Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 6 Povrv-221/2020-18

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Hugu Wedemeyeru, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o., OIB…, Z., kojeg zastupa punomoćnik T. Z., odvjetnik iz

Odvjetničkog društva Z . i p. d.o.o. iz O. protiv tuženika O. T. d.o.o., OIB…

Č., radi namirenja novčane tražbine, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 28. studenoga 2022., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja I. Ž., odvjetničke vježbenice iz Odvjetničkog ureda M. T. i S. T. iz V., a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te danom objave presude 12. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika J. C. iz Č., poslovni broj

Ovrv-959/2020. od 19. listopada 2020. u dijelu kojim je naloženo

tuženiku O. T. d.o.o., OIB…, Č., u roku od 8 dana tužitelju

A. H. d.o.o., OIB…, Z., namiriti novčanu tražbinu

u iznosu od 2.647,38 eura[1] (slovima: dvijetisućešestočetrdesetsedam eura i tridesetosam centi) / 19.946,67 kuna (slovima: devetnaesttisućadevetstočetrdesetšest kuna i šezdesetsedam lipa),

zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom, i to:

-na iznos od 936,01 eura[1] / 7.052,35 kuna od 14. rujna 2019. do 31. prosinca 2022.,

-na iznos od 724,04 eura[1] / 5.455,26 kuna od 16. listopada 2019. do 31. prosinca 2022.,

-na iznos od 921,27 eura[1] / 6.941,31 kuna od 16. studenoga 2019. do 31. prosinca 2022.,

-na iznos od 35,84 eura[1] / 270,00 kuna od 14. prosinca 2019. do 31. prosinca 2022.,

-na iznos od 16,96 eura[1] / 127,75 kuna od 16. siječnja 2020. do 31. prosinca 2022.,

-na iznos od 3,32 eura[1] / 25,00 kuna od 15. veljače 2020. do 31. prosinca 2022.,

-na iznos od 6,64 eura[1] / 50,00 kuna od 14. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022. te na iznos od 3,32 eura[1] / 25,00 kuna od 16. svibnja 2020. do 31. prosinca 2022. primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima,

kao i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 268,67 eura[1]

/ 2.024,33 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 19. listopada 2020., kao dana donošenja rješenja o ovrsi, pa do 31. prosinca 2022., primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita

odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023., pa

do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena,

određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.907,89 eura[1] / 14.375,00 kuna, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova ovog postupka u iznosu od 6,64 eura[1] / 50,00 kuna odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja, protiv tuženika, kao ovršenika, ishodio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika J. C. iz Č., poslovni broj Povrv-959/2020 od 19. listopada 2020. kojim mu je dozvoljena ovrha za iznos od 19.946,67 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

2. Protiv predmetnog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor (list 117 spisa), u kojem je naveo da predmetno rješenje pobija u cijelosti, da prilaže primljeni e-mail i ispis tužitelja od 19. studenog 2020. u kojima se potvrđuje da tuženik, čiji je raniji naziv bio N.-N. T. d.o.o., nema dugovanja, već da je u pretplati za iznos od 5.520,42 kuna. Uz navedeni prigovor tuženik je dostavio preslike popisa otvorenih stavki te e-mail dopis od 19. studenoga 2020. (listovi 18 i 19 spisa).

3. Povodom navedenog prigovora protiv rješenja o ovrsi ovaj je sud rješenjem poslovni broj Povrv-221/2020-2 od 7. siječnja 2021. predmetno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo je provedene radnje te riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tijekom provođenja dokaznog postupka održana su ročišta 19. travnja 2022., 12. srpnja 2022. te 28. studenoga 2022., te je izvršen uvid u: izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 7 spisa), popis otvorenih stavki od 19. studenoga 2020. (list 18), presliku e-mail dopisa (list 19 spisa), dokumentaciju sa listova 34-225 spisa, a koja se sastoji od utuženih računa, kartica kupaca, podneska Ministarstva financija od 11. svibnja 2022. (list 238 spisa), presliku knjige primljenih računa (listovi 239-245 spisa), knjigu primljenih ulaznih računa (listovi 256-270 spisa), te u nalaz i mišljenje vještaka K. Š., mag. oec. iz Č. s prilozima (274-354 spisa).

5. Svojim podneskom od 26. siječnja 2021. tužitelj je osporio navod tuženika da mu je isti podmirio predmetnu utuženu tražbinu, naveo je da ista ni djelomično nije namirena te je, između ostaloga, predložio da se provede dokaz knjigovodstveno- financijskim vještačenjem na okolnost postojanja predmetne tražbine, odnosno, na okolnost da ista nije bila predmetom kompenzacije od 1. lipnja 2020. Također, u podnesku od 18. kolovoza 2022. tužitelj je pridodao da tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi niti ne spori postojanje i visinu tražbine tužitelja, već da sugerira da je ista prestala kompenzacijom, da se nalazi u pretplati za iznos od 5.520,42 kuna, ali da je iz popisa otvorenih stavki koje je tuženik priložio svome prigovoru evidentno da se isti ne odnose na račune koji su predmet ovoga postupka.

6. Ocjenom provedenih dokaza sud je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Naime, između parničnih stranaka tijekom postupka nije bila sporna činjenica da su iste bile u poslovnom odnosu temeljem kojeg je tužitelj tuženiku, čija je ranija tvrtka glasila N.-N. T. d.o.o., pružio elektroničke komunikacijske usluge te mu za iste izdao utužene račune iz ove pravne stvari sa listova 34-225

spisa. Kako je iznijeto, tuženik u svom prigovoru protiv rješenja o ovrsi nije osporio činjenicu da se nalazio u navedenom poslovnom odnosu sa tužiteljem, te nije osporio ni činjenicu da mu je tužitelj predmetne usluge uredno i pružio, već je samo naveo da je naknadu, odnosno, cijenu za iste u cijelosti podmirio te da je čak u pretplati za iznos od 5.520,42 kuna. Također, kako je navedeno, tuženik je u prilog toj tvrdnji dostavio presliku popisa otvorenih stavki tužitelja za tuženika od 19. studenoga 2020. (list 18 spisa) u kojem je navedeno da je stanje računa na navedeni datum 19. studenoga 2020. pretplata iznosa od 5.520,42 kuna po računima,

odnosno, dokumentima brojevi 00023-906547 od 1. siječnja 2018., 000077-906548

od 1. veljače 2018., 000136-906549 od 1. ožujka 2018., 000182-906550 od 1. travnja 2018., HR… od 29. ožujka 2019. te je naznačena kompenzacija od 1. lipnja 2020. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari, međutim, zatražio isplatu cijene za pružene usluge temeljem sasvim drugih računa, a kako to proizlazi iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja sa lista 7 spisa.

8. Sud je radi iznijete sporne činjenice da li je prijebojem došlo do prestanka navedene tuženikove obveze na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. srpnja 2022. usvojio dokazni prijedlog tužitelja te je u ovoj pravnoj stvari odredio provođenje dokaza knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije K. Š., mag. oec. iz Č., radi utvrđenja činjenice postojanja tražbine tužitelja, odnosno, utvrđenja da li je predmetna tražbina iz ove pravne stvari bila predmetom kompenzacije od 1. lipnja 2020.

9. Navedeni stalni sudski vještak K. Š. u spis je 11. listopada 2022.

dostavila nalaz i mišljenje s prilozima (listovi 274-353 spisa), u kojem je, u bitnome, zaključila da je nakon što je provela detaljnu analizu dostupne materijalne dokumentacije stranaka utvrdila da se između istih odvijao međusobni dužničko vjerovnički odnos od 2017., da je utužena tražbina tužitelja iz ove pravne stvari evidentirana i u poslovnim knjigama tužitelja, a i u poslovnim knjigama tuženika, da iz poslovne dokumentacije tužitelja, konkretno, iz "kartice kupca" za razdoblje od 1. siječnja 1998. do 29. srpnja 2020., za korisnika šifre… , trgovačko društvo

O. T. d.o.o., ovdje tuženika, proizlazi da je navedeno društvo podmirilo obvezu po računima u iznosu od 119.731,82 kuna te da tražbina tužitelja

prema tuženiku iznosi 19.946,67 kuna, a odnosi se na utužene račune iz ove pravne stvari kao i da ta utužena tražbina nije bila predmetom kompenzacije od 1. lipnja 2020. Također, vještak je zaključio da je analizom navedene materijalne dokumentacije stranaka isto tako utvrdio da je dugovanje tuženika prema tužitelju iz ostvarenih međusobnih odnosa na dan podnošenja prijedloga za ovrhu iznosilo 33.692,49 kuna, da je nakon podnošenja prijedloga za ovrhu tuženik odobrio tužitelja po izdanim računima za iznos od minus 45.123,06 kuna, odnosno, da ukupno dugovanje tuženika prema tužitelju na dan izrade predmetnog vještačkog nalaza iznosi 78.815,55 kuna (33.692,49 kuna + 45.123,06 kuna), da je tužitelj pored prijedloga za ovrhu temeljem kojeg je u ovoj pravnoj stvari ishodio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-959/2020. i koji obuhvaća tražbinu tužitelja u iznosu do 19.946,67 kuna, tužitelj 23. lipnja 2020. podnio i prijedlog za ovrhu temeljem kojeg je ishodio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-287/2020. za iznos od 84.740,49 kuna, da je povodom prigovora tuženika postupak u tom predmetu nastavljen pred Općinskim sudom u Čakovcu gdje je donijeta presuda poslovni broj Povrv-61/2021-24 od 9. lipnja 2022. kojom je u cijelosti na snazi održan platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi za iznos od 84.740,49 kuna, a da je ta prvostupanjska odluka potvrđena odlukom Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-904/2022-2 od 12. rujna 2022.

10. Sud je navedeni nalaz i mišljenje vještaka dostavio parničnim strankama te je tužitelj isti zaprimio 14. listopada 2022., a tuženik 19. studenoga 2022., a što je sud utvrdio uvidom u potvrdu o otpravku, odnosno, u povratnicu – dostavnicu iza lista 358 spisa. Parnične stranke na predmetni se nalaz i mišljenje vještaka nisu očitovale. Sud je ujedno zakazao i novo ročište za glavnu raspravu za 28. studenoga 2022. na koje je pristupio tužitelj, dok na isto nije pristupio uredno pozvani tuženik koji svoj izostanak nije ispričao, pa je stoga sud to ročište održao u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

11. Zamjenica punomoćnika tužitelja na navedenom je ročištu navela da tužitelj ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, navoda iznijetih u postupku te da nema primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka K. Š., a kojim je utvrđeno da je predmetna utužena tražbina iz ove pravne stvari evidentirana u poslovnim knjigama stranaka te da ta tražbina nije prestala kompenzacijom od 1.

lipnja 2020. Budući da se tuženik na navedeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka K. Š., kako je iznijeto, nije očitovao te kako stoga isti nije

osporio, a tužitelj je taj nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio, to je i sud taj nalaz i mišljenje prihvatio te ga je ocijenio stručno i kvalitetno izrađenim nalazom i mišljenjem, a koji je utemeljen na relevantnoj dokumentaciji parničnih stranaka iz ove pravne stvari. Naime, vještak je pregledno prikazao nastanak dužničko vjerovničkog odnosa između stranaka gdje je detaljno naznačio razdoblja, brojeve računa, njihovo dospijeće, iznose, evidencije kao i evidencije plaćanja tih računa, te je, kako je navedeno, utvrdio da je utužena tražbina iz ove pravne stvari evidentirana i u poslovnim knjigama tužitelja i u poslovnim knjigama tuženika te da ista nije bila predmetom kompenzacije od 1. lipnja 2020. Isto tako, usporedivši oznake i iznose utuženih računa tužitelja navedenih u izvatku tužitelja iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 12. kolovoza 2020. (list 7 spisa) s popisom otvorenih stavki od 19. studenoga 2020. koji je tuženik dostavio uz svoj prigovor protiv rješenja o ovrsi (list 18 spisa) sud je utvrdio da se predmetni popis otvorenih stavki koje je dostavio tuženik ne odnosi na račune koji su predmet ovog spora, pa je posljedično tome i navedeni sudski vještak za financije i računovodstvo u svom nalazu i mišljenju zaključio da utuženi računi iz ove pravne stvari nisu plaćeni putem prijeboja. Radi navedenog sud je predmetnim provedenim dokazom utvrdio da navedena tražbina tužitelja i nadalje egzistira, da tuženik istu nije podmirio, pa da stoga tuženik nije dokazao svoj navod iz prigovora protiv rješenja o ovrsi da on nema dugovanje prema tužitelju, već da je u pretplati za iznos od 5.520,42 kuna.

12. Zbog svega navedenog, sud je u odnosu na tvrdnju tuženika da on prema tužitelju nema dugovanja, već da je preplatio iznos od 5.520,42 kuna primijenio pravila o teretu dokazivanja te je taj navod temeljem odredbe čl. 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje : ZPP-a),

a u svezi sa odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a i čl. 219. st. 1. ZPP-a ocijenio nedokazanom te nebitnom za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, dok je, suprotno,

provedenim dokazima sud utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, te je temeljem odredbe čl. 140. st. 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", broj 76/2022.), a u svezi sa odredbom čl. 143. te temeljem arg. iz odredbe čl. 148. istoga Zakona odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.

13. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO-a).

14.Odluka o platnom nalogu donijeta je temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP- a.

15. O troškovima postupka ovrhe odluka je donijeta temeljem odredbe čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 117/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.,

dalje: OZ-a), te čl. 30. st. 3. OZ-a.

Tužitelj ima pravo na naknadu troškova ovrhe koji se sastoje od troškova za rad punomoćnika tužitelja za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 132,72 eura[1] / 1.000,00 kuna (Tbr. 11. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa), a na taj iznos tužitelj ima pravo pribrojiti i pripadajući porez na dodanu vrijednost-dalje: PDV u iznosu od 33,18 eura[1] / 250,00 kuna (Tbr. 42. Tarife). Nadalje, tužitelj ima pravo i na naknadu za stvarne izdatke i to za poštanske,

telefonske i bankarske usluge, te ostale troškove u iznosu od 5,31 eura[1] / 40,00 kuna s pripadajućim PDV-om u iznosu od 1,33 eura[1] / 10,00 kuna (Tbr. 44. i Tbr. 42. Tarife). Isto tako, tužitelj ima pravo i na naknadu troškova na ime javnobilježničke nagrade u iznosu od 72,93 eura[1] / 549,46 kuna i pripadajućeg PDV-a u iznosu od 18,23 eura[1] / 137,37 kuna te ima pravo i na naknadu troškova prijepisa i poštarine u iznosu od 4,98 eura[1] / 37,50 kuna s uključenim PDV-om, a koji je trošak obračunat sukladno čl. 3., čl. 6. i čl. 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine", broj 8/11.), a koje se odredbe Pravilnika u konkretnom slučaju primjenjuju s obzirom na vrijeme donošenja predmetnog rješenja o ovrsi iz ove pravne stvari. Sud je, međutim, odbio zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na zahtjev za isplatu predvidivih troškova ovrhe u iznosu od 133,55 eura[1] / 1.006,25 kuna, iz razloga što ti troškovi tužitelju nisu nastali budući da je tuženik protiv predmetnog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor, pa to rješenje nije postalo pravomoćno i ovršno.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u svezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, te temeljem Tbr. 48. st. 3. Tarife.

Tužitelj ima pravo na naknadu troškova za rad njegovog punomoćnika za sastav obrazloženog podneska od 26. siječnja 2021. i 18. kolovoza 2022. u iznosu od po 199,08 eura[1] / 1.500,00 kuna za svaki podnesak (Tbr. 8. t. 1. Tarife), te ima pravo i na naknadu troškova za rad njegovog punomoćnika za pristup na ročišta održana 19. travnja 2022., 12. srpnja 2022. te 28. studenoga 2022. u iznosu od po, također, 199,08 eura[1] / 1.500,00 kuna za svako zastupanje (Tbr. 9. t. 1. Tarife). Na navedene iznose tužitelj ima pravo pribrojiti i pripadajući PDV u iznosu od 248,85 eura[1] / 1.875,00 kuna (Tbr. 42. Tarife).

Na kraju je sud dosudio tužitelju i naknadu troška za provedeno knjigovodstveno- financijsko vještačenje u iznosu od 663,61 eura[1] / 5.000,00 kuna sukladno računu sudskog vještaka K. Š. broj 46/SV-2022/1. od 11. listopada 2022. (list 354 spisa), dok mu nije dosudio zahtijevanu naknadu troškova u iznosu od 6,64 eura[1] / 50,00 kuna označenih kao materijalni troškovi, jer tužitelj nije obrazložio o kojim se točno troškovima radi niti je u prilog nastanku istih dostavio bilo kakve dokaze.

Na kraju tužitelj ima pravo i na naknadu troškova ovog postupka na ime sudske pristojbe na presudu u iznosu od 72,93 eura[1] / 549,47 kuna (Tbr. 2. st. 1. Uredbe o

Tarifi sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/18.).

U Varaždinu 12. siječnja 2023.

Sudac:

Hugo Wedemeyer, v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, i to, stranka koja je bila prisutna ili uredno obaviještena o ročištu za objavu presude u roku od petnaest (15) dana od dana

objave presude, a stranka koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude u roku od petnaest (15) dana od dostave prijepisa odluke.

Odluka se u smislu čl. 467. st. 1. ZPP-a, može pobijati samo zbog bitne povrede

odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.