REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 22, Zagreb

Poslovni broj: 3 Pž-1844/2020-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB 81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o., Osijek, Kardinala A. Stepinca 4, protiv tuženika SUNCE LUMBARDE d.o.o., Lumbarda, Lumbarda 509, OIB 73369111416, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-208/2019 od 18. veljače 2020., 13. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-208/2019 od 18. veljače 2020. u dijelu točke II. njezine izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ive Radovića, Dubrovnik, poslovni broj Ovrv-69/17 od 18. rujna 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 447,94 EUR (četristočetrdesetsedam eura i devedesetčetiri centa) / 3.375,01 kn (tritisućetristosedamdesetpet kuna i jedna lipa) sa zateznim kamatama, kao i zateznu kamatu na iznos od 746,05 EUR (sedamstočetrdesetšest eura i pet centa) / 5.621,15 kn (pettisućašestodvadesetjedna kuna i petnaest lipa) preko stope propisane za ostale odnose, te da mu naknadi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 134,31 EUR (stotridesetčetiri eura i tridesetjedan cent) / 1.011,96 kn (tisućujedanaest kuna i devedesetšest lipa) i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 112,81 EUR (stodvanaest eura i osamdesetjedan cent) / 850,00 kn (osamstopedeset kuna), sve sa zateznim kamatama, i u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-208/2019 od 18. veljače 2020. u preostalom dijelu točke II. njezine izreke te u točki III. njezine izreke i sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ive Radovića, Dubrovnik, poslovni broj Ovrv-69/17 od 18. rujna 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 746,05 EUR (sedamstočetrdesetšest eura i pet centa) / 5.621,15 kn (pettisućašesto- dvadesetjedna kna i petnaest lipa) sa zateznim kamatama koje teku od 17. lipnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi od 5,50% godišnje, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 55,62 EUR (pedesetpet eura i šezdesetdva centa ) / 419,04 kn (četristodevetnaest kuna i četiri lipe) sa zateznim kamatama koje tek od 18. rujna 2017. po stopi od do 31. prosinca 2017. po stopi od 9,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 9,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 8,82% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 8,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 7,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi od 10,50% godišnje.

2. Nalaže se tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 169,33 EUR (stošezdesetdevet eura i tridesettri centa) / 1.275,84 kn (tisućudvjestosedamdesetpet kuna i osamdesetčetiri lipe).

3. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 618,71 EUR (šestoosamnaest eura i sedamdesetjedan cent) / 4.661,66 kn četiritisućešestošezdesetjedna kuna i šezdesetšest lipa), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-208/2019 od 18. veljače 2020. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ive Radovića, Dubrovnik, poslovni broj Ovrv-69/17 od 18. rujna 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 793,47 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate (točka I. izreke); ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ive Radovića, Dubrovnik, poslovni broj Ovrv-69/17 od 18. rujna 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 8.996,16 kn, kao i naknaditi mu nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.431,00 kn i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 850,00 kn, sve sa zateznim kamatama, i u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka II. izreke); naloženo je tužitelju u roku od osam dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.888,00 kn (točka III. izreke).

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da tužitelj osnovano traži plaćanje naknade Max tv osnovnog paketa i naknade za kućnu mrežu u ukupnom iznosu od 793,47 kn, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim jer je zaključio da su stranke ugovorile cijenu instalacije Max tv-a u iznosu od 1,00 kn, te da je tuženik osnovano raskinuo ugovor jer mu tužitelj nije pružio adekvatnu uslugu, zbog čega mu tuženik nije dužan platiti naknadu za prijevremeni raskid ugovora. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku.

3. Protiv navedene presude u točkama II. i III. njezine izreke žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ona uvaži i prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine uz naknadu troška ovog žalbenog postupka za sastav žalbe u iznosu od 937,50 kn i sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 800,00 kn. U žalbi u bitnome navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući da nema razloga o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni, paušalni i proturječni. Ističe kako je prvostupanjski sud naveo da je iznos mjesečne naknade Max tv osnovnog paketa nesporan, pa je nejasno kako je mogao zaključiti da tuženik nije u obvezi platiti naknadu za prijevremeni raskid ugovora.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitavši presudu u pobijanom dijelu (točke II. i III. njezine izreke), na temelju odredaba čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita u dijelu navedenom u točki I. izreke ove presude, dok je u dijelu navedenom u točki II. izreke ove presude prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku te je pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Budući da se u predmetnom slučaju radi o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a), presuda se može pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

8. Predmet spora u žalbenoj fazi postupka je tužiteljev zahtjev za plaćanje naknade za HT instalaciju Max tv-a te naknade za prijevremeni raskid ugovora u ukupnom iznosu od 8.996,16 kn sa zateznim kamatama.

9. Osnovan je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, budući da su razlozi presude u proturječju s ispravama u spisu.

10. Međutim, odluku je moguće donijeti na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a.

11. Zaključak prvostupanjskog suda o tome da tužitelj nije dokazao da je tuženiku pružio adekvatnu uslugu, slijedom čega je tuženik osnovano raskinuo ugovor zbog krivnje tužitelja, pa nije dužan platiti naknadu za prijevremeni raskid ugovora je u proturječju s ispravama u spisu. Naime, iz tuženikovog zahtjeva za trajno isključenje Max tv usluge proizlazi da tuženik raskida ugovor jer tužitelj niti nakon upućenih prigovora nije korigirao naknadu za instalaciju Max tv usluge, što za tuženika predstavlja lošu poslovnu praksu, pa je iz tog razloga raskinuo nesporno sklopljeni ugovor s tužiteljem. Dakle, razlog raskida ugovora od strane tuženika nije nefunkcioniranje satelitske usluge, kako je to u svom iskazu na ročištu 13. siječnja 2020. (str. 100. do 103. spisa) navela zakonska zastupnica tuženika Tanja Gutenmorgen, već tuženikovo nezadovoljstvo poslovnom praksom tužitelja, odnosno ne postupanje po reklamaciji u vezi s prigovorom na naknadu za instalaciju Max tv opreme. Osim što navedeno proizlazi iz tuženikovog zahtjeva za trajno isključenje Max tv usluge, tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi tužitelju uputio prigovor na kakvoću pružene usluge sukladno odredbi čl. 14. st. 1. Općih uvjeta poslovanja tužitelja (dalje: Opći uvjeti), a osim toga nije logično da bi tuženik unatoč nekvalitetnoj usluzi nastavio plaćati račune za mjesečnu naknadu Max tv usluge.

12. Upravo zbog navedenog, tužitelj osnovano od tuženika traži plaćanje naknade za prijevremeni raskid ugovora.

13. Odredbom čl. 18. st. 5. Općih uvjeta propisuje da ako je pretplatnički ugovor, u okviru posebne ponude HT-a, sklopljen na određeno razdoblje obveznog trajanja ugovora, ili ako krivnjom pretplatnika dođe do raskida pretplatničkog ugovora prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik će biti dužan platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika sukladno cjeniku za fiksne usluge HT-a.

14. Odredbom čl. 41. st. 5. Zakon o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj: 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17; dalje: ZEK) propisano je, između ostalog, da pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku. Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika.

15. Budući da je tuženik bio upoznat s uvjetima raskida ugovora, te je prije isteka razdoblja obveznog trajanja pretplatničkog ugovora raskinuo predmetni ugovor, tuženik je dužan platiti ranije ugovorenu naknadu u skladu sa sklopljenim ugovorom.

16. Kako je tuženik došao u zakašnjenje s ispunjenjem svoje obveze dužan je tužitelju prema odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) platiti i zatezne kamate, a s obzirom na to da se radi o naknadi za prijevremeni raskid ugovora, po stopi propisanoj za ostale odnose.

17. Međutim, u odnosu na naknadu za instalaciju opreme Max tv usluge, žalbeni navodi tužitelja su neosnovani. Naime, pravilan je i neproturječan izvedenim dokazima zaključak prvostupanjskog suda o tome da su stranke ugovorile instalaciju Max tv opreme u iznosu od jedne kune, odnosno, sveukupno šest kuna za šest satelitskih prijamnika. Osim toga, tužitelj žalbenim navodima niti ne osporava navedeni zaključak prvostupanjskog suda, već su njegovi žalbeni navodi usmjereni na osporavanje zaključka prvostupanjskog suda u vezi s naknadom za prijevremeni raskid ugovora.

18. Djelomičnom preinakom odluke o glavnoj stvari, promijenio se i uspjeh stranaka u ovom sporu. Tužitelj je uspio u sporu s 65,52% svoga zahtjeva, a tuženik 34,48%, pa tužitelj ima pravo naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP/19) u omjeru od 31,04%.

19. Tužitelju su opravdano nastali troškovi sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 750,00 kn sukladno Tbr. 11.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa), trošak javnobilježničke nagrade sukladno čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11 i 114/12) u iznosu od 330,00 kn, sve uvećano za PDV od 25%, dakle, u ukupnom iznosu od 1.350,00 kn. Tužitelj nije dokazao da je snosio paušalni trošak javnog bilježnika u iznosu od 43,50 kn, kao ni materijalni trošak u iznosu od 37,50 kn u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a, slijedom čega nema pravo na naknadu tih troškova.

20. Tužitelj ima pravo na naknadu opravdanih troškova u omjeru od 31,04%, što iznosi 419,04 kn pa je u tom dijelu zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama valjalo primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održati na snazi platni nalog, a u preostalom dijelu koji iznosi 1.011,96 kn pravilnom primjenom materijalnog prava zaključiti da se radi o neopravdanom trošku.

21. Tužitelju su opravdano nastali troškovi sastava podneska od 5. rujna 2019. kojim se očituje na tuženikove navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 750,00 kn (Tbr. 8.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 9. rujna 2019. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 375,00 kn (Tbr. 9.2. Tarife), sastava podneska od 16. rujna 2019. u iznosu od 187,50 kn (Tbr. 8.3. Tarife), zastupanja na ročištu 13. siječnja 2020. u iznosu od 750,00 kn (Tbr. 9.1. Tarife), sastava žalbe na presudu u iznosu od 585,75 kn jer je tužitelj sa žalbom uspio u omjeru od 62,48% (Tbr. 10.1. Tarife), sve uvećano za PDV od 25%. Tužitelju je opravdano nastao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 400,00 kn i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 400,00 kn.

22. Tužitelj za zastupanje na ročištu 9. rujna 2019. ima pravo na naknadu troška prema Tbr. 9.2. Tarife, budući da se na navedenom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, dok mu za sastav podneska od 16. rujna 2019. pripada pravo na naknadu troška prema Tbr. 8.3. Tarife jer predmetni podnesak ne predstavlja nijedan od taksativno navedenim podnesaka iz Tbr. 8.1. Tarife. Osim toga, tužitelju pripada pravo na naknadu troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 400,00 kn, a ne u zatraženom iznosu od 800,00 kn, jer iz spisa proizlazi da je tužitelj platio polovicu zatraženog iznosa sudske pristojbe za žalbu, odnosno iznos od 400,00 kn. Konačno, tužitelj nema pravo na naknadu materijalnog troška u iznosu od 50,00 kn jer nije sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a dokazao da mu taj trošak stvarno i nastao.

23. Tužitelju su tijekom ovog parničnog postupka opravdano nastali troškovi u visini od 4.110,31 kn, slijedom čega je tuženika valjalo obvezati na naknadu troškova parničnog postupka u razmjernom dijelu u iznosu od 1.275,84 kn.

24. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude, dok je na temelju odredaba čl. 373.a st. 1. i 3. te čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučio kao pod točkom II. izreke ove presude.

25. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st.

1. i 2. ZPP-a.

26. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22; dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura). Stoga je iznose izražene u kunama u izreci ove presude valjalo, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.

Zagreb, 13. siječnja 2023.

Sudac

Branka Šabarić Zovko