REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj: P-937/2019-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji tog suda Rajki Ćubela, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz V., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u V., protiv tuženika R. H., OIB: …, koju zastupa O. u M., radi utvrđenja i uknjižbe, nakon održane glavne rasprave dana 13. prosinca 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, dana 12. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je M. K., V., OIB: …, jedini i isključivi vlasnik, za cijelo, dijela č. zem. 1821/1, k.o. R. u ukupnoj površini od 285 m2, prikazane u skici izmjere – očevida Z. P., geometra, likom 8-10, 15-23, 1, 24, 37, 36, 35, 34, 33, 32, 31, 29, 30, 8, od 26.04.2021., pa je isti ovlašten temeljem ove presude i prijavnog lista postići uknjižbu prava vlasništva na naprijed navedenoj nekretnini na svoje ime za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja toga prava s imena tuženika što je tužena dužna trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u zemljišnim knjigama ovog suda, kao vlasnik nekretnine oznake č.zem. 1821/1, k.o. R., upisana tuženica R.H., za cijelo. Tužitelj je isključivi vlasnik dijela č. zem. 1821/1, k.o. R. u površini od 115 m2, prikazane u skici mjernika D. K., koja je sačinjena za potrebe ovog postupka. Riječ je o nekretnini koja je predstavljala zemljište u "eredu" K., unutar koje obitelji se još 60-ih godina prošlog stoljeća vodio postupak diobe kod suda, tako da je ovo zemljište pripalo sada pok. A. K., i to rješenjem ovog suda o diobi br. I 614/67-12 od 1. studenoga 1968. Dalje, nagodbom od 3. travnja 1987. ovo zemljište je ustupljeno D. K. pok. J., koji je 1987. predmetnu nekretninu darovao baki M. K. sada pok. Z. K., koju u trenutku smrti nasljeđuje otac tužitelja T. K.. Konačno, ovo zemljište T. K. daruje M. K. ugovorom od 12. studenoga 2019. Na predmetnoj nekretnini sagrađena je obiteljska kuća te se ista nalazi na zemljištu koji M. K. posjeduje preko svojih prednika čitavo prošlo stoljeće pa se drži da je isti stekao vlasništvo dosijedanjem, a ne isključuje i stjecanje vlasnosti građenjem. Sukladno pozitivnim propisima, smatra se da je neizgrađeno građevinsko zemljište koje se nalazilo na društvenom vlasništvu, dobilo svog titulara vlasništva stupanjem na snagu Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (NN 90/92). Dakle, stajalište je da je Zakonom o lokalnoj samoupravi i upravi posredno provedena pretvorba neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu te da je stupanjem na snagu tog zakona zemljište postalo vlasništvo novonastalih pravnih subjekata, neovisno o tome jesu li oni doista međusobno i proveli podjelu imovine propisanu čl. 87 ovog zakona. Znači, razgraničenje prostornog plana je od krucijalne važnosti, pa tako šuma i šumsko zemljište su pretvorbom postali vlasništvo RH (Zakon o šumama), poljoprivredno zemljište također sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, a ovdje je riječ o građevinskom zemljištu koji je shodno rečenim odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi vlasništvo Općine (lokalne uprave), koje je pogrešno upisano na ime i vlasništvo RH. Naime, ovdje se radi o građevinskom području Grada V. tj. nekretnini unutar prostornog plana Grada V.. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja obiteljsku kuću tužitelja, kao i zemljište na kojem je kuća sagrađena. Iz skice mjerenja vještaka D. K. je razvidno kako je obiteljska kuća tužitelja zahvatila dio č. zem. 1821/1, k.o. R. te ostale nekretnine koje su upisane kao vlasništvo fizičkih osoba, a u odnosu na koji dio se vodi drugi parnični postupak. Tužitelj je u posjedu predmetnih nekretnina još od smrti Z. K., koja je ove nekretnine posjedovala dugi niz godina, i to još od 70-ih godina prošlog stoljeća, a na kojoj je sagrađena obiteljska kuća, koja je legalizirana Rješenjem o izvedenom stanju od 26. lipnja 2019. Tužitelj se prije pokretanja parnice obratio tuženici radi mirnog rješenja spora, koji je odbijen dopisom ODO-a u M. br. NDO 116/19. Stoga je tužitelj podnio ovu tužbu i predložio da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Predmetna tužba ne sadrži sve što sukladno čl. 186. i 106. ZPP-a obvezno mora sadržavati te predlaže sudu pozvati tužitelja da dopuni tužbu uz upozorenje na zakonske posljedice iz čl. 109. ZPP-a. Tužitelj ne prilaže niti predlaže dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanost tužbenog zahtjeva, štoviše priložena dokumentacija je u proturječju s navodima tužbe, a tužbeni navodi su u suprotnosti sa propisima koji se primjenjuju u predmetnoj pravnoj stvari i recentnoj sudskoj praksi VSRH. Tužitelj ne predlaže relevantne dokaze na okolnosti dokazivanja sljedništva predmetne nekretnine, a priloženi dokazi su proturječni sami sebi. Radi svega navedenoga predlaže sudu odbaciti, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelja obvezati da tuženoj nadoknadi parnični trošak.

3. Tužitelj u podnesku od 25. rujna 2021. navodi kako je utužena nekretnina, u naravi kuća, građena je u prizemlju do 1956. godine, a gradio ju je tužiteljev djed – sada pok. M. K.1 , a kojeg časom smrti nasljeđuje baka tužitelja – sada pok. Z. K.. Diobom između nasljednika u spisu I 614/67, ova izgradnja kuće je akceptirana, te je kuća pripala u vlasništvo M. K., kao i okućnica D. K. na jednake dijelove, a koji udio D. K. biva darovan baki tužitelja – sada pok. Z. K. darovnim ugovorom iz 1987. g. Kako bilo, ovo darovanje nema nikakve veze s spornom kućom, koju je gradio djed tužitelja, ali svakako dio je nekretnina tužitelja i predmetom parnice ovog suda br. P 53/21. Nadogradnja spomenutog prizemlja vršena je do 1968. godine, a dogradnju je vršio tužiteljev otac T., pa u činjenici te gradnje treba tražiti motive sada pok. Z. K., koja raspoređuje utuženu kuću svom sinu i unuku na ravne dijelove. Navedenim podneskom je i uredio tužbeni zahtjev kao u izreci ove presude.

4. Izvedeni su dokazi uvidom u sve isprave priložene spisu: Izvadak iz ZK broj 380, Ugovor o darovanju od 12. studenoga 2019., Geodetski situacijski nacrt stvarnog stanja D. K., ing. geodezije od 5. studenoga 2019., Rješenje u izvedenom stanju od 26. lipnja 2019., Oporuka Z. K. od 31. prosinca 2014., Ugovor o darovanju od 15. lipnja 1988., Rješenje Općinskog suda u M. posl. br. I 614/67-12 od 1. studenoga 1968., Nagodbu od 3. travnja 1987., Rješenje o nasljeđivanju od 21. prosinca 2015., Nalaz i mišljenje vještaka Z. P. od 24. svibnja 2021., Izvod iz katastarskog plana, povijest promjena na katastarskim česticama, očevidom na licu mjesta na kojem je saslušan vještak Z. P., skicu lica mjesta vještaka Z. P. od 13. listopada 2022. te saslušanjem svjedoka Ž. K. i I. K..

5. Tužbeni zahtjev je osnovan

6. Predmet spora je vlasnički zahtjev tužitelja za utvrđenje da je isti vlasnik nekretnine oznake dijela č. zem. 1821/1, k.o. R. u ukupnoj površini od 285 m2, prikazane u skici izmjere – očevida Z. P., geometra, likom 8-10, 15-23, 1, 24, 37, 36, 35, 34, 33, 32, 31, 29, 30, 8, od 26.04.2021, uz istodobno brisanje postojećeg upisanog vlasnika.

7. Među strankama nije sporno da je u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini kao zemljišnoknjižni vlasnik upisana R. H., da je ista pasivno legitimirana te da je zahtjev za mirno rješenje spora tuženica odbila u postupku po tom zahtjevu.

8. Među strankama je sporno je li tužitelj stekao vlasništvo predmeta spora dosjelošću, nasljeđivanjem i darovanjem.

9. Iz ugovora o darovanju od 12. studenoga 2019. zaključenog između darovatelja T. K. i obdarenika M. K. proizlazi da je darovatelj vlasnik za cijelo nekretnina oznake č. zgr. 205, 206, ZU 215, k.o. R. te dijela č. zem. 1821/1, ZU 380, pov. 115 m2, k.o. R., a koje nekretnine u naravi predstavljaju obiteljsku kuću u K., zemljište na kojem su sagrađene te zemljište za redovnu upotrebu građevine, da je do vlasništva došao nasljeđivanjem te da vlasništvo istih daruje obdareniku M. K. za cijelo.

10. Očevidom na licu mjesta održanim dana 13. listopada 2022. utvrđeno je da predmetna nekretnina predstavlja dvorište obiteljske kuće u K.. Dio dvorišta je položen južno, istočno i sjeverno od obiteljske stambene kuće, a prema tvrdnjama tužitelja dio kuće i ovog dvorišta pada na nekretninu iz tužbe, koja je upisana kao vlasništvo R.H.. Neposrednim opažanjem sud je utvrdio da se obiteljska kuća tužitelja sastoji od prizemlja i kata, kompletno dovršena i ista nosi kućni br. ... Južno od ove kuće nalazi se dvorište koje je betonirano i u cijelosti ograđeno željeznom ogradom, a preko kojeg dvorišta tužitelj ulazi u opisanu kuću. Dio dvorišta s istočne strane u naravi predstavlja roštilj, kuhinju u izgradnji, koji služi za potrebe kućanstva tužitelja.

11. Saslušan na licu mjesta vještak Z. P. je iskazao da je za potrebe postupka utvrđenja prava vlasništva č. zgr. 205 k.o. R., po kazivanju tužitelja, identificirao preostale nekretnine koje na terenu čine jednu cjelinu, tako da je prikazao i nekretnine koje su predmet ovog spora, a koje su u naravi dio dvorišta i dio kuće. Taj sporni dio predstavlja dio čest. zem. 1821/1 pov. 285 m2, a na Skici je označen slovom B. Skicu lica mjesta vještak je dostavio u spis.

12. Svjedok Ž. K. je u svome iskazu naveo da njegovi roditelji žive u neposrednoj blizine nekretnine koja je predmet utvrđenja, tako da skoro svakodnevno dolazi u K., stoga mu je poznato tko je i na koji način posjedovao nekretninu koja je predmet spora. Još kao dijete zna da je nekretnina bila u posjedu tužiteljevog djeda M.. Radi se o dvorištu i okućnici obiteljske kuće, a zna da je kuća izgrađena još dok je bio dijete, a kasnije je nadograđivana. Poznato mu je da je M. K. naslijedila supruga Z., tužiteljeva baka, pa je čuo da je imovina ostala tužiteljevom ocu, a kasnije tužitelju. Njegovi prednici su uvijek govorili da je to sve bilo u vlasništvu tužiteljevog djeda M.. Nije se nitko u selu protivio gradnji ni nadogradnji kuće. Misli da je jako loše sređeno zemljišnoknjižno stanje na tom području. Nije mu poznato da bi netko iz obitelji K. polagao neka prava na utuženu nekretninu niti vidi da bi netko imao razloga za to. Nije mu poznat način diobe u obitelji tužiteljevih prednika. To se uvijek koristilo uglavnom na isti ili sličan način kao i sada, a na mjestu sadašnjeg bazena je bila čatrnja.

13. Svjedok I. K. je iskazao da živi u K. u neposrednoj blizini nekretnine koja je predmet spora pa mu je poznato tko je posjedovao i na koji način. U posjedu je bio tužiteljev djed M.. Sjeća se kao dijete da je već tada postojala kuća, koja je kasnije nadograđivana. Nitko iz sela niti bilo tko drugi nije polagao nikakva prava na ovu nekretninu, osim tužiteljevih prednika te nitko nije tražio da napuste posjed niti se protivio gradnji. Zna da je pok. M. naslijedila supruga Z., a nju je naslijedio sin T.. Zna da braća tužiteljeva oca T. žive u N. Z. pa mu nije poznat način njihove diobe. Zna da je tu bila i jedna stara čatrnja, a kuća koja je bila ispod je i sada tu. Što se tiče međe nema nikakvih problema sa susjedima jer se nitko nije nikada usprotivio. Nije mu poznato zemljišnoknjižno stanje na ovom području.

14. Ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno te u međusobnoj povezanosti sud utvrđuje da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

15. Iz iskaza saslušanih svjedoka je utvrđeno da je u posjedu nekretnine koja je sada predmet spora, bio još djed tužitelja sada pok. M. K.1 . Nadalje iz iskaza saslušanih svjedoka, a što je potkrijepljeno i pisanim ispravama, proizlazi da je M. K.1 naslijedila njegova supruga Z. K., a koju je naslijedio tužiteljev otac T.. Iz priloženog ugovora o darovanju je utvrđeno da je tužiteljev otac ovu nekretninu darovao tužitelju. Nadalje je utvrđeno da braća tužiteljevog oca T. žive u N. Z. te da nitko iz obitelji K. nije polagao prava na utuženu nekretninu.

16. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka jer su isti iskazivali vrlo detaljno, precizno te su se njihovi iskazi međusobno podudarali, a radi se o osobama koje u neposrednoj blizini imaju svoje nekretnine pa su im činjenice posjedovanja poznate iz neposrednog opažanja.

17. Stoga sud utvrđuje da je vlasništvo predmetne nekretnine temeljem dosjelosti stekao još pok. M. K., a nakon njega njegova supruga Z. te potom tužiteljev otac T. K., koji je nekretninu darovao tužitelju, tako da je tužitelj vlasništvo stekao temeljem pravnog posla. Iako predmetna nekretnina nije bila upisana kao posjed i vlasništvo tužiteljevih prednika, ista se nasljeđivala u smislu posjeda.

18. Na sve ove utvrđene činjenice sud je primijenio materijalno pravo iz § 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, primjenjuje se temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine" broj 73/91, dalje: OGZ), sadržajno u svezi s načelnim mišljenjem zauzetim na sjednici Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960., neimenovane odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: ZOVO), te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), pa presudio kao u izreci.

19. Što se tiče stjecanja temeljem nasljeđivanja, po čl. 128. st. 1. ZV vlasništvo se stječe u času otvaranja nasljedstva. Dakle, samom činjenicom smrti i ispunjenjem zakonskih pretpostavki nasljednog temelja: srodstva i nasljednog reda - ako se nasljeđuje temeljem zakona, odnosno oporuke - ako se nasljeđuje temeljem oporuke. Rješenje o nasljeđivanju je samo deklaratornog značaja, pa je prelazak vlasništva s pretka na nasljednika uslijedio čak i ako nije vođen ostavinski postupak, i ako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju.

20. Ističe se kako sve da i nije dokazano stjecanje prije 1941., tada su tužiteljevi prednici (djed M. K.1 ) stekli vlasništvo dosjelošću po pravnom shvaćanju izloženom u više odluka Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u razdoblju 1956-1.1.1997).

21. Naime, ako su predmetne nekretnine do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, prema propisu iz čl. 29. ZOVO na njima se vlasništvo nije moglo steći dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991. da bi 1. siječnja 1997. stupio na snagu propis iz čl. 388. st. 4. tad novog ZV koji je propisao "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana." Dakle, ako uzmemo u obzir da su nekretnine tad već po zakonu vlasništvo Republike Hrvatske (poljoprivredna zemljišta u bivšem društvenom vlasništvu), i da vrijedi presumpcija poštenja, potrebno je ispuniti dvostruke rokove izvanrednog dosjedanja, dakle 40 godina unatrag od 1997. godine.

22. Spomenuta odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.), nakon što je skoro dvije godine bila na snazi, da bi ju ubrzo zamijenjena druga, sasvim suprotnog sadržaja (od 12. prosinca 2001.). To je otvorilo pravno pitanje da li su oni posjednici koji su između 1. siječnja 1997. i 14. prosinca 1999. ispunjavali uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću stekli vlasništvo po tom temelju ili nisu. U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, i drugim, zauzeto je shvaćanje kako pod stanovitim uvjetima jesu. To je shvaćanje reinterpretirano u nedavnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. na sljedeći način: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

23. Ispunjena je i zadnja pretpostavka iz ovog pravnog shvaćanja - da se time "ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona". U vremenu 1. siječnja 1997. nitko drugi osim tužiteljevih pravnih prednika nije polagao vlasnička prava na predmetnim nekretninama, odnosno takvo što ne proizlazi iz provedenih dokaza. Pritom se poglavito misli na osobe koje bi bile ovlaštene za naknadu imovine oduzete za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: ZNI). A zahtjevi ovlaštenika naknade su i motivirali Ustavni sud Republike Hrvatske da ukine bivšu odredbu čl. 388. st. 4. ZV. Iz podataka u zemljišnim knjigama ne proizlazi da bi itko ikada zahtijevao naknadu po ovom zakonu.

24. Slijedom navedenog trebalo je tužiteljev zahtjev prihvatiti jer je tužitelj dokazao svoje pravo vlasništva, a tuženica je dužna trpjeti uknjižbu tog prava prethodnim brisanjem s imena tuženice. Ističe se da je tužitelj tužbeni zahtjev precizirao u skladu sa skicom izmjere geodeta Z. P..

25. Odluka o trošku postupka je izostala jer tužitelj nije zatražio trošak. 26. Zbog svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 12. siječnja 2023.

S u t k i n j a :

Rajka Ćubela

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi u tri (3) istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istog dana (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. M. B., odvjetnik u V., e-Oglasna ploča

2. O. M., P-DO-16/2021, e-Oglasna ploča