REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: Pi-899/2013-101
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. M. iz S., O.: …,
zastupane po punomoćnici I. M., odvjetnici u S., protiv tuženika: 1) D. P., iz S., O. …, 2) J. Š., iz K.
K., O. …, 3) N. Š., iz D.
V., O.: …, 4) P. d.o.o., S., O.:
…, ovaj pod 1) zastupan po punomoćniku P. B., odvjetniku u
S., ovi pod 2) i 3) zastupani po punomoćniku I. K., odvjetniku u S.,
radi pobijanja pravnih radnji i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 23.studenog 2022. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika pod 1), na ročištu za objavu odluke dana 13.siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. - Nalaže se tuženiku pod 1) da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 38.200,98 EUR (287.825,28 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 14.listopada 2011. do isplate i to do 31.srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
II - Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužiteljica zahtijevala:
a) da se utvrdi da Ugovor o kupoprodaji zaključen između tuženika D. P., s jedne strane, i K. d.o.o. iz S., s druge strane, ovjeren od JB M.
Č. pod br. OV-7372/11 dana 12.10.2011., ne proizvodi pravne učine u dijelu koji je potreban da se tužiteljica namiri za pripadajući dio kupoprodajne cijene u iznosu od 289.593,09 kn,
b) da joj tuženik pod 1) isplati 234,63 EUR (ranije 1.767,81 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14.listopada 2011. do isplate. III - Nalaže se tuženiku pod 1) da naknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 5.184,48 EUR (ranije 39.062,50 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 13.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je protiv tuženika 9.12.2013. podnijela tužbu radi pobijanja ugovora navedenih u izreci ove presude te je u podnesku od 5.7.2016. izričito navela da je riječ o paulijanskoj tužbi. Tužba se činjenično temelji na tome: da su tužiteljica i tuženici pod 1) do 3) naslijedili nekretninu, ali kako su tuženici zatajili tužiteljicu kao nasljednicu ona nije bila upisana u zemljišne knjige; da su tuženici pod 1) do 3) prodali nekretninu tuženiku pod 4), koji se tad zvao K. d.o.o., te na taj način oštetili tužiteljicu za 64.055,00 EUR (488.739,65 kuna); da je tuženik pod 4) kupio predmetnu nekretninu znajući da je tužiteljica suvlasnica; da je tim radnjama tužiteljica onemogućena u naplati svog potraživanja.
1.1.Tijekom postupka je u odnosu na tuženika pod 4) tužiteljica najprije povukla tužbu, ali joj je ovaj sud naložio rješenjem od 13.4.2022. dopunu tužbe jer prema sudskoj praksi (ŽS Zadar, Gž-122/22) stranke ugovora koji se pobija imaju status nužnih i jedinstvenih suparničara pa je tužiteljica podneskom od 25.4.2022. dopunila tužbu na način da je i uvodno označenog tuženika pod 4) obuhvatila tužbom kao stranku.
1.2.Podneskom od 10.3.2021. se tužiteljica odrekla tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženike pod 2) i 3) prema kojima je donesena djelomična presuda na temelju odricanja, a u odnosu na tuženika pod 1) i ugovor koji je on sklopio je precizirala tužbeni zahtjev.
2.Tuženik pod 1) se u odgovoru na tužbu u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći u bitnom: da tužiteljica nije naslijedila A. P. i č.zem.2659/1 k.o.S.; da je tuženikova majka T. P. bila uknjižena za 2/96 dijela i sve svoje nekretnine, pa i tu, darovala tuženiku pod 1) dana 8.3.2007.; da on nije prikrio tužiteljicu u ostavinskom postupku jer u istom nije ni sudjelovao; da prigovara zastari tražbine iz presude br. II P-1234/02 od 13.12.2002.; da je on legalno raspolagao svojim udjelom u korist tuženika pod 4).
Tijekom postupka prigovorio je pravovremenosti predmetne tužbe.
2.1.Tuženik pod 4) se u odgovoru na tužbu u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći u bitnom: da prigovara promašenoj pasivnoj legitimaciji; da je nekretninu stekao u dobroj vjeri; da je on nekretninu otuđio u trenutku kad nije bilo nikakvih plombi, a tužiteljičin zahtjev za uknjižbu je bio odbijen; da prigovara zastari i prekluziji; da prigovara visini tužbenog zahtjeva.
3.U dokaznom postupku izveden je dokaz pregledom pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja te spisa br. O-1794/2018, Pst- 1401/2013, II P-1234/02, Z-5619/07, Z-7118/11, kao i saslušanjem tužiteljice, tuženika pod 1) te svjedoka B. P..
Isprave dostavljene nakon zaključenja prethodnog postupka sud zanemaruje budući da stranke nisu dokazale da postoje razlozi propisani čl.299.st.2. Zakona o parničnom postupku ("NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP).
Dokaz financijskim vještačenjem nije izveden budući da izračun iznosa za koji je oštećena tužiteljica ne predstavlja neku kompliciranu matematičku operaciju za koju je potrebno stručno znanje.
Spis br. Pst-23/11 nije pribavljen jer se, prema podacima iz eSpisa, odnosi na tuženike pod 2) i 3) u odnosu na koje je postupak pravomoćno okončan.
3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
4.Predmet spora u ovom postupku je zahtjev za isplatu te pobijanje pravne radnje dužnika.
4.1.U ovom postupku su mjerodavne niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO).
5.U postupku je utvrđeno sljedeće:
U ostavinskom postupku iza A. P. njegovim nasljednicima su rješenjem o nasljeđivanju br. O-2406/99 od 29.11.2000. proglašeni njegovi brat i sestre V. P., V. P. i T. P., svatko za 1/3, a ostavitelj je bio uknjižen kao vlasnik č. zem. 2659/1 k.o. S. za 1/16 dijela.
Tužiteljica je potom prijavila se u ostavinski postupak 14.6.2001., a pravomoćnom i ovršnom presudom br. II P-1234/02 od 13.12.2002. (koja je pravomoćna i ovršna 14.1.2003.) naspram V. P., V. P. i T. P. utvrđena je
zakonskom nasljednicom A. P. te su tuženici iz tog predmeta obvezani u roku od 15 dana predati joj 1/4 dijela ostavine među kojom je i nekretnina upisana u Z. 5120 k.o.S..
T. P. je i u parničnom i u ostavinskom predmetu zastupao tuženik pod 1).
Kasnije je tužiteljica u pogledu naknadno pronađene imovine proglašena nasljednicom A. P. rješenjem br. O-321/10 od 2.4.2010.
Navedeno je utvrđeno pregledom citiranih presude i rješenja te spisa br. O- 1794/2018 i II P-1234/02.
5.1.U izvatku iz zemljišne knjige za ZU 5120 k.o. S. kao vlasnik č.zem.2659/1 (površine 2333 m2, koja je do parcelacije 6.7.2012. imala površinu od 4265 m2) na dan 5.12.2013. uknjižen je K. d.o.o. za cijelo (92/96+2/96+2/96) s tim da je 2/96 stekao od tuženika pod 1) ugovorom o kupoprodaji od 12.10.2011. u kojemu je kao cijena naveden iznos od 152.821,36 EUR u kunama po srednjem tečaju HNB. Tuženik pod 1) je kupcu 11.3.2013. izdao tabularnu izjavu kojom je potvrdio da je dobivanjem u vlasništvo stana i iznosa od 100.000,00 kuna njemu plaćena cijena. Prethodno je tuženik pod 1) udio od 2/96 stekao od svoje majke ugovorom o darovanju od 8.3.2007., a uknjižen je rješenjem br. Z-5619/07 od 16.7.2007., dok mu je majka uknjižena rješenjem br. Z-4894/01 od 19.12.2003.
Navedeno je utvrđeno pregledom citiranih izvadaka, ugovora, tabularne izjave, rješenja, kao i spisa br. Z-5619/07.
5.2.Tužiteljičin prijedlog za uknjižbu suvlasništva nekretnina temeljem presude br. II P-1234/02 od 13.12.2002., zaprimljen 20.6.2011. pod br. Z-7118/2011 je odbijen rješenjem od 18.12.2012. Prema uredovnom izvješću iz tog spisa od 20.1.2014. pod br. Z-491/14 po službenoj dužnosti je brisana zabilježba odbijenog prijedloga budući da protiv rješenja od 18.12.2012. nije podnesena žalba.
Sve navedeno je vidljivo iz spisa br. Z-7118/2011.
5.3.Stranke su u iskazima ponovile svoje navode iznesene u podnescima i tijekom postupka s tim da je tuženik pod 1) još naveo i to da je za tužiteljicu doznao onda kad se pojavila u ostavinskom postupku.
Svjedokinja B. P. (član uprave K. d.o.o. od 2011. do 2015.) nije iskazala ništa što bi doprinijelo donošenju odluke u ovom predmetu, a što nije već vidljivo iz isprava. Dodatno je dotična navela da nema saznanja da se tužiteljica obraćala toj pravnoj osobi dok je ona bila član uprave ili da bi ta pravna osoba s tužiteljicom 1.10.2014. sklopila nagodbu.
Iskazima stranaka sud vjeruje samo u onom dijelu u kojemu su u suglasnosti sa ostalim ispravama u spisu, dok se iskazu B. P. u cijelosti poklanja vjera budući da stranke nisu nekim drugim dokazima dokazale da dotična neistinito iskazuje.
5.4.Pregledani spis br. Pst-1401/2013 po svom sadržaju nije od značaja za ovaj spor jer se u tom postupku razrješavao odnos između tuženika pod 2) i 3) te V. P., svih kao nasljednika V. P., te nema utjecaja na odnos tužiteljice i tuženika pod 1) i 4).
6.S obzirom na sadržaj izvedenih dokaza, ovaj sud je odlučio kao u izreci zbog sljedećih razloga.
Kako je raspolaganje tuženika pod 1) u korist tuženika pod 4) bilo naplatno, to je rok za pobijanje ugovora o kupoprodaji od 12.10.2011. godinu dana (čl.67.st.1. u vezi s čl.71.st.1.ZOO). Budući da su tuženici pod 1) i 4) prigovorili pravovremenosti predmetne tužbe podnesene 9.12.2013., dakle nakon isteka jednogodišnjeg roka, to je tužbeni zahtjev trebalo odbiti u dijelu u kojem se odnosi na pobijanje pravnih radnji dužnika pa je odlučeno kao pod točkom II.a).
6.1.Što se tiče zahtjeva za isplatu iznosa od 289.593,09 kuna, koji tužiteljica potražuje od tuženika pod 1), treba reći sljedeće.
Tuženik pod 1) nije mogao 8.3.2007. darovnim ugovorom u dobroj vjeri od svoje majke T. P. steći suvlasnički udio od 2/96 dijela predmetne nekretnine.
Naime, on je kao punomoćnik svoje majke u predmetu br. II P-1234/02 još 2002.godine znao ili barem mogao znati da je jedna od nasljednica A. P. i tužiteljica te da bi njegova majka naslijedila A. P. za 1/4, a ne za 1/3 dijela. Kako se vlasnik nasljeđivanjem postaje u trenutku smrti ostavitelja, a rješenje o nasljeđivanju može biti samo deklaratorne naravi, to je tužiteljica danom smrti A. P. 4.12.1998. postala njegovom nasljednicom za 1/4. I. tako, i T. P..
Dakle, budući da je A. P. bio uknjižen za 1/16 na č.zem.2659/1 k.o.S., T.
P. je mogla nasljeđivanjem biti suvlasnik samo za 1/64 dijela, a ne za 1/48 (2/96) dijela, pa je zakonito 2007. mogla na svog sina tuženika pod 1) prenijeti samo udio od 1/64 dijela.
Nadalje, tuženik pod 1) je mogao 2011. prodati svoj udio od 1/64 dijela. Time što je prodao tuženiku pod 4) i razliku do 1/48 dijela tj. daljnji udio od 1/192 dijela (1/48 - 1/64 = 1/192), koja razlika udjela pripada tužiteljici, tuženik pod 1) je počinio štetnu radnju i oštetio tužiteljicu za vrijednost tog udjela na nekretnini pa temeljem čl.1045.st.1. u vezi s čl.1085.ZOO tuženik pod 1) treba naknaditi tužiteljici nastalu štetu. Posebno treba naglasiti da sud nije vezan pravnom osnovom već činjeničnom osnovom tužbe pa je stoga nebitno pozivanje na neosnovano obogaćenje u situaciji kad je tužiteljica još u tužbi spominjala da je "oštećena" za utuženi iznos.
6.2.Budući da iz predmetnog ugovora o kupoprodaji od 12.10.2011. proizlazi da je tuženik pod 1) udio od 2/96 dijela (88,85 m2) prodao za 152.821,36 EUR, to znači da cijena 1 m2 iznosi 1.719,99 EUR.
Kako bi razlika od 1/192 dijela (za koju je tužiteljica oštećena) iznosila 22,21 m2, to bi tužiteljici pripadalo 38.200,98 EUR što je nakon uvođenja EUR u skladu s Odlukom o objavi uvođenju eura kao službene valute u R. H. (NN broj
85/22) i fiksnim tečajem konverzije od 7,53450 ekvivalent ranijem iznosu od 287.825,28 kuna.
Zato je prihvaćen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku pod 1) platiti tužiteljici 38.200,98 EUR.
U pogledu preostalih 234,63 EUR (1.767,81 kuna) tužbeni zahtjev je odbijen budući da je gornjim izračunom utvrđeno da tužiteljica nije oštećena još i za ovaj iznos već samo za onaj dosuđeni.
6.3.Na dosuđeni iznos teku temeljem čl.1086.ZOO zatezne kamate od 14.10.2011. do isplate budući da je tužiteljici šteta nastala i ranije tj. 12.10.2011. kad je sklopljen predmetni kupoprodajni ugovor temeljem kojeg je prodan i njezin suvlasnički udio.
7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2.ZPP i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: OT).
Po ocjeni ovog suda, a imajući u vidu djelomično odbijanje tužbenog zahtjeva i činjenicu da za tužitelju veći značaj ima novčani zahtjev nego li nenovčani, tužiteljica je uspjela u sporu 75%, a tuženik pod 1) 25% pa bi joj on morao naknaditi 50% nastalog troška.
7.1.Tužiteljici bi trebalo priznati sljedeći trošak: po 500 bodova za sastav tužbe i podneska od 9.3.2021. te za ročišta od 6.7.2016., 13.10.2016., 29.11.2016., 5.4.2017., 13.6.2017., 12.7.2022., 29.11.2022., 250 bodova za ročište 3.11.2020., 125 bodova za ročište 10.3.2021., što zbrojeno iznosi 4875 bodova, odnosno 73.125,00 kuna nakon pretvaranja bodova u kune. Kad se doda pristojba tužbe u iznosu od 5.000,00 kuna, dobije se iznos od 78.125,00 kuna, a 50% od tog iznosa je 39.062,50 kuna tj. 5.184,48 EUR nakon konverzije valute.
Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl.151.st.3.ZPP.
7.2.Tužiteljici nije priznat, kao nepotreban (čl.155.ZPP) sljedeći trošak: trošak podneska od 5.7.2016. (jer je isti mogla dostaviti na ročištu dan kasnije), trošak prigovora od 4.5.2018. (jer se odnosi na odluku o pristojbi pa to tuženik pod 4. ne mora naknađivati), trošak tužbe od 23.2.2021. i podnesaka od 19.4.2021., 9.2.2022., 8.4.2022. (jer se odnose na V. P. u odnosu na kojeg je razdvojen predmet), trošak podneska od 25.4.2022. (jer je uredna tužba sa svim suparničarima trebala biti podnesena odmah), trošak podneska od 7.6.2022. (jer takav nije predan u spisu).
Također, tužiteljici nije priznata pristojba presude budući da je tijekom postupka 3.7.2017. ishodila oslobođenje plaćanja pristojbi koje djeluje nakon donošenja te odluke pa neće morati platiti pristojbu presude.
7.3.Tuženik pod 4), koji je uspio u sporu, nije popisao trošak pa je izostala odluka o trošku spram njega.
U Splitu, 13.siječnja 2023.
S U D A C
Joso Puljić v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.tužitelja
-pun.tuženika pod 1)
-tuženiku pod 4)
