-P.-S. nalazi zemljana bankina širine 1 metar. Iz čega proizlazi dužnost pješaka da se kreće po ovoj zemljanoj bankini koja je prikladna za kretanje pješaka, a ne po kolniku. Na isti način kretanje pješaka je propisano i Zakonom o osnovama sigurnosti prometa na cestama u BiH (Službeni glasnik F BiH 6/2006), u članku 105. st. 1. istog propisa navedeno je da se pješak ne smije, po pravilu, kretati i zadržavati na kolovozu, u stavku 2. ako se pješak kreće po kolovozu, on se mora kretati što bliže ivici kolovoza, i to veoma pažljivo i na način kojim ne ometa ili ne sprečava saobraćaj vozila. Člankom 106. st. 1. istog zakona propisano je da na putu koji ima trotoar ili drugu površinu određenu za kretanje pješaka, odnosno površinu pored kolovoza pogodnu za kretanje pješaka, pješak je dužan kretati se tim površinama. Iz čega proizlazi i po zakonu BiH, a gdje se događaj i zbio dužnost tužitelja da se u konkretnom slučaju kreće po zemljanoj bankini uz kolnik. 30. Odgovornost vozača osobnog automobila P. M. R. za nastanak ove prometne nesreće proizlazi uvidom u kompletan spis, te pravomoćnu presudu O. suda u L., a koja je pravomoćna 23. lipnja 2010. iz koje proizlazi da je isti izazvao ovu prometnu nesreću ne poštujući odredbe članka 28. zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama u BiH, ne obrativši pažnju na pješaka koji se uredno kretao svojom lijevom kolničkom trakom, odnosno desnom trakom vozača, tako da je oštećenog I. T. prednjim dijelom vozila udario u donji dio tijela,

nabacivši ga na prednje vjetrobransko staklo, te da je isti zadobio obične teške tjelesne ozljede.

31. Slijedom prednjih utvrđenja ovaj sud smatra da su suodgovorni za nastanak predmetne prometne nezgode tužitelj u omjeru od 20% i osiguranik tuženika u omjeru od 80%.

32. Kao sporno trebalo je raspraviti visinu neimovinske (nematerijalne štete) koju je tužitelj kritične prigode pretrpio.

33. Naime, odredbom čl. 200. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima Federacije Bosne i Hercegovine (objavljenog u "Službenom listu SFRJ", broj 29/78, s izmjenama i dopunama 39/85, 45/89 i 57/89 i preuzetog kao zakona Republike Bosne i Hercegovine i noveliranog, "Sl. List RBIH", broj 2/92, 13/93 i 13/94 - dalje: ZOO-a), propisano je:

"Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliskog lica kao i za strah sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete kao i u njenom odsustvu.",

Stavkom 2 citiranog članka propisano je: "Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, kao i o visini njene naknade, sud će voditi računa o značaju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom.",

34. Na okolnost visine neimovinske štete provedeni su dokazi medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima medicinske struke.

35. Stalni sudski vještak specijalist opće kirurgije, ortopedije i traumatologije, uži specijalist traumatologije dr. A. P. u svom nalazu i mišljenju na ročištu održanom dana 12. travnja 2016. naveo je da je iz spisu priležeće med. dokumentacije razvidno kako je dana 10. 12. 2008. g. u L. tužitelj rođ. …. g. nastradao u prometnoj nezgodi kao pješak na kojeg je naletio osobni automobil. Istog je dana pregledan i obrađen u O. bolnici L. gdje je nakon učinjene repozicije i imobilizacije upućen u KBC S.. Hospitaliziran je od 10. 12. 2008. do 30. 12. 2008. g. Postavljene su dijagnoze: politrauma, nagnječenje glave i nagnječenje mozga, višeiverni prijelom desne potkoljenice, prijelom lijeve nadlaktične kosti, natučenje lijevog radijalnog živca, parcijalna ruptura dvoglavog mišića lijeve nadlaktice, prijelom fibularnog maleola lijevog gležnja i prijelom alveolarnog nastavka gornje čeljusti. Tijekolm hospitalizacije su učinjeni operacijski zahvati: osteosinteza lijeve nadlaktične kosti sa transpozicijom radijalnog živca koji je nagnječen, osteosinteza desne potkoljenice, osteosinteza lijevog fibularnog maleola i osteosinteza alveolarnog grebena koje je učinio maksilofacijalni kirurg. Po neurokirurgu je konzervativno liječen glede dvaju kontuzijskih žarišta u mozgu potvrđenih po CT-u. Na odjelu je provedena fizikalna terapija. Po otpustu je kontroliran po kirurgu: 21. 1., 31. 1., 5. 2., 24. 2., 10.

3., 21. 4., 18. 5., 2. 6., 25. 6., 7. 8. 2009. g. Uglavnom, a temeljem rtg snimaka se prati zadovoljavajuće cijeljenje prijeloma uz djelomični oporavak radijalnog živca. Kako je 30. 3. 2009. g. preporučeno opterećenje desne noge po fizijatru, to je i provedena fizikalna terapija u F. i to od 26. 3.-9. 4. 2009. g. a potom produžena do 16. 4. 2009. g. U spisu su priložena navedena otpusna pisma iz kojih je razvidno kako su ostale posljedice vezane za lijevu ruku, desnu potkoljenicu i lijevi gležanj prvenstveno u smislu ograničene pokretljivosti lijevoga lakta, ručnog zgloba, umanjene snage lijeve šake kao i nepotpune funkcije u smislu stiska. Ujedno je opisana i ograničena gibljivost u gležnjevima što sveukupno predstavlja ozbiljan medicinski problem u smislu rehabilitacije, jer se radi prvenstveno o pacijentu koji je ozlijedio 3 od ukupno 4 ekstremiteta. Kako je 14. 4. 2010. g. preporučeno vađenje osteosintetskog materijala iz fibularnog maleola, dakle godinu dana nakon provedene rehabilitacije, to je isti hospitaliziran i učinjena je ekstrakcija osteositntetskog mat. iz fibularnog maleola, a pošto se radilo o ostalim inplatantima koji su titanski, to se odustalo od ekstracije istih. U spisu je priložen i nalaz dermatologa prvenstveno vezan za usporeno cijeljenje kože potkoljenice. Novih saznanja nakon 9. 5. 2010. g. o stanju pacijenta dakle tužitelja nema. Da je potrebno s obzirom na ozljedu radijalnog živca učiniti elektromiografiju. S obzirom na krov kože promjene na desnoj potkoljenici potreban je pregled dermatologa. Sa svim nalazima predlaže da se napravi klinički pregled u ambulanti kako bi njegovo vještvo bilo valjano. Ujedno što se pak tiče ozljeda mozga, a i ranije spomenutog radijalnog živca da će svoje mišljenje dati vještak neurokirurg. Naveo je kako je jedna od ozljeda bila ozljeda gornje čeljusti koju je operacijski zbrinuo maksilofacijalni kirurg pa predlaže vještačenje po istome. Ukoliko tužitelj ne raspolaže sa rendgen snimkama svježijeg datuma lijeve nadlaktice i desne potkoljenice i lijevog gležnja, moli da učini iste prije zakazanog pregleda.

36. Stalni sudski vještak dr. M. J., spec. neurokirurg, u svom nalazu i mišljenju na ročištu od 12. travnja 2016. naveo je da je slušao izlaganje vještaka kirurga traumatologa te o hodogramu liječenja što se tiče kostoloma se neće izjašnjavati. Spomenut će ono što je od značaja s neurokirurškog-neurološkog gledišta. U otpusnom pismu od prosinca 2008. g. zabilježeno je među ostalih ozljeda da je imao klinički potres mozga, te da je kod tužitelja učinjena pretraga CT (kompjuterizirana tomografija) mozga, te da su konstatirana dva kontuzijska žarišta. To da je jako šturi podatak. Ne govori se o ekstenzitetu žarišta ili kontuzija niti o lokalizaciji. Nadalje da 6 dana nakon prijema kod tužitelja su izvršene operacije radi kostoloma na ekstremitetima. U otpusnom pismu bilježi se dijagnoza nagnječenja živca radijalisa. Kasnije u dokumentaciji iz rehabilitacijskog centra F. bilježi se i da je učinjena transpozicija (translokacija) živca radijalisa. Mišljenje da se ne može dati na temelju priležeće dokumentacije iz 2008. i 2009. g. Tužitelj da treba uraditi pregled neurologa kao i pretragu EMNG (elektromioneurografiju) za živac radijalis lijeve ruke. Nadalje da se preporuča ako je ikako moguće napraviti CT mozga ili MR mozga da se vidi jesu li prisutni ta kontuzijska žarišta navedena u otpusnom pismu, gdje su smještena i kakve veličine. Konačno, sigurno da je potrebno neuropsihološko testiranje, jer se čini da nije sporna ozljeda mozga samo se ne zna u kolikom stupnju.

37. Sudski vještak dr. M. M., spec. neuropsihijatar, u svom nalazu i mišljenju na ročištu od 12. travnja 2016. godine naveo je da je saslušao izlaganje vještaka traumatologa, ortopeda i neurokirurga, a prije toga pročitao sudski spis i navedenu medic. dokumentaciju. Uočljivo je da nema psihijatrijskih nalaza, a drugo nema ni neuropsihologijsko testiranje, iako je došlo do ozljede mozga, pa da je indikatno da je moglo biti promjena u smislu organskog psihosindroma. Da bi to potvrdili ili isključili da je potrebno napraviti kako je rekao neuropsihičko testiranje i eventualno psihijatrijski nalaz kojeg uopće nema u sudskom spisu.

38. U pisanom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak doc. dr. sc. A. P., dr. med. od 27. ožujka 2017. godine naveo je da je nakon izvršenog pregleda tužitelja, te uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju iz koje je razvidno da je nakon doživjele prometne nezgode I. T. prevezen u ŽB L., gdje je nakon ukazane kirurške opskrbe upućen u KBC Split od 10. prosinca 2008. do 30. prosinca 2008. hospitaliziran u KBC S. zbog politraume, nagnječenja glave i nagnječenja mozga, višeivernog prijeloma desne potkoljenice, prijeloma lijeve nadlaktice, natučenja lijevog radijalnog živca, parcijalne rupture dvoglavog mišića lijeve nadlaktice, prijeloma fibularnog maleola lijevo i prijeloma sjekutića. Na odjelu je učinjen CT mozga kojim su se našle 2 kontuzijska žarišta zbog čega je konzultiran neurolog koji je indukcijao konzervativno liječenje. Dana 16. prosinca 2008. učinjeni su operacijski zahvati i to osteosinteza lijeve nadlaktične kosti uz transpoziciju radijalnog živca, osteosinteza desne potkoljenice sa dvostrukom pločicom, osteosinteza fibularnog maleola lijevo, ušivena je parcijalna ruptura dvoglavog mišića lijeve nadlaktice. Maksilofacijalni kirurg je učinio osteosintezu alveolarnog grebena za stabilizaciju prijeloma alveolarnog procesusa. Tijekom hospitalizacije provedena je fizikalna terapija u krevetu. Po otpustu slijede kontrolni pregledi kirurga i traumatologa i to 21. siječnja 2009. odstranjena je imobilizacija lijeve potkoljenice, dok je na desnoj postavljena nova potkoljenične sadrena ulaga i preporučene vježbe razgibavanja, 31. siječnja 2009. nastavljena je započeta terapija, 5. veljače 2009. odstranjena je imobilizacija sa desne potkoljenice uz preporuku zabrane oslanjanja na ozlijeđenu nogu, 24. veljače 2009. naveden je dobar oporavak radijalnog žica i zadovoljavajuća konsolidacija prijeloma uz preporuku stacionarne rehabilitacije u toplicama kao i preporuku isključivog oslanjanja samo na lijevu nogu. 10. ožujka 2009. preporučena je stacionarna fizikalna terapija u F., 21. travnja 2009. preporučeno daljnje razgibavanje i opterećenje po preporuci fizijatra, 18. svibnja 2009., 2. lipnja 2009., 25. lipnja 2009. rtg desne potkoljenice pokazuje dobar položaj ulomaka i alenteze sa solidnim kalusom, 7. kolovoza 2009. dosadašnja terapija, 30. ožujka 2009. pregled ortopeda s obzirom na obim povrede desne potkoljenice da ne treba insistirati na osloncu na desnu nogu. Tužitelj je proveo rehabilitaciju u rehabilitacijskoj ustanovi F. od 26. ožujka do 16. travnja 2009. Nakon provedene fizikalne terapije zaostala je ograničena pronacija i supinacija lijeve podlaktice, ograničene kretnje u lijevom ručnom zglobu, stisak lijeve šake nepotpun kao i ekstenzija trećeg prsta, kretnje u desnom režnju bolno ograničene, a u lijevom slobodne, u nalazu kirurga od 4. travnja 2010. planira se uklanjanje osteosintetskog materijala. Tužitelj je nanovo hospitaliziran od 3. svibnja 2010. do 5. svibnja 2010. u KBC-u S., Klinika za kirurgiju gdje je 5. svibnja 2010. odstranjen osteosintetski materijal iz lijevog gležnja dok se ostali implantati ne planiraju estrahirati jer su titanski. Po otpustu tužitelj se redovito previja u nadležnoj ambulanti i to 9. svibnja 2010., 11. svibnja 2010., 14. svibnja 2010., 17. svibnja 2010., 20. svibnja 2010. kada je rana uredno sanirana i preporučena kontrola po potrebi isključivo vezano za liječenje prijeloma fibularnog maleola. Spisu da su priloženi nalazi dermatologa od 3. svibnja 2013. i 13. kolovoza 2013. zbog trofičkih promjena na potkoljenicama. Osim medicinske dokumentacije navedeni vještak je i klinički pregledao oštećenika 21. ožujka 2017. i uvidom u rtg snimka od 8. lipnja 2016. Neurokirurški status i posljedice je vještačio specijalista vještak neurokirurg. Isti su mišljenja da nakon provedenog liječenja kod tužitelja je zaostao trajni funkcionalni deficit hipotrofija i limfna staza uz popratne trofičke promjene kože desne potkoljenice sa valgus deformitetom cijeni 10%, tomu da treba pridodati ograničenje gibljivosti desnog gležnja (dorzifleksija je ograničena za 10 stupnjeva, a plantarna treminalno) što cijeni 5%, čemu pribraja 4% zbog lezije peronealnog živca cijenjenog po neurokirurgu ukupno 13,5 % za trajni deficit desne potkoljenice i gležnja sa parezom peronealnog živca cijenjenog po neurokirurgu. Ograničenje gibljivosti lijevog ramena za 1/3 opsega pokreta cijeni 6%, umanjenj GMS lijeve podlaktice uz ograničenje pronacije i supinacije i oslabljenu palmarnu fleksiju šake cijeni 6%, tomu treba pridodati 5% za radijalni živac cijenjen po neurokirurgu. Ukupno 10,25% za trajni deficit lijeve ruke i ramena sa uklopljenim deficitom radijalnog živca cijenjenog po neurokirurgu. Nakon provedenog liječenja trajne posljedice sa traumatološke strane se očituju kroz ograničenje gibljivosti lijeve ruke prvenstveno u lijevom ramenu uz slabost i ograničenu pokretljivost lijeve podlaktice i lijeve šake. Ujedno da postoje ograničenja u gibljivosti desnog gležnja uz popratnu mišićnu slabost desne potkoljenice sa valgus deformitetom. Tužitelj je zadobio takve ozljede da postoji izvjestan funkcionalni deficit kod svih poslova koji zahtijevaju rad lijevom rukom posebno kod nošenja tereta u lijevoj ruci i prenošenja istih, a deficit je u otežanom duljem stajanju, hodanju, trčanju, kao i u čučanju, što s obzirom na dob cijeni kao osobni deficit. Tužitelj je doživio povredu prava osobnosti sa trajnim umanjenjem općih životnih aktivnosti od 23,75% koje će se očitovati kroz ograničenja gibljivosti lijeve ruke u ramenu, slabosti i ograničenja gibljivosti desne podlaktice, ručnog zgloba i slabosti lijeve šake kao i ograničenja pokretljivosti posebno desnog gležnja uz hipotrofiju i valgus deformitet desne potkoljenice. Ovom postotku 23,75% treba pridodati još 3% zbog oštećenja zdravlja nakon pretrpljenog potresa mozga cijenjenog po neurokirurgu što ukupno iznosi 26,75%. U tom postotku trajno mu je oštećeno tjelesno zdravlje i umanjena životna aktivnost. Tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta pet dana, srednjeg intenziteta dva tjedna, blagog intenziteta jedan mjesec. Bolove blagog intenziteta i povremenog trajanja su ukalkulirani u postotak trajnog umanjenja općih životnih aktivnosti. Tijekom hospitalizacije, potom i zbog činjenice da je zbog tipa i vrste prijeloma na 3 ekstremiteta tužitelj bio vezan za krevet, a potom da je i nakon provedenih rehabilitacija bio nesamostalan cijeni da je potpuna nesposobnost trajala oko pola godine, a djelomična narednih godinu i po. Sukladno tome cijeni kako je tuđa pomoć nemedicinska bila potrebna prosječno 5 sati kroz dva mjeseca, a potom u prosjeku 3 sata kroz dva mjeseca i još jedan sat kroz dva mjeseca. Šepanje posebno kod dužeg opterećenja uz valgus deformitet, hipotrofiju desne potkoljenice te postoperacijski ožiljak i trofičke promjene desne potkoljenice kao i postoperacijski ožiljak lijeve nadlaktice uz hipotrofiju muskulature zajedno da predstavljaju srednji stupanj naruženja.

39. Stalni sudski vještak M. M. u svom sudsko-psihijatrijskom vještačenju I. T. od 31. svibnja 2017. naveo je da je oštećenje integriteta osobnosti kod tužitelja prema švicarskom modelu spadaju u grupu minimalne do lake smetnje s postotkom oštećenja u visini 14 do 15%. Vještak doktor P. da je procijenio iz domene sa svog vještačenja da je zaostala povreda prava osobnosti 23,75%. Prema procjeni psihijatra, povreda prava osobnosti iznosi 14-15%. Ovaj postotak treba prdodati ranijem, tj. postotku ortopeda, pa će povreda prava osobnosti iznositi 37,75- 38,75%. Vještak neurokirurg je procijenio povredu prava osobnosti iz domene svog vještačenja 3%. Ako se ovaj postotak neurokirurga u polovičnoj vrijednosti pribroji ranijem ukupna povreda prava osobnosti kod tužitelja nastala kao posljedica ozljeda u prometnoj nezgodi iznosit će 39,25-40,25%. Strah primarni nije postojao jer je tužitelj bio u nesvijest. Sekundarni strah je trajao u jakom intenzitetu šest-sedam dana, u srednjem dva tjedna, u lakom još mjesec dana. Zbog naruženosti srednjeg stupnja tužitelj da će imati osjećaj neugodnosti i lošeg raspoloženja, naročito kod obnažanja, kupanja i slično, nošenja kratkih hlača i odjeće kratkih rukava, jer će biti izložen pogledima ljudi što stvara neugodne osjećaje. Imat će neprijatan osjećaj i kod hodanja zbog šepanja.

40. Vještak M. J. u dopuni svog nalaza i mišljenja na zapisniku od 14.

ožujka 2018. naveo je da je na ročištu u prvom dijelu 2016. godine dao mišljenje kako treba tužitelju uraditi pretrage CT ili MR mozga i to iz razloga što su ranije o liječenja u BiH opisane dvije promjene na mozgu temeljem kojih je postavljena dijagnoza kontusio celebrit ili nagnječenje mozga. Nadalje nisu imali nikakve med. nalaze kojima bi objektivizirali eventualnu oštećenje živca radijalisa lijevo gdje je oštećenik imao prijelom nadlaktične kosti tijekom operacije izvršena je tzv. transpozicija živca radijalisa. Ujedno je preporučio da se uradi i pretraga NMG za donji ekstremitet, priložio je na tom ročištu i da se napravi neuropsihologijsko testiranje, sve pretrage je tužitelj uradio i on je za potrebe suda izradio pisani vještački neurokirurški nalaz i mišljenje. Tom nalazu dakako da je istakao kako bolove procijenjene od vještaka kirurga traumatologa treba prihvatiti kao i procjenu potrebe njege kod kuće. Neurokirurškog gledišta cijenio je oštećenje radijalisa na temelju kliničke slike za 5 posto i kazao kako tih pet posto treba prepoloviti jer je to zasigurno manji invaliditet kojeg će izvještačiti kirurg traumatolog i tako je za živac peroneus prikazao da cijeni oštećenje za 4 % koje također treba prepoloviti i pridati 2 % procijenjenu invaliditetu kirurga traumatologa. Učinjena pretraga CT mozga isključila je postojanje postrokontuzijskih žarišta, a prema tome se ostaje samo na procjeni trajnog oštećenja na račun pretrpljenog potresa mozga od 3%.

Na pitanje da li se u početnoj med. dokumentaciji spominje ozljeda živca peroneusa, vještak je odgovorio da je za pretpostaviti da se ta ozljeda ne spominje, nerijetko je tome tako iz razloga što se kod ozlijeđene osobe pridaje značaj postolovnu u ovom konkretnu slučaju prijelom potkoljenice do te razine da se ne pridaje važnosti eventualnom oštećenju živca peronusa, pogotovo ako je ono u malenom stupnju i nerijetko je tako u praksi bilo da se radi o ozljeđenicima na području Hrvatske ili BIH. Na pitanje da li se spominje ozljeda radialnog živca u početnoj dokumentaciji, vještak odgovara da se ono ne spominje. U otpusnom pismu iz prosinca 2008. navodi se dijagnoza natučenja živca radijalisa, isto se opisuje i u operacijskom zahvatu i navodi se što je već spomenuo da je izvršeno premještanje živca. Na daljnje pitanje kada se prvi put spominje ozljeda živca peroneusa, vještak je odgovorio da nisu u mogućnosti naći u med. dokumentaciji registrirano oštećenje ranije već tek 2016. kada je učinjena pretraga NMG, a ujedno je klinički pregled izvršio vještak kirurg traumatolog 2017. te ustanovio prisutni blagu slabost glozalne fleksije stopala. Na upit je li moguće iz NMG nalaza vidjeti oštećenje živca i je li to ta razina koja odgovara razini prijeloma, vještak odgovara da je neurolog u svom nalazu 8. 6. 2016. zabilježio srednje teško kronično oštećenje za živac peroneus desno u srednjoj trećini potkoljenice.

41. U dopunskom nalazu i mišljenju vještak A. P. na ročištu od 14. ožujka 2018. naveo je kako nema ništa posebno za dodati. Ostaje kao kod danog nalaza i mišljenja. Na poseban upit s obzirom na činjenicu da po otpusnom pismu ustanove iz F. od 16. travnja 2009. po otpustu nema podataka o funkcijskom statusu, da li navedeno upućuje da su ozljede sanirane bez izražajnih trajnih posljedica, vještak odgovara: spisu su priložena dvije otpusnice iz F., i to boravak od 26. 3. 2009. do 9. 4. 2009., te boravak od 9. 4., dakle produžetak liječenja do 16. 4. 2009. U navedenom periodu tužitelj je liječen otprilike 3 tjedna i nalazi upućuju da se radilo o ozbiljnom bolesniku sa fizijatrijske strane i gledišta pacijentu koji je nakon traume i prijeloma na tri ekstremiteta što se može iščitati iz ovoga uključen ozbiljni problem fizikalne terapije. Ujedno je tužitelj upravo iz ovih razloga bio teško pokretan i iz otpusnog pisma u samom zaključku se navodi "hod sa visokom hodalicom stabilan ali bez osnovica na lijevu nogu do 50 m". Tri dana pred polazak započet je hod sa postpazušnim štakama i u pratnji fizioterapeuta i s njima može prijeći do 50 m, ali je taj hod da bi bio samostalan još uvijek nestabilan i nesiguran. Samo iz ovoga se da iščitati o kakvoj ozljedi je riječ i uz činjenicu da je hod mogao izvoditi samo pomoću postpazušnim štaka, uz pomoć fizioterapeuta, s osloncem na jednu nogu i s činjenicom da mu je lijeva ruka bila funkcionalno deficitarna jer je zadobio kako prijelom nadlaktične kosti tako i ozljedu radialnog živca. Na daljnji upit kakav je daljnji slijed liječenja odnosno da li se tužitelj i dalje liječi radi ograničenja iskazanih u tom nalazu vještak je odgovorio da je iz medicinske dokumentacije razvidno kako je tužitelj bio na kontrolnim pregledima operatera u travnju, svibnju, lipnju i kolovozu 2009. gdje su od strane operatera ili po operateru preporučena razgibavanja, ali isto tako tužitelj nije odnosno u spisu se ne nalazi nalaz daljnjeg fizikalnog liječenja, što upućuje na zaključak kako je moguće zbog psiholoških problema on izbjegavao fizikalnu terapiju ili je sam provodio po uputama koje je dobio u bolnici. Na daljnji upit postoje li podaci o nekakvim ranijim ozljedama na istom mjestu na kojem su i predmetne ozljede, vještak odgovara a pregledom kompletne med. dokumentacije u spisu da nije našao da je tužitelj bio ranije ozljeđivan u navedenim regijama. Drži vjerojatnim da bi u otpusnom pismu od 2008. bilo navedeno nešto što je on ranije zadobio bilo što i bilo bi evidentirano prema tome, a i temeljem kliničkog pregleda, pa i u razgovoru sa tužiteljem nije dobio te informacije.

42. Stalni sudski vještak dr. T. G., spec. psihijatar, u svom nalazu i mišljenju na ročištu od 18. veljače 2019. naveo je da je pregledao sudski spis, priležnu medicinsku dokumentaciju, te posebice se upoznao i analizirao vještačenja vještaka traumatologa i neurokirurga koja su iznijeta na prethodnim raspravama. Iz svega navedenog da je razvidno da je tužitelj I. T. dana 10. prosinca 2008. g. stradao u prometnoj nesreći kao pješak prilikom koje je politraumatiziran. O aspektima ozljeđivanja, samim ozljedama, liječenju i oporavku predmetnih ozljeda kompetentno i meritorno su vještačili drugi specijalisti. U spisu nije našao pisane tragove o psihijatrijskom liječenju tužitelja. Temeljem navedenog, a s obzirom na okolnosti stradavanja i ozljeda koje je tužitelj imao, a prije svega dijagnosticiran potresa mozga drži da se kod tužitelja u tom slučaju nije moglo ispoljiti primarni strah jer o mogućoj egzistencijalnoj ugrozi kojoj predmnijeva primarni strah tužitelj nema sjećanje za predmetni događaj što je osnovno obilježje potresa mozga. Sekundarni strah, u ovom slučaju se definira kao emocionalna reakcija straha za ishod liječenja i posljedice istih, on da se ispoljio zasigurno i to u jakom intenzitetu u prvih 10-ak dana po nesreći, u srednjem intenzitetu drži da je mogao trajati slijedećih mjesec dana, te u blažem intenzitetu u naredna 2-3 mjeseca. Povreda prava osobnosti na psihičko zdravlje, odnosno psihičko funkcioniranje kod tužitelja će s obzirom na procijenjeni postotak tjelesnog oštećenja odnosno umanjenja tjelesnih aktivnosti od 26,75 % koji su ukupno procijenili kolege vještaci neurokirurg i traumatolog zasigurno imati trajna obilježja i ista nalazi unutar procijenjenog postotka.

43. Vještaci M. J. i A. P. na ročištu od 18. veljače 2019., a nakon iznesenog nalaza i mišljenja T. G. ostali su pri do sad iznijetom nalazu i mišljenju, te je M. J. kazao kako je upoznat da je pisanom obliku kirurško- traumatološko vještvo izradio doc. dr. A. P.. On da je ispravno postupio što je postotke oštećenja tjelesnog zdravlja na račun traumatskog oštećenja živca radialisa i živca peroneusa reducirao, jer se radi o oštećenjima na istim ekstremitetima, gdje je on cijenio oštećeno tjelesno zdravlje. Naveo je da se usaglašava s procjenom ukupnog umanjenja životnih aktivnosti od 26,75 % .

44. Dakle, cijeneći sve gore navedeno razvidno je da su u postupku saslušani liječnici vještaci medicinske struke, te je vještak traumatolog izradio i pisani nalaz i mišljenje, a na okolnosti utvrđivanja visine naknade štete koja pripada tužitelju, kako iz naprijed izloženog proizlazi, taksativno su i kronološki naveli važne detalje i kronologiju liječenja tužitelja, stručno i argumentirano se osvrnuli na bitne činjenice pružajući sudu osnovu za praćenje provedenog tijeka liječenja, pri čemu su suvremenim medicinskim znanjima i metodama dali objektivna mjerila za kvantitativno određenje svih vrsta neimovinske štete, temeljem kojih je sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti i dati svoju ocjenu pretrpljenih neimovinske i imovinske štete, radi čega se njihovo mišljenje u cijelosti prihvaća.

Ovaj sud

nije temeljio svoju odluku na usmenom kao niti na pisanom nalazu i mišljenju dr. M. M., naime isti je preminuo prije dovršetka ovog postupka, te prije provođenja dopune vještva, a radi usaglašavanja vještaka, te je s područja neuropsihijatrije određen novi vještak T. G. koji je zajedno s ostalim vještacima dao i uskladio nalaz i mišljenje.

45. Punomoćnik tužitelja i tuženika su nakon dopunskog vještačenja na ročištu od 18. veljače 2019. suglasno iskazali da nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka neurokirurga, ortopeda, psihijatra, kao ni na objedinjeno mišljenje imenovanih vještaka u ovom postupku.

46. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja M. J., A. P. i

T. G., vještaka specijalista, svakog pojedinačnog, a koji su dani stručno i argumentirano, te su iskustveno provjerljivi, te su isti usuglasili svoje nalaze i mišljenja.

47. Polazeći od svih utvrđenih okolnosti predmetnog slučaja, pri tom ocjenjujući vjerodostojnost svih dokaza provedenih u postupku, držeći nalaz i mišljenje sudskih vještaka vjerodostojnim, s obzirom da su vještaci svoje nalaze i mišljenja dali nakon što su pregledali relevantnu medicinsku dokumentaciju, te su vještva dana prema pravilima struke i valjano argumentirana i imajući u vidu značaj i težinu ukupnih posljedica na tužiteljevo zdravlje i to tjelesno i duševno zdravlje, vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, nadalje vodeći računa o aspektima tužiteljeve osobnosti, da mu je nastala povreda na tri od četiri ekstremiteta , da su mu ozljede takve da postoji izvjestan funkcionalni deficit kod svih poslova koji zahtijevaju rad lijevom rukom, deficit u otežanom duljem stajanju, hodanju, trčanju, čučanju, u gibljivosti lijeve ruke u ramenu, slabosti i ograničenjima vidljivosti desne podlaktice, ručnog zgloba, slabosti lijeve šake, ograničenjima pokretljivosti desnog gležnja, deficitu desne potkoljenice i gležnja, deficitu lijeve ruke i ramena, srednjem stupnju naruženja, duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti od 26,75%, imajući u vidu nelagode liječenja, višekratne hospitalizacije, te neugodnostima koje je isto predstavljalo za tužitelja, po stavu ovog suda pravična novčana naknada u tim okolnostima bi iznosila 23.300,00 BAM (bosanskih maraka).

48. Na dan presuđenja, dakle 13. siječnja 2023.g. 1 BAM prema srednjem tečaju HNB iznosio je 3.852320 kn, iz čega proizlazi da 23.300,00 BAM iznosi 89.759,26 kn. Ovaj iznos potrebno je umanjiti za 20%, dakle za 17.951,85 kn, koliko iznosi doprinos tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja, iz čega proizlazi da ukupna neimovinska (nematerijalna) šteta koju je tužitelj pretrpio kritične prigode iznosi 71.807,41 kn. Međutim, kako je tuženik tijekom postupka po osnovu neimovinske (nematerijalne štete) uplatio tužitelju iznos od 51.350,00 kn, to je iznos od 71.807,41 kn valjalo umanjiti za iznos od 51.350,00 kn, iz čega proizlazi da je tuženik dužan tužitelju po osnovu pretrpljene neimovinske (nematerijalne štete) isplatiti daljnji iznos od 20.457,41 kn, odnosno 2.715,16 €.

49. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju su priznate kamate od 14. lipnja 2017.g. pa do konačne isplate. Naime, temeljem odredbe članka 1103. ZOO-a tuženik ne može pasti u zakašnjenje u ispunjenju svoje obveze u vrijeme kada objektivno ne može utvrditi visinu i opseg te obveze, ukoliko je zbog propusta tužitelja spriječen u dostavljanju dokumentacije. Obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva tužbe jedino ukoliko je tuženik u tom trenutku dostavio cjelokupnu dokumentaciju na temelju koje je moguće utvrditi visinu štete. U konkretnom slučaju tužitelj je podnio odštetni zahtjev dana 1. srpnja 2009.. Iz medicinske dokumentacije uz odštetni zahtjev bilo je razvidno da liječenje tužitelja nije dovršeno o čemu je tuženik izvijestio tužitelja, te da mu se obrati nakon kompletiranja medicinske dokumentacije. Tužba je podnijeta 19. travnja 2010. također samo s dijelom medicinske dokumentacije za tužitelja. Tužitelj je dostavljao medicinsku dokumentaciju i tijekom trajanja postupka i to podneskom od 4. studenog 2015. te podneskom od 14. lipnja 2017. Nakon dostavljene dokumentacije od 4. studenog 2015. vještaci M. J. i M. M. su preporučili neuropsihološka testiranja jer se iz dostavljene medicinske dokumentacije nije moglo iščitati u kojem stupnju je ozlijeđen mozak, te su preporučili i neuropsihičko testiranje tužitelja, te psihijatrijski nalaz. Nakon obavljenih dodatnih pretraga i to pregleda od 21. ožujka 2017. i 8. lipnja 2016. dostavljenih sudu 14. lipnja 2017. vještak A. P. je dao svoj nalaz i mišljenje, kao i vještak M. M., te su temeljem kompletirane dokumentacije nakon podneska tužitelja od 14. lipnja 2017. dali svoj konačan nalaz i mišljenje u ovom predmetu. Stoga tek od dostave dokumentacije od 14. lipnja 2017. tužitelju pripada kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete. Stoga je pravilnom primjenom odredbe članka 1103. kamatu na iznos neimovinske štete tužitelju valjalo priznati od 14. lipnja 2017. godine do isplate, a kakvo pravno stajalište u svezi tijeka kamata je i zauzeo Ž. sud u S. u presudi broj Gžnš-…od 3. rujna 2015. godine. Slijedom iznijetog, za više zatraženo na ime kamata na neimovinsku štetu od podnošenja odštetnog zahtjeva 1. srpnja 2009. godine do 14. lipnja 2017. tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

50. Prema odredbi članka 255 stavak 1. Zakona o obligacionim odnosima FBiH tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i sve druge potrebne troškove s tim u svezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Oštećenik ima pravo na naknadu troškova tuđe pomoći i njege bez obzira na to tko je oštećeniku pružao usluge tuđe pomoći i njege, jer su to izvanredne usluge koje je prouzročio štetnik i koje ni najbliži srodnici oštećenika nisu dužni činiti bez naknade. U situaciji kad oštećenik nije plaćao trećoj osobi naknadu za pruženu tuđu pomoć i njegu pripada mu pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge bio platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći i njege tu naknadu tražila. Izdatak koji bi oštećenik imao u vezi s pružanjem tuđe pomoći i njege ne predstavlja dio plaće NKV radnika u Republici Hrvatskoj, nego ono što bi on morao platiti da je angažirao osobu koja obavlja takve poslove, a to je cijena usluge ustanove koja se bavi pružanjem nemedicinske pomoći, u konkretnom slučaju je to cijena od 35,00 kuna po satu. (ŽS STGžx-6/14, ŽS ST Gžnš-312/13-2). Ova cijena usluge za tuđu pomoć i njegu je u slučaju da je ista pružena u Republici Hrvatskoj. Iz vještva koja je ovaj sud prihvatio kao uvjerljiva i argumentirana proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć pet sati kroz dva mjeseca, tri sata kroz dva mjeseca, te jedan sat kroz dva mjeseca, a što je ukupno 540 sati. Mjesto prebivališta i boravišta tuženika je Č., B. i H., pa mu je tuđa njega i pomoć pružena u B. i H.. U

B. i H. cijena rada je manja nego cijena rada u R. H., a

što je notorna činjenica. Ovaj sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika da se od Federalnog zavoda za statistiku BiH zatraži podatak o prosječnoj plaći NKV radnika u BiH za 2008. i 2009. godinu, jer kao što je gore opisano iznos za tuđu njegu i pomoć, a prema gore citiranim odlukama ne bi bila prosječna plaća NKV radnika. Ovaj sud je cijenu pružanja tuđe njege i pomoći u konkretnom slučaju cijenio sukladno odredbi 223. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13. i 89/14. – dalje ZPP-a), te je odredio kao cijenu od 20,00 kuna po satu, a koji iznos sud smatra pravičnoj novčanom naknadom. Stoga tužitelju na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada pravična novčana naknada u iznosu od 10.800,00 kuna. Ovaj iznos potrebno je umanjiti za 20% (2.160 kn) za koliko je tužitelj odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, te za iznos od 7.020,00 kn kojeg je je tuženik po ovom osnovu isplatio tužitelju, iz čega proizlazi da je tuženik dužan tužitelju po osnovu tuđe njege i pomoći isplatiti daljnji iznos od 1.620,00 kn/215,01€. Na ovaj iznos tužitelju je priznata zatezna kamata od presuđenja, dakle od 13. siječnja 2023.g. do isplate budući se radi o imovinskoj nenovčanoj šteti koju je sud utvrđivao tijekom postupka, a za koju tužitelj nije dostavio račune da je te troškove platio. Takva šteta je od dana presuđenja dobila svoj novčani izraz i od tada je tuženik u zakašnjenju (VS RH Gzz-28/96, Gž-109/12). Za više traženi iznos, te za više zatražene kamate po osnovu tuđe njege i pomoći tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

51. Tužitelju na ime naknade za troškove liječenja po ocjeni ovog suda pripada zatraženi iznos od 1.756,16 kn/233,08€. Naime, tužitelj je priložio dva računa i to na iznos od 458,50 BAM s datumom od 05.04.2009.g. i 12.00 BAM s datumom od 09.04.2009.g., dakle ukupno 470,50 BAM, što preračunato u kune iznosi 1.812,51 kn. Pored toga, u konkretnom slučaju je iz medicinske dokumentacije razvidno da tužitelj živi u Č., L., BiH, da je dolazio na specijalističke preglede u S., da je bio hospitaliziran u KBC-u S., boravio u R. centru u F., iz čega

ovaj zaključuje da je tužitelj, pored priloženih i citiranih računa, imao i druge troškove liječenja poput putnih troškova koji se odnose na odlaske iz mjesta prebivališta Č., L. u S. na liječenje i kontrolne preglede, te povratak iz S. kući u Č.. S obzirom na navedeno, te na priložene račune, ovaj sud smatra opravdanim zatraženi trošak u iznosu od 1.756,16 kn/233,08€, s obzirom da su, glede svega obrazloženog, troškovi liječenja bili znatno veći od zatraženih 1.756,16 kn. Kako sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, to je tužitelju priznat iznos od 1.756,16 kn po osnovu troškova liječenja, a taj iznos se odnosi na račun broj …izdan od strane RRC F. dana 05.04.2009.g. Međutim, navedeni iznos valjalo je umanjiti za 20%(351,23 kn) sa koliko je tužitelj doprinio za nastanak predmetnog štetnog događaja, pa je tuženiku naloženo da po ovom osnovu tužitelju isplati iznos od 1.404,92 kn/186,45€, dok je za više zatraženo po ovom osnovu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Tužitelju na dosuđeni iznos od 1.404,92 kn/186,45€ pripada kamata počev od izdavanja računa, odnosno od dana kada je tužitelj imao traj trošak, dakle od 05.04.2009.g., no kako je tužitelj zatražio kamatu počev od 09.04.2009.g., to je tužitelju dosuđena kamata počev od 09.04.2009.g. pa do konačne isplate.

52. U odnosu na zatraženu naknadu štete za uništene ili nestale stvari tužitelju, po ocjeni ovog suda pripada paušalni iznos od 520,00 BAM ili protuvrijednost od 2.000,00 kn/265,45€, sve primjenom čl. 223. ZPP-a. Naime tužitelj je zahtijevao da mu se naknadi šteta za uništene ili nestale stvari u prometnoj nesreći od 10. prosinca 2008. i to mobitel, ručni sat, tenisice, hlače i jaknu. Tužitelj u svom iskazu je precizirao koje su mu stvari uništene ili nestale u prometnoj nesreći. Ovaj sud je prihvatio iskaz tužitelja u ovom dijelu jer je isti objektiviziran ozljedama koje je zadobio tužitelj u ovoj prometnoj nesreći, te činjenici da je tužitelj sa mjesta nezgode odvezen u bolnicu, te da zbog toga, a i zbog zadobivenih ozljeda, te stanja šoka, isti nije bio u mogućnosti pripaziti na svoje stvari, niti imati saznanja što se dogodilo sa njegovim stvarima. Pri tome je za navesti da uobičajena oprema svake osobe danas i mobitel i sat, te pogotovu odjeća i obuća. Pri tome je sud cijenio da se nezgoda dogodila dana 10.12., dakle u zimskom periodu, u B., kada vladaju velike hladnoće, pa je tužitelj zasigurno bio obučen u više odjevnih predmeta, te je zasigurno imao na sebi cipele, hlače i zimsku jaknu. Općepoznata činjenica je da bi cijena najjeftinijeg mobitela iznosila 500,00 kn, da ručni sat vrijedi 200,00 kn, tenisice 400,00 kn, zatim zimska jakna 500,00 kn, hlače 400,00 kn. Stoga ovaj sud smatra opravdanim odrediti po slobodnoj ocjeni tužitelju paušalni iznos od 520,00 BAM što u protuvrijednosti na dan presuđenja iznos 2.000,00 kn. Međutim, navedeni iznos treba umanjiti za 20% (400,00 kn), slijedom čega je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja po ovom osnovu za iznos od 1.600,00 kn/212,36€, dok je za više zatraženo tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Tužitelju je priznata zatezna kamata od presuđenja do isplate budući da se radi o imovinskoj nenovčanoj šteti za koju tužitelj nije dostavio račune i koju je sud utvrđivao tijekom postupka. Slijedom navedenog, za više zatražene kamate, za razdoblje od 10.12.2008.g. do 13.01.2023.g. tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

53. Iz svega naprijed navedenog proizlazi da sveukupna daljnja imovinska (materijalna) šteta, pored one koju je tuženik već podmirio, iznosi 4.624,92 kn/613,83€.

54. Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelju je, po osnovu zatražene imovinske i neimovinske štete prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 25.082,33 kn/3.329,00€, dok je za više zatraženo preko dosuđenog, za iznos od 123.023,83 kn/16.326,98€ tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

Isto tako, sukladno svemu prethodno obrazloženom, tužitelj je odbijen za više zatražene kamate na dosuđeni iznos od:

- 20.457,41 kn, koji se odnosi na neimovinsku (nematerijalnu) štetu za razdoblje od 01.07.2009.g. do 14.06.2017.g.

- 1.620,00 kn/215,01€ koji se odnosi na tuđu njegu i pomoć za razdoblje od 09.04.2009.g. pa do 13.01.2023.g.,

- 1.600,00 kn/212,36€ koji se odnosi na uništenu odjeću i obuću za razdoblje od od 10.12.2008.g. do 13.01.2023.g.

55. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u toč. I izreke presude.

56. U odnosu na toč. II tužbenog zahtjeva za navesti je slijedeće: Predmetnim tužbenim zahtjevom tužitelj je zatražio kamatu na iznos od 51.350,00 kn, koji se odnosi neimovinsku (nematerijalnu štetu) koji iznos je tuženik tijekom postupka isplatio tužitelju i to za razdoblje od kada je tužitelj zatražio kamatu 01.07.2009.g. pa do dana kada je tuženik izvršio isplatu 14.06.2017.g. Po ocjeni ovog suda, tako zatraženi tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Naime, već je prethodno obrazloženo da po ocjeni ovog suda tužitelju na iznos neimovinske (nematerijalne) štete pripada kamata počev od 14.06.2017.g., kao dana kada je tužitelj dostavio svu potrebnu medicinsku dokumentaciju iz koje je tuženik mogao utvrditi obim štete i po kojoj je dokumentaciji izvršeno medicinsko vještačenje u ovom predmetu. Slijedom iznijetog, sud je odbio predmetni tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tužitelj zatražio kamatu na iznos od 51.350,00 kn počev od 01.07.2009.g. pa do dana kada je tuženik izvršio isplatu iznos od 51.350,00 kn 14.06.2017.g., kao neosnovan. Radi iznijetog, odlučeno je kao u toč. II izreke presude.

57. Isto se odnosi i na toč. III tužbenog zahtjeva. Naime, toč. III tužitelj je zatražio kamatu na isplaćeni iznos od 7.020,00 kn po osnovu tuđe njege i pomoći za razdoblje od 19.04.2010.g. pa do 29.03.2019.g. Međutim, već je prethodno obrazloženo da se po ocjeni ovog suda radi o imovinskoj nenovčanoj šteti koju je sud utvrđivao tijekom postupka, a za koju tužitelj nije dostavio račune iz kojih bi se utvrdilo da je tužitelj taj trošak platio, zbog čega tužitelju na iznos tuđe njege i pomoći pripada kamata počev od presuđenja, 12.01.2023.g., a ne od 19.04.2010.g., kako to traži tužitelj. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u toč. III izreke presude.

58. Odluka suda o zahtjevu stranaka za naknadu parničnog troška temelji se na odredbama čl. 154. st. 2., čl. 155. i čl. 156. ZPP-a, Zakonu o sudskim pristojbama (»Narodne Novine«, br. 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11 i 157/13) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne Novine« br. 91/04, 148/2009, 142/12, 103/14 i 118/14, 37/22) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i činjenici da su stranke djelomično uspjele u ovom sporu.

59. Tužitelju zastupanom po pun. priznat je trošak sastava tužbe i odštetnog zahtjeva u mirnom postupku po 250 bodova, za sastav obrazloženih podnesaka od 14.06.10.g., 04.11.15.g., 19.04.17.g., 14.06.17.g., po 250 bodova, za pristupe na ročište od 21.10.13.g., 14.10.15.g., 12.04.16.g., 14.03.18.g., 18.02.19.g., 31.01.22.g., 07.06.22.g. i 01.02.22.g. po 250 bodova, za pristup na roč. od 09.06.15.g. 62,50 bodova (25%), za pristup na ročište od 20.11.14.g. i 08.09.17.g. po 125 bodova (50%), sa sastav žalbe protiv prvostupanjske presude 312,50 bodova, za sastave ostalih podnesaka od 06.10.16.g., 14.06.17.g., 14.01.21.g., 03.01.22.g. i 03.02.22.g. po 50 bodova, što sveukupno iznosi 4.625 bodova, što pomnoženo sa 15,00 kn koliko iznosi vrijednost jednog boda iznosi 69.375,00 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 17.343,70 kn na ime 25% PDV-a što iznosi 86.718,75 kn. Tužitelj je u ovom postupku uspio djelomično u osnovu (80%), te djelomično i u visini (40%), pa je sud tužiteljev uspjeh cijenio sa 60%. Kada se 86.718,75 kn pomnoži sa 60%, to tužitelju, razmjerno uspjehu u parnici pripada trošak u iznosu od 52.031,25 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 3.000,00 kn na ime troškova vještačenja, pa sveukupan trošak tužitelja iznosi 55.031,25 kn.

60. Tuženiku zastupanom po pun. priznat je trošak sastava odgovora na tužbu 250,00 bodova, za pristupe na roč. od 21.10.13.g., 14.10.15.g., 12.04.16.g., 14.03.18.g., 14.01.21.g., 31.01.22.g. i 07.06.22.g. po 250 bodova, za sastav podneska od 07.09.17.g. i 18.01.22.g. po 250,00 bodova, za pristupe na roč. od 20.11.14.g., 08.09.17.g., 01.12.22.g. i za sastav žalbe po 125 bodova, za pristup na roč. od 14.01.21..g. 500 bodova, za pristup na roč. od 09.06.15.g., za sastav podneska od 25.01.18.g. i za pristup na roč. od 23.03.19.g. po 50 bodova, te za pristup na roč. od 18.02.19.g. 100 bodova, što sveukupno iznosi 3.500 bodova, što pomnoženo sa 15,00 kn koliko iznosi vrijednost jednog boda, iznosi 52.500,00 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 13.125,00 kn na ime 25% PDV-a, 1.090,00 kn na ime pristojbe odgovora na tužbu, i 2.196,00 kn na ime pristojbe na žalbu, što sveukupno iznosi 68.919,00 kn.

61. Kada se trošak tuženika pomnoži sa uspjehom u ovoj parnici (40%), to tuženiku razmjerno uspjehu u parnici pripada iznos od 27.564,40 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 938,00 kn na ime troškova vještačenja, što sveukupno iznosi 28.502,40 kn.

62. Kada se trošak tuženika prebije sa troškom tužitelja, to je tuženik dužan tužitelju naknaditi trošak u iznosu od 26.528,85 kn. Međutim, kako je tuženik tijekom postupka isplatio tužitelju po osnovu troška iznos od 4.500,00 kn, to je iznos od 26.528,85 kn valjalo umanjiti za 4.500,00 kn, pa je tuženik dužan tužitelju isplatiti daljnji iznos od 22.028,85 kn. Na dosuđeni iznos tužitelju pripada kamata počev od dana presuđenja, dakle od 13. siječnja 2023.g. pa do konačne isplate. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u toč. IV izreke presude.

U Splitu, 13. siječnja 2023.g.

S U D A C

Miro Maslać, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis