Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-1123/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Antuna Dominka kao predsjednika vijeća, suca Vladimira Šestaka kao člana vijeća i suca izvjestitelja i suca Alena Goluba kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. Z., odvjetniku iz Z., protiv tuženika R. H. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici N. M., odvjetnici iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1564/2020-31 od 22. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se kao neosnovana odbija i potvrđuje se prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1564/2020-31 od 22. travnja 2022.

II. Trošak žalbenog postupka strankama se ne dosuđuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je u cijelosti kako slijedi:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženiku R. H. d.o.o. za usluge, Z., OIB: … isplatiti tužitelju I. M. iz B., OIB: … iznos od 30.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od podnošenja tužbe do isplate, kao i trošak parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom na dosuđeni iznos od presuđenja do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) i predlaže žalbu uvažiti i prvostupanjsku presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu pobija žalbene navode tužitelja i predlaže žalbu kao neosnovanu odbiti, a pobijanu presudu potvrditi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadom neimovinske štete u ukupnom iznosu od 30.000,00 kn za koju tužitelj tvrdi da je pretrpio uslijed toga što je 18. listopada 2019. na portalima tuženika, R.. i R.. objavljen članak kojim se kleveće i vrijeđa tužitelja kao suca Županijskog suda u Zadru koji je vodio istragu u medijski popraćenom predmetu.

6. Između stranaka nije bilo sporno da sporni članak glasi:

„Sudac koji je pustio osumnjičene za silovanje prijavio one koji su to otkrili novinarima Svoj petorici osumnjičenih u četvrtak je ipak određen istražni zatvor

Sudac I. M., koji je osumnjičene za grupno silovanje maloljetnice kod Z. pustio na slobodu, podnio je kaznenu prijavu protiv nepoznate osobe za povredu tajnosti postupka, piše Z..

Policija već provodi izvide i istragu o tome tko je prijetio sucu I. M., a na temelju njegove prijave. On je prijetnje zaprimio telefonski i e-mailom, a nije se prijetilo smrću samo njemu osobno, nego i njegovoj obitelji. Sudac, inače samohrani otac trojice sinova, zbog toga je otišao na bolovanje.

Osumnjičeni ipak u pritvoru

Podsjetimo, izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zadru u četvrtak je prihvatilo žalbu tužiteljstva te je svoj petorici osumnjičenika za grupno silovanje maloljetnice odredilo mjesec dana istražnog zatvora. Ta odluka je pravomoćna i na nju više nema prava žalbe.

Policijski službenici PU … postupili su temeljem naloga Županijskog suda i tijekom večeri u zatvor u Z. predali sve osobe na koje se nalog odnosio.“

6.a Također nije bilo sporno da je uz sporni članak objavljena fotografija sa prosvjeda na kojoj se u prvom planu nalazi djevojka pokraj koje stoji transparent: „Žene i djevojčice žrtve hrvatskog pravosuđa“.

7. Neosnovano tužitelj žalbom pobija prvostupanjsku presudu kojim je odbijen tužbeni zahtjev jer, po ocjeni ovoga suda, navodi iz citiranog novinskog članka ne predstavljaju štetne radnje u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje ZOO), a koje bi dovele do povrede prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a, sve u vezi sa čl. 21. st. 1., 2. i 3. te čl. 22. st. 2. Zakona o medijima (Narodne novine broj 59/04, 84/11 i 81/13 - dalje ZM), sve kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud.

8. Naime, prvostupanjski sud je, izvršivši uvid u predmetni članak, u zahtjeve za ispravak i objavu istih, te saslušavši tužitelja i svjedoke koji su u bitnom potvrdili navode tužitelja o neugodnostima za koje je tvrdio da je imao, kao i o šteti za koju je tvrdio da mu je nastala, odbio tužbeni zahtjev, u bitnome sa sljedećim utvrđenjima i ocjenom:

- da su točne informacije iz članka da je izvanraspravno vijeće ŽS u Z. prihvatilo žalbu tužiteljstva te svoj petorici osumnjičenika odredilo istražni zatvor u trajanju od mjesec dana i da su policijski službenici postupili po pravomoćnoj odluci, pa da te informacije ne dovode u pitanje niti karakter tužiteljeve osobnosti niti njegov osobni ili profesionalni sudački integritet, kao i da sljedeće točne informacije: da se po kaznenoj prijavi za povredu tajnosti postupka obavljaju policijski izvidi, da je tužitelj samohrani otac trojice sinova, da se njemu i njegovoj obitelji prijetilo smrću zbog čega da je na bolovanju, također ne predstavljaju navode koji bi bili podobni za povredu tužiteljeva prava osobnosti,

- da je informacija o tome da je tužitelj taj koji je osobno podnio kaznenu prijavu protiv nepoznate osobe za povredu tajnosti postupka netočna (sud utvrđuje da ju je podnio predsjednik suda), no da ista nije štetna radnja podobna narušiti tužiteljevu osobnu čast ili poslovni ugled,

- da tvrdnja tužitelja da je u naslovu članka objavljeno da je tužitelj prijavio one koji su novinarima otkrili silovanje nije točna jer da to u naslovu članka (a niti u ostatku teksta) ne piše,

- da su oba portala objavila tužiteljeve zahtjeve za objavu ispravka.

9. Pobijajući prvostupanjsku presudu tužitelj prvenstveno u žalbi navodi da u spisu nema dokaza da je i na portalu R… bio objavljen ispravak, kako to utvrđuje sud kada navodi da su oba portala objavila zahtjeve za ispravak, pa da je time prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer da postoji proturječnost između onoga što sud u obrazloženju navodi vezano za objavu ispravka na oba portala i samih isprava koje se nalaze u spisu.

9.a Na prednje navode žalbe valja reći da pogrešno tužitelj smatra da bi bilo riječ o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer o istoj bi (u konkretnom slučaju) bila riječ kada bi se u spisu nalazio dokaz/ispis objavljenog zahtjeva za ispravak na portalu R…, a da je sud u obrazloženju proturječno/netočno naveo podatke iz samog objavljenog zahtjeva za ispravak. No, u spisu nema dokaza o tomu da bi i na portalu R... bio objavljen zahtjev za objavu ispravka, a i sam tuženik je u podnesku od 3. studenoga 2020. naveo da zahtjevu za ispravak na portalu R… nije bilo moguće u potpunosti udovoljiti jer da nije bio u skladu s odredbama ZM-a, pa je stoga zahtjevu djelomično udovoljio na način da je „članak objavljen na portalu R…. izmijenjen da su ispravljeni navodi u odnosu na koje je tužitelj zahtijevao ispravak“. Stoga bi uvodni navodi žalbe upućivali na žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, no to pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda ne utječe na pravilnost pobijane odluke jer isto nije odlučno.

9.b Naime, to što tuženik nije objavio zahtjev za ispravak i na portalu R…, odnosno što nije pravilno objavio zahtjev za ispravak bi bilo odlučno za sudski postupak radi objave ispravka u smislu Glave VI. Zakona o medijima (Objavljivanje ispravka i odgovora). Za ovaj sudski postupak u kojemu je predmet spora zahtjev za isplatom pravične novčane naknade na ime nematerijalne štete je odlučno to je li tužitelj tuženiku tj. u konkretnom slučaju glavnom uredniku podnio zahtjev za ispravak u roku propisanom člankom 23. ZM-a (tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena), a kojim pretpostavkama je i udovoljeno (članak je na portalima objavljen 18. listopada 2019., a tužba je podnesena 10. siječnja 2020.), dok nije odlučno je li zahtjev za ispravak objavljen na način propisan odredbama 41. i 42. ZM-a, budući je kao sankcija za povredu tih zakonskih odredbi propisano pravo na podnošenje tužbe (sudskog postupka) radi objave ispravka informacije (čl. 46.- 54. ZM-a).

10. Donoseći odluku o tužbenom zahtjevu, prvostupanjski sud, iako prihvaća tužiteljeve tvrdnje da je nakon njegove odluke kao istražnog suca postojao jedan širi kontekst neinformirane, neopravdane, senzacionalističke i zlonamjerne medijske hajke koja je tužitelju kao sucu koji nije u mogućnosti braniti se stvarala probleme i tegobe koje je sam uvjerljivo opisao, ocjenjuje da tužiteljeva tvrdnja da objavljena fotografija s porukom da su žene i djevojčice koje su žrtve hrvatskog pravosuđa se u javnosti ima tumačiti na način da se implicira da su žene i djevojčice zapravo žrtve tužitelja, predstavlja rezultat (neutemeljene) osobne interpretacije tužitelja značenja i posljedica istih informacija, pa obzirom na sve prednje navedeno, sud ocjenjuje da tužitelj nije dokazao štetnu radnju, štetu i uzročnu vezu između objavljenih navoda za koje odgovara tuženik kao pretpostavki tuženikove odgovornosti za štetu, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev.

11. Dakle, prvostupanjski se sud uopće ne upušta u ocjenu postojanja razloga za oslobođenje nakladnika od odgovornosti za štetu propisanih člankom 21. stavkom 4. ZM-a, a što je po ocjeni ovoga suda pravilno, jer tužitelj nije dokazao postojanje štetne radnje i uzročne veze budući da sporne informacije iz članka nisu objektivno podobne nanijeti štetu, time da valja dodati da glavna „zamjerka“ tužitelja spornom članku koju je naveo i u svome iskazu da mu je: "strašna insinuacija iz naslova članka da bi prijavio osobe koje su otkrile silovanje, a da ga takav naslov oslikava kao kriminalca“, što tužitelj u bitnome ponavlja i u žalbi, i po ocjeni ovoga suda, jest rezultat osobne tužiteljeve interpretacije članka (i naslova) jer prosječan čitatelj isti ne bi tako interpretirao, ovo poglavito kada se uzme u obzir ostatak teksta.

12. Naime, pogrešno tužitelj interpretira da bi prosječan čitatelj tekst iz naslova članka shvatio da bi se odnosio na prijavljivanje onih koji su otkrili silovanje, budući se odmah u narednim rečenicama članka navodi da je sudac, koji je osumnjičene za grupno silovanje maloljetnice kod Z. pustio na slobodu, podnio kaznenu prijavu protiv nepoznate osobe za povredu tajnosti postupka. Dakle proizlazi da bi se radilo o prijavi protiv (nepoznate) osobe za povredu tajnosti postupka, a k tomu kad se uzme u obzir činjenica da je članak na portalima objavljen povodom vođenja predmetnog kaznenog postupka, nije niti logično da bi neka osoba pokušala skrivati otkrivanje počinjenja kaznenog djela za koje se već vodi postupak. Stoga pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio tvrdnje tužitelja da u članku piše da je tužitelj prijavio one koji su novinarima otkrili silovanje.

13. U konkretnoj situaciji je postojao opravdani interes javnosti za informacijama o kaznenom predmetu, a zadaća medija je širenje informacija. Tuženik je prilikom izvješćivanja imao pravo iznositi i svoj vrijednosni stav (u dobroj vjeri) o radu tužitelja kao suca jer o sudovanju javnost, koja ima pravo da primi informacije, daje svoju ocjenu, i to tijekom cijeloga postupka, no predmetni članak čak niti ne sadrži vrijednosne stavove o tužiteljevu radu kao suca. Kako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se u predmetnom članku navode određene informacije koje su u većem dijelu točne, a u dijelu u kojemu nisu točne su i po ocjeni ovoga suda nepodobne za povredu prava osobnosti jer nisu takve vrste da bi predstavljale štetnu radnju, te kako predmetni članak ne sadrži vrijednosne stavove, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao štetnu radnju i uzročnu vezu, slijedom čega pravilno nije niti ocjenjivao postoji li neki od egzoneracijskih razloga iz čl. 21. st. 4. ZM-a.

14. Slijedom svih iznijetih razloga je valjalo primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tužitelja kao neosnovanu odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi u odluci o glavnoj stvari, a budući je i odluka o troškovima parničnog postupka, koja se žalbom nekakvim konkretnim žalbenim navodima niti ne pobija, donesena pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, valjalo je primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a potvrditi i odluku o troškovima parničnog postupka.

15. Kako tužitelj sa žalbom nije uspio, nije mu dosuđen zahtijevani trošak žalbenog postupka, a niti tuženiku nije dosuđen zahtijevani trošak sudske pristojbe na odgovor na žalbu jer podnesak na koji se pristojba odnosi, sastav odgovora na žalbu, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio potreban.

Bjelovar, 12. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća

Antun Dominko v.r.