REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 5 P-486/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Renati Marić- Ivanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Z. B., OIB:…, iz O., …, zastupana po OD H. i p. d.o.o. S. B., protiv tužene R. A. d.d. Z., OIB:…, Z., …, zastupana po OD G. i G. d.o.o. Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave 12. prosinca 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, 12. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., da tužiteljici Z. B. iz O., isplati iznos od 3.099,30 eura / 23.351,64 kn sa zakonskim zateznim kamatama, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-e koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kako slijedi: A) na iznos od 588,70 eura / 4.435,48 kn na ime razlike više plaćenog zbog promjene kamatne stope, kamata teče na iznose od:

- 6,68 eura / 50,30 kn od 1. prosinca 2007. do isplate,

- 6,58 eura / 49,55 kn od 1. siječnja 2008. do isplate,

- 6,64 eura/ 50,05 kn od 1. veljače 2008. do isplate,

- 6,65 eura / 50,09 kn od 1. ožujka 2008. do isplate,

- 6,69 eura / 50,41 kn od 1. travnja 2008. do isplate,

- 6, 46 eura / 48,67 kn od 1. svibnja 2008. do isplate,

- 8,84 eura / 66,63 kn od 1. lipnja.2008. do isplate,

- 8,86 eura / 66,78 kn od 1. srpnja 2008. do isplate,

- 8,62 eura / 64,92 kn od 1. kolovoza 2008. do isplate,

- 8,53 eura / 64,26 kn od 1. rujna 2008. do isplate,

- 8,53 eura / 64,29 kn od 1. listopada 2008. do isplate,

- 9,13 eura / 68,80 kn od 1. studenog 2008. do isplate,

- 8,57 eura / 64,59 kn od 1. prosinca 2008. do isplate,

- 9,05 eura / 68,16 kn od 1. siječnja 2009. do isplate,

- 9,03 eura / 68,03 kn od 1. veljače 2009. do isplate,

- 8,96 eura / 67,53 kn od 1. ožujka 2009. do isplate,

- 14,81 eura / 111,55 kn od 1. travnja 2009. do isplate,

- 14,66 eura / 110,44 kn od 1. svibnja 2009. do isplate,

- 14,21 eura / 107,09 kn od 1. lipnja 2009. do isplate,

- 13,83 eura / 104,23 kn od 1. srpnja 2009. do isplate,

- 13,71 eura / 103,27 kn od 1. kolovoza 2009. do isplate,

- 13,62 eura / 102,58 kn od 1. rujna 2009. do isplate,

- 13,42 eura / 101,12 kn od 1. listopada 2009. do isplate,

- 13,14 eura / 98,99 kn od 1. studenog 2009. do isplate,

- 13,13 eura / 98,92 kn od 1. prosinca 2009. do isplate,

- 13,07 eura / 98,48 kn od 1. siječnja 2010. do isplate,

- 13,07 eura / 98,51 kn od 1. veljače 2010. do isplate,

- 12,82 eura / 96,58 kn od 1. ožujka 2010. do isplate,

- 12,88 eura / 97,03 kn od 1. travnja 2010. do isplate,

- 12,61 eura / 95,03 kn od 1. svibnja 2010. do isplate,

- 12,49 eura / 94,13 kn od 1. lipnja 2010. do isplate,

- 13,07 eura / 98,47 kn od 1. srpnja 2010. do isplate,

- 12,67 eura / 95,46 kn od 1. kolovoza 2010. do isplate,

- 12,92 eura / 97,34 kn od 1. rujna 2010. do isplate,

- 12,50 eura / 94,21 kn od 1. listopada 2010. do isplate,

- 12,00 eura / 90,39 kn od 1. studenog 2010. do isplate,

- 12,28 eura / 92,55 kn od 1. prosinca 2010. do isplate,

- 12,69 eura / 95,65 kn od 1. siječnja 2011. do isplate,

- 12,25 eura / 92,27 kn od 1. veljače 2011. do isplate,

- 11,54 eura/ 86,92 kn od 1. ožujka 2011. do isplate,

- 11,36 eura / 85,61 kn od 1. travnja 2011. do isplate,

- 11,12 eura / 83,77 kn od 1. svibnja 2011. do isplate,

- 11,63 eura / 87,62 kn od 1. lipnja 2011. do isplate,

- 11,04 eura / 85,93 kn od 1. srpnja 2011. do isplate,

- 10,21 eura / 76,91 kn od 1. kolovoza 2011. do isplate,

- 9,66 eura / 72,77 kn od 1. rujna 2011. do isplate,

- 9,07 eura / 68,37 kn od 1. listopada 2011. do isplate,

- 4,91 eura / 37,01 kn od 1. studenog 2011. do isplate,

- 4,74 eura / 35,69 kn od 1. prosinca 2011. do isplate,

- 4,65 eura / 35,00 kn od 1. siječnja 2012. do isplate,

- 4,54 eura / 34,20 kn od 1. veljače 2012. do isplate,

- 4,38 eura / 33,01 kn od 1. ožujka 2012. do isplate,

- 4,17 eura / 31,40 kn od 1. travnja 2012. do isplate,

- 4,02 eura / 30,28 kn od 1. svibnja 2012. do isplate,

- 3,87 eura / 29,15 kn od 1. lipnja 2012. do isplate,

- 3,66 eura / 27,57 kn od 1. srpnja 2012. do isplate,

- 3,50 eura / 26,36 kn od 1. kolovoza 2012. do isplate,

- 3,30 eura / 24,86 kn od 1. rujna 2012. do isplate,

- 3,08 eura / 23,22 kn od 1. listopada 2012. do isplate,

- 3,07 eura / 22,13 kn od 1. studenog 2012. do isplate,

- 2,77 eura / 20,88 kn od 1. prosinca 2012. do isplate,

- 2,58 eura / 19,43 kn od 1. siječnja 2013. do isplate,

- 2,34 eura / 17,63 kn od 1. veljače 2013. do isplate,

- 2,20 eura / 16,55 kn od 1. ožujka 2013. do isplate,

- 2,06 eura / 15,15 kn od 1. travnja 2013. do isplate,

- 1,80 eura / 13,55 kn od 1. svibnja 2013. do isplate,

- 1,56 eura / 11,77 kn od 1. lipnja 2013. do isplate,

- 1,38 eura / 10,38 kn od 1. srpnja 2013. do isplate,

- 1,19 eura / 8,98 kn od 1. kolovoza 2013. do isplate,

- 1,01 eura / 7,60 kn od 1. rujna 2013. do isplate,

- 0,82 eura / 6,21 kn od 1. listopada 2013. do isplate,

- 0,61 eura / 4,63 kn od 1. studenog 2013. do isplate,

- 0,41 eura / 3,10 kn od 1. prosinca 2013. do isplate,

- 0,60 eura / 4,49 kn od 1. siječnja 2014. do isplate,

B) na iznos od 2.510,61 eura / 18.916,16 kn na ime razlike više plaćenog zbog promjene tečaja, kamata teče na iznose od:

- 2,20 eura / 16,54 kn od 1. srpnja 2010. do isplate,

- 25,79 eura / 194,28 kn od 1. kolovoza 2010. do isplate,

- 34,05 eura / 256,54 kn od 1. rujna 2010. do isplate,

- 31,52 eura / 237,51 kn od 1. listopada 2010. do isplate,

- 27,30 eura / 205,67 kn od 1. studenog 2010. do isplate,

- 37,00 eura / 278,74 kn od 1. prosinca 2010. do isplate,

- 49,28 eura / 371,33 kn od 1. siječnja 2011. do isplate,

- 40,74 eura / 306,96 kn od 1. veljače 2011. do isplate,

- 44,60 eura / 336,07 kn od 1. ožujka 2011. do isplate,

- 40,77 eura / 307,15 kn od 1. travnja 2011. do isplate

- 41,73 eura / 314,42 kn od 1. svibnja 2011. do isplate,

- 58,25 eura / 438,85 kn od 1. lipnja 2011. do isplate,

- 60,13 eura / 453,04 kn od 1. srpnja 2011. do isplate,

- 74,73 eura / 563,05 kn od 1. kolovoza 2011. do isplate,

- 67,99 eura / 512,30 kn od 1. rujna 2011. do isplate,

- 60,60 eura / 456,62 kn od 1. listopada 2011. do isplate,

- 61,82 eura / 465,76 kn od 1. studenog 2011. do isplate,

- 61,38 eura / 462,48 kn od 1. prosinca 2011. do isplate,

- 62,25 eura / 491,59 kn od 1. siječnja 2012. do isplate,

- 68,64 eura / 517,17 kn od 1. veljače 2012. do isplate,

- 69,24 eura / 521,68 kn od 1. ožujka 2012. do isplate,

- 67,18 eura / 506,15 kn od 1. travnja 2012. do isplate,

- 68,86 eura / 518,85 kn od 1. svibnja 2012. do isplate,

- 70,05 eura / 527,89 kn od 1. lipnja 2012. do isplate,

- 68,51 eura / 516,15 kn od 1. srpnja 2012. do isplate,

- 69,13 eura / 520,86 kn od 1. kolovoza 2012. do isplate,

- 68,01 eura / 512,38 kn od 1. rujna 2012. do isplate,

- 65,36 eura / 492,44 kn od 1. listopada 2012. do isplate,

- 68,56 eura / 516,53 kn od 1. studenog 2012. do isplate,

- 70,19 eura / 528,82 kn od 1. prosinca 2012. do isplate,

- 69,35 eura / 522,53 kn od 1. siječnja 2013. do isplate,

- 65,16 eura / 480,94 kn od 1. veljače 2013. do isplate,

- 68,87 eura / 518,88 kn od 1. ožujka 2013. do isplate,

- 69,48 eura / 523,50 kn od 1. travnja 2013. do isplate,

- 67,78 eura / 510,66 kn od 1. svibnja 2013. do isplate,

- 62,05 eura / 467,49 kn od 1. lipnja 2013. do isplate,

- 62,08 eura / 467,74 kn od 1. srpnja 2013. do isplate,

- 63,73 eura / 480,18 kn od 1. kolovoza 2013. do isplate,

- 66,26 eura / 499,25 kn od 1. rujna 2013. do isplate,

- 69,70 eura / 525,16 kn od 1. listopada 2013. do isplate,

- 68,23 eura / 514,10 kn od 1. studenog 2013. do isplate,

- 69,62 eura / 524,57 kn od 1. prosinca 2013. do isplate,

- 70,79 eura / 533,34 kn od 1. siječnja 2014. do isplate,

sve to u roku od 15 dana.

II Tuženik R. A. d.d. Z., OIB:…, Z., …, dužan je tužiteljici Z. B., OIB:…, iz O., …, naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.538,99 eura / 19.130,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 4. prosinca 2006. s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 528-50-3825363 uz promjenjivu kamatnu stopu od 5,95% godišnje, koju je tuženik mijenjao jednostranom odlukom, bez prethodnog obavještavanja tužiteljice. Navodi da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. broj Pž-6632/2017 u kojim predmetima je tuženik bio jedan od tuženih banaka, je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. u svim potrošačkim kreditima ugovarao nepoštenu, time i ništetnu ugovornu odredbu, tako što je valuta uz koju je vezana glavnica kredita švicarski franak (dalje: CHF) ugovorena na način da trgovci prilikom sklapanja ugovora nisu u cijelosti informirali potrošače o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. U istom razdoblju ugovarali su nepoštenu, time i ništetnu ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužiteljice, kao potrošača. Sud je vezan pravomoćnom kolektivnom presudom kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o načinu promjene kamatne stope, zbog čega smatra da ima pravo na razliku između ugovorenog tečaja CHF i plaćenog iznosa za svaki mjesečni obrok, koji je bio veći u odnosu na početno ugovoreni, te na svaki mjesečni iznos preplaćenih kamata koji čini razlika između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Predlaže da sud utvrdi da su ništetni dijelovi odredaba članaka 1. i 7. Ugovora o kreditu broj 528-50-3825363 od 4. prosinca 2006., koji su sklopili tuženik, kao trgovac i tužiteljica, kao potrošač, a kojima se mjesečni anuitet u kunskoj protuvrijednosti veže za srednji tečaj CHF važeći na dan dospijeća svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, te dio odredbe članka 2. kojim je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva na osnovi jednostrane odluke tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Predlaže da sud naloži tuženiku da tužitelju na ime stečenog bez osnove u vidu razlike između ugovorenog tečaja CHF, koji je vrijedio na dan predviđene uplate prve rate i svakog mjesečnog tečaja CHF koji je plaćen temeljem ništetnih odredaba članaka 1. i 7. Ugovora o kreditu u većem iznosu od početno ugovorenog i razlike između ugovorene kamate i kamate koja je plaćena temeljem ništetne odredbe članka 2. Ugovora o kreditu, koja se mijenjala jednostranom odlukom banke, isplati iznos od 20.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče na svaki pojedini iznos anuiteta od dospijeća do isplate.

2. Tužiteljica je podneskom od 39. rujna 2021. preinačila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka M. T. N., tako da je tražila da se utvrdi ništetnom i dio odredbe članka 9. Ugovora u kojem je navedeno da tužiteljica nije bila upoznata s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom, te da je od tuženika na ime stečenog bez osnove tražila isplatu iznosa od 24.576,80 kn i to s osnove preplaćenih kamata iznos od 4.435,48 kn, a s osnove razlike zbog promjene tečaja iznos od 20.141,32 kn, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kako je to pobliže navedeno u podnesku. U ostalom dijelu tužbeni zahtjev je neizmijenjen.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu smatra da je neosnovan stav tužitelja kojim svoj zahtjev temelji na presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, jer se u tom postupku radi o kolektivnoj zaštiti, u kojem se zaštita pruža na apstraktnoj razini i u istom sporu nisu izvođeni dokazi na okolnosti jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. Tužitelj je sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu radi kupnje vozila, pa se citirana presuda Visokog trgovačkog suda ne može primijeniti na auto kredite, jer se ista odnosi na stambene kredite. Tužitelj mora dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost konkretnih odredaba. Smatra da su osporene odredbe ugovora o kreditu bile jasne, razumljive i lako uočljive i da se o istima pojedinačno pregovaralo, pa nije došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Navodi da je tužitelju dao sve informacije, temeljem kojih je mogao donijeti odluku, a i Ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika. U konkretnom slučaju nije došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja, kao potrošača, jer je tuženik prilikom sklapanja predmetnog Ugovora postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Ističe prigovor zastare i prigovara visini tužbenog zahtjeva. Predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom.

4. Podneskom od 22. listopada 2021. tuženik se usprotivio preinačenju tužbe od 29. rujna 2021. i istakao prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Ujedno je naveo kako nema prigovora na matematički izračun vještaka. Smatra da nalaz ne pridonosi rješenju spora, obzirom da je izrađen kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa, a ne promjenjiva kamatna stopa. Smatra da se prilikom izračuna razlike treba uzeti u obzir razdoblja otplate kredita kada je tečaj CHF u odnosu na HRK bio niži od onog na dan isplate kredita.

5. U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o kreditu od 4. prosinca 2006. broj 528-50-3825363, zahtjev za kredit, promotivne uvjete za odabiranje kredita građana za kupnju vozila od 1. listopada 2006. do 31. prosinca 2006., tržišne parametre za auto kredite s valutnom klauzulom u švicarskim francima, saslušan je financijsko- knjigovodstveni vještak M. N.T., svjedoci I. O. i M. B., te tužiteljica, kao stranka u svrhu dokazivanja.

6. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-124/22-2 od 19.5.2022. ukinuta je točka II izreke presude uz uputu da je potrebno utvrditi na što se odnosi preinačeni tužbeni zahtjev u iznosu od 3.351,64 kn zbog prigovora zastare.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao korisnika kredita, za utvrđenje ništetnim odredaba ugovora o kreditu, koje se odnose na način otplate kredita, vezan za valutu CHF i na dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s odlukom kreditora, te zahtjev za vraćanje razlike više plaćenih mjesečnih iznosa anuiteta na temelju ništetnih odredaba ugovora o kreditu o "valutnoj klauzuli" u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi.

8. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva i je li nastupila zastara potraživanja, te na što se odnosi preinačeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.351,64 kn.

9. Iz Ugovora o kreditu broj 528-50-3825363 od 4. prosinca 2006. je utvrđeno da su tužiteljica, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu za iznos od 20.122,84 CHF za kupnju rabljenog vozila, na rok otplate od 84 mjeseca. Ugovorena je redovna, promjenjiva kamatna stopa od 5,95% godišnje. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim obrocima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća. Kredit je odobren po zahtjevu tužiteljice koji je podnijela tuženiku 29. studenog 2006. (stranice 6-10 i 29 spisa).

10. Iz iskaza tužiteljice je utvrđeno da je s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu za kupovinu vozila. Kredit je podigla u CHF u iznosu od oko 20.000,00 CHF. Vozilo je kupila u auto kući, gdje su joj rekli da može kupiti vozilo na kredit, pa je otišla u poslovnicu tuženika u Osijeku i podnijela zahtjev. Ovlaš je pročitala Ugovor o kreditu, nitko joj nije govorio o tečaju, nije znala kakva je kamatna stopa i u kojem postotku, ni javni bilježnik joj nije posebno objašnjavao ugovor, niti je ona ikoga išta pitala u svezi odredbi Ugovora. Bila je svjesna da je Ugovor vezan uz CHF, ali se nije raspitivala u banci o tim odredbama, jer joj je bilo bitno koliko iznosi rata kredita, a ona je iznosila 1.300,00 kn mjesečno, što je njoj odgovaralo i to je mogla plaćati. Rata je kasnije porasla na 1.900,00 kn mjesečno.

11. Svjedok M. B., javni bilježnik iz O., je iskazala da ovjerava ugovore za tuženika, solemnizirala je i predmetni Ugovor. Prilikom solemnizacije ugovora utvrđuje jesu li stranke ovlaštena za sklapanje pravnog posla, jesu li sposobne sklopiti takav posao, utvrdi njihovu pravu volju i ovjeri ugovor nakon što objasni smisao pravnog posla. Strankama čita ugovor i pojašnjava odredbu o klauzuli ovršnosti. O promjenjivim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli ništa nije detaljno govorila, jer se u to ne razumije i to nije njezina obveza. Stranke sigurno nisu imale primjedbi na Ugovor, jer da su imale, ona bi to navela u smislu članka 58. Zakona o javnom bilježništvu i ne bi solemnizirala Ugovor.

12. Svjedok I. O., zaposlenik tuženika na radnom mjestu direktora regije, je iskazao da djelatnici tuženika prilikom razgovora s klijentima nisu sugerirali klijentima koju valutu trebaju uzeti, a ako su što sugerirali, prije su predlagali da podignu kredit u EUR-ima, nego u CHF. Klijent je sam birao valutu i rok otplate, a često su birali CHF za kupovinu vozila. Tijekom 2006. klijenti su mogli uzimati kredite u CHF, u EUR-ima i krajem 2006. u kunama. Banka je radila predviđanja u pogledu tečaja CHF i pri tome je došla do zaključka da će tečaj CHF padati, što se i događalo do 2007. Klijenti su upućeni da tečaj EUR-a štiti HNB, dok ne štiti tečaj CHF. Posebno se to naglašavalo klijentima koji su uzimali stambene kredite, jer se kredit otplaćivao u dugom razdoblju. U pravilu klijenti, prilikom uzimanja kredita, gledaju samo trenutno kamatnu stopu i koliko trenutno iznosi njihova rata kredita. U vrijeme podizanja konkretnog kredita, za kredit u CHF, klijent je mogao kupiti bolji auto, nego da je podigao kredit u EUR-ima. Oni ne razmišljaju što će se dogoditi za nekoliko godina. U trenutku sklapanja Ugovora visina kamatne stope na kredite u CHF je bila niža od 1 do 1,5% u odnosu na kredit u EUR-ima.

13. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske je u tom slučaju odbio reviziju tuženika presudom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., koje odluke su se odnosile i na tuženika, kao četvrtotuženika u toj pravnoj stvari, koji postupak je vođen radi zaštite kolektivnih interesa potrošača i u kojem je utvrđeno da su tužene banke, pa tako i tuženik, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditu u kojima su koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da su ugovarali valutu uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora, kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik, kao trgovac postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 dalje ZZP/03) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 dalje: ZZP/07) i odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/18 dalje: ZOO), te je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovca i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a na štetu potrošača, čime se također postupilo suprotno odredbama tada važećeg ZZP i suprotno odredbama ZOO-a. U navedenom kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i tuženik, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja CHF prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s "valutnom" klauzulom u CHF. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tom sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu CHF, informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo, jer suprotno tuženik nije dokazao. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani govor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženik mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.

14. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., donesenoj povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 u postupku u kojem je Udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača tužila banke radi zaštite kolektivnih interesa, zauzeo stav da su pojmovi koje banke koriste u svojim odlukama, uključujući i dio koji se odnosi na promjenjive kamatne stope i način njihova obračuna, visoko stručni i samim tim razumljivi isključivo onim osobama s ekonomskom naobrazbom te koje se bave bankarskim poslovanjem, što znači da je za prosječnog potrošača takva terminologija apsolutno nerazumljiva, tj. da unatoč tomu što su odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njenu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), nisu im mogle biti razumljive, kao i da se razlozi za promjenjivost kamatnih stopa prikazani u odlukama tuženih banaka ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatnih stopa tijekom razdoblja trajanja kredita. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da su tužene banke, među kojima je i ovdje tuženik, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF, te promjenjivu kamatnu stopu, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP/03, s tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika i da u konkretnom slučaju potrošač nije imao utjecaj na njegov sadržaj.

15. Odluka suda donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, iz članka 106. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15 dalje: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, kako je propisano odredbom članka 118. ZZP/14.

16. Prema odredbi članka 502.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

17. Odredbom članka 502.b ZPP-a, propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP-a, dok je člankom 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a, propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a.

18. Sud je utvrdio kako je tijekom otplate kredita došlo do povećanja kamatnih stopa redovnih ugovornih kamata, kao i do povećanja tečaja valute CHF prema valuti kuna, odnosno deprecijacije domaće valute u odnosu na valutu CHF, što je utjecalo na povećanje mjesečnih anuiteta otplate kredita, pa je stoga uslijed primjene ništetnih ugovornih odredaba došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača te da su naznačene ugovorne odredbe članka 2. i članka 7. predmetnog Ugovora o kreditu nepoštene, a stoga i ništetne u smislu članka 81. stavak 1. i 2. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.), važećeg u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Pri tome drugačiji zaključak ne proizlazi niti s obzirom na iskaz svjedoka M. B. te I. O., jer iz njihovih iskaza ne proizlazi da bi se o spornim ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci kreditora i o primjeni valutne klauzule kod otplate kredita vezane za tečaj domaće valute za tečaj CHF između stranaka ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, a kako je navedeno navedene ugovorne odredbe nisu bile razumljive tužiteljici, jer nisu sadržavale jasne i određene parametre za promjenu redovnih ugovornih kamata jednostrano odlukom tuženice, pa niti jasne i određene parametre koji bi utjecali na promjenu tečaja CHF prema domaćoj valuti, a niti je tuženica kao kreditor informirala tužiteljicu o ekonomskim posljedicama koje bi mogle proizaći u primjeni valutne klauzule kod otplate kredita.

19. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Imajući u vidu citiranu odredbu i utvrđenu ništetnost gore navedenih odredbi ugovora o kreditu, tuženik je od tužiteljice naplatio više od onoga što je stvarno trebao naplatiti i taj iznos joj je dužan vratiti s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate. Slijedom te odredbe tužiteljica ima pravo na povrat preplaćenih iznosa zbog navedenih ništetnih odredbi, kao i prema članku 1111. ZOO-a, koja odredba regulira opće pravilo o stjecanju bez osnove.

20. Visina tužbenog zahtjeva je utvrđena iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka M. T. N., iz kojeg proizlazi da je između tužiteljice, kao korisnika kredita, i tuženika kao kreditora 4. prosinca 2006. sklopljen Ugovor o kreditu broj 528-50-3825363 u iznosu od 20.122,84 CHF s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom od 5,95% godišnje. Vještak je u nalazu naveo da se tijekom otplate predmetnog kredita kamatna stopa mijenjala pet puta, naveo je vrijeme promjene i kamatnu stopu. Kredit je iskorišten 11. prosinca 2006. kada je srednji tečaj kreditora za valutu CHF iznosio 4,6248 kn, otplaćen je u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća u roku od 84 mjeseca. Prema početnom otplatnom planu obveza po osnovi redovne kamatne stope bi iznosila 4.529,48 CHF (stupac 4) što s glavnicom od 20.122,84 CHF iznosi 24.652,32 CHF. Prema otplatnom planu po kojem je stvarno otplaćen kredit, po osnovi kamata tužiteljica je platila 5.380,48 CHF (stupac 7), odnosno ukupno s glavnicom je platila iznos od 25.503,32 CHF. Tužiteljica je po otplati kredita platila 851,00 CHF više od ugovorenog, zbog promjene kamatnih stopa u razdoblju otplate kredita, odnosno 4.435,48 kn (stupac 10). Kredit je iskorišten 11. prosinca 2006., kada je srednji tečaj tuženika za CHF iznosio 4,6248 kn. Utjecaj promjene tečaja na kamatu kredita prikazan je u stupcu 14 i razlika plaćenog zbog primjene "valutne klauzule" na kamatu, odnosno zbog promjene tečaja iznosi 1.769,40 kn. Utjecaj promjene tečaja na iznos glavnice kredita je prikazan u stupcu 19 i razlika plaćenog zbog primjene "valutne klauzule" na glavnicu kredita, odnosno zbog promjene tečaja iznosi 17.146,76 kn. Stvarno je plaćena glavnica u iznosu od 110.212,49 kn, a glavnica po početnom tečaju je iznosila 93.065,73 kn. U tablici je prikazan iznos manje plaćenog od ugovorenog s negativnim predznakom (-), a iznosi s pozitivnim predznakom predstavljaju preplatu, dakle više plaćen iznos. Zbog promjene kamatne stope, tužiteljica je više platila 4.435,48 kn (stupac 3), zbog promjene tečaja tužiteljica je više platila iznos od 20.141,32 kn (stupac 6), a zbog promjene tečaja tužiteljica je manje platila 1.225,16 kn. Ukupna razlika između anuiteta više i manje plaćenog zbog promjene tečaja, iznosi ukupno 18.916,16 kn. Dakle, zbog promjene tečaja CHF za vrijeme otplate, tužiteljica je više plaćala obroke u ukupnom iznosu od 20.141,32 kn, a manje je plaćala u jednom periodu u ukupnom iznosu od 1.225,16 kn, kako je to pobliže navedeno u tablici 2 nalaza. Zbog promjene kamatne stope tužiteljica je u promatranom razdoblju platila više u iznosu od 4.435,48 kn, a zbog promjene "valutne klauzule" tj. zbog promjene tečaja tužiteljica je više platila 18.916,16 kn, jer taj iznos predstavlja razliku više plaćenog zbog promjene tečaja i manje plaćenog zbog promjene tečaja (20.141,32 kn – 1.225,16 kn). Ukupan iznos više plaćenog po ovim osnovama predstavlja iznos od 23.351,64 kn.

21. Sud prihvaća nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka M. T. N. kao stručan, logičan i uvjerljiv. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik je prihvatio matematički dio izračuna vještaka, nije predlagao izvođenje dokaza po drugom vještaku.

22. Obzirom da je u postupku utvrđeno da je postupanje tuženika u pogledu ugovaranja "valutne klauzule" i promjenjive kamatne stope uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužiteljice, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, zbog čega je sud utvrdio gore navedene odredbe djelomično ništetnim, pa je tužiteljica platila tuženiku više na ime kamate zbog promjene kamatnih stopa u iznosu od 4.435,48 kn i više je platila zbog promjene tečaja CHF za vrijeme otplate kredita u iznosu od 18.916,16 kn, ukupno 23.351,64 kn, tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve ono što je primio na temelju Ugovora za koji je utvrđena djelomična ništetnost gore navedenih odredbi. Dakle, tuženik je obvezan vratiti tužiteljici preplaćeni iznos s osnove ništetnih odredbi, koje se odnose na "valutnu klauzulu" i promjenjivu kamatnu stopu, ukupno 23.351,44 kn, zbog čega je odlučeno kao u točki II izreke presude.

23. Tužiteljici pripada pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku na svaki obrok koji je sadržavao dio preplaćenog iznosa temeljem ništetne ugovorne odredbe od plaćanja do isplate, temeljem odredbe članka 1115. ZOO-a, prema kojoj kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik je nepošten, a njegovo nepoštenje proizlazi iz isprava i iz gore navedenih dokaza. Nepoštene odredbe su ugrađene u obrasce ugovora, kojima se služio tuženik prilikom ugovaranja predmetne vrste pravnih poslova. Tuženiku, kao bankaru, koji ima posebno znanje o ovoj djelatnosti, sigurno nije bila nepoznata priroda valute CHF, a to shvaćanje je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. u kojem se odlučivalo u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava, koji zaključak ukazuje na nepoštenje tuženika. Odluka o kamati se temelji na odredbi članka 29. ZOO-a.

24. Tužitelj je na raspravi od 12.12.2022. ostao kod uređenog tužbenog zahtjeva od 29.9.2021. te naveo da se preinačeni dio tužbenog zahtjeva odnosi na pretplaćene iznose zbog promjene valute CHF te pojašnjava da je prije podnošenja tužbe tužitelj napravio predvještačenje jer je izvještačena samo kamata tako da su u tužbenom zahtjevu temeljem tog predvještačenja utužili iznos za kamatu, a što se tiče valute stavili su otprilike neki paušalan iznos tako da bi iznos za utuženu valutu definirali točno tek nakon vještačenja u ovom postupku, nakon toga su specificirali tužbeni zahtjev, dio za kamatu je ostao isti kao u tužbi a dio za valutu je usklađen s nalazom vještaka s tim da se iz tužbe to ne vidi. Na iste navode tuženik smatra da tužitelj na taj način nastoji izbjeći zastaru, a iz priloženog nalaza nije vidljivo tko je radio taj nalaz. Obrazloženje tužitelja sud je prihvatio kao logično, uvjerljivo i vjerodostojno tužbi i nalazu sudskog vještaka, zbog čega je sud presudio kao u izreci, te utvrdio da se povećani dio tužbenog zahtjeva odnosno razlika između utuženog i specificiranog dijela u iznosu od 3.351,64 kn odnosi na potraživanje na ime razlike više plaćenog zbog promjene tečaja.

25. Što se tiče prigovora zastare postavljenog od strane tuženika na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31.1.2022. izraženo je mišljenje prema kojem ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadno) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Tužba je u ovom predmetu podnesena 22.5.2019., a u pogledu valute je preinačena 29.9.2021., dok potraživanje razlike više plaćenog zbog promjene kamatne stope je utuženo u tužbi 22.5.2019. U pogledu potraživanja razlike više plaćenog po kreditu zbog primjene tečaja CHF na dan otplate kredita u odnosu na tečaj CHF koji je bio na dan isplate kredita a u odnosu na potraživanje zastarni rok teče od 14.6.2018. (dan pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4.7.2013.), te u odnosu na to potraživanje nije nastupila zastara, niti od dana podnošenja tužbe, niti od dana preinake, a što se tiče potraživanja po osnovi ništetne ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja je promjenjiva rok zastare počinje teći 13.6.2014. (potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13.6.2014.), a kako je tužba podnesena 22.5.2019. zastarni rok iz čl.225. ZOO-a nije istekao (odluka Županijskog suda Zadar broj Gž-772/21-2 od 9.3.2022., odluka Županijskog suda u Zagrebu Gž-3305/21-3 od 13.12.2022.).

26. Prema odredbi članka 154. stavak 5. i 155. ZPP-a sud je dosudio tužiteljici troškove postupka u iznosu od 19.130,00 kn, jer tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Troškovi tužiteljice se sastoje od troška pristojbe na tužbu u iznosu od 550,00 kn i presudu u iznosu od 580,00 kn, troškove financijskog vještačenje u iznosu od 3.000,00 kn, sastava tužbe obračunato po Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) u iznosu od 1.500,00 kn, sastava podnesaka od 13. ožujka 2020., 7. lipnja 2021. i 29. rujna 2021. obračunato prema Tbr. 8. točka 1. Tarife u iznosu od 3 x 1.500,00 kn, troška zastupanja tužiteljice po punomoćniku na ročištima od 1. srpnja 2021. obračunato prema Tbr. 9. točka 2. Tarife u iznosu od 750,00 kn, na ročištu od 4. studenog 2021. obračunato prema Tbr. 9. točka 1. Tarife u iznosu od 1.500,00 kn, pristupa na ročište za objavu presude obračunato prema Tbr. 9 točka 3. Tarife u iznosu od 750,00 kn, sastava žalbe od 18. siječnja 2021. obračunato prema Tbr. 10. točka 5. Tarife u iznosu od 750,00 kn, troška zastupanja na raspravi 12.12.2022. (Tbr.9.st.1. OZ) u iznosu od 1.500,00 kn, troška zastupanja na ročištu za objavu presude 12.1.2023. (Tbr.9.st.3. OT) u iznosu od 750,00 kn i PDV-a u iznosu od 3.000,00 kn.

27. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podneska od 27. listopada 2021., jer je u tom podnesku iznijela navode koje je već iznosila u ranije predanim podnescima. Troškovi su o odmjereni prema vrijednosti predmeta spora od 24.576,80 kn, odredbama Zakona o sudskim pristojbama i Tarife, te troškovniku uloženom u spis, te sukladno Tbr.48.st.3. Odvjetničke tarife i Izmjene Tarife (NN 126/22).

28. Iz gore navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Slavonskom Brodu, 12. siječnja 2023.

Sudac

Renata Marić-Ivanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna:

1. OD H. i p., S. B.,

2. OD G. i G., Z.