REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 12 Pr-8645/2020-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Karmen Sekso Čolak, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice P.Š. iz Z. OIB: …, zastupane po punomoćniku I.M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M.m. d.o.o. iz V.G., protiv tuženika M.m. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: …,(ranije E.b. j.d.o.) zastupan po punomoćniku N.K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M.k. d.o.o. iz Z., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 13. prosinca 2022.g., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 13. siječnja 2023.g.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku M.m. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: … isplatiti tužiteljici P.Š. iz Z., OIB: …, iznos od 1.630,68 EUR/[1] 12.286,46 kn bruto, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim:

-na iznos od 471,60 EUR/3.553,28 kn od 16.04.2020.g.,

-na iznos od 347,17 EUR/2.615,79 kn od 16.05.2020.g.,

-na iznos od 347,17 EUR/2.615,79 kn od 16.06.2020.g.,

-na iznos od 464,74 EUR/3.501,60 kn od 16.06.2020.g., sve do isplate osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.866,41 EUR/14.062,50 kn, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je s tuženikom dana 16.08.2019. sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (dalje: Ugovor) za radno mjesto kuhara te je sukladno Ugovoru s radom započela 16.08.2019.

Predmetnim je Ugovorom ugovorena osnovna mjesečna plaća u bruto iznosu od 7.714,58 kn. Pored navedene osnovne plaće za period od 16.08.2019. do 15.01.2020. ugovorena je plaća u bruto iznosu od 3.750,00 kn nakon kojeg perioda se poslodavac obvezao isplaćivati osnovnu plaću u bruto iznosu od 7.714,58 kn.

Međutim, tuženik tužiteljici za mjesec ožujak, travanj i svibanj 2020. godine nije isplatio plaću u bruto iznosu od 7.714,58 kn kako je ugovoreno. Tuženik je tužiteljici za mjesec ožujak 2020. isplatio plaću u bruto iznosu od 4.062,50 kn te za mjesec travanj i svibanj 2020. plaću u bruto iznosu od 5.000,00 kn. Nadalje, predmetnim Ugovorom o radu ugovoreno je pravo na korištenje godišnjeg odmora u skladu s odredbama Zakona o radu (dalje: ZOR).

Tužiteljica je radom kod tuženika stekla pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora sukladno čl. 77. st. 2. ZOR u trajanju od dva tjedna za kalendarsku godinu 2020., a s obzirom da tužiteljica nije iskoristila godišnji odmor radi prestanka radnog odnosa tuženik joj je dužan isplatiti naknadu za razmjerni dio neiskorištenog godišnjeg odmora sukladno čl. 82. st. 1. ZOR.

Naime, tužiteljica je dana 15.06.2020. preporučeno poštom dostavila tuženiku izvanredni otkaz ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa – gore navedene neisplate ugovorene plaće, te je radi navedenog bila prisiljena otkazati radni odnos.

Stoga je radni odnos prestao krivnjom tuženika te je tuženik dužan isplatiti tužiteljici naknadu na ime neiskorištenog godišnjeg odmora.

Slijedom navedenog, prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu, tužiteljica potražuje od tuženika isplatu ukupnog bruto iznosa u visini od 1.638,68 EUR/12.286,46 kn, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kao u izreci presude, uz naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te ističe kako osporava visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice naznačenu u tužbi, te kako će u nastavku postupka obrazložiti netočne navode tužiteljice vezane za isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troška parničnog postupka.

Tijekom postupka tuženik navodi kako je dana, 11. ožujka 2020.g.

ministarstvo donijelo Odluku o proglašenju epidemije bolesti Covid-19 uzrokovane virusom SARS-Cov-2, na području čitave Republike Hrvatske, te je Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske donio Odluku o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja 2020.g. kojom Odlukom je određena zabrana rada ugostiteljskih objekata, te kako se tuženik bavi ugostiteljstvom, konkretno riječ je o restoranu, istom Odlukom je

obustavljena mogućnost obavljanja djelatnosti restorana, izuzev dostave.

3. U tijeku dokaznog postupka, provedeni su svi dokazi, pa je tako izvršen uvid u Ugovor o radu tužiteljice (list 5-8 spisa), izvanredni otkaz Ugovora o radu tužiteljice sa povratnicom (list 9-10 spisa), platnu liste i izvatke iz banke (list 11-16 spisa), Odluku o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i

održavanja sportskih i kulturnih događanja (list 32-34 spisa), proveo je dokaz financijskim

vještačenjem po stalnom sudskom vještaku L.T.G. iz V.t. d.o.o. (list 41-44 spisa), proveo je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 50-51 spisa).

Sud nije proveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika iz razloga što isti iako uredno pozvan nije pristupio na dva ročišta koja su određena za saslušanje stranaka.

4. Na temelju tako provedenog postupka, ocjenjujući dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporno kako je temeljem Ugovora o radu od 16. kolovoza 2019.g., ugovorena osnovna plaća tužiteljice u iznosu od 5.500,00 kn neto, nadalje, nije sporno kako je tužiteljica izvanredno otkazala Ugovor o radu poslodavcu sa danom, 15. lipnja 2020.g., te je nesporno da je ministarstvo, dana 11. ožujka 2020.g. donijelo Odluku kojom se proglašava epidemija bolesti Covid-19, kao i da je dana 19. ožujka 2020.g. Stožer civilne zaštite RH, donio Odluku o mjerama ograničavanja društvenih okupljanja, rada u trgovini, uslužnih djelatnosti i održavanja sportskih i kulturnih događanja.

6. Tužiteljica (list 50-51 spisa), u svom iskazu navodi kako se kod tuženika zaposlila u srpnju 2019.g., na radnom mjestu kuhara, te je radila kod istog do lipnja 2020.g., i to temeljem Ugovora o radu je bio na neodređeno vrijeme, tuženik se bavi ugostiteljstvom, te je imala ugovorenu neto plaću u iznosu 5.500,00 kn neto, pa joj je tako do siječnja 2020.g. direktor tuženika isplaćivao oko 3.700,00 kn na tekući račun, dok joj je razliku između tog iznosa do iznosa od 5.500,00 kn isplaćivao na ruke, i za navedeno razdoblje ona nema potraživanja prema tuženiku.

Nakon pojave Covida-19, direktor tuženika uplaćivao joj je prvo 3.700,00 kn, a potom 4.000,00 kn na tekući račun, dok na ruke nije dobivala nikakvu razliku, izričito ističe kako nije potpisala nikakav aneks ugovora o radu, niti je pristala na manju plaću od ugovorene, RH je tuženiku isplaćivala 4.000,00 kn po radniku, i navedeni iznos je direktor tuženika radnicima isplatio, kao bitno ističe da su cijelo vrijeme, dakle i u vrijeme epidemije korona virusom uredno radili, a sve iz razloga što su imali vanjsku dostavu, pa je ona tako cijelo utuženo razdoblje uredno radila 8 sati dnevno.

Ističe da nije dobila pravo na korištenje godišnjeg odmora od tuženika, niti ga je koristila, s time da joj je direktor tuženika napisao da je cijeli mjesec veljaču 2020.g. koristila godišnji odmor, a što ne odgovara istini.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice kao istinit, ovo iz razloga što je isti dan logično, uvjerljivo, te odgovara priležećoj dokumentaciji u spisu, pa je tako temeljem njenog iskaza utvrđeno, kako se kod tuženika zaposlila u srpnju 2019.g., na radnom mjestu kuharice, a koje poslove je obavljala do lipnja 2020.g., temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, tužiteljica sa tuženikom nije potpisala nikakav Aneks ugovora o radu, a niti je pristala na manji iznos plaće u odnosu na plaću koju je imala ugovorenu. Kao bitno iz njenog iskaza proizlazi da je u cijelom utuženom vremenskom razdoblju, a koje razdoblje obuhvaća i razdoblje epidemije Covid-19, tužiteljica uredno radila kod tuženika 8 sati dnevno, budući je tuženik imao mogućnost i odrađivao je pripremu i kuhanje radi dostave hrane za van.

Nadalje iz njenog iskaza proizlazi da nije koristila godišnji odmor u 2020.g.

7. Vezano za osnovanost isplate razlike plaća, valja istaknuti kako je sukladno Ugovoru o radu od 16. kolovoza 2019.g., osnovna plaća tužiteljice bila ugovorena u iznosu od neto 5.500,00 kn.

Ugovor o radu je dvostrano obvezni ugovor kod kojeg je jedna strana obvezna u radnom odnosu drugoj strani dati posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, nadalje ugovor o radu je konsensualni ugovor, što znači da je za njegovu perfektnost dovoljno postizanje suglasnosti volja ugovornih strana o bitnim sastojcima ugovora. Bitan sastojak ugovora su i ugovorene odrede vezano za plaću.

Budući je u spornom razdoblju tužiteljica obavljala poslove kuhara puno radno vrijeme sukladno sklopljenom Ugovoru o radu, te kako je tuženik svoj rad organizirao na način da je kao ugostiteljski objekt vršio vanjsku dostavu hrane, to je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim potražuje isplatu razlike plaća, osnovan.

8. Sukladno odredbi čl. 7 Ugovora o radu tužiteljica ima pravo na korištenje godišnjeg odmora sukladno odredbama Zakona o radu, te sukladno odredbi čl. 77 Zakona o radu, radnik ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 4 tjedna godišnje, te kako je tužiteljica kod tuženika radila neprekidno dulje od 6 mjeseci, ista je stekla pravo na korištenje godišnjeg odmora.

Kako je tužiteljica otkazala Ugovor o radu 15. lipnja 2020.g., ista ima pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora od 1/12 za svaki odrađeni mjesec. Kako je tužiteljica u 2020.g. do otkaza Ugovora o radu, 15. lipnja 2020.g. odradila punih 5 mjeseci i dio mjeseca lipnja, te sukladno odredbama čl. 79 Zakona o radu, ostvarila je pravo na godišnji odmor kao da je radila cijeli mjesec i stekla pravo na 80 sati godišnjeg odmora (a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka).

9. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku L.T.G. iz V.t. d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi kako razlika između plaće tužiteljice koja je ugovorena ugovorom o radu od 16. kolovoza 2019.g. i plaće koju je tužiteljica ostvarila u ožujku, travnju i svibnju 2020.g., zajedno sa naknadom plaće za neiskorišteni godišnji odmor za 2020.g. iznosi ukupno bruto 12.286,46 kn, i to 8.784,86 kn bruto na ime razlike plaće za ožujak, travanj i svibanj 2020.g. pa tako za mjesec ožujak 2020.g. iznosi 3.553,28 kn, za mjesec travanj 2020.g. iznosi 2.615,79 kn, te za mjesec svibanj 2020.g. iznosi 2.615,79 kn, dok naknada plaće za neiskorišteni godišnji odmor za 2020.g. iznosi ukupno 3.501,60 kn bruto. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, budući je isti dan stručno i obrazloženo, sukladno pravilima struke, te je temeljem istog, utvrdio visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice i naložio tuženiku isplatiti tužiteljici ukupan bruto iznos od 1.630,68 EUR/12.286,46 kn, a od kojeg iznosa se iznos u visini od 3.501,60 kn, odnosno 464,74 EUR odnosi na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 2020.g., dok se razlika plaća tužiteljice za mjesec ožujak, travanj i svibanj ukazuje u ukupnom bruto iznosu od 8.784,86 kn bruto, odnosno 1.165,95 EUR, te pri tome valja istaknuti kako stranke nisu imale primjedbe nalaz i mišljenje financijskog vještaka, te je tuženik iskazao kako nije sporna visina konačnog specificiranog tužbenog zahtjeva tužiteljice.

10. Sukladno sa odredbom čl. 45 st. 1 i 2 Zakona o porezu na dohodak, predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14 istog Zakona, ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, stoga je tužitelja valjalo odbiti sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonske zatezne kamate poreza na dohodak i prireza na dohodak, kao neosnovanim.

11. Odluka o kamatama temelji se na čl. 29 ZOO i ZID ZOO-a.

12. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku. Tužiteljici je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku u skladu sa doprinijetim i zatraženim troškovnikom, te prema vrijednosti predmeta spora i to za sastav tužbe 100 bodova, sastav podneska od 14.01.2021.g. 25 bodova, pristup na ročište 12.04.2021.g. 100 bodova, sastav podneska od 06.07.2021.g. 100 bodova, pristup na ročište 04.05.2022.g. 100 bodova, pristup na ročišta 06.09.2022.g. 100 bodova, pristup n ročište 13.12.2022.g. 100 bodova, pristup na ročište za objavu presude 50 bodova, (temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tbr. 8. toč. 1. i toč. 3., Tbr. 9. toč. 1. toč. 3 Tarife), što ukupno iznosi 675 bodova, sve određeno prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a što uz vrijednost boda od 15,00 kn, iznosi 10.125,00 kn. Budući je tužiteljica troškovnikom zatražila za gore navedene radnje ukupan iznos od 9.250,00 kn, odnosno za svaku radnju 1.000,00 kn, ne naznačujući pri tome bodove, to joj je sud dosudio zatraženi trošak u visini od 9.250,00 kn, a što uvećano za 25% PDV-a iznosi zatraženih 11.562,50 kn, te joj je priznat i zatraženi trošak financijskog vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn, tako da joj je na ime parničnog troška dosuđen ukupan zatraženi iznos od 1.866,41 EUR/14.062,50 kn.

13. Slijedom svega iznijetog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 13. siječnja 2023.g.

Sudac:

Karmen Sekso Čolak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika