Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-891/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Smiljke Premužić kao predsjednice vijeća, sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao suca izvjestitelja i članice vijeća i suca Vladimira Ferenčevića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. P. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćniku mr. sci. Z. Z., odvjetniku u Z.,

protiv tuženika Đ. B. iz B., OIB: …., zastupanog po punomoćniku L. M., odvjetniku u Z., radi

isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-356/2021-5 od 12. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana, dok se djelomično prihvaća žalba tuženika, te se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P- 356/2021-5 od 12. svibnja 2022.:

- potvrđuje u točki I. izreke za iznos od 3.981,68 eura/ 30.000,00 kuna[1] sa dosuđenom zateznom kamatom po stopi iz točke I. izreke prvostupanjske presude od 1. siječnja 2017. do isplate i za iznos od 4.533,81 eura/ 34.160,00 kuna sa dosuđenom zateznom kamatom po stopi iz točke I. izreke od 1. siječnja 2018. do isplate,

- preinačuje u preostalom dijelu iz točke I. izreke prvostupanjske presude za iznos od 9.954,21 eura/ 75,000,00 kuna i točka II. izreke i sudi:

"Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 9.954,21 eura/ 75.000,00 kuna kao i sa zatraženom zateznom kamatom na navedeni iznos.

U ovom postupku svaka stranka snosi svoj trošak postupka."

II. U nepobijanom dijelu točka III. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-356/2021-5 od 12. svibnja 2022. odlučeno je tako da izreka glasi:

"I - Nalaže se tuženiku tužitelju isplatiti iznose od: -

15.000,00 kn za 2013.g. -30.000,00 kn za 2014 g. -

30.000,00 kn za 2015.g. -30.000,00 kn za 2016.g. -

34.160,00 kn za 2017.g.

zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki navedeni godišnji iznos teku od prvog dana naredne godine do isplate po stopi od 12 % od 01.siječnja 2014. do 31.srpnja 2015.g. 8,14% od 1.kolovoza2015.g. do 31.prosinca 2015.g. 8,05 od 01. siječnja 2016.g. do 30.lipnja 2016.g. 7,88% od 01.srpnja 2016.g. do 31.prosinca 2016.g. 7,68% od 1.siječnja 2017.g. do 30.lipnja 2017.g. 7,41% od 1.srpnja 2017.g. pa do isplate a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II – Dužan je tuženik tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 43.156,25 kn. III - U preostalom dijelu za iznos od 5.893,75 kn zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija se kao neosnovan."

2. Protiv gore navedene prvostupanjske presude pravodobnom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353.

stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu prvostupanjsku presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, podredno presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11.,

13. i 14. ZPP-a na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom koristi koju je tuženik ostvario uporabom montažnog objekta u vlasništvu tužitelja u mjestu P. u razdoblju od srpnja 2013. do 20. veljače 2018.

7. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tužitelj vlasnik montažnog objekta (drveni plažni poslovni objekt koji se koristi kao ugostiteljski objekt) koji se nalazi na pomorskom dobru na dijelu čest. zem. 99283/1 k.o. P., a koji objekt je tužitelj kupio od D. B. ugovorom o prodaji montažne ugostiteljske kućice 31. srpnja 2012.,

- da je tuženik od nevlasnika Ž. M. ugovorom o kupoprodaji nekretnina od

27. lipnja 2013. kupio predmetni montažni objekt od kada se nalazi u posjedu istog,

- da je tužitelj u predmetu Općinskog suda u Zadru broj P-414/16 ishodio presudu pod poslovnim brojem P-414/16 od 16. ožujka 2017., a koja je postala pravomoćna presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1203/2017-2 od 7. rujna 2017. kojom je naloženo tuženiku predati u posjed tužitelju predmetni montažni drveni objekt,

- da je tuženik u predmetu P-414/16 Općinskog suda u Zadru primio tužbu radi predaje u posjed predmetnog objekta 7. ožujak 2016. od kada je tuženik nesavjesni posjednik,

- da je tuženik tužitelju predao u posjed predmetnu montažnu kućicu 20. veljače 2018.,

- da prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo O. J.

iz Z., fiksna godišnja zakupnina za predmetni montažni plažni objekt iznosi 48.000,00 kuna.

8. Prema naprijed utvrđenom činjeničnom supstratu prvostupanjski sud u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev tužitelja te dosuđuje tužitelju ukupnu novčanu korist od uporabe montažnog objekta u iznosu od 139.160,00 kuna za razdoblje srpanj 2013. do 20.

veljače 2018. prema odredbi članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14 . – dalje: ZVDSP). Prvostupanjski sud polazi od utvrđene činjenice da je tuženik nesavjesni posjednik predmetnog objekta od lipnja 2013. temeljem sklopljenog ugovora o kupnji predmetnog objekta sa nevlasnikom Ž. M., zaključujući da na

nesavjesnost posjednika odnosno nesavjesnog tuženika utječe činjenica da se tuženik u kolovozu 2013. sastao sa tužiteljem, pa mu stoga nije moglo ostati nepoznata činjenica da je vlasnik predmetnog objekta tužitelj, te kako ga je tuženik tužitelju predao u posjed tek 20. veljače 2018., to je tuženik u obvezi prema odredbi članka 165. stavak

1. ZVDSP-a naknaditi sve koristi od uporabe predmetnog objekta za vrijeme svojeg posjedovanja.

9. Pravilno prvostupanjski sud u ovom postupku primjenjuje odredbu članka 165. stavak 1. ZVDSP-a zaključujući da je tuženik nesavjesni posjednik, te da je primjenom navedene odredbe dužan naknaditi tužitelju sve koristi koje je imao za vrijeme posjedovanja navedenog objekta i pravilno zaključuje da je tuženik nesavjesni posjednik od dana primitka tužbe u predmetu P-414/16 Općinskog suda u Zadru od 7.

ožujka 2016., jer je primitkom tužbe u navedenom predmetu, a radi predaje u posjed predmetnog montažnog objekta tuženik saznao da mu ne pripada pravo na posjed predmetnog objekta.

10. Iz tog razloga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima tuženik tvrdi da je cijelo vrijeme pošteni posjednik (članak 18. stavak 3. ZVDSP-a), jer je tuženik primitkom tužbe radi predaje u posjed imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed obzirom da iz činjeničnih navoda tužbe u predmetu P-414/16 Općinskog suda u Zadru proizlazi da se tužitelj poziva na svoje vlasništvo koje je stekao ugovorom o kupoprodaji navedenog objekta i na neposjedovanje predmetnog objekta.

11. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan posjednik predmetnog objekta od dana kupnje od 27. lipnja 2013., jer tužitelj od 2013. pa zaključno do podnošenja tužbe u predmetu pred Općinskim sudom u Zadru, broj P- 414/16 (3. ožujak 2016.) nije poduzimao nikakve pravne radnje vezano za predaju u posjed predmetnog objekta od strane tuženika, pa se slijedom navedenog ne može zaključiti da bi tuženik bio nesavjesni posjednik od dana kupnje predmetnog objekta od nevlasnika. Prema dokazima izvedenim u ovom postupku ne proizlazi da je tužitelj tuženika upozoravao 2013. da je tužitelj vlasnik predmetnog objekta i branio tuženiku posjed predmetnog objekta, stoga zaključak prvostupanjskog suda da se tuženik smatra nesavjesnim posjednikom od kolovoza 2013. do dana primitka tužbe u predmetu radi predaje u posjed 7. ožujka 2016., P-414/16, nije potkrijepljen valjanim dokazima.

12. Činjenicu nesavjesnosti posjeda u naprijed navedenom razdoblju je tužitelj bio dužan dokazati u postupku valjanim dokazima prema odredbi članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. ZPP-a koju činjenicu nesavjesnosti posjeda od kolovoza 2013.

do 7. ožujka 2016. tužitelj nije dokazao, pa su u tom dijelu djelomično osnovani žalbeni navodi tuženika.

13. Stoga zaključak suda koji se temelji na iskazima parničnih stranaka u predmetu P- 414/16 a vezano za nesavjesnost posjeda tuženika, a o navodnim saznanjima koje je tužitelj prilikom susreta sa tuženikom na predmetnoj lokaciji iznio tuženiku, odnosno da je montažni objekt u njegovom vlasništvu, tužitelj u ovom postupku nije dokazao zbog čega je nepravilan i pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da bi tuženik bio nesavjesni posjednik od srpnja 2013. do 6. ožujka 2016.

14. Žalbeni navodi tuženika o tome da je vlasništvo predmetnog objekta irelevantno u ovom postupku pozivajući se na činjenicu da je tuženik za obavljanje ugostiteljskog rada imao odobrenje nadležne općine, nije odlučno u ovom postupku, jer je tuženik odobrenje za rad od nadležne općine P. mogao ishoditi po ugovoru o kupoprodaji predmetnog objekta sa nevlasnikom.

15. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je tužitelj u postupku morao dokazati da mu je onemogućena zarada na predmetnom objektu, jer je tužitelj vlasnik predmetnog objekta, pa mu prema odredbi članka 165. stavak 1. ZVDSP-a pripada od strane nesavjesnog posjednika naknada svih koristi koje je nesavjesni posjednik imao od posjedovanja predmetnog objekta.

16. Što se tiče utvrđene visine naknade koristi pravilno prvostupanjski sud prihvaća nalaz i mišljenje kao i sve dopune nalaza i mišljenja građevinskog vještaka u pogledu visine koristi (zakupnine za predmetni objekt), pa stoga nije bilo potrebno u postupku provoditi novo građevinsko vještačenje na koje se tuženik poziva u žalbi, jer taj dokaz tuženik nije predložio do zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom.

17. Obzirom da je prvostupanjski sud na temelju utvrđenih činjenica izveo nepravilan zaključak o nesavjesnom posjedu tuženika od srpnja 2013. do 6. ožujka 2016. to je prema odredbi članka 373. točka 3. ZPP-a valjalo djelomično prihvatiti kao osnovane žalbene navode tuženika da u navedenom periodu on nije nesavjesni posjednik,

prvostupanjsku presudu preinačiti i odbiti tužitelja sa naknadom u tom razdoblju za iznos od 9.954,21 eura/ 75.000,00 kuna, a koji iznos predstavlja iznos zakupnine utvrđen po građevinskom vještaku za 2013. od 15.000,00 kuna, 2014. od 30.000,00

kuna i 2015. od 30.000,00 kuna.

18. Zbog svega navedenog je valjalo djelomično prihvatiti kao osnovanu žalbu tuženika i preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu, te odbiti tužitelja sa više dosuđenim iznosom od 75.000,00 kuna, jer je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je tuženik nesavjesni posjednik u vremenskom razdoblju od srpnja 2013. do ožujka 2016.

19. Iz tih razloga je presuđeno kao pod točkom I. ove drugostupanjske presude prema odredbi članka 373. točka 3. ZPP-a.

20. Obzirom da je preinačena odluka o glavnoj stvari na način da je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom u iznosu od 75.000,00 kuna, to je valjalo preinačiti i odluku o parničnom trošku primjenom odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a. To stoga što je tužitelj uspio u osnovu i visini tužbenog zahtjeva od 46%, a tuženik u osnovu i visini od 54%, dakle stranke su uspjele u približno jednakom omjeru uspjeha u sporu, pa je valjalo odlučiti da u ovom postupku svaka stranka snosi svoj trošak postupka. Iz tog razloga valjalo je preinačiti odluku o parničnom trošku iz točke II. izreke prvostupanjske presude primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.

21. Slijedom izloženog presuđeno je kao u izreci.

Bjelovar, 12. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća

Smiljka Premužić,v.r.