REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U SPLITU
Sukoišanska br. 6, Split
Poslovni broj: 5 P-567/2020-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja H. Š., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u M. i partneri, odvjetničko društvo, u Z., protiv prvotuženika J. P., OIB: …, Z., i drugotuženika M. B., OIB: …, Z., suvlasnika obrta A. R. Z., Z., koje zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u Z., radi povrede žiga, nakon održane glavne rasprave zaključene 1. prosinca 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja G. M. i tuženika osobno, na ročištu za objavu presude 12. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
I Zabranjuje se prvotuženiku J. P. i drugotuženiku M. B., suvlasnicima obrta A. R. Z., da se koriste zaštićenim žigovima tužitelja H. Š., registriranim kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektor za žigove i industrijski dizajn pod brojem: … i pod brojem ...
II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja H. Š. u dijelu kojim zahtijeva da mu prvotuženik J. P. i drugotuženik M. B. solidarno isplate iznos od 12.874,11 EUR-a / 97.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 10. listopada 2020. do isplate, kao neosnovan.
III Svaka stranka snosi svoj trošak.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 10. listopada 2020. ovom sudu podnio tužbu protiv prvo i drugotuženika, u kojoj navodi da je tužitelj vlasnik zaštićenih i registriranih žigova broj: … verbalni žig R. i broj: … figurativni žig A. R. Z. kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektor za žigove i industrijski dizajn. Oba žiga, između ostalog, registrirani su za usluge autoškola .
Osim toga što je tužitelj vlasnik naprijed spomenutih zaštićenih registriranih žigova pod brojem: … i pod brojem: …, tužitelj je te iste žigove, a prije same registracije, već godinama koristio u svom poslovanju obavljanja usluga autoškole. Naime, tužitelj je poduzetnik koji se između ostalog bavi i poslom osposobljavanja kandidata za vozače u autoškolama. Tako je tužitelj 2000. godine osnovao autoškolu R., 2002. godine je osnovao autoškolu R. 2, a 2003. godine autoškolu R. 3, koje autoškole su najprije poslovale u okviru trgovačkih društava I. d.o.o. i I. plus d.o.o., čiji je jedini vlasnik i direktor bio tužitelj, da bi potom te iste autoškole od 2018. godine poslovale putem trgovačkog društva A. R. d.o.o. Z. Cijelo to vrijeme, od osnutka samih autoškola R., R. 2 i R. 3, dakle, više od devetnaest godina, društva tužitelja koriste naprijed spomenute žigove. Štoviše, kompletan vizualni identitet poslovanja tužiteljevih autoškola, a i sam naziv tužiteljevih autoškola, temelji se na kasnije registriranim žigovima. Tako je kasnije zaštićeni verbalni žig R. korišten u nazivu sve tri autoškole, ali je i kasniji figurativni žig također na isti način korišten u sve tri tužiteljeve autoškole, i to kako na tvrtkama, reklamnim panoima, vozilima, memorandumima, tako i na svim drugim marketinškim, reklamnim i promocijskim materijalima uključujući i one digitalne na društvenim mrežama.
2. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi da je nakon registracije predmetnih žigova saznao da se tuženici koriste njegovim žigovima, i to upravo za potrebe iste djelatnosti kojim se bavi i društvo tužitelja. Ističe da su tuženici osnovali zajednički obrt za usluge autoškole koji su nazvali R., a što je tužiteljev zaštićeni verbalni žig. Navodi da su se tuženici koristili i tužiteljevim registriranim figurativnim žigom kojim je zaštićen grafički identitet tužiteljevog poslovanja, te da su se pri tome tuženici koristili gotovo identičnim oblicima i bojama tužiteljeva registriranog figurativnog žiga. Tužitelj nadalje ističe da se prije pokretanja ovog parničnog postupka obratio tuženicima dopisom kojim ih je upozorio da se u svom poslovanju koriste zaštićenim žigom R. (…), a za koje korištenje nemaju odobrenje, te ih je pozvao da prestanu s korištenjem njegova žiga u svom poslovanju. Tuženici su odgovorili na dopis tužitelja te su odbili prestati koristiti zaštićeni žig registriran pod brojem: …, dok su oko zaštićenog žiga registriranog pod brojem … izjavili da su voljni pregovarati. Tužitelj navodi da nakon razmjene tih dopisa nikakvih pregovora među strankama nije bilo, već da su se tuženici nastavili služiti s tužiteljevim žigovima, čime su mu nastavili nanositi štetu povredom njegovih žigova odnosno povredom njegova intelektualnog vlasništva, a da su sebi na taj način nastavili pribavljati nepripadajuću materijalnu korist. Naime, ističe da su se tuženici, koji su zapravo početnici u tom poslu, na taj način okoristili etabliranim poslovnim renomeom tužiteljevih autoškola R., R. 2 i R. 3, koje uspješno posluju već skoro dvadeset godina.
3. Slijedom svega, tužitelj zahtijeva da sud zabrani prvotuženiku J. P. i drugotuženiku M. B. da se koriste zaštićenim žigovima tužitelja H. Š., registriranim kod državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektor za žigove i industrijski dizajn pod brojem: … i pod brojem …, te da naloži prvo i drugotuženiku da tužitelju solidarno isplate iznos od 97.000,00 kn, na temelju svih pravnih osnova sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima o naknadi štete i stjecaju bez osnove, ali i po odredbama Zakona o žigu.
4. U odgovoru na tužbu tuženici su naveli da je iz uvida u bazu podatka Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo vidljivo da je za verbalni žig … R. prijava podnesena 13. lipnja 2018., a objava registracije kada je žig počeo djelovati prema trećim osobama je bila 14. prosinca 2018, dok je za figurativni žig … A. R. Z. prijava podnesena 14. rujna 2018., a objava registracije kada je žig počeo djelovati prema trećim osobama je bila 8. veljače 2019. Nadalje, tuženici navode da su registrirali svoju djelatnost u obliku obrta 23. svibnja 2018., s početkom obavljanja djelatnosti 14. srpnja 2018., a da tvrtka registriranog obrta glasi A. R. Z. pa da su tuženici svoj obrt s navedenom tvrtkom registrirali i počeli obavljati djelatnost autoškole nekoliko mjeseci prije nego je tužitelj stekao prava žiga na koja se poziva u tužbi. Stoga, smatraju da imaju ranija prava u vezi tvrtke A. R. Z. kao i loga koji koriste u obavljanju svoje djelatnosti. Ističu da su svjesni da postoji sličnost njihovog loga s tužiteljevim figurativnim žigom …, ali da je njihov logo ranije i zasebno autorsko djelo koje je nastalo prema narudžbi i potpuno neovisno od tužitelja i njegovog znaka koji u vrijeme nastanka loga tuženika nije bio niti prijavljen za registraciju žiga. Nadalje, tuženici smatraju da postoji nedostatak pasivne legitimacije u odnosu na njih iz razloga što tuženici i tužitelj nisu konkurenti, niti su u odnosu tržišnog natjecanja. Navode da tužitelj obavlja svoju djelatnost autoškole isključivo u gradu Z., a tuženici u gradu Z. i Z. županiji, pa da, s obzirom na to da polaznici autoškola odabiru autoškolu s područja svog prebivališta odnosno boravišta, kandidati s prebivalištem u Z. i okolici neće radi polaganja vozačkog ispita ići u autoškolu u Z., koja je udaljena 300 km, i obratno. Stoga, tuženici smatraju da ne postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu radi sličnosti korištenih naziva i loga u smislu članka 11. stavka 2. točka 3. Zakona o žigu, pa da iz tog razloga nema niti povrede žiga upotrebom sličnog znaka. U odnosu na tužbene navode da su tuženici povredom žigova odnosno neovlaštenim korištenjem žigova tužitelju nanijeli štetu u iznosu od 97.000,00 kn, tuženici ističu kako oni uopće ne koriste tužiteljeve žigove već registriranu raniju tvrtku vlastitog obrta koja je slična, ali ne istovjetna tužiteljevom žigu R. kao i vlastiti logo koji je također sličan, ali ne istovjetan tužiteljevom figurativnom žigu, s time da isti logo također predstavlja ranije pravo u odnosu na tužiteljev žig. Nadalje, tuženici ističu da ne djeluju na istom mjerodavnom tržištu kao tužitelj, te da nisu konkurenti u smislu tržišnog natjecanja, pa da stoga nisu niti pribavljali nepripadajuću materijalnu korist i nanosili štetu tužitelju. Osim toga, tuženici ističu kako tužitelj nije pružio baš nikakve dokaze o tome da je pretrpio bilo kakvu štetu koja bi proizlazila iz obavljanja djelatnosti tuženika, kao ni da bi ista odgovarala visini iznosa koji se potražuje u tužbi. Štoviše, u samoj tužbi da uopće nije navedeno niti objašnjeno na što se odnosi iznos od 97.000,00 kn za koji se traži isplata, niti iz čega i iz koje pravne osnove bi proizlazila navedena novčana tražbina.
5. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektor za žigove i industrijski dizajn, Klasa: UP/I-381-04/18-010/0647, Urbroj: 559-04/3-18-008/J.H., broj prijave: … od 6. prosinca 2018. (stranice 4-5 spisa), rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektor za žigove i industrijski dizajn, Klasa: UP/I-381-04/18-010/0901, Urbroj: 559-04/3-19-008/J.H., broj prijave: … od 30. siječnja 2019. (stranice 6-9 spisa), ispis s internetskih stranica A. R. Z. (stranice 10-11 spisa), rješenja Ministarstva prosvjete i športa, Klasa: UP/I-602-10/01-01/72, Urbroj: 532-04-01/8-02-2 od 25. veljače 2002. (stranica 12 spisa), rješenja Ministarstva prosvjete i športa, Klasa: UP/I-602-10/03-01/25, Urbroj: 532-04-01/8-03-3 od 10. lipnja 2003. (stranica 13 spisa), rješenja Ministarstva prosvjete i športa, Klasa: UP/I-602- 10/03-01/24, Urbroj: 532-04-01/8-03-3 od 10. lipnja 2003. (stranica 14 spisa), rješenja Ministarstva prosvjete i športa, Klasa: UP/I-602-10/03-01/16, Urbroj: 532,04-01/8-03-3 od 10. lipnja 2003. (stranica 15 spisa), rješenja Ministarstva prosvjete i športa, Klasa: UP/I-602-10/99-01-92, Urbroj: 532-07/8-00-2 od 16. veljače 2000. (stranica 16 spisa), rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstvo policije, Klasa: UP/I-211-03/18- 02/452, Urbroj: 511-01-53-18-3 od 27. rujna 2018. (stranica 17 spisa), rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstvo policije, Klasa: UP/I-211-03/18-02/451, Urbroj: 511-01-53-18-2 od 27. rujna 2018. (stranica 18 spisa), rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstvo policije, Klasa: UP/I-211-03/18-02/450, Urbroj: 511-01- 53-18-2 od 5. listopada 2018. (stranica 19 spisa), fotografija tvrtke tuženika, poslovnog prostora i vozila tuženika (stranice 20-23 i 32-36 spisa), izvatka iz obrtnog registra za tuženika od 9. rujna 2020. (stranica 24 spisa), korespondencije stranaka prije početka postupka (stranice 25-27 spisa), fotografija žiga tužitelja, poslovnog prostora i vozila (stranice 29-31 spisa), rješenja Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP/I-340-05/18-01/150, Urbroj: 2198- 02-01-18-2 od 23. svibnja 2018. (stranica 45 spisa), rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstvo policije, Klasa: UP/I-211-03/18-02/332, Urbroj: 511-01-53-18-2 od 3. srpnja 2018. (stranica 46 spisa), Obrtnice prvo i drugotuženika (stranica 47 spisa), rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstvo policije, Klasa: UP/I-211-03/18- 02/450, Urbroj: 511-01-53-18-2 od 5. listopada 2018. (stranica 48 spisa), rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstvo policije, Klasa: UP/I-211-03/18-02/451, Urbroj: 511-01-53-18-2 od 27. rujna 2018. (stranica 49 spisa), rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstvo policije, Klasa: UP/I-211-03/18-02/452, Urbroj: 511-01- 53-18-3 od 27. rujna 2018. (stranica 50 spisa) te fotografije u boji žiga tužitelja i tvrtke tuženika (stranice 57-65 spisa). Saslušan je tužitelj H. Š. (stranica 81-82 spisa).
6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
7. Predmet spora je zabrana korištenja registriranog verbalnog žiga „R.“ i figurativnog žiga „A. R. Z.“ te isplata iznosa od 97.000,00 kn po osnovi naknade štete, vraćanja imovinske koristi stečene bez osnove te uobičajene naknade.
8. Među strankama nije sporno da je tužitelj registrirao verbalni žig „R.“ pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo, na temelju rješenja od 6. prosinca 2018., s pravom prvenstva od 13. lipnja 2018. i rokom važenja do 13. lipnja 2028., pod brojem …, za razred 41 Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga (među ostalim, za usluge osposobljavanja u autoškoli), a isto proizlazi i iz predmetnog rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (stranica 4-5 spisa).
9. Među strankama nije sporno da je tužitelj registrirao figurativni žig „A. R. Z.“ u sivoj, crvenoj, crnoj i bijeloj boji, pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo, na temelju rješenja od 30. siječnja 2019., s pravom prvenstva od 14. rujna 2018. i rokom važenja do 14. rujna 2028., pod brojem …, za razred 39 i 41 Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga (među ostalim, za osposobljavanje u autoškolama), a isto proizlazi i iz predmetnog rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (stranica 6-9 spisa).
10. Također, nesporno je da su trgovačka društva I. d.o.o. te I. P. d.o.o., osnivač kojih je tužitelj, poslovala pod navedenim verbalnim i figurativnim žigom i prije nego su ti žigovi bili registrirani pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo.
11. Nadalje, među strankama nije sporno niti to da su prvotuženik J. P. i drugotuženik M. B. 23. svibnja 2018. osnovali obrt za obavljanje djelatnosti vozačkih škola, pod nazivom „A. R. Z.“, koji je počeo s poslovanjem 14. srpnja 2018., a isto proizlazi i iz izvatka iz obrtnog registra (stranica 24 spisa).
12. Sporno je jesu li tuženici povrijedili tužiteljevo isključivo pravo verbalnog žiga „R.“ i figurativnog žiga „A. R. Z.“ u sivoj, crvenoj, crnoj i bijeloj boji, neovlaštenim korištenjem istih u poslovanju vlastitog obrta naziva „A. R. Z.“, te ako jesu, ima li tužitelj iz tog razloga pravo na naknadu štete, vraćanje koristi stečenih bez osnove te uobičajenu naknadu, i u kojoj visini.
13. Prije svega, za navesti je kako je žig svaki zaštićeni znak koji se može grafički prikazati, a služi razlikovanju proizvoda i usluga poduzetnika u pravnom prometu. Postoji više vrsta žigova, a za potrebe ovog postupka potrebno je navesti da se verbalni žig sastoji isključivo od riječi ili slova, znamenki, drugih standardnih tipografskih znakova ili kombinacije znakova koje je moguće strojno ispisati, dok je kod figurativnog žiga riječ o žigu u kojem su upotrijebljeni nestandardni znakovi, stilizacija ili izgled, odnosno grafička značajka ili boja, a može sadržavati i verbalne elemente. Žig se stječe registracijom pred nadležnim tijelom, u Republici Hrvatskoj to je Državni zavod za intelektualno vlasništvo, a registracija žiga nositelju žiga daje određena isključiva prava koja proizlaze iz samog žiga (članak 11. stavak 1. Zakona o žigu, „Narodne novine“, broj 14/19.; dalje: Zakon o žigu).
14. Naime, nositelj registriranog žiga, neovisno o njegovim pravima stečenim prije datuma podnošenja prijave ili datuma prvenstva registriranog žiga, ima pravo zahtijevati da se svim trećim stranama koje nemaju njegovu suglasnost spriječi uporaba u trgovačkom prometu, u vezi s proizvodima ili uslugama, bilo kojeg znaka koji vrijeđa pravo žiga tako da je:
- znak istovjetan sa žigom i rabi se u odnosu na proizvode ili usluge koji su istovjetni s onima za koje je žig registriran,
- znak istovjetan sa žigom ili sličan žigu te se rabi u odnosu na proizvode ili usluge koji su istovjetni ili slični proizvodima ili uslugama za koje je žig registriran, ako postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu u Republici Hrvatskoj (vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu toga znaka i žiga),
- znak istovjetan sa žigom ili sličan žigu, neovisno o tome jesu li proizvodi ili usluge za koje se žig rabi istovjetni, slični, ili nisu slični, onima za koje je žig registriran te ako taj žig ima ugled u Republici Hrvatskoj i uporaba tog znaka bez opravdanog razloga nepošteno iskorištava razlikovni karakter ili ugled takvog žiga ili im šteti (članak 11. stavak 2. Zakona o žigu).
15. U tom smislu, nositelj registriranog žiga ima pravo zahtijevati da se, između ostalog, spriječi: isticanje znaka na proizvodima ili njihovim pakiranjima, nuđenje proizvoda ili njihovo stavljanje na tržište ili skladištenje u te svrhe pod tim znakom, ili nuđenje ili pružanje usluga pod tim znakom, uporaba znaka kao trgovačkog naziva te uporaba tog znaka na poslovnim dokumentima i u oglašavanju (članak 11. stavak 3. točka 1., 2., 4. i 5. Zakona o žigu).
16. Fotografije u boji, koje je dostavio tužitelj, a nalaze se na stranicama 62-64 spisa, prikazuju motorna vozila i poslovni prostor na kojima je otisnut znak „A. R. Z.“, u crvenoj, crnoj i bijeloj boji, čiji oblik je, prema ocjeni ovog suda, sličan registriranom figurativnom žigu tužitelja „A. R. Z.“ u sivoj, crvenoj, crnoj i bijeloj boji, a koji žig je prikazan na fotografijama na stranicama 57-60 spisa. Pritom je za istaknuti kako tuženici nisu osporili da fotografije sa stranica 62-64 spisa prikazuju motorna vozila i poslovni prostor koje oni koriste u poslovanju vlastitog obrta odnosno pružanju usluga osposobljavanja u autoškoli. Nadalje, znak „R.“ kojeg u poslovanju koriste tuženici, prema ocjeni ovog suda, istovjetan je registriranom verbalnom žigu tužitelja „R.“. Navedenu sličnost znaka „A. R. Z.“, kojeg u poslovanju koriste tuženici, s registriranim figurativnim žigom tužitelja „A. R. Z.“, te istovjetnost znaka „R.“, kojeg u poslovanju koriste tuženici, s registriranim verbalnim žigom tužitelja „R.“, može se nedvojbeno utvrditi već samim pregledom dostavljenih fotografija u boji koje prikazuju te žigove odnosno znakove, pa ovaj sud, na tu okolnost, nije izvodio dokaz vještačenjem po vještaku za grafički dizajn.
17. Osim toga, iz isprava koje prileže spisu, te navoda stranaka tijekom postupka, proizlazi da tuženici znakove „R.“ i „A. R. Z.“ rabe u odnosu na usluge koje su istovjetne uslugama za koje su registrirani verbalni i figurativni žig tužitelja, odnosno za usluge osposobljavanja u autoškoli.
18. Iz gore navedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da su tuženici povrijedili tužiteljevo isključivo pravo žiga na način opisan u članku 11. stavku 2. točka 1. i 2. Zakona o žigu, dakle, bez njegove suglasnosti su koristili znak „R.“ koji je istovjetan s verbalnim žigom tužitelja, te znak „A. R. Z.“ koji je sličan registriranom figurativnom žigu tužitelja, koje znakove su koristili na motornim vozilima i poslovnom prostoru u kojima pružaju iste one usluge za koje su predmetni žigovi registrirani (usluge osposobljavanja u autoškoli).
19. Činjenica da je tužitelj registrirao predmetni verbalni i figurativni žig nakon što su tuženici osnovali obrt „A. R. Z.“, ne mijenja činjenicu da tuženici bez ovlaštenja tužitelja koriste žigove tužitelja na način na koji je to opisano i to od 2018. pa sve do danas. Pritom je posebno za istaknuti da tuženici niti ne navode, niti dostavljaju dokaze, da su oni predmetne znakove koje koriste u poslovanju uopće registrirali pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo, a pogotovo da bi ih registrirali prije tužitelja, pa se stoga ne može smatrati da bi tuženici imali ranije pravo u pogledu korištenja predmetnih znakova u odnosu na tužitelja.
20. S obzirom na to da protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 11. Zakona o žigu povrijedila žig, nositelj žiga može tužbom zahtijevati utvrđenje povrede, prestanak povrede odnosno zabranu takve i slične povrede ubuduće (članak 126. stavak 1. Zakona o žigu), trebalo je prihvatiti tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva da se zabrani prvotuženiku J. P. i drugotuženiku M. B., suvlasnicima obrta A. R. Z., da se koriste zaštićenim žigovima tužitelja H. Š., registriranim kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektor za žigove i industrijski dizajn pod brojem: … i pod brojem ...
21. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.
22. Nadalje, člankom 128. stavkom 1. Zakona o žigu propisano je da protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 11. toga zakona nositelju žiga prouzročila štetu, nositelj žiga može tužbom zahtijevati naknadu štete prema općim pravilima o naknadi štete i pravilima o naknadi štete prema tom zakonu. Stavkom 2. istog članka propisano je da protiv osobe koja je bez osnove u pravnom poslu, odluci suda ili zakonu, neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 11. toga zakona povrijedila žig te time stekla neku korist, nositelj žiga može tužbom zahtijevati vraćanje ili naknađivanje tih koristi prema općim pravilima o stjecanju bez osnove, dok je stavkom 3. propisano da se zahtjevi iz stavaka 1. i 2. toga članka međusobno ne isključuju.
23. Člankom 128. stavkom 4. Zakona o žigu propisano je da će prilikom određivanja visine naknade štete sud uzeti u obzir sve odgovarajuće čimbenike, kao što su negativne gospodarske posljedice, uključujući izmaklu korist, koje je pretrpio oštećenik, svaku nepoštenu dobit koju je ostvario počinitelj povrede i, kada to smatra primjerenim, elemente koji nisu gospodarski čimbenici, kao što je neimovinska šteta koja je nositelju žiga nanesena neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 11. toga Zakona kojom se povređuje žig. Stavkom 5. istog članka propisano je da umjesto određivanja visine naknade štete prema stavku 4. toga članka sud može, kada to smatra primjerenim, odrediti visinu naknade štete protiv počinitelja povrede u visini iznosa naknade koja bi se u tim okolnostima mogla zahtijevati da je počinitelj povrede zatražio odobrenje za korištenje žiga.
24. Prema članku 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje: ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
25. Osnovne pretpostavke odgovornosti za štetu, kako kod imovinske, tako i kod neimovinske štete, jesu štetna radnja, šteta, uzročno – posljedična veza između štete i štetne radnje te protupravnost u objektivnom smislu, dok se krivnja štetnika presumira.
26. Korištenje registriranih žigova tužitelja bez njegove suglasnosti jest protupravna radnja, međutim, tužitelj nije dokazao da je ista dovela do umanjenja njegove imovine, niti do povrede prava osobnosti tužitelja, niti je na te okolnosti predložio izvođenje kakvih dokaza.
27. U odnosu na sprječavanje povećanja imovine tužitelja (izmaklu korist) treba reći da, u slučaju da su počinitelji povrede (prvo i drugotuženik) od nositelja žiga (tužitelja) zatražili odobrenje za korištenje njegovih registriranih žigova, bili bi dužni nositelju žiga platiti naknadu za korištenje (članak 128. stavak 5. Zakona o žigu), pa bi visina štete (izmakle koristi) u konkretnom slučaju predstavljala visinu (uobičajene) naknade za korištenje registriranih žigova. Međutim, tužitelj u postupku nije predložio izvođenje nikakvih dokaza na temelju kojih bi sud mogao utvrditi visinu naknade za korištenje žigova tužitelja, niti naknade za korištenje žigova usporedivih karakteristika kao što su predmetni (žigova registriranih za usluge za koje su registrirani i predmetni žigovi, istog stupnja prepoznatljivosti i teritorijalne primjene kao i predmetni žigovi i ostalih karakteristika), niti u spisu postoje elementi na temelju kojih bi sud, u konkretnom slučaju, mogao utvrditi koliko bi iznosila uobičajena naknada za korištenje predmetnih žigova.
28. Nadalje, u odnosu na zahtjev tužitelja za vraćanje ili naknađivanje koristi koje je počinitelj povrede stekao bez osnove, za navesti je da tužitelj nije predložio izvođenje dokaza iz kojih bi sud mogao utvrditi da su tuženici zaista i stekli kakvu imovinsku korist neovlaštenim korištenjem registriranih žigova tužitelja.
29. Naime, tužitelj nije dokazao da su polaznici A. R. Z. povezivali tu autoškolu odnosno taj znak upravo za poslovanje A. R. Z., koja u svom poslovanju koristi registrirane žigove tužitelja. Pritom je posebno za navesti kako A. R. Z. posluje na područnu grada Z., a A. R. Z. na području grada Z. i Z. županije, pa je malo vjerojatno da bi netko tko živi u Z. pohađao autoškolu u Z., koja je udaljena 300 km. Stoga, bez istraživanja javnog mnijenja među polaznicima A. R. Z., o razlozima zbog kojih su upisali tu autoškolu, ne može se utvrditi je li određeni broj njih to učinio upravo iz razloga što su poslovanje A. R. Z. povezivali s poslovanjem A. R. Z. ili iz nekog drugog razloga.
30. Slijedom svega navedenog, trebalo je odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 97.000,00 kn s osnove naknade štete, vraćanja imovinske koristi stečene bez osnove te uobičajene naknade.
31. Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.
32. S obzirom na to da je tužitelj uspio u parnici u pogledu tužbenog zahtjeva da se zabrani tuženicima korištenje registriranih žigova tužitelja R. i A. R. Z. a izgubio je parnicu u pogledu tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 97.000,00 kn s osnove naknade štete, vraćanja imovinske koristi stečene bez osnove te uobičajene naknade, sud je zaključio da je uspjeh stranaka u ovoj parnici podjednak, slijedom čega je, na temelju članka 154. stavka 4. ZPP-a, određeno da će svaka stranka snositi svoje troškove parničnog postupka.
33. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.
34. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su u eurima i kunama sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj od 7,53450.
U Splitu 12. siječnja 2023.
Sudac
Zrinka Ćosić, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Dna:
- tužitelju po punomoćniku
- prvo i drugotuženiku po punomoćniku
- u spis
