Poslovni broj: Ref 13P: Pr-4166/2021

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex Vojarna Sv. Križ

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. M.-L., OIB: …, iz S., zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz O.d. S. & Đ., protiv tuženika K.b.c. S., OIB: …, S., zastupanog po zakonskom zastupniku ravnatelju prof.prim.dr.sc. J. M., dr.med., a on po punomoćniku B. D., dipl.iur, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice I. Č., odvjetničke vježbenice, zaključene 27. listopada 2022., objavljene 12. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

Nalaže se tuženiku K. B. C. S., Split, OIB: …, da tužiteljici, D. M. – L. iz S., OIB: …, isplati ukupan iznos od 1.318,54 EUR / 9.934,54 kn bruto, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

za siječanj 2016. godine, na iznos od 99,38 EUR, od 15.02.2016. godine,

za veljaču 2016. godine, na iznos od 98,22 EUR, od 15.03.2016. godine,

za ožujak 2016. godine, na iznos od 105,52 EUR, od 15.04.2016. godine,

za travanj 2016. godine, na iznos od 81,34 EUR od 15.05.2016. godine,

za svibanj 2016. godine, na iznos od 101,60 EUR, od 15.06.2016. godine,

za lipanj 2016. godine, na iznos od 102,56 EUR, od 15.07.2016. godine,

za srpanj 2016. godine, na iznos od 111,75 EUR, od 15.08.2016. godine,

za kolovoz 2016. godine, na iznos od 103,29 EUR, od 15.09.2016. godine,

za rujan 2016. godine, na iznos od 104,33 EUR, od 15.10.2016. godine,

za listopad 2016. godine, na iznos od 92,95 EUR, od 15.11.2016. godine,

za studeni 2016. godine, na iznos od 108,75 EUR, od 15.12.2016. godine, za prosinac 2016. godine, na iznos od 97,23 EUR, od 15.01.2017. godine,

za siječanj 2017. godine, na iznos od 111,62 EUR, od 15.02.2017. godine,

sve do 31.12.2022., a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima,

dok se u dijelu više zatraženog iznosa na ime razlike plaće od 99,72 EUR / 751,35 kn, tužbeni zahtjev odbija.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 321,02 EUR / 2.418,75 kn, s zakonskom zateznom kamatom koja na taj trošak teče od donošenja prvostupanjske presude pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14.2.2021. podnio tužbu u kojoj navodi da je u razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017. bio zaposlenik tuženika koji predstavlja javnu službu u smislu odredbi iz čl. 2. Zakona o plaćama i javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). Nadalje, navodi da je 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama i to po 6% u 2007., 2008. i 2009. Međutim, zbog nastupa recesije Vlada Republike Hrvatske i Sindikati sklopili su Dodatak Sporazumu 13. svibnja 2009. (dalje: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. za iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazumu. Odredbama čl. IV.-V. Dodatka Sporazumu ugovoreno je daljnje postupno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Nadalje navodi da su dana 26. listopada 2011. su također između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi sklopljeni i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće (dalje: IDDS), usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011, a koji dokument predstavlja osnovu predmetne tužbe. Prema čl. XI. st. 4. IDDS-a ugovoreno je trajanje istog pet godina, a sukladno pravilima o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu je primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Također ističe kako su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili i Vjerodostojno tumačenje Izmjena, a radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. istih. Tužitelj navodi da je odredbom iz čl. III. Izmjena ugovoreno da osnovica za obračun plaća u javnim službama će iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama. Tužitelj navodi da je 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., prema kojoj je BPD realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a to je potvrđeno i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015., dok je 27. studenog 2015. je DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. po kojoj je realno povećanje BDP za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a što je potvrđeno i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. i 4. prosinca 2015., te obzirom da aritmetička sredina naprijed navedenih dviju stopa BDP-a je upravo 2%, krajem 2015. ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, a obzirom su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Tužitelj predlaže da se presudom utvrdi da je tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od 10.685,89 kn na ime manje isplaćene naknade plaće, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate, osim zakonskih zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

2. U odgovoru na tužbu od 6.4.2021. tuženik osporava osnov, ali ne osporava visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare za prosinac 2015. i prigovor promašene pasivne legitimacije.

3. Podneskom od 30.8.2022. tužitelj sada traži isplatu za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. i to, ne u iznosu od 10.685,89 kn kako je to zatraženo tužbom već u iznosu od 9.934,54 kn bruto, čime je, prema mišljenju suda, tužitelj djelomično povukao tužbu. Naime, Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 26.4.2021. zauzeo je pravno shvaćanje pod br. Su-IV-16/2021-8 da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, uvijek potreban pristanak tuženika. Kako je u konkretnom slučaju do djelomičnog povlačenja tužbe došlo nakon upuštanja tuženika u raspravljanje i kako se tuženik u podnesku od 7.9.2022. usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, u postupku je valjao odlučiti o zahtjevu tužitelja za isplatu iznosa od 10.685,89 kn.

4. Sud je izveo dokaze čitanjem Izmjena i dopuna dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. Studenog 2006., Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., preslike Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca 2012., priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4. rujna 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27. studenog .2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., te objavu procjene DZS-a od 4. prosinca 2015., priopćenje za javnost od 20. listopada 2016., a koje odluke su javno dostupne na internetu te je pročitana spisu druga priložena dokumentacija.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. za razdoblje od prosinca 2015. do zaključno sa siječnjem 2017. u ukupnom iznosu od 1.418,26 EUR / 10.685,89 kn bruto.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora o radu. Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju.

8. Među strankama nije sporna ni valjanost ni pravna snaga te potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužitelju plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. IDDS-a.

9. Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužitelju plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. IDDS-a. Sporno je, je li potraživanje tužitelja za prosinac 2015. zastarilo.

10. Prigovor zastare je osnovan. Potraživanje tužitelja za prosinac 2015. na ime razlike plaće u iznosu od 99,72 EUR / 751,35 kn dospijeva 15.1.2016. u smislu odredbe čl. 92. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje ZR/14). Kako je odredbom čl. 139. ZR/14 propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina i kako je tužitelj tužbu podnio 14.2.2021., proizlazi da tužba nije podnesena unutar zakonom propisanog roka od 5 godina, odnosno do 15.1.2021. pa je nastupila zastara potraživanja tužitelja za prosinac 2015. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

11. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka., dok je odredbom st. 2. citiranog članka propisano kako se iznimno od stavka 1. istog članka, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.

12. Iz dokumentacije pročitane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

13. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09.), te je izmijenjenom odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 124/09.) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

13.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 126/2016.), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

13.2. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje: TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“ Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“

14. Kada govorimo o pravnoj valjanosti i pravnoj snazi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011, dalje IDD Sporazuma, treba reći, da iz tih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012. te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

14.1. Slijedom navedenog, a prema stavu ovog Suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a. Vezano za primjenu čl. III IDD Sporazuma, treba naglasiti, da odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1111/2020-2.

14.2. Budući su nesporni podaci Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

15. Dakle, tuženik je u razdoblju od siječnja 2016. do zaključno sa siječnjem 2017. tužitelju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a trebao je primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn pa je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje.

16. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. ZPP-a te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće za razdoblje od siječnja 2016. do zaključno sa siječnjem 2017. u ukupnom bruto iznosu od 1.318,54 EUR / 9.934,54 kuna bruto. Do navedenog iznosa sud je došao izvođenjem jednostavne matematičke operacije-zbrajanjem pojedinačnih mjesečnih iznosa od siječnja 2016. do zaključno sa siječnjem 2017. koje je tužitelj označio u petitu tužbenog zahtjeva, a čiju visinu tuženik nije osporavao.

16.1. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupne iznose novčane obveze dvojno iskazao u eurima i kunama, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2., u svezi s čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22), Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 85/22) i Odluke o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.

17. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata u skladu s odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., dalje ZOO) i odredbom čl. 92. st. 3. ZR-a, osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

18. Tužitelju je obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u tekstu ZPP), u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi parničnog postupka.

18.1. Potrebno je utvrditi u kojem postotku je svaka od stranaka uspjela, a zatim će se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela. Tužitelj je u ovom postupku, računajući od podnošenja tužbe, uspio za 93% (93% osnov + 93% visina = 186 : 2 = 93%), a tuženik za 7% pa kada se 7 oduzme od 93 dobije se 86% pa će se tužitelju odmjeriti naknada ukupnih troškova u tom postotku.

18.2. Kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja stranke tada primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka (sentenca Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-1643/2018-2 od 15.10.2019.). U vrijeme donošenja odluke o troškovima ovog postupka na snazi je Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14.,107/15., 37/22., 126/22., dalje Tarifa) prema kojoj je vrijednost boda 15 kuna. Međutim, tužitelj je zahtjev za naknadu troškova stavio prema vrijednosti boda od 10 kuna, a sud odlučuje samo u okviru zahtjeva tužitelja (tako u odluci Županijskog suda u Puli Gž R-157/22 od 23.12.2022). Stoga je tužitelju prema popisanom trošku (list 171) i VPS-u u vrijeme poduzimanja svake radnje određen slijedeći parnični trošak: za sastav tužbe zatraženih 750,00 kn, za sastav podneska od 27.10.2021. iznos od 750,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 4.10.2022. iznos od 187,50 kn (Tbr. 8. t. 3. Tarife), za zastupanje na ročištu od 27.10.2022. iznos od 750,00 kn i za zastupanje na ročištu za objavu odluke iznos od 375,00 kn što zbrojeno i uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 2.812,50 kn od čega je tužitelju valjalo odmjeriti naknadu u postotku od 86% pa se dobije iznos od 2.418,75 kn / 321,02 EUR koliko je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.

18.3. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

19. U skladu s navedenim, odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 12. siječnja 2023.

SUTKINJA

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku

- u spis