Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-505/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M.B., OIB: ... i opt. N.H., OIB: ..., zbog kaznenih djela iz čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03- odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 – dalje u tekstu KZ/97), odlučujući o žalbama optuženika, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu od 27. travnja 2021. poslovni broj K-539/2013-108, u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe opt. M.B. i opt. N.H., kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu proglašeni su krivima opt. M.B. i opt. N.H. zbog stjecaja i to šest kaznenih djela prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97, opisanih u točkama 1., 2., 3., 4., 6. i 9. izreke, dva kaznena djela produljene prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. u vezi čl. 61. KZ/97, opisano u točkama 5. i 8. izreke, i prijevare iz čl. 236. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12 – dalje u tekstu KZ/11) opisano u točki 7. izreke, sve u vezi čl. 51. KZ/11, pa su:

- opt. M.B. na temelju čl. 224. st. 4. KZ/97 za kaznena djela iz točke 1., 2., 3., 4., 6. i 7. izreke utvrđene kazne zatvora od po 8 (osam) mjeseci, za kaznena djela iz čl. 224. st. 4. KZ/97 za kaznena djela iz točke 5. i 8. izreke utvrđene kazne zatvora od po 11 (jedanaest mjeseci) i za kazneno djelo iz čl. 236. st. 2. KZ/11 (omaškom piše st. 1.) za kazneno djelo iz točke 7. izreke utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te je opt. M.B. na temelju čl. 236. st. 2. KZ/11 osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju jedinstvenu kaznu zatvora će se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. listopada do 18. prosinca 2015.,

- opt. N.H. na temelju čl. 224. st. 4. KZ/97 za kaznena djela iz točke 1., 2., 3., 4., 6. i 7. izreke utvrđene kazne zatvora od po 8 (osam) mjeseci, za kaznena djela iz čl. 224. st. 4. KZ/97 za kaznena djela iz točke 5. i 8. izreke utvrđene kazne zatvora od po 11 (jedanaest) mjeseci i za kazneno djelo iz čl. 236. st. 2. KZ/11 (omaškom piše st. 1.) za kazneno djelo iz točke 7. izreke utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te je opt. N.H. na temelju čl. 236. st. 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju jedinstvenu kaznu zatvora će se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. listopada do 20. prosinca 2015..

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08) opt. M.B. i opt. N.H. dužni su solidarno platiti ošt. M.V. iznos od 50.000,00 eura, ošt. M. i N.N. iznos od 42.500,00 eura, ošt. H.P. i I.P. iznos od 40.000,00 eura, ošt. T.T. iznos od 183.500,00 eura, ošt. S.T. iznos od 42.000,00 eura, ošt. J. i T.M. iznos od 125.000,00 eura i iznos od 1.460.422,97 kuna / 193.831,44 eura[1] , ošt. D.D. iznos od 66,000,00 eura, po srednjem tečaju na dan isplate, u roku od 15 dana, dok su ošt. M.V., ošt. M. i N.N., ošt. T.T. i ošt. J. i T.M. s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva upućeni u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08. opt. M.B. i opt. N.H. oslobođeni su obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

1.3. Istom presudom, na temelju čl. 452. t. 6. ZKP/08 protiv opt. N.H. odbijena je optužba da bi počinio jedno kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem isprave – djelo opisano i kažnjivo po čl. 311. st. 1. KZ/97.

1.4. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i branitelja optuženika u odbijajućem dijelu padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žali se opt. M.B. po braniteljici J.M., odvjetnici u Odvjetničkom društvu L. i Č. j.t.d. i po branitelju S.G., odvjetniku iz S. (dvije žalbe), zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženicu oslobodi optužbe ili da se optuženicu "osudi za počinjenje jednog produljenog kaznenog djela prijevare te da joj se izrekne kazna u kraćem trajanju", ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Protiv te presude žali se opt. N.H. po branitelju P.B., odvjetniku iz S. i po branitelju S.G., odvjetniku iz S. (dvije žalbe), zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe ili da se optuženika "osudi za jedno produljeno kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st.

2. u vezi čl. 52. KZ/11 te da mu se izrekne kazna zatvora u znatno kraćem trajanju", ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Opt. M.B. i opt. N.H. u žalbi po branitelju S.G., odvjetniku iz S., se žale zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, obzirom da su se opt. B. i opt. H. u odnosu na sve točke optužbe izjasnili da se smatraju krivim, ne mogu se žaliti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 464. st. 7. ZKP/08).

7. Opt. M.B. i opt. N.H. u žalbi po branitelju S.G. se žale zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. t. 3. ZKP/08, navodeći da je za kaznena djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 opisano pod točkama 1., 2., 3., 4., 6. i 9. nastupila apsolutna zastara kaznenog progona jer su počinjena u vremenu od 2009. do sredine 2012., a obzirom na zapriječenu kaznu (za kazneno djelo iz čl. 224. st. 4. KZ/97 propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina) apsolutna zastara da je nastupila protekom roka od deset godina (čl. 19. alineja 4. u vezi čl. 20. st. 6. KZ/97). Suprotno takvim žalbenim navodima opt. B. i opt. H. nije nastupila zastara kaznenog progona za naprijed navedena kaznena djela. To zbog toga što je prije proteka desetogodišnjeg roka zastare, obzirom na naprijed navedeno vrijeme počinjenja kaznenih djela, u međuvremenu, 1. siječnja 2013. stupio na snagu novi KZ/11, koji za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora duža od tri godine čl. 81. st. 1. alineja 4. KZ/11 propisuje da zastara kaznenog progona nastupa protekom roka od petnaest godina. Institut zastare kaznenog progona nije privilegij za počinitelja kaznenih djela, stoga se na zastaru kaznenog progona ne primjenjuje institut primjene blažeg zakona, tako da se u konkretnom slučaju na zastaru kaznenog progona ima primijeniti naprijed navedeni rok zastare iz čl. 81. st. 1. alineja 4. KZ/11, a obzirom na rok od petnaest godina, nije nastupila zastara kaznenog progona za naprijed navedena kaznena djela. Stoga nije počinjena povreda kaznenog zakona na štetu optuženika iz čl. 469. t. 3. ZKP/08.

7.1. Opt. M.B. žalbom po braniteljici odvjetnici J.M., a opt. N.H. žalbom po branitelju odvjetniku P.B. se žale zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 468. t. 4. ZKP/08, navodeći, potpuno istovjetno u obje žalbe, da je prvostupanjski sud optuženike proglasio krivim za stjecaj devet kaznenih djela, i to: šest kaznenih djela prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 opisano pod točkama 1., 2., 3., 4., 6. i 9. izreke, dva kaznena djela produljene prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. u vezi čl. 61. KZ/97 opisano pod točkama 5. i 8. izreke, i kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 2. KZ/11 opisano pod točkom 7. izreke, iako su sva ta djela optuženici počinili u poslovanju kao posrednici u prometu nekretnina, zbog čega u prirodnom smislu čine jedinstvenu cjelinu, jer su počinjena na istovjetan način u vremenskom kontinuitetu, a pojedina kaznena djela i u odnosu na iste ošt. J. i T.M., djela iz točke 8. i 9. izreke, a djela iz točke 5., 6. i 7. izreke počinili na štetu ošt. T.T. rođene B., a nije od značaja što je djelo iz točke 6. izreke počinjeno i na štetu ošt. S.T.. Suprotno takvim žalbenim navodima opt. B. i opt. H. nije počinjena navedena povreda kaznenog zakona na štetu optuženika. To zbog toga što je čl. 61. st. 2. KZ/97 propisano da ostvareno produljeno kazneno djelo kada je počinitelj s namjerom počinio više istih ili istovrsnih kaznenih djela, koje obzirom na način počinjenja, vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti čine jedinstvenu cjelinu. Dakle, objektivni element produljenog kaznenog djela se sastoji u tome da se radi o dva ista ili istovrsna kaznena djela ili više takvih djela, ostvarena na bitno istovrstan način i mora postojati vremenska povezanost svih tih djela. Međutim, prema opisu djela iz točke 1. do 9. izreke proizlazi da se radi o vremenskom razmaku između počinjenja pojedinih djela koji je takav da se ne može smatrati vremenskim kontinuitetom, koji bi opravdavao konstrukciju produljenog kaznenog djela. Uz to i način počinjenja djela iz točke 8. gdje se radi o odnosu optuženika i oštećenika vezano za kupoprodaju nekretnina, nije istovjetan načinu počinjenja djela iz točke 9. gdje se radi o odnosu optuženika i oštećenika u kojem su oštećenici jamci – fiducijarni dužnici u kreditu koji podižu optuženici. Obzirom da ne postoji vremenski kontinuitet kao objektivan element produljenog kaznenog djela, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se radi o stjecaju kaznenih djela, kako je to naprijed navedeno. Stoga nije počinjena povreda kaznenog zakona iz čl. 468. t. 4. ZKP/08. Pri tome je za ukazati da je prvostupanjski sud djela iz točke 5. i 8. izreke kvalificirao kao produljena kaznena djela, očito zbog istih oštećenika, iako se radilo o postupanju kroz duže vremensko razdoblje, zbog čega nije ispunjen objektivni element vremenskog kontinuiteta za produljeno kazneno djelo, čime je kazneni zakon povrijeđen u korist optuženika, ali zbog izostanka žalbe državnog odvjetnika u tome dijelu, ovaj drugostupanjski sud takvu povredu može samo konstatirati. Pored toga, za ukazati je niti da institut produljenog kaznenog djela iz čl. 52. KZ/11 nije povoljniji za optuženike jer st. 5. čl. 52. KZ/11 za produljeno kazneno djelo propisuje mogućnost izricanja kazne za polovicu veće od gornje mjere kazne propisane za utvrđeno kazneno djelo.

8. Nisu osnovane žalbe opt. M.B. i opt. N.H. zbog odluke o kazni, koje se u žalbama po braniteljima odvjetnici J.M. i odvjetniku P.B. posebno niti ne obrazlažu. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, opt. B. i opt. H. (obojima) od olakotnog priznanje počinjenja kaznenih djela za koja su proglašeni krivim, da su roditelji četvero djece od kojih je jedno maloljetno i bolesno, a od otegotnog raniju višestruku osuđivanost zbog istih kaznenih djela (optuženici su u četiri navrata osuđivani za ista kaznena djela). Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je opt. M.B. i opt. N.H. za kaznena djela za koja su proglašeni krivim, utvrdio pojedinačne kazne zatvora, kako je to naprijed navedeno, za koje ovaj drugostupanjski sud nalazi da su primjerene utvrđenim okolnostima o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, a potom opt. B. i opt. H. za stjecaj kaznenih djela pravilno osudio na jedinstvenu kaznu zatvora, svakog od optuženika, u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, u koje im je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunao vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru. O tome je prvostupanjski sud naveo iscrpne, jasne i provjerljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

8.1. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda navedenim jedinstvenim kaznama zatvora u odnosu na konkretne optuženike ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelje i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženicima da se ponovno uključe u društvo (čl. 41. KZ/11).

9. Slijedom navedenog žalbe opt. M.B. i opt. N.H. nisu osnovane, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, tako da je žalbe valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 12. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća

Damir Krahulec, v.r.