REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: 3 Kž-226/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Nenada Vlašića kao predsjednika vijeća, Mirjane Madunić kao suca izvjestitelja i Predraga Dragičevića kao člana vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Đurđice Bradić, u kaznenom predmetu po privatnoj tužbi privatnog tužitelja I. K. protiv okrivljenika I. V., zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15,61/15,101/17,118/18– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj po branitelju N. J., odvjetniku iz S. protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-57/2017-48 od 1. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 13. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Žalba okrivljenika I. V., odbija se kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu okrivljenik je proglašen krivim zbog počinjena dva kaznena djela protiv časti i ugleda – kleveta opisana i kažnjiva po članku 149. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, te mu je za svako počinjeno kazneno djelo klevete na temelju članka 149. stavak 2. KZ/11 izrečena novčana kazna u visini od po 30 (trideset) prosječnih dnevnih iznosa što iznosi 7.251,00 kn, a na temelju članka 51. KZ/11 mu je izrečena jedinstvena novčana kazna u visini od 50 (pedeset) prosječnih dnevnih iznosa, što iznosi 12.085,00 kn, nakon čega mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s tim da mu se novčana kazna u visini od 50 (pedeset) prosječnih dnevnih iznosa neće izvršiti ako u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. U slučaju opoziva uvjetne osude, okrivljenik je dužan na temelju članka 42. stavak 6. izrečenu novčanu kaznu platiti u roku od 4 (četiri) mjeseca po pravomoćnosti odluke o opozivu. Ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u navedenom roku naplatit će je prisilno P. uprava. Ako se novčana kazna ne bude mogla niti prisilno naplatiti, sud će je zamijeniti radom za opće dobro na slobodi, tako da će jedan prosječni dnevni iznos od 241,70 kn biti zamijenjen jednim danom takvog rada sukladno članku 43. stavak 2. i 4. KZ/11. Temeljem članka 148. stavak 1. i 6. u vezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 dalje: ZKP/08) okrivljenik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna.
2. O. I. V. putem branitelja je pravodobno podnio žalbu pobijajući presudu u cijelosti kao nezakonitu i nepravilnu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer da je izreka presude nerazumljiva, a razlozi su u znatnoj mjeri nejasni i međusobno proturječni. Žalbu ulaže i zbog povrede kaznenog zakona jer smatra da je propušteno utvrditi radi li se o istinitom navodu kao i da je izostala analiza obilježja kaznenog djela, žali se i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer nisu ispitane osobe koje su bile prisutne događaju. Predlaže da se žalba usvoji te ukine pobijana prvostupanjska presuda i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba okrivljenika nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje žalitelj. Pobijana presuda je razumljiva i jasna, a u istoj su navedeni dostatni razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni te ne postoji nikakav nedostatak u pogledu utvrđenja odlučnih činjenica.
5.1. Suprotno žaliteljevim tvrdnjama obrazloženje pobijane presude nije manjkavo i isto sadrži dostatnu analizu provedenih dokaza koje je prvostupanjski sud ocijenio i analizirao, a u točki 3.2. presude sud je obrazložio zašto nije prihvatio prijedlog za ispitivanje svjedoka koje je obrana predložila.
6. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, cijeneći tijekom dokaznog postupka sve relevantne dokaze. Tako je na temelju provedenih dokaza osobito iskaza svjedoka sina okrivljenika F. V. i tajnice J. M. kao i iskaza privatnog tužitelja I. K. utvrdio da nisu istinite tvrdnje koje je okrivljenik iznio u audio zapisu razgovora koji je objavljen na D. portalu te u izjavi za dnevne novine S. D., a u kojima je okrivljenik naveo da je privatni tužitelj inzistirao da njegov sin potpiše da ga zastupa menadžer V. V. te mu obećao da će mu sin igrati u prvih jedanaest, a ako to ne učini da njegov sin F. V. neće igrati za prvu ekipu dok je privatni tužitelj predsjednik i da mu se može dogoditi da ga na treningu netko teško ozljedi.
6.1. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno otklonio obranu okrivljenika ocjenjujući da je ista usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti kad tvrdi da nije imao namjeru nikoga „blatiti“. Naime, okrivljenik ne poriče sadržaj izgovorenih riječi, a po ocijeni ovog sud, nesumnjivo su to riječi koje su objektivno podobne štetiti časti i ugledu privatnog tužitelja i koje je okrivljenik izrekao s namjerom da našteti časti i ugledu privatnog tužitelja.
6.2. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio, a s tim se slaže i ovaj drugostupanjski sud da se radi o neistinitim činjeničnim tvrdnjama, jer da su te tvrdnje istinite kao što tvrdi okrivljenik, bilo bi logično da je okrivljenik sadržaj razgovora s privatnim tužiteljem ispričao svom sinu F. V., a što nedvojbeno nije učinio, a koji svjedok je u svom iskazu naveo da o tome ništa nije znao, a iskaz ovog svjedoka sud je prihvatio i ocijenio istinitim. Isto tako sud je prihvatio istinitim i vjerodostojnim iskaz svjedokinje J. M., tajnice koja je potvrdila da na spornom sastanku nije bio nitko prisutan osim privatnog tužitelja i okrivljenika, koja je čula buku iz prostorije, no nije znala od koga buka potječe da li od privatnog tužitelja ili okrivljenika. Kada bi bili točni navodi okrivljenika da mu je privatni tužitelj dok ga je izvlačio van iz ureda rekao kako njegov sin neće igrati za prvu ekipu dok je on predsjednik i da mu se može dogoditi da ga netko teško ozljedi na treningu, to bi sigurno tajnica čula.
7. Prema tome, prvostupanjski sud je proveo sve dokaze koje je trebao provesti radi utvrđenja odlučnih činjenica, a iz svih provedenih dokaza koje je brižljivo analizirao, te pravilnom primjenom materijalnog prava ispravno zaključio da je okrivljenik takvim ponašanjem opisanim u izreci pobijane presude u cijelosti ostvario bitna obilježja dva kaznena djela klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11, a koja je počinio putem tiska i računalne mreže čime su iste neistinite činjenične tvrdnje koje mogu štetiti ugledu privatnog tužitelja postale pristupačne većem broju osoba, a za koja kaznena djela ga je sud proglasio krivim.
8. Zbog navedenog ovo vijeće je zaključilo da nisu osnovani žalbeni navodi kao i da istima žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, tako da žalba okrivljenika nije prihvaćena. Po ocjeni ovog vijeća, prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio navedene odredbe kaznenog zakona koje se odnose na počinjenje kaznenog djela od strane okrivljenika i stupanj njegove kaznene odgovornosti, te u obrazloženju svoje presude dao o svemu uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
9. S obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj sud je pobijanu presudu preispitao i u tom dijelu. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i sve okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje kazne sukladno odredbi članka 47. KZ/11., te ih je adekvatno vrednovao. I ovaj drugostupanjski sud smatra da su pojedinačno utvrđene novčane kazne kao i izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od pedeset prosječnih dnevnih iznosa primjerena i adekvatna stupnju krivnje okrivljenika i težini počinjenog kaznenog djela, te dovoljno izražava društveni prijekor zbog počinjenog. Ovaj sud se slaže sa zaključkom prvostupanjskog suda da za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije nužno odmah platiti novčanu kaznu već se i uvjetnom osudom uz rok provjeravanja od 1 (jedne) godine, kod okrivljenika može očekivati postizanje svrha kažnjavanja tako da se ubuduće suzdrži od činjenja kaznenih djela.
10. Slijedom svega izloženog, kako žalba okrivljenika nije osnovana i kako ispitivanjem pobijane presude ovaj sud nije utvrdio povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08., to je temeljem članka 482. ZKP/08 žalba okrivljenika odbijena kao neosnovana.
U Požegi 13. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća
Nenad Vlašić, v.r.
