Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Stalna služba u Novskoj

Staroselska 1

Novska

Poslovni broj: P-337/21.-20.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini Stalna služba u Novskoj po sucu Nadi Filipović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. K. (OIB …) iz N., T. Đ. S. 5., kojeg zastupa punomoćnik Mate Puljiz odvjetnik iz N. protiv tuženika P. banka Z. d.d., R. cesta 50., (OIB …) kojeg zastupa punomoćnik OD Leko i Partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključenja glavne rasprave održane 1. prosinca 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 13. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe ugovora o kreditu broj … koji su 19. svibnja 2005. sklopili tužitelj M. K. i tuženik P. banka Z. d.d. Z. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF. II Nalaže se tuženiku P. banci Z. d.d. Z. da tužitelju M. K. isplati iznos od 3.866,27 eura[1] /29.130,43 kune uz zakonsku zateznu kamatu koja teče

- na iznos od 0,03 eura od 1. srpnja 2005.,

- na iznos od 1,54 eura od 1. rujna 2005.,

- na iznos od 2,02 eura od 1. listopada 2005.,

- na iznos od 2,05 eura od 1. studenog 2005.,

- na iznos od 2,48 eura od 1. prosinca 2005.,

- na iznos od 0,75 eura od 1. siječnja 2006.,

- na iznos od 0,27 eura od 1. veljače 2006.,

- na iznos od 5,18 eura od 1. studenog 2008.,

- na iznos od 8,11 eura od 1. siječnja 2009.,

- na iznos od 10,22 eura od 1. veljače 2009.,

- na iznos od 11,17 eura od 1. ožujka 2009.,

- na iznos od 8,54 eura od 1. travnja 2009.,

- na iznos od 3,05 eura od 1. svibnja 2009.,

- na iznos od 5,03 eura od 1. lipnja 2009.,

- na iznos od 2,08 eura od 1. srpnja 2009.,

- na iznos od 2,86 eura od 1. kolovoza 2009.,

- na iznos od 4,42 eura od 1. rujna 2009.,

- na iznos od 4,28 eura od 1. listopada 2009.,

- na iznos od 2,71 eur od 1. studenog 2009.,

- na iznos od 5,66 eura od 1. prosinca 2009.,

- na iznos od 8,03 eura od 1. siječnja 2010.,

- na iznos od 11,40 eura od 1. veljače 2010.,

- na iznos od 10,63 eura od 1. ožujka 2010.,

- na iznos od 15,20 eura od 1. travnja 2010.,

- na iznos od 14,34 eura od 1. svibnja 2010.,

- na iznos od 16,03 eura od 1. lipnja 2010.,

- na iznos od 30,66 eura od 1. srpnja 2010.,

- na iznos od 27,65 eura od 1. kolovoza 2010.,

- na iznos od 36,86 eura od 1. rujna 2010.,

- na iznos od 33,68 eura od 1. listopada 2010.,

- na iznos od 28,56 eura od 1. studenog 2010.,

- na iznos od 33,35 eura od 1. prosinca 2010.,

- na iznos od 53,09 eura od 1. siječnja 2011.,

- na iznos od 43,36 eura od 1. veljače 2011.,

- na iznos od 46,77 eura od 1. ožujka 2011.,

- na iznos od 42,44 eura od 1. travnja 2011.,

- na iznos od 43,21 eura od 1. svibnja 2011.,

- na iznos od 61,62 eura od 1. lipnja 2011.,

- na iznos od 63,41 eur od 1. srpnja 2011.,

- na iznos od 78,79 eura od 1. kolovoza 2011.,

- na iznos od 70,89 eura od 1. rujna 2011.,

- na iznos od 62,26 eura od 1. listopada 2011.,

- na iznos od 61,32 eura od 1. studenog 2011.,

- na iznos od 60,65 eura od 1. prosinca 2011.,

- na iznos od 64,78 eura od 1. siječnja 2012.,

- na iznos od 68,37 eura od 1. veljače 2012.,

- na iznos od 68,86 eura od 1. ožujka 2012.,

- na iznos od 66,37 eura od 1. travnja 2012.,

- na iznos od 68,05 eura od 1. svibnja 2012.,

- na iznos od 69,20 eura od 1. lipnja 2012.,

- na iznos od 67,26 eura od 1. srpnja 2012.,

- na iznos od 67,77 eura od 1. kolovoza 2012.,

- na iznos od 63,32 eura od 1. rujna 2012.,

- na iznos od 63,19 eura od 1. listopada 2012.,

- na iznos od 66,53 eura od 1. studenog 2012.,

- na iznos od 68,13 eura od 1. prosinca 2012.,

- na iznos od 67,01 eur od 1. siječnja 2013.,

- na iznos od 60,71 eur od 1. veljače 2013.,

- na iznos od 66,06 eura od 1. ožujka 2013.,

- na iznos od 66,53 eura od 1. travnja 2013.,

- na iznos od 64,43 eura od 1. svibnja 2013.,

- na iznos od 57,91 eur od 1. lipnja 2013.,

- na iznos od 57,74 eura od 1. srpnja 2013.,

- na iznos od 59,34 eura od 1. kolovoza 2013.,

- na iznos od 61,91 eur od 1. rujna 2013.,

- na iznos od 65,47 eura od 1. listopada 2013.,

- na iznos od 63,63 eura od 1. studenog 2013.,

- na iznos od 64,93 eura od 1. prosinca 2013.,

- na iznos od 66,41 eur od 1. siječnja 2014.,

- na iznos od 67,32 eura od 1. veljače 2014.,

- na iznos od 69,26 eura od 1. ožujka 2014.,

- na iznos od 68,63 eura od 1. travnja 2014.,

- na iznos od 66,48 eura od 1. svibnja 2014.,

- na iznos od 65,79 eura od 1. lipnja 2014.,

- na iznos od 66,11 eura od 1. srpnja 2014.,

- na iznos od 68,54 eura od 1. kolovoza 2014.,

- na iznos od 70,59 eura od 1. rujna 2014.,

- na iznos od 70,16 eura od 1. listopada 2014.,

- na iznos od 71,93 eura od 1. studenog 2014.,

- na iznos od 73,14 eura od 1. prosinca 2014.,

- na iznos od 72,43 eura od 1. siječnja 2015.,

- na iznos od 72,07 eura od 1. veljače 2015.,

- na iznos od 72,07 eura od 1. ožujka 2015.,

- na iznos od 72,07 eura od 1. travnja 2015.,

- na iznos od 72,07 eura od 1. svibnja 2015. i

- na iznos od 72,07 eura od 1. lipnja 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je E. središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i naknadi troškove postupka u iznosu od 1.389,26 eura/10.467,38 kuna uz zakonsku zateznu kamatu koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je E. središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena teče od 13. siječnja 2023. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.U tužbi primljenoj kod ovog suda 10.12.2021. tužitelj navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu broj … dana 19.5.2005., da je iznos kredita bio 31.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je člankom 7.1. ugovora ugovoren rok otplate od 120 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici, da je presudom V. trgovačkog suda R. H. broj P.- 6632/17. od 14.6.2018. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi P. – H. savez udruga za zaštitu potrošača protiv više tuženika među kojima je i tuženik P. banka Z. d.d. Z., da je postupak vođen radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, da je tom presudom potvrđena presuda T. suda u Z. broj P-1401/12. od 4.7.2013. kojom je utvrđeno da je tuženik P. banka Z. d.d. Z. u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorna o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Z. o zaštiti potrošača i Z. o obveznim odnosima te da je tužitelj plaćao više iznose anuiteta od onog koji bi plaćao da je primjenjivan tečaj CHF na dan korištenja kredita. Predlaže da se utvrdi da su ništetne odredbe ugovora o kreditu broj 9010550613 kojeg su 19. svibnja 2005., sklopili tužitelj i tuženik u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF te da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 29.501,31 kunu sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do isplate uz nadoknadu troškova postupka.

2.Podneskom primljenim 19.7.2022. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev i predložio da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 29.130,43 kune uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog anuiteta do isplate.

3.U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev navodeći da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe s obzirom da ne postoji povreda koju je potrebno otkloniti budući da je ugovor sklopljen s tužiteljem u cijelosti prestao isplatom kredita, da se tužitelj mogao pozvati na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača samo u posebnim parnicama za naknadu štete, da je valutna klauzula izričito dopuštena zakonom radi čega je tuženik bio ovlašten u ugovoru koristiti istu te da je tužitelj sam izabrao jednu od usluga koje su mu ponuđene slijedom čega snosi i odgovornost za posljedice tog izbora. Dalje ističe prigovor zastare i predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

4.Na glavnoj raspravi sud je izveo dokaze uvidom u ugovor o kreditu broj … od 19.5.2005., plan otplate i knjigovodstvenu karticu i vještačenjem po vještaku financijske struke V. P.. Dokaz saslušanjem osobnog bankara, a čije izvođenje je predložio tuženik, nije izveden, a budući da tuženik nije dostavio podatke o kojem se osobnom bankaru radi.

5.Nakon ocjene izvedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u međusobnoj vezi odlučeno je kao u izreci presude iz slijedećih razloga:

6.Među parničnim strankama nije sporno da su 19.5.2005. sklopili ugovor o kreditu kojim se tužena P. banka Z. d.d. Z. obvezala tužitelju M. K., kao korisniku kredita, staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 31.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita i da je ugovorena kamata po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,25%. Dalje je člankom 7.1. ugovoreno da se kredit i kamata otplaćuju u 120 jednakih mjesečnih anuiteta plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora.

7.Sporno je je li članak 7. sklopljenog ugovora ništetan.

8.Tužitelj se u tužbi pozvao na presudu T. suda u Z. P.-1401/12. od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom V. trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.). Člankom 502c. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.) propisano je da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno uređenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. tog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, iz navedene odredbe proizlazi da je u ovom postupku sud vezan utvrđenjem iz navedene presude da je tuženik u vrijeme sklapanja ugovora s tužiteljem koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu.

9.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je tužitelj sam odabrao kredit denominiran u CHF i da se radilo o jasnoj odredbi iz koje je tužitelj mogao zaključiti da će se isplata vršiti u protuvrijednosti ugovorene valute slijedom čega ugovaranje valutne klauzule nije dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

10.Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.), a koji se primjenjivao u vrijeme sklapanja ugovora između parničnih stranaka, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka bilo je propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Dakle, već sama činjenica da je u ugovor koji je bio unaprijed formuliran od strane tuženika unesena klauzula o primjeni tečaja u vrijeme dospijeća svakog pojedinog anuiteta dovodi do neravnoteže u odnosima između ugovornih strana. Pored toga odredba o primjeni tečaja važećeg na dan dospijeća anuiteta tuženiku, koji raspolaže potrebnim znanjima o kretanju tečaja i prilikama na financijskom tržištu, sigurno je bila jasna. Međutim, tužitelju koji vrlo vjerojatno ne raspolaže takvim znanjem (tuženik nije dokazao suprotno) nije moglo biti poznato što to znači u odnosu na konačan iznos koji će morati platiti svakog mjeseca. Da je tuženik o tome u potpunosti informirao tužitelja moglo bi se smatrati samo u slučaju da je od tuženika izričito, jasno i razumljivo upoznat o tome što će to značiti i o mogućnosti da dođe do znatnog odstupanja u pogledu tečaja u budućnosti u odnosu na trenutno važeći tečaj, a što tuženik nije dokazao. Slijedom toga očito je da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora bio u neravnopravnom odnosu prema tuženiku.

11.Radi navedenog usvojen je tužbeni zahtjev u stavku I presude.

12.Tužitelj je dalje, podneskom od 19.7.2022. postavio zahtjev za isplatu iznosa od 29.130,43 kune sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svake uplate anuiteta do isplate.

13.Vještačenjem po vještaku financijske struke V. P., a čiji nalaz i mišljenje je sud u cijelosti prihvatio kao objektivan i stručan, utvrđeno je da suma pozitivnih iznosa tečajnih razlika iznosi 29.130,43 kune, a negativnih 2.180,05 kuna. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka sud je obvezao tuženika da tužitelju isplati traženi iznos s kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do isplate, a temeljem članka 323. stavak 1., članka 1111. i članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.).

14.Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao i prigovor zastare koji sud smatra neosnovanim.

15.Člankom 225. Zakona o obveznim odnosima propisano je da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. S obzirom da u ovom slučaju nije propisan posebni rok zastare primjenjuje se navedeni opći zastarni rok. Pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare sukladno članku 241. stavak 1. istog zakona (navedeni stav zauzet je na sjednici građanskog odjela V. suda R. H. od 30. siječnja 2020.) te je zastarni rok ponovno počeo teći od pravomoćnosti odluke koja je donesena u tom postupku što znači od pravomoćnosti presude T. suda u Z. broj P-1401/12. od 4. srpnja 2013. Navedena presuda postala je pravomoćna donošenjem presude V. trgovačkog suda R. H. broj Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. Dakle, zastarni rok bi istekao s 14. lipnjem 2023., a zastara nastupila 15. lipnja 2023. Uvidom u spis utvrđeno je da je tužba podnesena 10.12.2021., što znači prije isteka zastarnog roka.

16.Tužitelj je postavio zahtjev za nadoknadu troškova postupak koji se odnose na sastav tužbe 1.500,00 kuna, sastav 3 podneska 4.500,00 kuna, zastupanje po punomoćniku na 3 ročišta 3.750,00 kuna, sudsku pristojbu na tužbu 645,00 kuna i presudu 645,00 kuna i troškove vještačenja 2.000,00 kuna. Nakon usklađenja podnesenog troškovnika sa stanjem u spisu i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22.) tužitelju je na ime sastava tužbe priznat iznos od 199,08 eura/1.500,00 kuna (Tar.br.7.1.), sastav podnesaka od 14.2.2022. i 19.7.2022. iznos od po 199,08 eura/1.500,00 kuna (Tar.br.8.1.), zastupanja po punomoćniku na ročištima od 4.4.2022. i 1.12.2022. iznos od po 199,08 eura/1.500,00 kuna (Tar.br.9.1.), pristojbe na tužbu 42,80 eura/322,51 kuna, pristojbe na presudu 85,61 eur/645,01 kunu i na ime troškova vještačenja 265,45 eura/2.000,00 kuna. O naknadi za zastupanje na ročištu za objavu presude za sada nije moguće odlučiti, a s obzirom da nije poznato hoće li punomoćnik tužitelja i pristupiti na to ročište. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu tuženik je obvezan da mu naknadi sve priznate troškove u iznosu od 1.389,26 eura/10.467,38 kuna. Odluka se temelji na članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

U Novskoj 13. siječnja 2023.

S u d a c

Nada Filipović

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove odluke stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu odluke od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u tri primjerka.

Dna

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika