Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž-1132/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Smiljke Premužić kao predsjednice vijeća, suca Vladimira Ferenčevića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B., OIB: …, iz K.-C., zastupane po punomoćniku A. Z., odvjetniku u P.-P., protiv tužene O. K.-L.-C.-S. D., OIB: …, iz K.-C., zastupane po punomoćniku A. S., odvjetniku u P.-P., radi utvrđenja prava vlasništva i činidbe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-350/2022-8 od 28. srpnja 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e
Žalba se uvažava te se ukida pobijana presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-350/2022-8 od 28. srpnja 2022., a predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je odbijen tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se utvrdi da je ona dosjelošću stekla pravo vlasništva na k.č.br. zgr. 101/3 - dvorište površine 100 m[2] iz z.k. ul. 22 k.o. L., te joj se omogući upis navedenog prava u zemljišne knjige. Ujedno je odbijen i tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnog troška, te joj je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna.
2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužiteljica, pobijajući je iz svih zakonom propisanih razloga.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik sporne k.č.br. zgr. 101/3 - dvorište površine 100 m[2] iz z.k. ul. 22 k.o. L., upisan tuženik,
- da je tužiteljica vlasnik susjedne k.č. br. 101/1 - dvorište sa 400 m[2] ,
- da navedene nekretnine predstavljaju jednu cjelinu, tj. kuću u nizu sa pripadajućim dvorištem,
- da je tužiteljica kao vlasnik k.č. br. 101/1 upisana u zemljišnim knjigama na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 16. veljače 2000., kojeg je kao davatelj uzdržavanja sklopila sa A. B. i M. K. kao primateljima uzdržavanja,
- da su navedeni prednici tužiteljice pravo vlasništva na k.č. br. 101/1 stekli u postupku komasacije, na temelju rješenja Komisije za komasaciju Kotara P. od 11. studenog 1963., na temelju kojeg rješenja su u zemljišnim knjigama i upisani kao vlasnici navedene nekretnine,
- da se je pred Općinskim sudom u Puli između stranaka već vodio parnični postupak u istim stranačkim ulogama, radi utvrđenja prava vlasništva tužiteljice na spornoj k.č. br. 101/3, te da je presudom navedenog suda poslovni broj P-252/11-12 od 21. srpnja 2011. tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen, s tim da je u navedenom postupku tužiteljica izričito navela da stjecanje prava vlasništva njezinih prednika na navedenoj nekretnini ne zasniva na stjecanu dosjelošću, već na stjecanju temeljem navedenog rješenje donesenog u postupku komasacije.
6. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica zajedno sa svojim prednicima u posjedu sporne k.č.br.101/3 od 1963. godine, tj. da su prednici tužiteljice u njezin posjed ušli u isto vrijeme kada i u posjed k.č.br. 101/1, na temelju rješenja o komasaciji. Sporno je radi li se o zakonitom i poštenom posjedu, budući da tužiteljica u ovom postupku tužbu zasniva na tvrdnji o stjecanju prava vlasništva na spornoj k.č.br. 101/3 dosjelošću.
7. Prvostupanjski sud pobijanu presudu u bitnome obrazlaže ocjenom da se nije radilo o zakonitom posjedu, budući da sporna čestica nije obuhvaćena rješenjem o komasaciji, uz ocjenu da je o nezakonitosti navedenog posjeda prednika tužiteljice odlučeno u prethodno vođenom parničnom postupku, da se je u rok za stjecanje vlasništva dosjelošću imalo uračunati i vrijeme prije 8. listopada 1991., time da se u taj rok ima uračunati vrijeme do 17. studenog 1999., da je temeljem članka 159. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00.,129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – dalje: ZVDSP), za stjecanje prava vlasništva na temelju samostalnog i poštenog posjeda (izvanredna dosjelost) ima proteći rok od 40 godina, koji da nije proteklo niti od 1963. do 1999. godine, niti od 1991. godine do pokretanja ovog postupka.
8. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se osporava ocjena o nezakonitosti navedenog posjeda. Naime, pogrešno žalitelj smatra da se posjed prednika tužiteljice na spornoj k.č.br. 101/3 ima smatrati zakonitim samo zbog toga što je isti stečen povodom postupka komasacije. Naime, posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj posjedovanja. Budući da je citiranim rješenjem o komasaciji obuhvaćena samo k.č.br. 101/1, to je posjed prednika tužiteljice zakonit samo u odnosu na navedenu z.k. česticu, a ne i na spornu k.č. br. 101/3. Pravilno pri tome prvostupanjski sud cijeni da je o nezakonitosti navedenog posjeda odlučeno u prethodno vođenom parničnom postupku, u kojem se je tužba na utvrđenje prava vlasništva zasnivala na tvrdnji da su prednici tužiteljice pravo vlasništva na spornoj nekretnini stekli na temelju citiranog rješenja o komasaciji.
9. Neosnovana je nadalje i žalbena tvrdnja da prvostupanjski sud nije trebao razdvajati razdoblja tijeka dosjedanja, i to od ulaska prednika tužiteljice u posjed 1963. godine do 17. studenog 1999., te posebno od 8. listopada 1991. do pokretanja ovog postupka, i to iz slijedećih razloga.
10. Radi se o nekretnini koja je bila u režimu društvenog vlasništva, na kojim nekretninama nije bila propisana mogućnost stjecanja prava vlasništva dosjelošću, ne samo nakon stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80. i 36/90.), već i prije toga. Osnovano prvostupanjski sud navodi da je odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96. – dalje: ZVDSP/96), koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok stjecanja dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu računa i vrijeme proteklo prije toga, da je ovakav retroaktivni učinak navedene odredbe ukinut Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenoga 1999. („Narodne novine“ broj 137/99.), ukidanjem navedene odredbe, koja je nakon toga izmijenjena novelom ZV-a („Narodne novine“ broj 114/01.) na način da se u vrijeme dosjedanja ne uračunava vrijeme prije 8. listopada 2001. Tužiteljica, odnosno njezini prednici, mogli su pravo vlasništva dosjelošću steći i na dijelu nekretnine koji nije obuhvaćen rješenjem o komasaciji, na temelju posjeda potrebne kvalitete ukoliko su rokovi dosjedanja istekli za vrijeme ili prije razdoblja od dana stupanja na snagu ZVDSP/96, 1. siječnja 1997., do 17. studenog 1999., kao dana ukidanja prvotne odredbe članka 388. stavak 4. ovog Zakona. Naime, ako su prednici tužiteljice imali razloga smatrati da su na temelju navedene odredbe do tada već stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, tada je ukidanjem ove odredbe u izvjesnoj mjeri povrijeđeno njihovo pravo na mirno uživanje stečenog vlasništva, pa oni kao i njihovi pravni slijednici uživaju zaštitu ovoga svoga prava. Imajući u vidu da je citirana odredba članka 388. stavak 4. ZVDSP/96 ukinuta u svrhu zaštite prava trećih osoba, koje su određeno pravo imali steći na nekretninama u društvenom vlasništvu na temelju prelaznih i završnih odredbi ZVDSP-a, te drugih zakona kao što su Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo i Zakon o vraćanju imovine oduzete za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine, to tužiteljica ostvaruje ovo svoje pravo samo uz daljnju pretpostavku da time ne bi bila povrijeđena navedena prava trećih osoba, što niti ne proizlazi iz navoda stranaka i provedenih dokaza.
11. Dakle, ako su prednici tužiteljice prije ukidanja i izmjene članka 388. stavka 4. ZVDSP/96 imali razloga smatrati da su na spornoj nekretnini stekli pravo vlasništva dosjelošću, i ako tim stjecanjem ne bi bila povrijeđena prava prethodno navedenih trećih osoba, tada je i došlo do takvog stjecanja. U protivnom su oni, odnosno tužiteljica kao njihov pravni sljednik, navedeno pravo mogli steći dosjelošću na temelju posjeda potrebne kvalitete kroz razdoblje nakon 8. listopada 1991.
12. Međutim, preispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na dosjedanje kroz razdoblje od 1963. godine primijenio rok od 40 godina iz članka 159. stavka 4. ZVDSP-a. Naime, prednici tužiteljice su prije ukidanja i izmjene članka 388. stavka 4. ZVDSP/96 imali razloga smatrati da su na spornoj nekretnini stekli pravo vlasništva dosjelošću, ako je kroz navedeno razdoblje protekao rok njihovog neprekidnog posjedovanja potrebne kvalitete, propisan za stjecanje prava vlasništva dosjelošću pravnom normom koja je bila na snazi u vrijeme proteka tog roka. Iz toga slijedi da su za vrijeme važenja članka 388. stavka 4. ZVDSP/96 prednici tužiteljice imali razloga smatrati da su pravo vlasništva na temelju samostalnog i poštenog posjeda stekli tijekom 1983. godine. Ovo temeljem članka 28. stavka 4. tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80. i 36/90.), („Narodne novine“ broj 6/80. – dalje: ZOVO) kojim je propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Pri tome se napominje da je kvaliteta savjesnosti prema ZOVO obuhvaćala samostalnost i poštenje posjeda prema ZVDSP.
13. Pogrešno ocijenivši da trajanje posjeda prednika tužiteljice nije bilo dovoljno za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću, tj. na temelju samostalnog i poštenog (savjesnog) posjeda, prvostupanjski sud je propustio sa strankama raspraviti te utvrditi spornu činjenicu da li je njihov posjed imao navedenu kvalitetu.
14. Iz navedenih razloga žalba je uvažena te je pobijana presuda ukinuta uslijed nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Bjelovar, 12. siječnja 2023.
Predsjednica vijeća
Smiljka Premužić v. r.
