Poslovni broj: UsI-1103/22-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Božici Bilen, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice V. R. iz Kosova, koju zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: …, Z., radi primitka u hrvatsko državljanstvo, 12. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: UP/I-224-02/18-01/1010, URBROJ: 511-01-203-21-13 od 2. studenoga 2021.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-224-02/18-01/1010, URBROJ: 511-01-203-21-13 od 2. studenoga 2021. odbijen je zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo.
2. Tužiteljica u bitnom osporava zakonitost osporavanog rješenja navodeći povrede pravila upravnog postupka te osporava zaključke tuženika. Predlaže poništiti osporavano rješenje.
3. Tuženik se u odgovoru na tužbu u bitnom poziva se na razloge iznijete u obrazloženju osporavanoga rješenja. Predlaže Sudu odbiti tužbu.
4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u sudski spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku. Budući da stranke u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave te kako tužiteljica u tužbi nije predlagala izvođenje bilo kakvih dokaza, a odlučne činjenice su nesporne (stranke ih samo drukčije interpretiraju), Sud je na temelju članka 36. točke 4. u svezi s člankom 8. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje ZUS) upravni spor riješio bez održavanja rasprave.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. U provedenom postupku utvrđeno je:
- da je tužiteljica, zastupana po opunomoćeniku V. R., podnijela zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo putem Policijske uprave z., na temelju članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu;
- da je tužiteljica priložila vlastoručno potpisanu izjavu o tome da se izjašnjavala kao pripadnica hrvatskog naroda, kao i njena obitelji, iako nema dokumenata iz kojih je to vidljivo, jer se u njima nije tražilo izjašnjavanje te je navela da je odgajana u duhu običaja hrvatskog naroda;
- da je zahtjevu priložila životopis, presliku putne isprave, izvadak iz matice rođenih, vjenčani list bez podatka o narodnosti, uvjerenje o kosovskom državljanstvu, uvjerenje o nekažnjavanju, statistički listić o rođenju djeteta s podatkom Hrvatica u rubrici narodnost, krsni list, preslike svjedodžbi bez rubrike narodnost, presliku rješenja o primitku supruga u hrvatsko državljanstvo te suprugovu, sinovu i ujakovu domovnicu;
- da je putem Veleposlanstva Republike Hrvatske u P., od nadležnog tijela Kosova, zatražena provjera vjerodostojnosti statističkog lista o rođenju djeteta odnosno je li se i na koji način stranka izjasnila o svojoj nacionalnosti prilikom prijave rođenja djeteta, a da Veleposlanstva obavijestilo tuženika da odgovor nisu zaprimili;
- da je od tužiteljice zatraženo da upotpuni svoj zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva, na način da se izjasni, o svim činjenicama i okolnostima relevantnim za donošenje odluke o zahtjevu te na koji je objektivan način iskazivala pripadnost hrvatskom narodu, kao i da dostavi ovjerene preslike prijave namjere sklapanja braka, prijave rođenja djeteta te dokaze o nacionalnoj pripadnosti roditelja, a da je iz Policijske uprave z. zaprimljena obavijest da opunomoćenik nije preuzeo poziv te da je vraćena preslika upućenog poziva, s naznakom da je odselio pri čemu stranka nije opunomoćila drugu osobu za zastupanje u predmetnom postupku.
7. Iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da je tuženik utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva na temelju članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 53/91., 28/92., 113/93., 130/11. i 110/15.). Tuženik ukazuje da tužiteljica navodi da se izjašnjavala kao pripadnica hrvatskog naroda, a da svoju tvrdnju nije potkrijepila odgovarajućim dokazima. Tuženik smatra da se dostavljeni statistički listić o prijavi rođenja djeteta, s podatkom o hrvatskoj narodnosti stranke, ne može smatrati vjerodostojnim dokazom o nacionalnoj pripadnosti uz obrazloženje da je riječ o obrascu Agencije za statistiku Republike Kosovo, a ne o javnoj ispravi te da nije vidljivo temeljem koje pravne osnove je popunjen, odnosno, stranka nije priložila dokaz o tome je li se prilikom rođenja djeteta, izjasnila o svojoj nacionalnoj pripadnosti. Nadalje, tuženik navodi da tužiteljica nije dostavila niti dokaze o tome je li imala mogućnost nacionalnog izjašnjavanja prilikom sklapanja braka ili u drugim životnim okolnostima i ukoliko je takva mogućnost postojala, na koji se način izjašnjavala. Konačno, tuženik navodi da nisu priloženi niti dokazi o aktivnom sudjelovanju u radu hrvatskih udruga u inozemstvu, koje promiču interese hrvatskog naroda. Tuženik smatra da dostavljeni krsni list nije dokaz o pripadnosti hrvatskom narodu, jer vjerska i nacionalna pripadnost nisu istoznačni pojmovi, što je potvrđeno i odlukom Ustavnog suda U- III/2914/2002 od 16. svibnja 2007. u kojoj je izneseno pravno stajalište kako nije dopušteno tumačenje prema kojem osoba samim očitovanjem određene vjere izražava pripadnost nekom narodu. Tuženik navodi da tužiteljica nije dostavila dokaze o pripadnosti hrvatskom narodu svojih roditelja, čime bi dokazala svoje nacionalno podrijetlo.
8. Ovaj Sud je ocijenio da je tuženik proveo postupak pridržavajući se načela utvrđivanja materijalne istine iz članka 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.; dalje ZUP) i načela slobodne ocjene dokaza iz članka 9. ZUP-a. Suprotno tvrdnjama tužiteljice, izreka osporenog rješenja je u skladu s jasnim i neproturječnim razlozima navedenim u obrazloženju rješenja.
9. Prema članku 16. stavku 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj može steći hrvatsko državljanstvo, ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona. Člankom 16. stavkom 2. Zakona propisano je da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.
10.1. Odredba članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu omogućuje pripadniku hrvatskog naroda stjecanje hrvatskog državljanstva pod povoljnijim uvjetima, a odredbom stavka 2. istog članka propisano je koga se može smatrati pripadnikom hrvatskog naroda.
10.2. Na temelju članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu u hrvatsko državljanstvo mogu se primati samo osobe koje udovoljavaju, uz ostalo, pretpostavci da jesu pripadnici hrvatskog naroda.
10.3. Je li neka osoba pripadnik hrvatskog naroda utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu. Pod ranijim deklariranjem treba smatrati ranije osobno izražavanje te pripadnosti u pravnom prometu, a navođenje te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama je jedan od vidova deklariranja pripadnosti u pravnom prometu.
10.4. Nadalje, pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se na temelju aktivnog sudjelovanja u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu, što podrazumijeva ne samo članstvo u takvoj udruzi, već aktivno sudjelovanje. Pojam „aktivno sudjelovanje“ treba tumačiti u kontekstu stjecanja državljanstva, odnosno da se na temelju te činjenice utvrđuje pripadnost hrvatskom narodu. Stoga „aktivno sudjelovanje“ ne podrazumijeva bilo kakav angažman u udruzi (npr. plesanje u folkloru udruge i odlazak na nastupe), već pokretački, osnivački, organizacijski, voditeljski, upravljački i sl. angažman u hrvatskoj udruzi u inozemstvu iz kojeg se može utvrditi pripadnost hrvatskom narodu.
10.5. Uvjerenje javnopravnog tijela o pripadnosti hrvatskom narodu mora biti takvo da isključuje svaku sumnju u njegovu istinitost kako bi se onemogućilo stjecanje državljanstva pod povoljnijim uvjetima na temelju nevjerodostojnog nacionalnog izjašnjavanja.
11. Primjenjujući navedena pravna shvaćanja u okolnostima konkretnog slučaja ovaj Sud prihvaća obrazloženje tuženika koji je naveo uvjerljive i logične razloge za svoje uvjerenje da tužiteljica ne ispunjava pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem na temelju odredbe članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
12. Naime, tužiteljica nije dostavila dokaze o svom ranijem osobnom izražavanju pripadnosti hrvatskom narodu u pravnom prometu. Tuženik je ocijenio navedeni statistički list uz obrazloženje koje u cijelosti prihvaća ovaj Sud. Nadalje, tužiteljica ne tvrdi niti dokazuje svoje članstvo i aktivno sudjelovanje u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu. Konačno, krsnim listom se dokazuje činjenica primanja sakramenta krštenja, a ne iskazivanje nacionalne pripadnosti, vjerska i nacionalna pripadnost nisu istoznačni pojmovi te nije dopušteno tumačenje prema kojem osoba samim očitovanjem određene vjere izražava pripadnost nekom narodu.
13. Slijedom navedenog, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim.
14. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a.
U Zagrebu, 12. siječnja 2023.
Sudac
Ante Drezga,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
