Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radića 2
Poslovni broj: 9 Gž-17/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, te Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milka Samboleka, kao člana vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača I. Ž. iz Z., OIB: ..., odlučujući o žalbi R. H., OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u N. Z. podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: 5 Sp-1148/2021-10 od 7. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba R. H., te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: 5 Sp-1148/2021-10 od 7. lipnja 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem pod točkom I/ izreke otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača I. Ž., dok je pod točkom II/ izreke zaključen taj postupak. Ujedno je pod točkom III/ izreke naznačeno da se potrošač I. Ž. oslobađa svih naznačenih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i vjerovnike.
2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija vjerovnik R. H. (dalje: žalitelj) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud istu prihvati i pobijano rješenje preinači tako da odbije prijedlog Financijske agencije za provođenje postupka jednostavnog stečaja potrošača, odnosno podredno da predmetno rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Žalba žalitelja nije osnovana.
4. Nije sporno da je Financijska agencija (dalje: FINA) podnijela prvostupanjskom sudu prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, te je uz svoj prijedlog dostavila potrebne isprave i dokaze da je nakon ispunjenja uvjeta potrošač pozvan da se očituje i dostavi popis svoje imovine u smislu čl. 79.b Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ broj: 100/15 i 67/18 – dalje: ZSP). Kako se potrošač oglušio na poziv FINE, te nije dostavio očitovanje niti popis imovine, sud je sukladno čl. 79.c st. 2. ZSP-a smatrao da je suglasan da se može provesti jednostavni postupak stečaja potrošača nad njegovom imovinom.
5. Odlučujući o podnesku žalitelja koji se protivi otvaranju postupka, prvostupanjski sud je po službenoj dužnosti u skladu s odredbama čl. 79.d st. 5. i čl. 79.f st. 2. ZSP- a putem FINE pribavio podatke iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, te podatke o imovini potrošača i utvrdio da potrošač od relevantne imovine koja bi se mogla unovčiti u ovom postupku ima nezaštićeni dio redovnih primanja (plaću) koja iznosi 750,76 kn mjesečno, pa bi u slučaju otvaranja postupka i unovčavanja imovine potrošač temeljem čl. 79.h st. 5. ZSP-a bio dužan uplatiti upravo taj iznos za 12 mjeseci, što daje ukupno 9.009,22 kn, kojim bi se unutar ovog postupka mogle namiriti tražbine vjerovnika, pa kako druge relevantne imovine sud nije utvrdio, zaključuje da je vrijednost imovine koja bi se mogla unovčiti manja od 10.000,00 kn u smislu čl. 79.g st. 1. ZSP-a.
6. Kako je u pogledu osnova za plaćanje i tražbina vjerovnika sud uvidom u Očevidnik utvrdio da potrošač ima u smislu čl. 79.a st. 2. ZSP-a evidentirane neizvršene osnove za plaćanje opisane pod točkom III/1. do 4. izreke pobijanog rješenja, a ukupna glavnica potraživanja po svim navedenim osnovama ne prelazi 20.000,00 kn, prvostupanjski sud zaključuje da su ispunjeni uvjeti za otvaranje i provođenje postupka u odnosu na obje kategorije osnova u smislu čl. 79.a st. 3. al. 2. ZSP-a, dok tražbine vjerovnika koje su upisane u Očevidnik radi naplate novčane kazne sud nije uzimao u obzir temeljem čl. 79.a st. 6. navedenog Zakona, a sud nije oslobodio potrošača za dug po osnovi br. Ob-184/21-2-IZ.NA, jer se radi o zakonskom uzdržavanju sukladno odredbi čl. 77. istog Zakona.
7. Konačno, prvostupanjski sud tvrdi kako je u konkretnom slučaju ispunjen i uvjet iz čl. 79.a st. 2. al. 2. ZSP-a u pogledu trajanja razdoblja u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova, budući da iz podataka o broju dana blokade proizlazi da isti nadmašuje minimalno propisano razdoblje od 3 godine, smatrajući da je postupak valjalo provesti i za potraživanja FINE po osnovi nenaplaćenih naknada za provedbu pojedinih osnova, kako su navedene pod točkom III 5. izreke pobijanog rješenja, navodeći da se također radi o tražbinama upisanim u Očevidnik za koje je potrošač blokiran, odnosno u obvezi. Slijedom iznesenog sud zaključuje kako postoje uvjeti iz odredbe čl. 79.g st. 1. ZSP-a za otvaranje i istovremeno zaključenje jednostavnog stečajnog postupka nad imovinom potrošača, a ujedno je temeljem čl. 70.g st. 4. ZSP-a oslobodio potrošača od preostalih obveza prema stanju tih obveza sa svim sporednim potraživanjima kako su upisana u Očevidnik.
8. U žalbi žalitelj smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet iz čl. 79.a st. 2. al. 2. ZSP-a, s obzirom da sud ne utvrđuje koliko je trajalo razdoblje blokade tijekom kojeg su u Očevidnik bile upisane osnove u odnosu na koje se provodi postupak jednostavnog stečaja potrošača, imajući u vidu da je tražbina žalitelja uvrštena u Očevidnik 29. lipnja 2021., dok je pobijano rješenje doneseno 7. lipnja 2022., pa žalitelj naznačuje da je svoju tražbinu pokušavao naplatiti nepunu godinu dana, slijedom čega sud nije uzeo u obzir razdoblja tijekom kojeg je žalitelj pokušao naplatiti svoju tražbinu, odnosno tijekom kojeg je njegova tražbina bila evidentirana u Očevidniku FINE. Smatra da se prihvaćanjem ovakvog stava vjerovniku uskraćuje pravo da pokuša naplatiti svoju tražbinu na novčanim sredstvima potrošača kroz vremensko razdoblje predviđeno Zakonom, iako je to pravo osigurano vjerovniku upravo pod uvjetom da se potrošača može osloboditi obveze ako vjerovnik bezuspješno pokušava naplatiti svoju tražbinu dulje od 3 godine, ukazujući na različita stajališta o navedenom pitanju općinskih sudova, te navodeći odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojima je dopušteno podnošenje revizije zbog različite primjene čl. 70.a st. 2. al. 2. ZSP-a.
9. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), s obzirom da žalitelj ni sadržajno ne ukazuje na počinjenje i jedne bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi ista bila opterećena i jednom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je zaključio da se trajanje razdoblja od 3 godine iz čl. 79.a st. 2. ZSP-a utvrđuje na temelju ukupne neprekidne blokade računa potrošača po svim osnovama koje su ikad bile upisane u Očevidnih redoslijeda osnova za plaćanje koja vodi FINA, a ne samo s obzirom na trajanje blokade potrošača po osnovama za koje je pokrenut postupak jednostavnog stečaja, pa tako i žalitelja (isti stav izražen je i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1316/2021-2 od 30. studenog 2021.), pa kako žalitelj ne osporava da je ukupna neprekidna blokada navedenog potrošača nadmašila minimalno propisano razdoblje od 3 godine, pravilno je prvostupanjski sud otvorio jednostavan postupak potrošača i istovremeno isti zaključio na osnovi provedenih dokaza, te istog oslobodio navedenih obveza preciziranih u izreci pobijanog rješenja.
11. Slijedom svega valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijanjem žalbe žalitelja potvrditi pobijano rješenje.
U Varaždinu 12. siječnja 2023.
Predsjednica vijeća
Sanja Bađun v.r.
