REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

K-486/2019

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu pojedincu Boni Gamulin Frleta uz sudjelovanje zapisničarke Dijane Cvitković, u kaznenom postupku protiv optuženika V. U. zbog kaznenog djela iz članka 156. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. dalje: KZ/11), nakon održane i zaključene javne rasprave 9. siječnja 2023., u izočnosti optuženika, nazočnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Splitu Barbare Kraljević, zamjenice branitelja L. F., 12. siječnja 2023. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11.,121/11., 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08) kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu pod brojem K-486/2019 od 28. svibnja 2019. u odnosu na optuženika V. U. stavlja se izvan snage.

Optuženik: V. U., OIB: … sin pok. S. i

J. U., djevojački P., rođen… u V., B. i

H., s prebivalištem u V. na adresi…,

državljanin Republike Hrvatske, te B. i H., upravni pravnik,

zaposlen u Osnovnoj školi na suspenziji, s mjesečnim primanjima do 4.000,00 kuna, oženjen, otac dvoje djece, pismen sa završenom višom stručnom spremom, srednjeg imovnog stanja, vlasnik kuće na adresi prebivališta, bez čina, neodlikovan, neosuđivan,

k r i v  j e

II. što je u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 24. srpnja 2018. u zgradi O. š. V. u kojoj je zaposlen kao tajnik i računovođa, svjestan svog pretpostavljenog položaja prema A. B., spremačici u toj Š., mimo njezine volje, u prilikama kada je s njome bio nasamo, vadio i pokazivao joj spolovilo te pred njome zavlačio ruke u hlače i dirao se po spolovilu, a 24. srpnja 2018. u školskom atriju kazao joj da "izgleda umorno, da bi ju trebalo izmasirati po sisama i guzici jer da tako on masira svoju suprugu, a da bi je nakon toga trebalo dobro izjebati i da muškarci trebaju redovito provjeravati svoje testise", nakon čega je otkopčao hlače i počeo se dirati po spolovilu kojeg joj je pokazao, pa kada se A. B. zbog neugode uputila s tog mjesta, približio joj se s leđa i zamolio je da mu dopusti da izmjeri njezin struk, što mu je ona dopustila nakon čega joj je rekao "da ima lijepo tijelo, grudi i struk", i svaki mjesec joj je, nakon što bi se vratila iz S. s vikenda, upućivao seksualne primjedbe poput "je li bilo što između tebe i momka", "jeste li se jebali", govorio joj "da bi se bolje provela s njime nego s momkom jer da je on iskusniji i produktivniji" i "da kada bi pristala na seks s njime, da bi tada sigurno ostala trudna", "da mu supruga prethodne noći nije dovoljno dala i da se nije dovoljno izjebao" i pitao je "bi li mu dala", što je sve kod nje izazvalo osjećaj ugroženosti i povrijedilo njezino pravo na poštovanje,

III. dakle, spolno uznemiravao drugu osobu kojoj je nadređen i koja se prema njemu nalazi u odnosu zavisnosti,

IV. čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – spolnim uznemiravanjem – djelo opisano i kažnjivo po članku 156. stavku 1. KZ/11.

V. Stoga se optuženik V. U. na temelju članka 156. stavak 1. KZ/11.

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci

VI. nakon čega se optuženiku V. U. na temelju odredbe članka 56. KZ/11. izriče,

UVJETNA OSUDA

time da se kazna zatvora od 8 (osam) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

VII. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08 oštećenica A. B. s imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 70.000,00 (sedamdeset tisuća) kuna, se upućuje u parnicu.

VIII. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stav 2. točka 1. i 6. ZKP/08 nalaže se optuženiku V. U. u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude, podmiriti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 464,53 (četristošezdesetčetiri eura i pedesettri cente)€[1] /3.500,00 (tri tisuće i pet stotina) kuna.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je 20. svibnja 2019. optužnicu pod brojem K-DO-2087/2018. protiv optuženika V. U., zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – spolnim uznemiravanjem – djela opisanog i kažnjivog po članku 156. stavku 1. KZ/11.

2. Navedenim optužnim aktom predloženo je da sud temeljem odredbe članka 540. stavka 1. ZKP/08 prema optuženiku V. U. izda kazneni nalog, što je ovaj sud i prihvatio, te pod poslovnim brojem K-486/2019 od 28. svibnja 2019. izdao presudu-kazneni nalog.

3. Kako je optuženik pravovremeno izjavio prigovor na naprijed citirani kazneni nalog, nakon potvrđivanja optužnice, postupak je nastavljen zakazivanjem rasprave.

4. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužnice optuženi V. U. kazao je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavljaju na teret.

5. U dokaznom postupku pregledani su i pročitani: zapisnik PUSD,PP, V. o ispitivanju osumnjičenog V.

U. sukladno odredbi članka 208.a ZKP/08 s audio-video snimkom od 22. listopada 2018. (listovi 17-20 spisa), izjava A. K. o pretrpljenom spolnom uznemiravanju na radnom mjestu upućena ravnateljici O. š. V. i

Povjerenstvu za zaštitu dostojanstva od 12. listopada 2018. (listovi 26-27 spisa), zapisnik O. š. V. o obavljenom razgovoru s A. K. u povodu

njezine pritužbe zbog povrede dostojanstva od strane V. U. (listovi 34-35

spisa), dopis A. T., osobe ovlaštene od strane poslodavca za primanje i rješavanje pritužbi vezanih uz zaštitu dostojanstva radnika, upućen ravnateljici škole A. B. od 15. listopada 2018. (list 37 spisa), pisano upozorenje O. š.

V. zbog skrivljenog ponašanja - zbog povrede dostojanstva i spolnog uznemiravanja izdano zaposleniku V. U. od 15. listopada 2018. (list 38 spisa), zapisnik

O. š.V. o obavljenom razgovoru sa K. L. u povodu njezine pritužbe zbog povrede dostojanstva od strane V. U. (list 40 spisa), izjava

K. L. o pretrpljenom spolnom uznemiravanju na radnom mjestu upućena ravnateljici O. š. V. od 15. listopada 2018. (list 41 spisa), službena zabilješka o razgovoru sa zaposlenicom škole A. B. sastavljena 15.

listopada 2018. i supotpisana od strane ravnateljice A. B., povjerenice za zaštitu dostojanstva A. T. i zaposlenice škole A. B. (list 46 spisa),

zapisnik O. š. V. o obavljenom razgovoru s A. B. u povodu njezine pritužbe zbog povrede dostojanstva od strane V. U. (list 47 spisa),

izjava A. B. o pretrpljenom spolnom uznemiravanju na radnom mjestu upućena ravnateljici O. š. V. od 19. listopada 2018. (listovi 48-49 spisa),

odluka O. š. V. od 1. ožujka 2017. o imenovanju A. T. za osobu koja je ovlaštena primati i rješavati pritužbe za zaštitu dostojanstva radnika (list 56 spisa), zapisnik O. š. V. o održanom sastanku s Etičkim povjerenstvom škole (listovi 57-58 spisa), Pravilnik o djelokrugu rada tajnika te administrativno- tehničkim i pomoćnim poslovima koji se obavljaju u osnovnoj školi (NN 40/2014), (listovi 77-80 spisa), Statut O. š.V. donesen na sjednici održanoj 24. svibnja 2018., koji je na snazi od 25. svibnja 2018. (listovi 81-114 spisa), Statut o. š. V. koji je bio na snazi u razdoblju od 5. svibnja 2016. do 24. svibnja 2018. (listovi 115-148 spisa), Statut O. š. V. koji je bio na snazi u razdoblju od 3. kolovoza 2015. do 4. svibnja 2016. (listovi 149-184 spisa), Statut O. š. V. koji je bio na snazi u razdoblju od 5. travnja 2013. do 3. kolovoza 2015. (listovi 185-215 spisa), zapisnik Ministarstva

Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Službe prosvjetne inspekcije, Područne jedinice u S. od 7. studenoga 2018. o nadzoru prosvjetne inspekcije obavljenom 7. studenoga 2018. u O. š. V. na osnovi članka 2. stavka 1. Zakona o prosvjetnoj inspekciji (listovi 327-334 spisa), Odluka O. š. V. o zasnivanju radnog odnosa na neodređeno vrijeme s radnicom A. B. za radno mjesto spremačice od 7. listopada 1993. (list 358 spisa), Ugovor o radu sklopljen između O. š. V. i radnice A. B. od 5. rujna 2000. (list 359 spisa), Ugovor o

radu na neodređeno vrijeme sklopljen između O. š. V. i zaposlenika

V. U. za radno mjesto tajnik – računovođa s ugovorenim početkom rada na dan 27. listopada 1997. (list 375 spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen između O. š. V. i zaposlenika V. U. za radno mjesto tajnik – računovođa od 3. lipnja 1997. (list 376 spisa), preslika specijalističkog nalaza psihijatrice dr. M. D. od 26. studenoga 2018., koji nalaz je okrivljeni V. U. priložio u spis prilikom iznošenja obrane pred državnim odvjetnikom (list 418 spisa), medicinska dokumentacija - specijalistički nalaz dr. M. D. od 16.

travnja 2019. i specijalistički nalaz psihijatra dr. T. P. od 13. studenoga 2018., oba u preslici koje je okrivljenik dostavio uz podnesak od 8. svibnja 2019. (listovi 422-424 spisa), medicinska dokumentacija iz spisa za optuženika (list 506- 522spisa), sudsko psihijatrijsko vještačenje od 29. travnja 2022. po stalnom sudskom vještaku psihijatru dr. Č. L., spis Općinskog prekršajnog suda u Splitu

6. Na temelju odredbe članka 431. stavka 1. točke 7. i 8. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedokinje A. K. sa zapisnika od 14. srpnja 2021. (list 468 spisa), svjedokinje K. L. sa zapisnika od 14. srpnja 2021. (list 469-470 spisa), svjedokinje A. B. sa zapisnika od 14. srpnja 2021. (list 471-472 spisa), svjedokinje A. B. sa zapisnika od 10. ožujka 2022. (list 480-481 spisa), svjedokinje A. J. sa zapisnika od 10. ožujka 2022. (list 481-482 spisa), te svjedoka J. S. sa zapisnika od 10. ožujka 2022. (list 482-483 spisa).

7. Prijedlog obrane za provođenjem dokaza ispitivanjem svjedokinje S. D. na okolnosti osobnosti optuženika i njegovog rada u školi je na temelju članka. 421. stavak 1. točka 2. i 4. ZKP/08 odbijeni kao nevažni i usmjereni na odugovlačenje postupka, a s obzirom da je iz izvedenih dokaza u dovoljnoj mjeri utvrđeno činjenično stanje za donošenje meritorne odluke i bez izvođenja ovog dokaza. Naime, predložena svjedokinja je ravnateljica Srednje škole, a koja je smještena u istoj zgradi kao i osnovna škola, ista nema neposrednih saznanja o predmetnom događaju, na okolnosti rada u školi optuženika ispitana je ravnateljica osnovne škole gdje se terećeni događaj i dogodio A. B., a i na okolnosti osobnosti optuženika iskazivala je ista ravnateljica A. B., kao i svjedok J.

S., te A. J..

8. Nakon čega stranke nisu imale prijedloga za nadopunu ovako provedenog dokaznog postupka, pa je na kraju dokaznog postupka pročitan izvadak iz kaznene evidencije za optuženika od 30. studenog 2022 (list 541 spisa), te prekršajne evidencije od 1. prosinca 2022. (list 542 spisa), nakon čega je ispitan optuženik.

9. Iznoseći svoju obranu V. U. je kazao da ostaje pri svojim iskazima koje je dao pred policijskim istražiteljem kao i pred ODO-om, tada da je iskazivao istinito. Ispitan u policiji sukladno odredbi članka 208.a ZKP/08, V. U. negirao je izvršenje kaznenog djela. U obrani je naveo da je s A. B. imao sasvim normalan odnos sve do trenutka kada ga je ravnateljica škole obavijestila o prijavi koju je B. podnijela protiv njega. Navodi da ni jednom gestom i niti jednim činom nije mogao naslutiti da će se dogoditi nešto loše. Ako je bilo kome izlazio u susret, onda je to činio prema A. B. milijun puta. Nije nadređen A. B.,

ali kada nema ravnateljice, oni se moraju njemu javiti ako moraju negdje otići. Naveo je da je on Bosanac, po prirodi sklon zezanju. U proteklih 10 godina s A. B. proveo je nasamo možda ukupno nekih sat vremena. Znali su se zezati na temu kakav je bio seks za vikend, ali ne odgovara istini da joj je ikada kazao da mu dodiruje spolovilo. Istaknuo je da B. u posljednjih sedam godina inzistira da prva ode na godišnji odmor, iako zna da on u školi radi tijekom cijelog ljeta pa postavlja pitanje ukoliko je on nekakav terorista, zašto je inzistirala da se vraća s godišnjeg baš u vrijeme kada je on u školi sam. Navodi da je A. B. osoba zločeste naravi i da je s njom ustvari izbjegavao razgovor. Nikada u životu A. B. nije dotaknuo s nekom spolnom namjerom. Misli da su znali nekada pričati o njezinoj mršavosti. Dopušta mogućnost da su se nekada znali našaliti na temu da A. ima mali struk odnosno možda ju je pitao može li joj vidjeti struk i izmjeriti ga, no kune se da nikada prema njoj nije imao nekakve spolne pretenzije. Ona za njega nije lijepa žena i nikada nije primijetio da prema njoj osjeća neku spolnu namjeru. Smatra da su sve ove optužbe nastale u dogovoru između A. K. i A. B. budući je A. B. cijelo vrijeme radila kod nje u kuhinji u restoranu. Po njemu,

ovo nije ništa drugo nego dogovor da se nekom naudi. To je najvjerojatnije zato što je on imao jednu situaciju s A. K. pa su mu s ovim htjeli zadati zadnji udarac. Postavlja pitanje je li moguće da je nekoga u školi zlostavljao 10 godina, a da to nitko nije primijetio i da je ona sve to trpjela. Pretpostavlja da se A. B. plaši ljubomore svog partnera, nastojeći se opravdati pred njime pa stoga on „mora biti što crnji, što zločestiji, što gori“. Iznoseći obranu pred državnim odvjetnikom, okrivljenik se branio slično kao i u policiji. Naveo je da on i A. u školi rade zajedno već 22 godine, no da nemaju apsolutno nikakvih dodirnih točaka. Napomenuo je da toj ženi nikad u svom životu nije zlo učinio, s njome vrlo malo kontaktira i smatrao je da kao radne kolege imaju normalni ljudski odnos. Nema govora da je on iskoristio svoj položaj i spolno uznemiravao A. B. jer on njoj nije pretpostavljeni.

Postavlja pitanje kako to da od 2010. godine ne postoji nitko tko je mogao naslutiti da se nešto događa i tvrdi da ne postoji živi svjedok koji će posvjedočiti da je on s njome ikada bio nasamo. Izjasnio se da je A. B. osoba loše naravi, svadljiva je i vrlo drska i da s njome jednostavno nije ostvarivao često kontakt. Naveo je da su laži i sve te gnjusne stvari koje je B. izgovorila o njemu izazvale jednu lavinu u gradu u kojem živi, pokrenule su linč protiv njega i narušile njegovo dostojanstvo. Takve laži može napisati samo psihički poremećana osoba ili neki ovisnik, treće ne postoji. Smatra da ovo i nisu riječi A. B. već ju je na ovo nagovorila i u svemu instruirala A. K. koja je također protiv njega podnijela prijavu. Motiv zbog kojeg je to učinila je taj što ga K. tereti za spolno uznemiravanje, pa se A. B. s njome solidarizirala. Naveo je da bi volio da mu je A. B. barem kazala o čemu se radi pa bi tada s njome mogao raspraviti ako je nekad nešto napravio i da ne bi bilo nikakvih problema, bio bi spreman to riješiti. Ne odgovara istini da je A. B. spominjao da muškarci moraju redovito pregledavati testise u kontekstu u kojem je ona to opisala. Radilo se naime o razgovoru u kojem je sudjelovalo više djelatnica škole, a u to vrijeme na televiziji se često pojavljivala reklama o potrebi samopregleda testisa pa je moguće da je nešto kazao u nekom šaljivom tonu, no nikada s A. B. nasamo o takvim stvarima nije pričao. Opovrgava da je pred A. B. zavlačio ruke u hlače i vadio spolovilo. Nikada

s A. B. nije bio toliko blizak da bi s njome vodio ikakav razgovor oko njezinog privatnog života, o njoj stvarno ništa ne zna niti ga je ona interesirala privatno kao osoba. Ona je sve ono što on ne voli kod žena, ne sviđa mu se fizički, loše je naravi, zna biti bezobrazna, u njoj jednostavno nikada nije vidio ženu. Stoju obranu je nadopunio navodeći da su sve optužbe protiv njega da su laži i izmišljotine. Odnosno da ništa od navedenog nije učinio. A. B. ima protiv njega nešto još od kada je došla u školu. Naime, u to vrijeme 1997. ravnateljica je bila jedna druga osoba, a koja je saznala da je A. B. osoba koja se liječila na psihijatriji pa je on tada tražio, iako je znao da to neću moći dobiti, podatke od nje osobno o njenom liječenju. Naime, radila je u školi, pa je smatramo da im trebaju ti podaci, isto je tražio na inzistiranje ravnateljici, te da od tada A. B. ima nešto protiv njega. Osim nje svi ostali da su imali dobre odnose sa njim, te da je bio omiljen među zaposlenicima i roditeljima djece, te su roditelji djece uvijek tražili da ode na ekskurziju umjesto nekih nastavnika koji ne bi mogli ići. U odnosu na posao koji je obavljao u školi kazao je da nikome nije bio nadređen, da je obavljao baš sve poslove u školi, ekonomske, pravne, računovodstvo financijske, kadrovske, sve vezano za plan, analizu i rebalans škole. Tako da može kazati da je bio svima u školi nadređen, po istoj logici, jer je radio sve pa čak i javnu nabavu, a i nabavku sanitarno higijenskih potrepština. Kako je ravnateljica u školi imala svoju zamjenicu, vjeroučiteljicu, znao je uvijek kada nema ravnateljice u školi jer se ista njemu javljala, što je bilo normalno isto kao i on njoj. Kada ne bi bilo ravnateljice njenoj zamjenici je pomagao, sve što je trebalo. Ravnateljica i njena zamjenica su se apsolutno na mene oslanjali i to vezano za posao. Istakao je da nitko od roditelja i djece nije imao pritužbu na njega, te da on obožava djecu, a u novinama su ga optuživali da je seksualni manijak ili pedofil. Nitko od djelatnika se nije žalio na to da je on nadređeni ili da odlučujem umjesto ravnatelja.

10. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je cijenio sve izvedene dokaze, i to kako svaki dokaz pojedinačno, te u svezi s ostalim dokazima, te kao i u svezi s obranom optuženika, na temelju takve ocjene nedvojbeno je utvrđeno je da je optuženik V. U., počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – spolnim uznemiravanjem – djelo opisano i kažnjivo po članku 156. stavku 1. KZ/11., a upravo na način opisan u izreci.

11. Sud je prema optuženiku primijenio zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, i to Kazneni zakon objavljen u Narodnim novinama br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., a u skladu s odredbom članka 3. stavka 1. i 2. KZ/11., a koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, kasnija izmjena i dopuna KZ/11. N/N 126/19 u odnosu na članak 156 stavak 1 odnosila se na povećanje posebnog maksimuma kazne s jedne godine na dvije godine zatvora, pa je primijenjen KZ/11 koji je vrijedio u vrijeme počinjenja djela kao blaži za optuženika, s obzirom na niže propisanu kaznu.

12. Imajući na umu činjenični opis djela, obranu optuženika, u postupku nije bilo sporno da su u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 24. srpnja 2018. u O. š.

V. bili zaposleni optuženik V. U. na radnom mjestu tajnik i računovođa, te

A. B., kao spremačica.

13. U postupku je sporno je li optuženik u prilikama kada je s A. B. bio nasamo istu spolno uznemiravao na način opisan u izreci, je li optuženik u odnosu na A. B. ima pretpostavljeni položaja u O. š. V., odnosno je li

optuženik istoj nadređen i te je li se ista prema njemu nalazi u odnosu zavisnosti u školi.

14. Pregledom Pravilnika o djelokrugu rada tajnika te administrativno-tehničkim i pomoćnim poslovima koji se obavljaju u osnovnoj školi (NN 40/2014) (listovi 77-80 spisa), razvidno je da su čl. 2. istog Pravilnika opisani poslovi tajnika osnovne škole i to : obavlja normativno pravne poslove (izrađuje normativne akte, ugovore, rješenja i odluke te prati i provodi propise), kadrovske poslove (obavlja poslove vezane za zasnivanje i prestanak radnog odnosa, vodi evidencije radnika, vrši prijave i odjave radnika i članova njihovih obitelji nadležnim službama mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, izrađuje rješenja o korištenju godišnjeg odmora radnika i o tome vodi kontrolu, vodi ostale evidencije radnika), opće i administrativno analitičke poslove (radi sa strankama, surađuje s tijelima upravljanja i radnim tijelima škole te s nadležnim ministarstvima, uredima državne uprave, jedinicama lokalne područne regionalne samouprave), sudjeluje u pripremi sjednica i vodi dokumentaciju školskog odbora, vodi evidenciju o radnom vremenu administrativnih tehničkih i pomoćnih radnika, obavlja i dodatne poslove koji proizlaze iz programa, projekata i aktivnosti koji se financiraju iz proračuna jedinice lokalne i područne samouprave, obavljaju ostale administrativne poslove koji proizlazi iz godišnjeg plana i programa rada škole i drugih propisa. Također je navedeno ako osnovna škola nema zaposlenog administrativnog referenta da tada tajnike obavlja poslove administrativnog referenta iz čl. 4. st. 3. istog Pravilnika. Poslovi voditelja računovodstva su opisanim na način da isti organizira i vodi računovodstvene i knjigovodstvene poslove u osnovnoj školi, u suradnji s ravnateljem izrađuje prijedlog financijskog plana po programima izvorima financiranja te prati njihovo izvršavanje, vodi poslovne knjige u skladu s propisima, kontrolira obračune i isplate putnih naloga, sastavlja godišnje i periodične financijske te statističke izvještaje, priprema operativna izvješća i analize za školski odbor i ravnatelja, te za jedinicu lokalne i područne samouprave, priprema godišnji popis imovine, obveza i potraživanja, surađuje s nadležnim ministarstvima, uredima jedinicama lokalne i područne samouprave, službama mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, poreznim uredima, usklađuje stanja s poslovnim partnerima, obavlja poslove vezane uz uspostavu i razvoj sustava financijskog upravljanja i kontrole, obavlja i dodatne računovodstvene, financijske i knjigovodstvene poslove koji proizlaze iz programa, projekata i aktivnosti, te obavlja poslove koji proizlaze iz godišnjeg plana i programa rada škole i drugih propisa, ukoliko osnovna škola nema zaposlenog računovodstvenog referenta voditelja računovodstva obavlja poslove iz čl. 4. st. 2. istog Pravilnika. Računovodstveni referent obavlja poslove obračuna isplate i naknade plaća u skladu s posebnim propisima, obračunava isplate po ugovorima o djelu vanjskim suradnicima, obračunava isplate članovima povjerenstva, evidentira izrađuje ulazne i izlazne fakture, radi blagajničke poslove te obavlja ostavile poslove koji proizlaze iz godišnjeg plana i programa rada škole i drugih propisa. Člankom 4. stavak 3. opisani su poslovi administrativnog referenta koji vodi evidenciju podataka o učenicima i priprema različite potvrde na temelju tih evidencija, obavlja poslove vezane za obradu podataka u elektroničkim maticama, arhivira podatke učenicima i radnicima, ažurira podatke o radnicima, izdaje javne isprave, obavlja poslove vezane za unos podataka o radnicima u elektroničkim maticama, priprema podatke vezano uz vanjsko vrednovanje, prima, razvrstava, urudžbira, otprema i arhivira poštu, te obavlja i druge poslove koje proizlaze iz godišnjeg plana i programa rada škole i drugih propisa.

15. Iz Statuta O. š. V. od 25. svibnja 2018. Statuta o. š.V. od 5. svibnja 2016. do 24. svibnja 2018, Statuta O. š. V. koji je bio na snazi u razdoblju od 3. kolovoza 2015. do 4. svibnja 2016., Statuta O. š.

V. koji je bio na snazi u razdoblju od 5. travnja 2013. do 3. kolovoza 2015. proizlazi da u slučaju privremene spriječenosti obavljanja ravnateljskih poslova, ravnatelja škole zamjenjuje osoba iz reda članova Učiteljskog vijeća. Osobu koja zamjenjuje ravnatelja predlaže ravnatelj škole. nadalje proizlazi da se u školi ustrojavaju dvije službe: stručno-pedagoška, te administrativno-tehnička. Stručno-pedagoška služba obavlja poslove u svezi s izvođenjem nastavnog plana i programa. Administrativno- tehnička služba obavlja opće, pravne i kadrovske poslove, računovodstvene i knjigovodstvene poslove, poslove vođenja i čuvanja pedagoške dokumentacije i evidencije, ostvarivanja prava učenika, roditelja i radnika, poslove tehničkog održavanja i rukovanja opremom i uređajima, poslove održavanja čistoće objekata i okoliša te druge poslove u skladu sa zakonom, provedbenim propisima i godišnjim planom i programom rada škole.

16. Uvidom u odluku O. š. V. o zasnivanju radnog odnosa na neodređeno vrijeme s radnicom A. B. za radno mjesto spremačice od 7.

listopada 1993. (list 358 spisa), te Ugovor o radu sklopljen između O. š. V. i radnice A. B. od 5. rujna 2000. (list 359 spisa), razvidno je da A. B. zaposlena na poslovima spremačice na neodređeno vrijeme od 1. listopada 1993., odlukom o zasnivanju radnog odnosa, a ugovorom o radu od 5. 9. 2000. utvrđuje se da ista ima zasnovan radni odnos na poslovima čistačice, na neodređeno, te se određuje da će raditi puno radno vrijeme.

17. Pregledom Ugovora o radu na neodređeno sklopljenog između O. š. V. i zaposlenika V. U. od 27. listopada 1997. (list 375 spisa), te Ugovora o

radu od 3. lipnja 1997. (list 376 spisa), razvidno je da isti zaposlen u O. š.

V. na određeno vrijeme od 3. lipnja 1997., a na radnom mjestu tajnik – računovođa, a na neodređeno vrijeme od 27. listopada 1997. na istom radnom mjestu.

18. Iz sudsko psihijatrijsko vještačenje od 29. travnja 2022. po stalnom sudskom vještaku psihijatru dr. Č. L. proizlazi da je vještak mišljenja da V. U. ne boluje od duševnih bolesti, nije bilo privremene duševne poremećenosti, kao ni pokazatelja nedovoljnog duševnog razvitka „tempore criminis”. Zbog smetnji na psihičkom planu, opisanih kao PTSP"tempore criminis” bio je u blažoj mjeri smanjeno ubrojiv, te slabije procjene značenje svojeg postupanja. Ova smanjena ubrojivost je blaže utjecala na vladanje njegovom voljom. Vještačenjem da nije uočen neki zdravstveni problem koji ukazuje na sklonost izvršenja predmetnog kaznenog djela. Zbog opisanih smetnji na psihičkom postoji vjerojatnost ponavljanje istog ili sličnog dijela, a razina vjerojatnosti je od male do srednje. Preporuča se psihijatrijsko liječenje. Na raspravi vještak je kazao kako u odnosu na psihijatrijsko liječenje u prvom redu se odnosi na smetnje iz PTSP jer je kod svog pregleda našao da okrivljenik već dugi niz godina ima smetnje iz ovog kruga, a one su dijelom i dovele do smanjene ubrojivosti u blažoj mjeri te slabije procjene svojih postupanja. Nije našao psihopatoloških sadržaja koji bi upućivali na neke elemente promjene ličnosti tako da dalje ostaje kao kod svog nalaza i mišljenja da nije uočen ni jedan zdravstveni problem, a koji bi upućivao na sklonost vršenja ovog ili sličnog djela. Kako kod optuženika ne postoji nikakav poremećaj ličnosti. Već da je kazao da nije našao psihopatoloških elemenata glede osobnosti, a koje bi se mogle povezati sa počinjenjem predmetnog događaja.

19. Uvidom u spis Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp J-1670/2019 razvidno je da je V. U. pravomoćno proglašen krivim što je dana 10. srpnja 2018. godine, u V., u knjižnici O. š. V., u kojoj je zaposlen kao tajnik i računovođa, u nakani da profesoricu u toj školi A. K. dovede u neugodnu situaciju spolnim uznemiravanjem, za vrijeme dok je radila za računalom, sjeo pored nje i počeo komentirati njen fizički izgled, govoreći joj da je na dodjeli svjedodžbi imala lijepu, bijelu haljinicu, da ga je tada napalila i da mu je izgledala kao anđeo, a zatim joj položio ruku po sredini njezinog bedra, na što se ona ustala i kazala mu da to ne čini, pa nakon što je ponovno sjela, opet je počeo dodirivati vanjsku stranu njezinog bedra, zadigavši joj haljinu do te visine, onda joj rukom dodirnuo gornji dio bedra govoreći joj da samo želi isprobati kako joj je mekana koža, a kada se ona uputila prema izlazu iz knjižnice, krenuo je za njom, a onda zastao, naslonio se na stol, zavukao ruku u hlače, počeo se dodirivati po spolovilu, raskopčao rasporak i izvadio spolovilo te ju zamolio da mu barem pogleda spolovilo što je ona odbila, a što je sve kod A. K. povrijedilo njezino pravo na poštovanje, dakle, s ciljem stvaranja ponižavajućeg i uvredljivog okruženja radnjama spolne naravi povrijedio dostojanstvo drugoga, čime je počinio prekršaj iz članka 32. stavka 1. Zakona o ravnopravnosti spolova (“Narodne novine“ broj 82/08, 69/17). Proglašen je krivim što je dana 18. srpnja 2018. godine, u V., u zgradi O. š. ., u nakani da profesoricu u toj školi K. L. dovede u neugodnu situaciju spolnim

uznemiravanjem, za vrijeme dok je ona u njegovom uredu ispisivala dokumente, sjeo pored nje upitavši je nosi li na sebi suknju ili hlače, pa nakon što mu je odgovorila da nosi suknju, pokušao joj podignuti suknju na način da ju je rukom primio za bedro u predjelu iznad koljena, a zatim joj zadigao suknju do koljena, na što mu je ona odgurnula ruku s bedra, a onda je ponovio istu radnju, što je kod K. L.

povrijedilo njezino pravo na poštovanje, dakle, s ciljem stvaranja ponižavajućeg i uvredljivog okruženja radnjama spolne naravi povrijedio dostojanstvo drugoga, čime je počinio prekršaj iz članka 32. stavka 1. Zakona o ravnopravnosti spolova. Istom presudom su mu utvrđene novčane kazne u iznosu od 10.000,00 kuna i 5.000,00 kuna i na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 15.000,00 kuna, te mu je naloženo naknaditi troškove postupka. Presuda je potvrđena odlukom Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske broj Jž-1597/2020 od 7. listopada 2020.

20. Ispitana svjedokinja žrtva A. B. u svom iskazu iskazivala je istovjetno kao na zapisniku o ispitivanju svjedoka od 23. siječnja 2019. da je u O. š.

V. zaposlena na radnom mjestu čistačice od listopada 1993. godine, a da je prvo sekusalno uznemiravanje od strane tajnika škole V. U. doživjela tijekom lipnja 2010. godine. U lipnju 2010. godine zatekla se u školskoj kuhinji, a tajnik joj je prišao s leđa. Kazao joj je da ima veliki penis, da se okrene i pogleda ga, pa kada je to učinila, vidjela je da je tajnik izvukao iz hlača penis koji je bio u erekciji. Taj događaj pokušala je zaboraviti nadajući se da se slične situacije neće ponoviti. No, i nakon toga V. U. je nastavio s uznemiravanjem. Slični događaj zbio se prije 3

ili 4 godine, tada se zatekla u atriju škole u društvu svoje kolegice A. K.. U jednom trenutku prišao im je tajnik koji ih je pozdravio i s njima popio kavu. Nakon što je njezina kolegica otišla, njih dvoje ostali su sami, sjedili su jedno nasuprot drugom. Tajnik je uvukao ruku u hlače i počeo se dirati po spolovilu, a kada je vidio da joj je neugodno, izvukao je ruku iz hlača i ispričao se. Dana 24. srpnja 2018., nakon što se vratila s godišnjeg odmora, ponovno je u školi susrela tajnika U.. U to vrijeme njezine kolegice bile su na odmoru tako da su ona i tajnik bili sami u školi. Nalazila se u atriju da bi joj u jednom trenutku prišao tajnik, počeo je komentirati njezin fizički izgled govoreći joj da izgleda umorno, da bi je trebalo izmasirati po sisama i guzici, a nakon toga da bi je trebalo “dobro izjebati”. Kazao joj je i da bi muškarci trebali redovito provjeravati testise, a onda je otvorio rasporak na hlačama i počeo se dirati po spolovilu i pokazivati ga. Kada se uputila s tog mjesta, on je krenuo za njome komentirajući da ima lijepu guzu i struk, a onda joj je došao iza leđa i zamolio da joj izmjeri struk. Kako bi ga se riješila, dopustila mu je da ju dotakne, to je trajalo svega par sekundi. Svjedokinja je navela da je osumnjičenik, osim što je pred njome otkopčavao hlače i pokazivao joj spolovilo, u razdoblju od 2010. do ljeta 2018. prema njoj bio i verbalno neugodan na način da je često izgovarao seksualne aluzije i neprimjereno se izražavao. Tako je redovito svaki mjesec, kad bi se vraćala s vikenda iz S. gdje je vrijeme provodila sa svojim dečkom, dobivala upite od tajnika je li imala spolni odnos s partnerom, govorio joj je da bi se s njime bolje provela nego s momkom jer da je on iskusniji i produktivniji, i da kada bi pristala na seks s njime, da bi sigurno ostala trudna. To je za nju bilo posebno bolno s obzirom da je godinama pokušavala dobiti dijete u čemu ne uspijeva, a što je tajnik znao. Svjedokinja je navela da je tajnika, od vremena njegovog zaposlenja u školi, uvijek doživljavala kao sebi nadređenu osobu, i to zato jer je bio desna ruka ravnateljici škole, a u slučaju njezinog odsutstva, on ju je mijenjao i donosio sve odluke umjesto nje. Poznato joj je da u školi postoji zamjenik ravnateljice, no u slučajevima odsustva ravnateljice, uvijek se tajnika U. pitalo prije donošenja neke odluke. To je bio razlog zbog čega se sve do jeseni 2018. godine, iako je u više navrata bila izložena uznemiravanju od strane tajnika, nije usudila prijaviti ga službeno upravi škole. Smatrala je da će se prije vjerovati njemu nego njoj, i to s obzirom da on obnaša funkciju tajnika, a ona spremačice i da će ravnateljica, koja je s tajnikom u dobrim odnosima, sigurno vjerovati njemu, a ne njoj. K tome, bojala se da ako ga prijavi da bi mogla izgubiti posao o kojem je ovisila njezina egzistencija jer su njezini roditelji s kojima je stanovala primali jako male mirovine i njezin prihod im je bio bitan. Dodala je i to da je ona po nacionalnosti Crnogorka, a on Hrvat, i duboko je uvjerena da bi njegove tvrdnje imale veću težinu od njezinih riječi. Osjećala se nezaštićeno u tom odnosu i nije mislila da može išta promijeniti podnošenjem prijave. Na raspravi je nadopunila iskaz i pojasnila navodeći da je V. U. smatrala neposredno nadređenom osobom jer je ona kao i druge čistačice za sve što je povezano s poslom trebala se obraćati njemu. Naime, sama ravnateljica je tražila od njih da se obraćaju za sve V. U., te je isti bio svojevrsna spona između njih i ravnateljice. Mogu kazati ako bi trebalo otići u doktora ili iz nekog razloga izaći iz škole, a za radnog vremena da bi za dopuštenje uvijek pitala V. U. te da je isti bio ovlašten za navedeno. Osim navedenog V. U. se pitalo i u svezi termina korištenja godišnji odmora, te svih drugih pitanja u vezi s poslom. Tako ga je smatrala nadređenom osobom. Kazala je da nije ranije prijavila uznemiravanje, da i nakon događaja od 24.srpnja 2018. ovo uznemiravanje nije željela prijaviti već zataškati. Naime, nakon samog događaja istog dana otišla je raditi u restoran gdje je imala dodatni posao na dva sata a vlasnica restorana je bila A. K.. Kako se nije imala kome povjeriti, a radila je s A., istoj je ispričala o događaju a nakon što joj je A. kazala da loše izgleda da je uznemirena i što joj je. A. je ispričala o svim događajima vezano za U., nakon čega joj je A. kazala i ispričala o događaju koji je ona doživjela. Ona je A. molila da nikome ne kaže o navedenom, da ona to ne može nigdje prijaviti, da ima kredit, da njoj nitko neće vjerovati te da ne želi izgubiti posao. Osim što je imala kredit i mislila da joj nitko neće vjerovati živjela je s majkom koju je njegovala i koja je bila bolesna. Nije željela izgubiti posao. Odlučila je prijaviti ovaj događaj kada se otvorila priča i kada je shvatila da nije jedina kojoj se ovo događa pa da će joj se vjerovati. Potporu je imala od A. K. i K. L. koje su doživjele nešto slično te su njih dvije prve išle do ravnateljice na razgovore, a tek potom je ona prijavila svoje iskustvo s V. U.. Iako je

24.7. imala kod sebe mobitel da nije nikome pričala o ovome kada je mislima da joj nitko ne bi vjerovao. Misli da u niti jednoj situaciji koja se dogodila, a u svezi ovakvog uznemiravanja V. U. prema njoj nitko ne bi ništa čuo niti vidio, naime, sve se događalo u ljetnim mjesecima, pa ne bi bilo drugih osoba u školi. Liječničku pomoć u vezi ovog događaja potražila je tek pošto je prijavila događaj i dala izjavu DORH-u, prije ne, a iz istih razloga zbog kojih nije niti prijavljivala, iako je cijelo vrijeme osjećala nelagodu. Prijavu je učinila samoinicijativno. Na upit kakav je optuženik u društvu, kazala je da je on druželjubiv, ali da je drugačiji u zavisnosti o tome s kim je u društvu, sa njom pokaže jedno lice s nekim drugim drugo. Kako ono što on govori njoj nisu šale. Kazala je da je po školskom Pravilniku njima nadređena ravnateljica. Ravnateljica ima zamjenicu ali one čistačice niti su znale tko je zamjenica, te u praksi su se za sva pitanja obraćali V. U.. Da M. D., nema nikakvu ulogu

u odnosu na rad čistačica te se za ništa istoj nisu niti ona niti drugi obraćali.

21. Ispitana svjedokinja A. K. navela je da nije neposredno opažala ponašanje V. U. prema A. B., a o istom zna po prepričavanju

kolegice A. B.. Kako je ona imala sličnih iskustava s istovjetnim ponašanjem

V. U. prema njom, a što je i detaljno opisala u svojoj izjavi pred Općinskim državnim odvjetništvom od 4. 2. 2019., koju je izjavu i potpisala, a kada je detaljno iskazivala o navedenom. Ona da se sada trese kada se sjeti istog događaja, te ga ne želi ponovno prepričavati kada je već o istom svjedočila, isti se dogodilo upravo na način kao što je iskazivala ODO-u. Smatra da je V. U. bio nadređen u odnosu na rad čistačica i osoblja, ali ne i nastavnika, jer je isti davao plaće, odnosno potpisivao isplatne liste umjesto ravnateljice, evidencije, te je odlučivao o svemu kada ne bi bilo ravnateljice. Kazala je da je A. B. isto ljeto bila zaposlena u s njom u restoranu, te je radila u kuhinji, kod njenog partnera. Ona je primijetila na A. B. u periodu od 2013. do 2018. promjene u ponašanju, ali ista joj se nikada prije nije povjeravala. Promjene da su se očitovale u tom kada bi došla na posao u školu te bi se ista tresla, a koliko je to često bilo ne bi se mogla izjasniti. A. B. joj se povjerila prije nego što je ona prijavila V. U. ravnateljici škole. Na upit što je ista radila dok je V. U. dirao spolovilo, navela je da je stajala pored izlaznih vrata i molila da ih otključa. Nakon istog događaja nije se nikome povjerila. U strahu za to vrijeme nije pokušala nikoga nazvati i kontaktirati. Pred ODO-om je navela da da je 10. srpnja 2018. došla u školu kako bi ispisala prijavnice za upis učenika u srednju školu kojima je do tada bila razrednica. Nakon što je ušla u knjižnicu, za njome je ušao i tajnik V. U.. Počeo je s komentarima o njezinom fizičkom izgledu, govoreći joj da je na dodjeli svjedodžbi imala lijepu, bijelu haljinicu, da ga je tada napalila i da mu je izgledala kao anđeo. Dok joj je to govorio, položio je ruku po sredini njezinog bedra, na što se ona ustala sa stolice i kazala mu da to ne čini. Tajnik joj je na to u nekom šaljivom i opuštenom tonu kazao da sjedne što je ona i učinila. Dok je nastavila ispisivati prijavnice, tajnik je u jednom trenutku ponovno počeo dodirivati vanjsku stranu njezinog bedra, negdje po sredini, zadigavši joj haljinu negdje do te visine, a onda je rukom krenuo prema gore dodirnuvši joj gornji dio bedra. Nije joj dodirnuo preponu niti intimnu zonu. Za vrijeme dok je to činio, govorio joj je da samo želi isprobati kako joj je mekana koža i ona mu je dopustila da ju dodiruje, nije se tome opirala. To dodirivanje nije trajalo dulje od pola minute. Nakon tog dodirivanja, ona se ustala sa stolice, a kada ju je tajnik ponovno pokušao dodirnuti, ona mu se izmaknula. Nakon što je dovršila posao, krenula je prema vratima knjižnice, tajnik je krenuo za njom, a onda je zastao na pola puta, naslonio se na obližnji stol, zavukao ruku u hlače, počeo se dodirivati po spolovilu, raskopčao je rasporak i počeo vaditi spolovilo. Zamolio ju je da mu barem pogleda spolovilo, što je ona odbila. To diranje spolovila trajalo je 3-4 minute, a zatim je on zakopčao hlače, otključao vrata i otpratio je do izlaza. Svjedokinja je dodala da to nije bio prvi slučaj u kojem se osjetila nelagodno zbog tajnikovog ponašanja, dodajući da je u ranijim kontaktima s njime, u tri ili četiri navrata kroz razdoblje od tri godine, tajnik znao komentirati njezin izgled i odjeću.

22. Svjedokinja K. L. navela je da njena saznanja o događaju koji se

zbio A. B., a od strane optuženika proizlaze iz priče A. B., a pošto joj je ispričala događaj koji se njoj zbio 18. 7. 2018. Naime, jedna njihova zajednička kolegica iz škole nakon što joj je povjerila ovaj neugodan događaj V. U. i njoj neugodno i neprimjereno ponašanje V. U. prema njoj joj je kazala da joj je poznato da čistačica A. B. ima slična iskustva i probleme s ponašanjem i uznemiravanjem V. U. prema njoj. Stoga je porazgovarala sa A.

B., povjerila joj što se njoj dogodilo, a tada joj je ista osobno ispričala i povjerila se o nizu događaja, a koji su trajali kroz duže vrijeme u kojim je V. U. istu spolno uznemiravao tijekom dužeg perioda. Kako je V. U. u odnosu na rad čistačica u školi, istima nadređen, te da su iste svakako u odnosu na svoje radne mjesto u zavisnosti od istog. Naime, on je vodio evidenciju njihovog rada, nabavljao im materijal za rad, opremu, boravio s čistačicama u istim prostorijama svakodnevno kao što je kuhinja, pa je isti mogao svakodnevno biti u kontaktu s čistačicama pa i nasamo s njima. Nastavnici ne borave u kuhinji, već u učionicama, te za velikog odmora u zbornici, tako da nastavnici tako i ona nisu imali priliku biti nasamo s optuženikom, a događaj koji se njoj dogodio bio je u ljetnim mjesecima kada nikoga nije bilo u školi. Kazala da je 17. srpnja 2018., bila u školi, iako je to već bilo vrijeme godišnjih odmora. Ondje se nakratko sastala sa ravnateljicom škole A. B. i tajnikom škole V. U. i tu je dogovoreno da ona

sutradan, kada tajnik pripremi potrebnu dokumentaciju, dođe u školu potpisati nekakve papire vezane za javnu nabavu. Sutradan ujutro, negdje oko 08,00 sati, telefonski ju je kontaktirao tajnik i upitao je kada namjerava doći potpisati dokumentaciju, na što je odgovorila da bi došla oko 09,00 sati. U tom razgovoru su se dogovorili da dođe na vrata ljetne nastave, jer ju je tajnik upozorio da su sva druga vrata zaključana s obzirom da škola ne radi. Po njenom dolasku pred školu, tajnik joj je otključao vrata, a zatim su se zajedno uputili prema njegovom uredu. Sjeća se da je naglas prokomentirala daje škola sablasno prazna, na što joj je tajnik odgovorio da je on u školi ”sam samcat”. Sjeća se da je njegov ured bio sav zamračen i da je tajnik kazao da je to zbog vrućine. Nakon što je ušla u njegov ured, tajnik je zatvorio vrata, što joj se činilo nepotrebno s obzirom da se tu trebala vrlo kratko zadržati, a u školi su bili samo njih dvoje. Tajnik joj je ponudio da sjedne i potom joj predao papire na potpis. U isto vrijeme on je sjeo na stolicu pored nje, a zatim joj se približio, sjeća se da je ta njegova stolica bila na kotačiće. Dok je potpisivala dokumente, radilo se o trima papirima, tajnik je počeo komentirati kako je vani jako vruće i kako je ženama u takvim situacijama puno lakše jer da se mogu odjenutilepršavo. Na to je nastavio tako što ju je upitao 'Ije li ti to suknja ili hlače”. Prisjeća se da tog dana na sebi imala odjevenu modru suknju, na tanke pruge, koja se kopča sprijeda dugmadi. Ta suknja dugačka je negdje otprilike do polovine lista. Na to njegovo pitanje, ona je odgovorila "da, suknja je”, na što je on u isto vrijeme pokušao podignuti njenu suknju na način da je rukom primio za desno bedro, negdje u predjelu malo iznad koljena, i tako joj pokušao povući suknju prema gore, tako da joj je suknju zadigao negdje do koljena, zna da suknja nije prelazila koljeno. Nije se radilo o stisku, nego je tu svoju ruku položio na njeno bedro i zatim počeo povlačiti ruku prema gore. Ona da je odmah na to reagirala tako što mu je odgurnula ruku s bedra i ponovila mu da je riječ o suknji. On joj je opet postavio isto pitanje "je li ti to stvarno suknja”, a zatim je ponovio istu radnju povlačenja suknje do predjela koljena. Na to ponovljeno povlačenje suknje ona se odlučno ustala sa sjedalice i tajniku rezolutno kazala da odlazi. On joj na to nije ništa odgovorio, ona je otvorila uredska vrata, on je slijedio do vrata ljetne nastave, koja je otključao i ona je nakon toga izašla. U odnosu na ponašanje A. B. u periodu 2013-2018. da je primijetila da ista pokazuje nelagodu, a kod spominjanja tajnika, a po komentarima koje bi znala dati a kada bi komentirala njegove "šale" pa bi tada pokazala nelagodu i netrpeljivost u smislu tih šala. Te komentare bi čula za vrijeme godišnjih odmora kada bi u školi imali više administrativnih poslova i manje bi boravili u razredu te kada bi ostvarila kontakt s čistačicama. A. B. da joj je povjerila da ju je tajnik više godina uznemiravao,

komentirao bi joj njezin izgled pitao ju je li bila na seksi vikendu, što je radila opisivao što je on radio svojoj supruzi vrlo detaljno, u smislu seksa, komentirajući da bi to s njom isto radio, prilazio joj s leđa, dodirivao grudi i stražnjicu, prilazio bi joj dok je kuhala kavu i prilazio joj dok je radila druge poslove u školi. B. joj je kazala da su se većinom događaji odvijaju ljeti i ovakvo ponašanje optuženika prema njoj, te da se grozi ljetnog perioda kada radi samo jedna čistačica, pa kada ostaje sama u istim prostorijama s tajnikom. Tijekom ljeta da su čistačice imale godišnji odmor ali ne kad bi tko htio već su se trebale uskladiti, znalo se poklopiti da bude u isto vrijeme u školi kada i optuženik. U odnosu na potpisne liste, iste bi bile unaprijed pripremljene za nastavnike, te bi se nalazile u kuhinji, zbornici ili bi se donosile u razred, dok bi za čistačice uvijek stajale u kuhinji. Ravnateljica da se direktno obraća čistačicama kada je potrebo nešto napraviti. Kazala je da je optuženika osobno viđala u kuhinji, istog je viđala u kuhinji u prolazu dok bi došla po čašu vode, koliko je to često ne može reći ali da ga je zasigurno viđala. Ne može se sjetiti je li ga vidjela da sjedi u kuhinji. Kako nikad nije bila sama s tajnikom u školi osim navedene prigode kada joj se dogodio događaj koji je opisala. Na upit je navela da je njen zahtjev za neplaćeni odbijen, ali nije se posvađala s optuženikom. Naime, njen neplaćeni dopust trebala je odobriti ravnateljica, ali ju je poslala tajniku da joj on objasni zašto je njen zahtjev odbijen, a isto je bilo prije prijave.

23. A. B. u svom iskazu navela je da je ravnateljica u O. š. V.,

tijekom listopada 2018. godine zaprimila je pritužbe djelatnica škole K. L.,

A. K. i A. B. protiv tajnika škole V. U. zbog spolnog

uznemiravanja. Najprije je prijavu podnijela A. K., 10-ak dana nakon nje to

je učinila K. L., a posljednja je prijavu podnijela A. B.. U razgovoru

s profesoricama L. i K. saznala je da postoji i treća djelatnica škole koja je doživjela iskustvo slično njihovom, s tim da su joj profesorice kazale da se ta djelatnica boji podnijeti prijavu jer strahuje za svoje radno mjesto. B. je u njezin ured radi podnošenja pritužbe pristupila u pratnji imenovanih profesorica. Iskazujući o ovlastima i načinu rada tajnika škole V. U., svjedokinja je navela da su njegove ovlasti uređene Pravilnikom o djelokrugu rada tajnika, a manjim dijelom i Statutom škole. Tajnik, između ostalog, vodi evidencije radnika, i to samo administrativno-tehničkog osoblja u koje ulazi i spremačica A. B.. U pogledu tajnikovog odnosa spram administrativno-tehničkog osoblja, navela je da to u praksi izgleda tako da je tajnik praktički spona između njih i nje kao ravnateljice; oni se uglavnom obraćaju njemu, on je taj koji vrši nabavu svog potrebnog materijala za rad. Kazala je da je tajnik U. po naravi autoritativna osoba tako da ga namještenici uglavnom slušaju i poštuju. U slučaju njezinog odsustva zamjenjuje ju M. D. s tim da se zamjenica u pravilu konzultira s tajnikom i pedagoginjom, jer s obzirom da D. tu funkciju samo povremeno obnaša, nije u sve upućena.

Svjedokinja je navela i da je V. U. oduvijek bio sklon šalama koje su imale seksualni prizvuk, no da ih ona osobno nikada nije doživljavala kao spolno uznemiravanje. Nadodala je da je u trenutku je pozvala i A. T., povjerenicu za zaštitu dostojanstva radnika koja je bila nazočna iskazivanju o spolnom uznemiravanju K. L. i A. B.. Isti događaj je odmah prijavila policiji gdje joj je kazano da žrtve moraju same podnijeti kaznenu prijavu. U svakom slučaju tajniku nisu otkazali Ugovor o radu jer ona ne može dokazati da su se optužbe doista i dogodile i nije željela riskirati prijavu protiv škole i nje, istog su opomenuli, pisanom opomenom pred otkaz za dio iskaza koji se podudarao između A. K. i

optuženika. Mogu kazati da je optuženik kao tajnik i računovođa u školi bio osoba kojim su se uglavnom obraćali administrativno tehničko osoblje, kao što je bila i A. B., a pogotovo u svezi s narudžbom materijala koji im je potreban za rad. Napominje da je spremačica došla kod nje da želi njoj direktno izvršiti narudžbu jer ima problem s tajnikom da bi tada ona osobno preuzela narudžbu i da bi razgovarala zbog čega. Optuženik je autoritativna osoba, te on izdaje upute u smislu manje potrošnje materijala i drugo u svezi njegovog posla, pogotovo financija i potrošnje administrativno tehničkom osoblju pa i nastavnicima, oni ga poštuju i slušaju. Što se tiče korištenja godišnji odmora isti bi po željama zaposlenika sastavljao liste rasporeda korištenja godišnjih odmora, a ona bi odobravala taj raspored. U slučaju njenog odsustva zamjenjuje je M. D. koja je zamjenica, te je ona i tijekom bolovanja upućena u rad škole i konzultira M. D. pa bi nadodala ono što je sama kazala pred ODO da M. D. osim što se konzultira sa tajnikom i pedagoginjom, konzultira i sa njom. Evidencija radnika vodi optuženik kao tajnik škole, istu ona sastavlja na početku a s obzirom na broj sati a radnici iste liste potpisuju, ostavljaju se u kuhinji, u zbornici ili u učionicama nastavnicima. Na kraju ona potpisujem evidencije radnika. Kad kaže da optuženik vodi evidencije radnika to znači da isti na kraju kada su liste potpisane napravi rekapitulaciju evidencije radnika, te joj to pošalje na uvid provjeru, te bi potom on obračunavao plaće na temelju istih lista, a u što bi ulazio prijevoz, posebni uvjeti radi i dr. Kod tajnika da su i dosjei radnika sa svim njihovim dokumentima, prije su se nalazile radne knjižice, ugovori o radu, ugovori o zamjeni, podaci o bolovanjima, te svi dokumenti koji se nalaze u dosjeima radnika kao i drugi administrativni dokumenti. U odnosu na njen odnos s tajnikom da je isti bio vrijedan, da se trudio, da su imali fer odnos, da bi ponekad bilo manjih poslovnih sukoba, ništa posebno. Na poseban upit braniteljice optuženika mogu kazati da je administrativno tehničko osoblje moglo biti na godišnjem odmoru i u nastavnim danima, za razliku od učitelja. U odnosu na godišnji odmor A. B. sjeća se da bi izrazila želju da ide prva na godišnji u odnosu na druge dvije spremačice, te su se uvijek poštivale njihove želje, te bi se one dogovorile zajedno sa domarom. Kod nje se A. B. nije interesirala kada je tajnik na godišnjem

odmoru. M. D. se nitko nije obraćao u vezi godišnjih odmora i drugih pitanja,

dok su se njoj često obraćali za sve svoje tegobe i probleme. Što se tiče L., K. i B. kada su joj se prvi put obratile iste nisu bila uznemirene jer su očito već međusobno iskomunicirale da pate od istog problema, te su za to znali i drugi ljudi, pa da je bila povrijeđena što se njoj nisu i prije obratili jer su joj se obraćali za druge probleme. U utuženom vremenskom periodu nije primijetila promjene ponašanja A. B. niti je primijetila da bi ista izbjegavala optuženika. Tajnik je radio po opisu poslove te je uobičajeno da se tajniku obraća za nabavku materijala. A. B. da je tužila školu zbog naknade štete da škola osporava tužbu i da školu ona zastupa.

24. Svjedokinja A. J. u svom iskazu navela je da je radila kao profesorica engleskog jezika u O.Š. V., a jedno vrijeme sam bila i v.d. ravnatelja. U mirovinu je otišla 2012.. V. U., a s kojim je puno radila i surađivala uvijek da je bio kulturna osoba, te da se kulturno i strpljivo obraćao prema svima i muškarcima i ženama. Nikada nije čula da je isti bio vulgaran ili izgovarao nekakve vulgarizme ili ružne riječi ili se pak ponašao na vulgaran način prema nekome. Upravo suprotno V. U. da je jako dobar čovjek koji je uvijek podmetao svoja leđa za druge.

Kako ju je jako iznenadilo kada je čula za sporne događaje, te joj se isto čini nemogućim, jedino da je V. U. "pošandrcao". Isti da je radio poslove dok je ona bila u školi, pola radnog vremena radio je poslove tajnika-administratora, a drugi dio radnog vremena poslove knjigovođe. Kao tajnik odnosno administrator V. U. bio je jedini administrator u školi te je obavljao sve administrativne poslove, i nitko drugi nije obavljao administrativne poslove, radilo se o širokom krugu administrativnih poslova, sjeća se poslova oko nabave i raspodjele knjige, te je pripremao sve što je bilo potrebno za rad škole. Ako netko od djelatnika želi izaći za radnog vremena iz škole, da bi se trebao obratiti ravnateljici, ravnateljica je najveći autoritet u školi, a tako da je i danas, ništa se nije promijenilo. Ukoliko ne bi bilo ravnateljice na poslu djelatnik škole bi se trebao javiti radi odsustva zamjenici ravnateljice, ukoliko ne bi bilo zamjenice ravnateljice tada bi se trebao javiti tajniku, a kasnije opravdati izostanak ravnateljici. Nitko joj se nije žalio na V. U.. U odnosu na godišnje odmore da se tehničko osoblje: čistačice, majstori su se dogovarali tko kad ide na godišnji odmor jer je uvijek netko trebao biti u školi. Tehničko osoblje da se obraćalo u svezi svojih prava odnosno prava na godišnji odmor tajniku, a da je odluke u vezi godišnjih odmora i prava tehničkog osoblja, donosila ravnateljica. Naime, da je ravnateljica je odlučivala o svemu u vezi tehničkog osoblja.

25. Ispitani svjedok J. S. kazao je da je on radio u O.Š. V. od 2016. do 2019. na poslovima profesora tehničkog odgoja. V. U. je radio na poslovima tajnika. Koliko mu je poznato radio je pravne poslove kao tajnik, te obračunavao i plaću. Ne bi mogao kazati kakva je osoba V. U. jer bi to bilo subjektivno,

može kazati da se nije izdvajao od drugih i da je po svom ponašanju bio kao i svi drugi. On da se nije nikome obraćao kada bi mu nešto trebalo, a u vezi posla. Ne zna je li ravnateljica imala zamjenika i tko bi to bio. Kako je često razgovarao sa A. B., te da je nikada nije čuo da se žali na V. U., a niti koga drugoga da se žali na njega. Naveo je koliko on poznaje sustav da tajnik nema pravo odlučivati.

26. Optužnicom se optuženiku stavlja na teret da je zaposlen kao tajnik i računovođa, svjestan svog pretpostavljenog položaja prema A. B.,

spremačici u toj Š., mimo njezine volje istu spolno uznemiravao, tijekom postupka kao sporno postavlja se pitanje ja li V. U. ima u školi kao tajnik i računovođa pretpostavljeni položaj u odnosu na spremačicu A. B.. U Pravilniku je navedena gore citirana cijela paleta poslova koje u školi obavlja V. U. kao tajnik, računovođa, iz svega navedenog jasno proizlazi da u njegove radne zadatke spada cijeli niz administrativnih i financijskih, kao i pravnih poslova. Iz Statuta škole proizlazi da školu zastupa i predstavlja ravnatelj. Ravnatelj je poslovodni i stručni voditelj škole. Ravnatelja škole zamjenjuje osoba iz reda članova Učiteljskog vijeća. Iz navedenog jasno proizlazi da formalno pravno sve odluke u školi donosi ravnatelj, a u njegovoj odsutnosti njegov zamjenik.

27. Međutim iz rezultata dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da u O. š. V. u inkriminiranom periodu tajnik V. U. je osoba stvarno nadređena administrativno-tehničkom osoblju. Naime Statutom su u školi ustrojene dvije službe: stručno-pedagoška, te administrativno-tehnička. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je optuženik stvarno nadređen upravo djelatnicima administrativno tehničke službe, a gdje spadaju i spremačice. Iako optuženik u svojoj obrani navedeno negira, kada govori o svom položaju u školi navodi i da kada nema ravnateljice, „oni“ o.p tehničko osoblje, se moraju njemu javiti ako moraju negdje otići. U odnosu na posao koji je obavljao u školi kazao je da je obavljao baš sve poslove u školi, ekonomske, pravne, računovodstvo financijske, kadrovske, sve vezano za plan, analizu i rebalans škole. Tako da može kazati da je bio svima u školi nadređen, po istoj logici, jer je radio sve pa čak i javnu nabavu, a i nabavku sanitarno higijenskih potrepština. Znao je uvijek kada nema ravnateljice u školi jer se ista njemu javljala. Ravnateljica i njena zamjenica su se apsolutno na njega oslanjali i to vezano za posao. Iz navedenog proizlazi da optuženik iako deklarativno negira svoj položaj nadređenosti prema tehničkom osoblju, opisujući što je radio u školi indirektno potvrđuje navode da bi bio pretpostavljen drugim zaposlenicima s obzirom na širok spektar poslova koji je obavljao. A. B. kada govori o položaju optuženika u školi navodi da ga je doživljavala kao sebi nadređenu osobu, i to zato jer je bio desna ruka ravnateljici škole, kako ga je smatrala neposredno nadređenom osobom jer je ona kao i druge čistačice za sve što je povezano s poslom trebala se obraćati njemu. Naime, sama ravnateljica je tražila od njih da se obraćaju za sve V. U., te je isti bio svojevrsna spona između njih i ravnateljice. Sama ravnateljica A. B. je potvrdila ovakve navode A. B. navodeći da tajnik, između ostalog, vodi evidencije radnika, i to samo administrativno-tehničkog osoblja u koje ulazi i spremačica A. B.. U pogledu tajnikovog odnosa spram administrativno-

tehničkog osoblja, navela je da to u praksi izgleda tako da je tajnik praktički spona između njih i nje kao ravnateljice; oni se uglavnom obraćaju njemu. Kazala je i kako je optuženik autoritativna osoba, te on izdaje upute u smislu manje potrošnje materijala i drugo u svezi njegovog posla, pogotovo financija i potrošnje administrativno tehničkom osoblju pa i nastavnicima, oni ga poštuju i slušaju. Nadalje svjedokinje A. K. i K. L. su također potvrdile da su smatrale V. U. nadređenim u odnosu na rad čistačica i osoblja, ali ne i nastavnika, jer je isti davao plaće, odnosno potpisivao isplatne liste umjesto ravnateljice, evidencije, nabavljao materijal za rad, te je odlučivao o svemu kada ne bi bilo ravnateljice. Svjedokinja A. J. bivša ravnateljica je i sama navela da se tehničko osoblje da se obraćalo u svezi svojih prava odnosno prava na godišnji odmor tajniku. J. S. nastavnik u O. š. V. navodi da ne zna je li ravnateljica imala zamjenika i tko bi to bio.

28. Slijedom navedenog jasno proizlazi da je V. U. kao tajnik i računovođa u školi stvarno bio pretpostavljen spremačici A. B.. Isti je spona između spremačica i ravnateljice, koja formalno pravno voditelj škole. Spremačice se za sve vezano uz posao obraćaju tajniku npr. nabavku materijala za rad, isti im izdaje upute u smislu manje potrošnje materijala i drugo u svezi njegovog posla, isti vodi evidenciju rada i drugo. Jasno je da je isti osoba od povjerenja ravnateljice na koju se ista u potpunosti oslanja u radu, isti je stvarno pretpostavljen u radu spremačicama, pa tako i A. B..

29. Spolno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobi, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

30. Optuženik u svojoj obrani odlučno je negirao da bi se u inkriminiranom razdoblju ponašao prema A. B. spolno uznemiravajući je na način opisan u izreci, iznoseći svoju obranu A. B. je opisivao kao svadljivu, njemu neprivlačnu ženu, zločeste naravi, navodeći da nije lijepa, da je ona sve ono što on ne voli kod žena, ne sviđa mu se fizički, loše je naravi, zna biti bezobrazna, u njoj jednostavno nikada nije vidio ženu. Smatra da su sve ove optužbe nastale u dogovoru između A. K. i A. B. budući je A. B. cijelo

vrijeme radila kod nje u kuhinji u restoranu. Ovakvu obranu optuženika ovaj sud nije prihvatio, naime ista je neuvjerljiva, u suprotnosti s izvedenim dokazima, po stavu suda usmjerena isključivo na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Optuženik navodima o fizičkom izgledu A. B. i lošem karakteru istu želi prikazati kao osobu prema kojoj ne bi mogao imati seksualnih interesa. S obzirom na rezultate dokaznog postupka iskaze A. B., A. K. i K. L., sasvim je

jasno da kaznena prijava nije podnjeta na ničiji nagovor, već da su iste svjedokinje bile osobe koje su se našle u sličnim situacijama, da je V. U. prema sve tri svjedokinje imao slična postupanja, pa je sasvim životno i logično da iste nakon što saznaju za iskustva svake od njih budu međusobno potpora jedna drugoj. Na samoj raspravi optuženik po prvi puta spominje da ga A. B. prijavljuje iz razloga što je znao prilikom njeno zapošljavanja da je osoba liječena na psihijatriji, pa da je od iste tražio dokumentaciju o tome, pa da je isto možda razlogom ove prijave, navedeno je također neuverljivo, ničim dokazano i nelogično, sasvim je jasno da optuženik na razne načine bilo govoreći o osobnosti oštećene, ili o tome da je imala psihičkih problema istu želi diskreditirati.

31. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz A. B. kao uvjerljiv, u suglasju s svim izvedenim dokazima, logičan, detaljan. Ovaj sud smatra da oštećena nema skrivenih motiva za lažno prijavljivanje optuženika. Ista detaljno opisuje inkriminirane događaje, a kojima nije bilo nazočnih svjedoka. Ista opisuje spolno uznemiravanje od strane optuženika mimo njezine volje, na način opisan u izreci.

32. Obrana postavlja pitanje vjerodostojnosti iskaza A. B. navodeći zašto bi ista 5 godina trpjela spolno uznemiravanje, pa to tek prijavila s vremenskim odmakom od 5 godina. Odgovor na isto da je sama oštećena kada navodi da je smatrala da će se prije vjerovati njemu nego njoj, i to s obzirom da on obnaša funkciju tajnika, a ona spremačice, da je tajnik u dobrim odnosima s ravnateljicom, bojala se gubitka posla, osjećala se nezaštićeno u tom odnosu i nije mislila da može išta promijeniti podnošenjem prijave, sve je željela zataškati. Navedeni razlog oštećene za neprijavljivanje spolnog uznemiravanja od strane optuženika je životan i uvjerljiv, te je uobičajeno da žrtve kaznenih djela protiv spolne slobode osjećaju neopravdani sram, boje se posljedica iznošenja svojih iskustava u javnosti, posljedica prijavljivanja, čest je strah žrtve da joj se neće vjerovati. Kad svemu navedenom dodamo da je žrtva trpila spolno uznemiravanje u maloj sredini, gdje svatko svakoga poznaje, sasvim je razumljiv i životan njen strah od posljedica prijavljivanja optuženika. Isto tako opravdan i razumljiv strah od toga da joj se neće vjerovati proizlazi i iz položaja koji tajnik ima u školi, on je osoba od povjerenja ravnateljice, ona spremačica.

33. Kako optuženiku spolno uznemiravanje nije strano jasno je i uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp J-1670/2019, kojom je optuženik proglašen krivim, po članku 32. stavku 1. Zakona o ravnopravnosti spolova, a radi postupanja upravo prema svjedokinjama A. K. i K. L. jer je s ciljem stvaranja ponižavajućeg i uvredljivog okruženja radnjama spolne naravi povrijedio dostojanstvo istih. Radnje spolne naravi kojima je povrijedio njihovo dostojanstvo iz presude su upravo radnje koje su ove svjedokinje opisale u svojim iskazima. Iz svega navedenog proizlazi da A. B. nije jedina osoba koja trpi spolno uznemiravanje od optuženika, da ovakvo ponašanje optuženika kada se nađe nasamo s ženskom osobom nije izolirani slučaj. Osim navedenog upravo pravomoćna presuda potvrđuje da svjedokinje A. K. i K. L. kad govore o svojim iskustvima s optuženikom iskazuju istinito, a ovakav obrazac ponašanja optuženika daje dodatnu vjerodostojnost iskazu A. B..

34. Svjedokinje iskazuju i o promjenama koje su uočile na A. B., tako svjedokinja K. navodi da bi A. B. došla na posao u školu te bi se ista tresla, dok svjedokinja L. navodi da je primijetila da ista pokazuje nelagodu, a kod spominjanja tajnika, te nelagodu i netrpeljivost u svezi s njegovim "šalama". Što sve ukazuje na posljedice ovakvog ponašanja optuženika prema A. B.. Ovaj sud je prihvatio iskaze ovih svjedokinja, a koji su i objektivizirani pravomoćnom presudom Pp J-1670/2019, te iste nemaju razloga neosnovano teretiti optuženika, naime postupak u kojem su iste bile žrtve je pravomoćno okončan.

35. Nadalje, iz iskaza A. J. kada govori o optuženiku proizlazi da se kulturno i strpljivo obraćao prema svima i muškarcima i ženama. Nikada nije čula da je isti bio vulgaran ili izgovarao nekakve vulgarizme. J. S. je kazao da ne može iskazivati o osobnosti optuženika, jer bi isto bilo subjektivno, ali je kazao da je po ponašanju kao svi drugi. Svjedokinja A. B. navodi da je V. U. oduvijek bio sklon šalama koje su imale seksualni prizvuk, no da ih ona osobno nikada nije doživljavala kao spolno uznemiravanje. Sam optuženik u svojoj obrani navodi za sebe da je on Bosanac, po prirodi sklon zezanju, te dopušta mogućnost „zezanja“ s A. B. oko toga kakav je bio seks za vikend, ovo mjerenja njenog malog struka, te samo pregleda testisa. Iz navedenog proizlazi da je optuženik u svojim uobičajenim „šalama“ koristio seksualne teme, a što sam priznaje, te o čemu svjedoči A. B..

36. Međutim, izjave koje je uputio A. B. da "izgleda umorno, da bi ju trebalo izmasirati po sisama i guzici jer da tako on masira svoju suprugu, a da bi je nakon toga trebalo dobro izjebati i da muškarci trebaju redovito provjeravati svoje testise", praćeno otkopčavanjem hlača i diranjem po spolovilu, pokazivanjem spolovila, seksualne učestale primjedbe nakon povratka s vikenda "je li bilo što između tebe i momka", "jeste li se jebali", "da bi se bolje provela s njime nego s momkom jer da je on iskusniji i produktivniji", "da kada bi pristala na seks s njime, da bi tada sigurno ostala trudna", "da mu supruga prethodne noći nije dovoljno dala i da se nije dovoljno izjebao" , "bi li mu dala", zasigurno ne predstavljaju nešto što bi se nazvalo šalama, već se radi o klasičnom primjeru između ostalog i verbalnog spolnog uznemiravanja, naime radi se o neželjenom ponašanju optuženika prema oštećenoj spolne naravi, kojim se vrijeđa dostojanstvo žrtve, uzrokuje strah kod iste. Ovakvo ponašanje optuženika prema žrtvi ne može se podvesti pod šaljivi karakter optuženika, jer se ne radi o šali, već spolnom uznemiravanju.

37. Osim navedenog optuženik neverbalno i fizički spolno uznemirava A. B. vadi i pokazuje joj spolovilo, pred njome zavlači ruke u hlače i dira se po spolovilu, a 24. srpnja 2018. otkopčava hlače i dira se po spolovilu kojeg joj je i pokazao, približava joj se s leđa, dala", sve navedeno mimo njezine volje, a o čemu detaljno i uvjerljivo svjedoči A. B..

38. Opisano verbalno, neverbalno, fizičko spolno uznemiravanje traje duži vremenski period u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 24. srpnja 2018., isto je ponovljeno u navedeno razdoblju više puta.

39. Ovakvo ponašanje V. U. prema A. B., radnje spolne naravi

koje poduzima su takve naravi da su zasigurno povrijedile njeno dostojanstvo, izazvalo osjećaj ugroženosti, a o čemu A. B. i iskazuje, a i svjedokinje A.

K. i K. L. kada opisuju promjene njezinog ponašanja. Radnje koje

poduzima optuženik prema A. B., a koje su od iste neželjene objektivno predstavljaju grubo zadiranje u sferu seksualnosti, te kao takve stvarno vrijeđaju dostojanstvo A. B., i dovode je u krajnje neugodan i ponižavajući položaj.

40. Slijedom navedenog optuženik radnjama opisanim u izreci spolno je uznemiravao drugu osobu kojoj je pretpostavljen i koja se prema njemu nalazi u odnosu zavisnosti, pa je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – spolnim uznemiravanjem – djelo opisano i kažnjivo po članku 156. stavku 1. KZ/11

41. Za opisano počinjeno kazneno djelo iz članka 156. KZ/11. u vrijeme počinjenja djela progonilo se po prijedlogu, a koji prijedlog za progon je podnijela oštećena.

42. Oštećena je postavila imovinskopravni zahtjev na iznos 70.000,00 kuna.

43. U odnosu na potrebiti oblik krivnje zaključuje se kako je optuženik inkriminirane prigode postupao s izravnom namjerom. Naime, optuženik je svjestan svog pretpostavljenog položaja prema A. B., svjestan da žrtva ne želi seksualne radnje koje poduzima prema istoj. Optuženik je svjestan da su radnje seksualnog karaktera koje poduzima prema žrtvi koristeći se svojim položajem nadređenosti, a koje žrtva ne želi nedopuštene, međutim unatoč navedenom iste radnje poduzima, želi spolno uznemiravati žrtvu, svjestan je da joj vrijeđa dostojanstvo, ponižava, uzrokuje strah i sve navedeno želi kako bi zadovoljio svoje seksualne porive.

44. Stalni sudski vještak psihijatar dr. Č. L. u odnosu na ubrojivost optuženika naveo je da optuženik zbog smetnji na psihičkom planu, opisanih kao PTSP "tempore criminis” bio je u blažoj mjeri smanjeno ubrojiv, te slabije procjene značenje svojeg postupanja. Ova smanjena ubrojivost je blaže utjecala na vladanje njegovom voljom.

45. Na vještvo nije bilo primjedbi, te je isto prihvaćeno kao stručno.

46. Sud je zaključio da je optuženi predmetne prigode upravo takvo postupanje htio kao takvo i poduzeo, na način kako je opisano u izreci.

47. Nadalje, optuženi je svjestan protupravnosti svog ponašanja, svjestan da su njegova djela zabranjena, jer svaki prosječan građanin zna da su ovakva ponašanja protupravna, te ne postoji nijedan ispričavajući razlog.

48. S obzirom na navedeno sud je zaključio da je optuženi kriv za počinjenje kaznenog djela opisanog u izreci.

49. Odlučujući o sankciji koja bi bila odgovarajuća kaznenopravnoj odgovornosti i osobi optuženika, sud je vodio računa o stupnju krivnje, stupanju ubrojivosti, te svijesti o protupravnosti.

50. Optuženi nije ranije osuđivan u kaznenim postupcima, a što je cijenjeno kao olakotna okolnost na strani optuženika, dok je kao otegotnu okolnosti cijenio nekritičnost optuženika prema počinjenom kaznenom djelu, te prekršajnu osuđivanost presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp J-1670/2019 zbog prekršaj iz članka 32. stavka 1. Zakona o ravnopravnosti spolova (“Narodne novine“ broj 82/08, 69/17) pravomoćna 7. listopada 2020.

51. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje, kao i visine propisanih kazni za počinjeno kazneno djelo propisana je kazna do 1 godine zatvora na temelju članka 156. stavak 1. KZ/11. optuženik je osuđen na kaznu zatvora od 8 (osam) mjeseci, nakon čega je odlučeno na temelju članka 56. KZ/11. istom izreći uvjetnu osudu s tim da se navedena kazna zatvora neće izvršiti, ako optuženik u roku od 2 godine, po pravomoćnosti ove presude, ne počini koje novo kazneno djelo. Sud očekuje da će takvom sankcijom, utjecati prije svega na optuženika da ubuduće više ne čini kaznena djela, te tako izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, tako da svi uočavaju njihovu nedopuštenost odnosno zabranjenost, te na ovaj način utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

52. Na temelju članka 544. stavka 1. ZKP/08, odlučeno je kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu pod brojem K-486/2019 od 28. svibnja 2019. u odnosu na optuženika staviti izvan snage, o čemu je odlučeno pod točkom I. izreke ove presude.

53. Oštećena je postavila imovinskopravni zahtjev na iznos 70.000,00 kuna, međutim kako podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu za presuđenje o imovinskopravnom zahtjevu, oštećena je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

54. Odluka o troškovima postupka donijeta je uzimajući u obzir složenost, trajanje postupka, te imovinske prilike optuženika. Optuženik je uposlena osoba, stoga će moći podmiriti troškove postupka bez ugrožavanja osnovnih životnih potreba. Sud je

ZKP/08

na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6 naložio optuženiku podmiriti ukupan trošak postupka od 464,53 (četristošezdesetčetiri eura i pedesettri cente)€ /3.500,00 (tri tisuće i pet stotina) kuna, od čega iznos od 2.00,00 kuna na ime psihijatrijskog vještačenja, a preostali iznos na ime paušalnih troškova.

Split, 12. siječnja 2023.

Sutkinja

Boni Gamulin Frleta, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- optuženiku

- branitelju

- Općinskom državnom odvjetništvu

- opunomoćeniku oštećene

- oštećenoj

- u spis