REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 665/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Filip Stanić, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Zadru, Š. K. Benje 2, OIB: 84397956623, kojeg zastupa ravnatelj i zakonski zastupnik, a njega punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović iz Zagreba, Bužanova 4, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R 583/19-4 od 22. listopada 2019., kojom je preinačena presuda i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Pr-99/18 od 7. lipnja 2019., u sjednici održanoj 11. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužiteljice AN protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R 583/19-4 od 22. listopada 2019

r i j e š i o  j e:

I. Odbacuje se revizija tužiteljice AN protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R 583/19-4 od 22. listopada 2019.

II. Tuženiku se ne dosuđuju troškovi odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Pr-99/18 od 7. lipnja 2019. suđeno je:

"I Utvrđuje se da Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda Zadar, klasa 112-01/18-05/5, ur broj 341-24-01/1-18-1 od 20.9.2018. godine, a koja je potvrđena Odlukom tuženika klasa 112-01/18-95/5, ur broj 341-24-01/1-14-2 od 25. listopada 2018. godine, kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužiteljice nije dopuštena, pa stoga radni odnos tužiteljici nije prestao. II Nalaže se tuženiku u roku od osam dana isplatiti tužiteljici ukupan iznos koji odgovara zbroju neisplaćenih plaća tužiteljici u periodu od rujna 2018. g. do mjeseca u kojemu je zaključena glavna rasprava u ovom predmetu, s time da mjesečni bruto iznosi od rujna 2018.g. do prosinca 2018. g. iznose 12.144,46 kn, a od siječnja 2019. g. pa nadalje iznose 12.560,00 kn te isti dospijevaju svakog desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec, uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna i to:

- na iznos od 12.144,46 kn od dana 10. listopada 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 12.144,46 kn od dana 10. studenog 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 12.144,46 kn od dana 10. prosinca 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 12.144,46 kn od dana 10. siječnja 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 12.560,00 kn od dana 10. veljače 2019.g. pa do isplate

- na iznos od 12.560,00 kn od dana 10. ožujka 2019.g. pa do isplate

- na iznos od 12.560,00 kn od dana 10. travnja 2019.g. pa do isplate. III Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto stručnog suradnika specijalista za pravne poslove, a na kojem radnom mjestu je tužiteljica radila na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenog s tuženikom da 11. kolovoza 2014.g., klasa: 112-02/14-01/1, urbroj:341-24-01/1-14-11, u roku od 8 dana.“

1.1.Rješenjem Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Pr-99/18 od 7. lipnja 2019. odlučeno je:

"I Odbacuje se tužba u dijelu kojem je sadržan tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da je tuženikova Odluka o oslobođenju obveze rada za vrijeme otkaznog roka od 12. prosinca 2018. g., klasa : 112-01/18-05/5, urbroj: 341-24-01/1- 1821, nedopuštena,slijedom čega tužiteljica u otkaznom roku nije oslobođena obveze rada.“

II Odbija se prijedlog za osiguranje koji glasi:

„1. Nalaže se poslodavcu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje- Područnom uredu u Zadru da za radnicu AN uspostavi prijavu na mirovinsko i zdravstveno osiguranje počam od dana 08.01.2019. godine pa do okončanja sudskog spora, sve u roku od dva dana od dana zaprimanja ovog rješenja i pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se poslodavcu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje- Područnom uredu u Zadru da za radnicu AN uspostavi prijavu o plaći i naknadi plaće počam od dana 08.01. 2019. godine pa do okončanja sudskog spora, sve u roku od dva dana od dana zaprimanja ovog rješenja i pod prijetnjom ovrhe.“ III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R 583/19-4 od 22. listopada 2019. suđeno je:

"Prihvaća se žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-99/18 od 07. lipnja 2019. u točkama I. i II. njene izreke i sudi: Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I Utvrđuje se da Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje, Područnog ureda Zadar, klasa 112-01/18-05/5, ur broj 341-24-01/1-18-1 od 20.9.2018. godine, a koja je potvrđena Odlukom tuženika klasa 112-01/18-95/5, ur broj 341-24-01/1-14-2 od 25. listopada 2018. godine, kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužiteljice nije dopuštena, pa stoga radni odnos tužiteljici nije prestao. II Nalaže se tuženiku u roku od osam dana isplatiti tužiteljici ukupan iznos koji odgovara zbroju neisplaćenih plaća tužiteljici u periodu od rujna 2018. g. do mjeseca u kojemu je zaključena glavna rasprava u ovom predmetu, s time da mjesečni bruto iznosi od rujna 2018.g. do prosinca 2018. g. iznose 12.144,46 kn, a od siječnja 2019. g. pa nadalje iznose 12.560,00 kn te isti dospijevaju svakog desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec, uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna i to:

- na iznos od 12.144,46 kn od dana 10. listopada 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 12.144,46 kn od dana 10. studenog 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 12.144,46 kn od dana 10. prosinca 2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 12.144,46 kn od dana 10. siječnja 2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 12.560,00 kn od dana 10. veljače 2019.g. pa do isplate

- na iznos od 12.560,00 kn od dana 10. ožujka 2019.g. pa do isplate

-

na iznos od 12.560,00 kn od dana 10. travnja 2019.g. pa do isplate.

2. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-99/18 od 07. lipnja 2019. u točki III. njene izreke."

2.1.Drugostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R 583/19-4 od 22. listopada 2019. odlučeno je:

"1. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-99/18 od 07. lipnja 2019. u točkama I. i II. njegove izreke.

2. Preinačava se rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-99/18 od 07. lipnja 2019. u točki III. njegove izreke u odluci o troškovima postupka i rješava: 3. Nalaže se tužiteljici u roku od 8 dana isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 07. lipnja 2019. godine pa do isplate, te iznos od 1.576,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja drugostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. "

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja, reviziju je podnijela tužiteljica osobno pozivom na odredbu čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka (čl. 354.st.2 ZPP), bitnih povreda odredaba parničnog postupka učinjenih pred drugostupanjskim sudom ( čl. 354.st.1 ZPP), te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Potražuje troškove parničnog postupka.

3.1. Protiv drugostupanjske presude i rješenja, reviziju je podnijela i tužiteljica po punomoćniku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te protiv odluke o troškovima postupka. Predlaže Vrhovnom sudu republike Hrvatske prihvatiti reviziju, usvojiti zahtjev u cijelosti kao i prijedlog za osiguranje uz nadoknadu troškova parničnog postupka i revizije.

4. Tuženik je odgovorio na reviziju. Predlaže reviziju protiv presude odbiti kao neosnovanu, a reviziju protiv rješenja odbaciti kao nedopuštenu. Potražuje trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija tužiteljice izjavljena protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R 583/19-4 od 22. listopada 2019. nije osnovana dok revizija tužiteljice izjavljena protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R 583/19-4 od 22. listopada 2019. nije dopuštena.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz članka 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7.Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tužiteljica. Naime, suprotno tvrdnji tužiteljice, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude prihvaćajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju tužiteljica ukazuje u reviziji. Pravo na ocjenu provedenih dokaza je odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tužiteljice, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Revizijskim prigovorom tužiteljice istaknutom u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

8. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primijene materijalnog prava.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivenim ponašanjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda Zadar (dalje: HZMO) klasa: 112-01/18-05/5, Ur. broj 341-24-01/1-18-1 od 20. rujna 2018. potvrđena Odlukom tuženika klasa: 112-01/18-95/5, Ur. broj 341-24-01/1-14-2 od 25. listopada 2018. nije dopuštena, te utvrđenje da radni odnos tužiteljici nije prestao, zatim vraćanje tužiteljice na radno mjesto stručnog suradnika specijalista za pravne poslove, kao i zahtjev za naknadu štete kao i zahtjev za isplatu neisplaćenih plaća za period od rujna 2018. do zaključenja glavne rasprave.

10. Tijekom postupka je utvrđeno:

- da je tužiteljica sa tuženikom imala sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 11. kolovoza 2014. za radno mjesto Stručni suradnik specijalist za pravne poslove;

-da je tužiteljica tražila zahtjev za delegiranje predmeta ĐN protiv tuženika ali joj je zahtjev odbijen;

- da je tuženik donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivenim ponašanjem radnika, s danom 20. rujna 2018. na koju je tužiteljica u zakonskom roku zatražila zahtjev za zaštitu prava;

-da je prije redovitog otkaza ugovora o radu zatraženo očitovanje tužiteljice odnosno da joj je omogućeno da iznese obranu;

-da iz otkaza ugovora o radu proizlazi da je uvjetovan skrivenim ponašanjem radnika jer da je utvrđeno da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu iz radnog odnosa, propustila je poduzeti zakonom propisane pravne radnje u predmetu tužitelja ĐN protiv tuženika HZMO-a, zbog čega je Općinski sud u Zadru donio presudu zbog ogluhe u korist tužitelja pod poslovnim brojem P-486/17 od 17. svibnja 2017., te je žalba na presudu odbijena 13. travnja 2018.;

-da je tuženik u zakonskom roku odbio zahtjev za zaštitu prava radnika, nakon čega je tužiteljica u zakonskom roku pokrenula pred sudom postupak radi zaštite svojih prava,

- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3786/18-8 od 13. srpnja 2018. nadomještena suglasnost za redoviti otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme između tuženika i tužiteljice koja suglasnost je uskraćena očitovanjem tuženika Sindikata radnika, športa i rekreacije u hrvatskom mirovinskom osiguranju Zagreb od 09. svibnja 2018.,

- da je za poslodavca nastupila šteta jer je pored glavnice isplatio i štetu koja se sastoji od kamate,

- da prije otkaza nije izdao pisano upozorenje tužiteljici u smislu odredbe članka 119. ("Narodne novine broj 93/14, 127/17 u daljnjem dijelu teksta: ZR).

11. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud, usvaja zahtjev tužiteljice uz zaključak, da u okolnostima konkretnog slučaja, tuženikov propust da upozori tužiteljicu prije otkaza ( čl. 119 ZR) čini otkaz nezakonitim. Nadalje, odbija dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na vraćanje tužiteljice na posao s obzirom na to da je tužiteljica nesporno u međuvremenu ispunila uvjete za punu starosnu mirovinu.

11.1. Ujedno odbija zahtjev za osiguranje imajući u vidu čl. 121. st. 5. ZR-a prema kojem otkazni rok teče za vrijeme godišnjeg odmora, plaćenog dopusta te razdoblja privremene nesposobnosti za rad radnika kojeg je poslodavac u otkaznom roku oslobodio obveze rada, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno a kako je tuženik donio odluku o oslobođenju tužiteljice od rada za koju odluku nije utvrđeno da bi bila nezakonita, dok tužiteljica nije dokazala da bi kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu bilo drukčije uređeno

12. Drugostupanjski sud, temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 373.t.3. ZPP, preinačava prvostupanjsku presudu i odbija zahtjev tužiteljice uz zaključak, da je tužiteljica doista počinila povredu obveze iz radnog odnosa koju joj je tuženik u osporenoj odluci o otkazivanju ugovora o radu stavio na teret, odnosno da je tuženik, u smislu članka 135. stavak 3. ZR, dokazao postojanje opravdanih razloga za redovni otkaz iz članka 115. st. 1. toč. 3. ZR ,a da činjenica da poslodavac prije otkaza ugovora o radu nije tužitelju upoziro, u okolnostima konkretnog slučaja, nije čini otkaz nezakonitim. Ujedno je rješenjem odbio žalbu tužiteljice u dijelu odluke u kojoj je odbijen zahtjev za osiguranje privremenom mjerom.

13. Prema odredbi članka 115. stavak 1. točka 3. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Iz utvrđenja drugostupanjskog suda proizlazi da je tuženik, na kojem je u smislu pravila iz članka 135. stavak 3. ZR-a bio teret dokazivanja, u postupku neupitno dokazao odlučne okolnosti, tj. da je tužiteljica kršila obveze iz radnog odnosa ( da je bila zadužena za zastupanje tuženika u konkretnom predmetu te kako nije podnesen odgovor na tužbu što je rezultiralo donošenjem presude zbog ogluhe te da je samoinicijativno zaduženi spis odnijela u sobu drugog kolege i ostavila ga na radnom stolu i nije ga obavijestila).

14. S obzirom na revizijske navode, posebno valja istaknuti da tuženik nije otkazao konkretni ugovor o radu samo zbog toga što je tužiteljica zbog postupanja tužiteljica nastala šteta u iznosu od 262.247,72 već i zato što je odbila izvršenje radnog zadatka.

14.1. Poslodavac u odluci o otkazu može navesti jedan ili više razloga za otkaz, ali je za dopuštenost odluke o otkazu dovoljno da je tijekom postupka dokazao postojanje samo jednog (važnog) razloga za otkaz.

14.2. Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja, kada je tuženik u odluci o otkazu pored ostalih razloga za otkazivanje ugovora o radu, naveo i da tužiteljica kao specijalist za pravne poslove pravovremeno zaprimila predmet tužitelja ĐN u rad, no nezadovoljna dodjelom predmeta, a nakon što je odbijen njezin zahtjev za delegacijom predmeta drugom kolegi, samoinicijativno odnijela spis na stol kolege ne obavijestivši ga o tome, pravilno je i prema shvaćanju ovog suda drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 115. stavak 1. točka 3. ZR-a, kada je zaključio da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz zbog skrivljenog ponašanja radnika.

15. Nadalje, a vezano za navode tužiteljice da prije otkazivanja nije pisano upozorena na obvezu iz radnog odnosa i da joj nije ukazano na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze u smislu odredbe članka 119. stavak 2. ZR-a, valja da, takav propust poslodavca sam po sebi ne dovodi do nezakonitosti otkaza ako, kao što je to u ovom predmetu slučaj, postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (članak 119. stavak 1. ZR). Naime, u konkretnom slučaju nije bilo opravdano očekivati od tuženika kao poslodavca da tužiteljicu pisano upozori s obzirom na prirodu počinjenog djela u okolnostima konkretnog slučaja i radnog mjesta tužiteljice.

16. Tužiteljica kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava djelomično osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu ocjenu postojanja opravdanog razloga za otkaz. Takvi navodi, u kojima drugačije ocjenjuje provedene dokaze i daje drugačije zaključke od ocjene drugostupanjskog suda, nisu razmatrani jer predstavljaju činjenične prigovore koji prema odredbi članka 385. stavak 1. ZPP-a u reviziji nisu dopušteni

17. Nadalje, iako tužiteljica u reviziji navodi da pobija dio odluke o troškovima parničnog postupka, ničim navedeno u obrazloženju revizije ne obrazlaže, pa ne postoji određeno navedeni razlog u okviru kojeg bi ovaj sud, sukladno odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP, mogao ispitivati postojanje ovog revizijskog razloga.

18. Slijedom navedenog, tužiteljica navodima revizije nije dovela u pitanje pravilnost pobijane drugostupanjske presude, pa je temeljem odredbe čl. 393. ZPP valjalo odbiti njegovu reviziju kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

19. Tužiteljica podnosi i reviziju protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odbijen njezin zahtjev za donošenjem privremene mjere.

20. U konkretnom slučaju, s obzirom na to da je pobijana drugostupanjska presuda donijeta 22. listopada 2019., za dopuštenost revizije u ovoj pravnoj stvari mjerodavne se odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

20.1. Odredbom čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 70/19) koji je stupio na snagu 1. rujna 2019., propisano je načelo da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), dok je u st. 4. toga članka propisana jedna od iznimka od navedenog načela, a ta je da će se, iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka.

20.2. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije. Iznimno, prema odredbi čl. 382.a ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u sporu: o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa; o utvrđivanju majčinstva ili očinstva; u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije te u povodu tužbi radi objave ispravka informacije.

20.3. Kako tužiteljica pobija rješenje o osiguranju, za dopuštenost revizije ovisi o tome je li Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije u konkretnoj pravnoj stvari.

20.4. Međutim, iz sadržaja revizije, kao niti iz stanja spisa predmeta, ne proizlazi da je prethodno doneseno rješenje o dopuštenju revizije u dijelu odluke koja se odnosi na rješenje o osiguranju.

21. Kako revizija iz čl. 382. ZPP nije dopuštena bez prethodno donesenog rješenja kojim se ona dopušta, na temelju odredbe čl. 392. st. 7. ZPP, revizija tužiteljice izjavljena protiv rješenja o osiguranju odbačena je kao nedopuštena. ( stavak I izreke rješenja)

22. O zahtjevu tuženika za naknadom troškova odgovora na reviziju odlučeno je (toč. 2. izreke) primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ovaj sud ocijenio kako podnošenje odgovora na reviziju nije radnja koja je bila potrebna u ovoj parnici (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 11. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa