Poslovni broj: Usž-3074/21-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te sudske savjetnice Branke Cvitanović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja L. .B., B., kojeg zastupa opunomoćenik J. F., odvjetnik u O., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u V., radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-325/21- 10 od 6. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-325/21-10 od 6. srpnja 2021.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II-942-01/17-01/167, urbroj: 514-04-02-01-01/07-21-02 od 18. siječnja 2021., te je odbijen zahtjev tužitelja i zainteresirane osobe za naknadu troška upravnog spora. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u V.-s. županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove V., klasa: UP/I-943-01/98-01/440, urbroj: 2196-01-02-04/3- 17-22 od 14. ožujka 2017., kojim je tužitelju utvrđeno pravo na naknadu za oduzeto poljoprivredno zemljište iz posjeda S. B. koje se sastoji od katastarskih čestica upisanih u k.o. B. detaljno navedenih u izreci prvostupanjskog rješenja. Kao obveznik naknade u utvrđenom iznosu od 146.728,00 kn određen je Fond za naknadu oduzete imovine, koji je obvezan naknadu za oduzetu imovinu isplatiti u obveznicama Republike Hrvatske.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga. Navodi kako nije sporno da je u provedenom postupku Agencija za poljoprivredno zemljište pronašla zamjensko zemljište koje mu je ponuđeno na ime naknade za oduzeto zemljište, koje nije prihvatio jer se radilo o velikom broju malih čestica nepodobnih za poljoprivrednu obradu i u bitno manjoj površini od oduzete. Ističe kako je u korespondenciji s Općinskim državnim odvjetništvom i Agencijom naznačio i broj katastarske čestice na području susjednog O. koja bi bila odgovarajuća. Međutim, dok je čekao očitovanje Općinskog državnog odvjetništva da li se njegov prijedlog prihvaća, doneseno je rješenje o nastavku prekinutog postupka bez prethodnog održavanja rasprave, kao i osporeno rješenje kojim je utvrđena naknada. Ističe da bi u slučaju da je od strane Općinskog državnog odvjetništva obaviješten da nije moguće sklopiti nagodbu u pogledu predloženog zemljište, sklopio nagodbu u odnosu na ponuđeno zemljište, dok bi naknadu za preostalu razliku od oduzetog zemljišta mogao ostvariti u obveznicama Republike Hrvatske. Smatra da su postupanjem prvostupanjskog upravnog tijela povrijeđene odredbe Zakona o općem upravnom postupku, odnosno da prilikom donošenja odluke nije poštivano načelo utvrđivanja materijalne istine, načelo pomoći neukoj stranci, kao i odredbe koje se odnose na sklapanje nagodbe između stranaka. Naposljetku, navodi kako je nakon izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu Općina T. pristupila izradi programa raspolaganja poljoprivrednim zemljištem kojim je za oduzeto zemljište odredila zamjensko zemljište u površini od 17,77 hektara. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. U odgovoru na žalbu tuženik se poziva na razloge iznijete u obrazloženju rješenja koje je bilo predmetom ocjene zakonitosti u upravnom sporu. Predlaže žalbu odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporena presuda pravilna, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava i ne nalazi povreda pravila sudskog postupka.
6. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem je prvostupanjsko upravno tijelo pravilno postupilo kada je tužitelju kao ovlašteniku naknade za oduzeto poljoprivredno zemljište koje se u naravi ne može vratiti (utvrđeno pravomoćnim rješenjem od 2. prosinca 2013.), nakon što nije prihvatio zamjensko zemljište koje je Agencija za poljoprivredno zemljište pronašla, naknadu utvrdio u obveznicama Republike Hrvatske sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96., 92/99., 80/02. i 81/02. – dalje: Zakon o naknadi) i Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje oduzetog poljoprivrednog zemljišta, šuma i šumskog zemljišta ("Narodne novine", broj 18/04., dalje: Pravilnik) u ukupnom iznosu od 146.728,00 kuna.
7. Odredbom članka 57. Zakona o naknadi propisano je da za imovinu koja se po odredbama tog Zakona ne vraća u vlasništvo, prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske ako tim Zakonom nije drukčije propisano. Prema odredbi članka 69. Zakona o naknadi nakon provedenog postupka u kojem se utvrđuju činjenice odlučne za odlučivanju o zahtjevu, nadležna služba donosi rješenje o naknadi za oduzetu imovinu.
8. Prema odredbi članka 59. stavka 5. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 39/13 i 48/15) u slučajevima kada temeljem Zakona o naknadi ovlaštenicima naknade za oduzeto poljoprivredno zemljište nije moguće vratiti u vlasništvo poljoprivredno zemljište koje im je oduzeto, Agencija za poljoprivredno zemljište je ovlaštena za pronalaženje zamjenskog zemljišta u vlasništvu države.
9. Iz stanju spisa predmeta proizlazi kako je djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u V.-s. županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove V., klasa: UP/I-943-01/98-01/440, urbroj: 2196-01-02-04/3-13-19 od 20. prosinca 2013. (pravomoćno 20. siječnja 2014.) tužitelju utvrđena naknada u cijelosti za poljoprivredno zemljište površine 177.703 m[2] oduzeto iz posjeda S. B. temeljem odluke Kotarske komisije u V. broj: 3379/46 od 22. listopada 1946. i temeljem rješenja Kotarske komisije u V., broj: 9042/53 od 31. kolovoza 1953. godine, koje se ne može vratiti u naturi. Tužitelj je zatražio da mu se na ime naknade dodijeli zamjensko državno poljoprivredno zemljište. Kako Općina T. nije raspolagala s geodetski uređenim zemljištem za navedenu namjenu u svom Programu raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem, od Agencije za poljoprivredno zemljište zatraženo je pronalaženje odgovarajućeg zamjenskog zemljišta.
10. Postupajući sukladno Uredbi o kriterijima za dodjelu zamjenskog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske ovlašteniku naknade za oduzeto poljoprivredno zemljište na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 93/15) Agencija za poljoprivredno zemljište pronašla je na području Općine T. slobodne čestice za raspolaganje, kao zamjensko zemljište detaljno označene u očitovanju od 14. srpnja 2016., uz napomenu da je površina slobodnih čestica za raspolaganje manja od površine na koju ovlaštenik naknade ima pravo na povrat zato što su to jedine slobodne čestice na tom području. Nakon što se tužitelj putem punomoćnika očitovao kako ne prihvaća ponuđeno zemljište ujedno predlažući drugo zemljište, Agencija za poljoprivredno zemljište dopisom od 14. srpnja 2016. i 19. siječnja 2017. izvijestila je Općinsko državno odvjetništvo u V. kako je pronašla i predložila jedino slobodno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske kao zamjensko zemljište, čime je završeno postupanje u predmetnom postupku. Navedeni dopisi dostavljeni su prvostupanjskom tijelu i punomoćniku tužitelja.
11. Tužitelj navedeno utvrđenje upravnih tijela niti ne osporava već smatra da je prvostupanjsko upravno tijelo osporeno rješenje donijelo u suprotnosti s odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21), odnosno da je upravno tijelo prije donošenja rješenja bilo dužno nastaviti prekinuti upravni postupak i zakazati usmenu raspravu kako bi omogućilo strankama postizanje nagodbe.
12. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjsko upravno tijelo je u smislu naprijed citiranih odredbi Zakona o naknadi pravilno tužitelju, kao utvrđenom ovlašteniku naknade za oduzeto poljoprivredno zemljište koje se u naravi ne može vratiti, nakon što nije prihvatio zamjensko zemljište koje je Agencija za poljoprivredno zemljište pronašla, utvrdilo naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, dok je vrijednost utvrđena sukladno odredbi članka 1. Pravilnika, koju vrijednost tužitelj niti ne osporava.
13. Ocjenjujući ostale žalbene navode izvršen je uvid u spis upravnog tijela te je utvrđeno da je postupak prije donošenja rješenja prvostupanjskog tijela proveden u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku, te da je tužitelj tijekom upravnog postupka bio zastupan po ovlaštenom punomoćniku koji je sudjelovao u postupku i kojem su dostavljeni dopisi Agencije za poljoprivredno zemljište. Naime, tužitelj je nakon zaprimanja navedenih obavijesti, kao ovlaštenik naknade imao mogućnost sklopiti nagodbu s Općinskom državnim odvjetništvom u pogledu ponuđenog zamjenskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske i o tome obavijestiti prvostupanjsko tijelo, a što tužitelj nije učinio.
14. Suprotno žalbenim navodima iz sadržaja spisa predmeta ne proizlazi da je predmetni postupak prekinut, stoga se žalbeni prigovori u pogledu nastavka postupka i obavještavanja stranaka ukazuju neosnovanim.
15. Kako tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao ni pravilnost primjene materijalnog prava, to ovaj Sud nije našao osnova za usvajanje žalbe.
16. Slijedom navedenog primjenom odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 12. siječnja 2023.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner, v.r.
