REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 310/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića, člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, te Željka Pajalića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2) CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3) OBT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4) GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnici mr. sc. Gordani Šimunov, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika PIK Vrbovec-Mesna industrija d.d., Vrbovec, Zagrebačka 148, OIB: 78909170415, zastupanog po punomoćnici Dajani Bjedov, odvjetnici u Zadru, radi poništenja odluke i vraćanja na posao, odlučujući o reviziji tuženika protiv toč. I. izreke presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-2/2019-3 od 20. studenog 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-88/2017 od 28. veljače 2019., u sjednici održanoj 11. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačavaju presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-2/2019-3 od 20. studenog 2019. i presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-88/2017 od 28. veljače 2019., te sudi:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"I Poništavaju se kao nezakonite i neosnovane Odluka o otkazu ugovora o radu broj 136/2001 i Odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava broj 293/2001 za tužitelja pod 1) OB; Odluka o otkazu ugovora o radu broj 138/2001 i Odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava broj 290/2001 za tužiteljicu pod 2) CB; Odluka o otkazu ugovora o radu broj 139/2001 i Odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava broj 292/2001 za tužiteljicu pod 3) OBT; i Odluka o otkazu ugovora o radu broj 135/2001 i Odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava broj 294/2001 za tužitelja pod 4) GB, te se nalaže tuženiku PIK Vrbovec, Mesna industrija d.d. Vrbovec vratiti tužitelje i to tužiteljicu pod 3) OBT na poslove prodavača u OJ Diskont Zadar ili na druge odgovarajuće poslove i tužitelja pod 4) GB na poslove prodavača u OJ Diskont Zadar ili na druge odgovarajuće poslove, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima trošak postupka u roku od 8 dana."
II. Nalaže se tužiteljima nadoknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 331,81 € / 2.500,00 kuna, u roku od osam dana.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom su poništene kao nezakonite i neosnovane Odluka o otkazu ugovora o radu broj 136/2001 i Odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava broj 293/2001 za tužitelja pod 1) OB; Odluka o otkazu ugovora o radu broj 138/2001 i Odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava broj 290/2001 za tužiteljicu pod 2) CB; Odluka o otkazu ugovora o radu broj 139/2001 i Odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava broj 292/2001 za tužiteljicu pod 3) OBT; i Odluka o otkazu ugovora o radu broj 135/2001 i Odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava broj 294/2001 za tužitelja pod 4) GB, te je naloženo tuženiku PIK Vrbovec, Mesna industrija d.d. Vrbovec vratiti tužitelje i to tužiteljicu pod 3) OBT na poslove prodavača u OJ Diskont Zadar ili na druge odgovarajuće poslove i tužitelja pod 4) GB na poslove prodavača u OJ Diskont Zadar ili na druge odgovarajuće poslove, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe. Naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljima trošak ovog postupka u iznosu od 3.250,00 kuna, u roku od 8 dana.
2. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju iz čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP). Poziva se na pogrešnu primjenu odredbe čl. 106. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 - dalje ZR) kojom su nižestupanjski sudovi zauzeli shvaćanje da je tuženik za dvoje tužitelja trebao osigurati zaposlenje u diskontu druge pravne osobe u [adresa] u [adresa] – PIK VRBOVEC-GOVEDARSKE FARME d.o.o. Nadalje ističe kako su nižestupanjski sudovi pogrešnom primjenom odredbe čl. 106. st. 2. ZR ocijenili nedopuštenost predmetnih otkaza i iz razloga jer u skladištu u [adresa] niti nakon odlaska FB i KB (prema dopisu člana uprave tuženika od 9. ožujka 2001.) nisu ostala dva slobodna mjesta budući da je u trenutku otkaza tužiteljima (25. siječnja 2001.) tamo bilo zaposleno devet radnika na sedam sistematiziranih mjesta, dok su AB i MB, na čija je radna mjesta prema stajalištu nižestupanjskih sudova trebalo zaposliti tužitelje, bili zaposleni u [adresa] na neodređeno vrijeme od ranije, s tim da udaljenost autocestom između [adresa] i [adresa] iznosi 88 kilometara.
3. Tužitelji su u odgovoru na reviziju predložili odbiti je kao neosnovanu.
4. Revizija je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja pod 1) do 4) za poništenje odluke o otkazu ugovora o radu i odbijanju zahtjeva za zaštitu prava te zahtjev tužitelja pod 3) i 4) za vraćanje na rad na poslove prodavača u Diskont Zadar ili na druge odgovarajuće poslove.
6. U postupku je utvrđeno da:
- su tužitelji radili kod tuženika kao KV prodavači u diskontu u [adresa], u [adresa], temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 1993.,
- je tuženik odlukom od 5. siječnja 2001. zatvorio navedenu poslovnu jedinicu u [adresa] s danom 31. siječnja 2001. čemu je prethodio raskid ugovora o zakupu tog poslovnog prostora od 5. siječnja 2001.,
- je tuženik 25. siječnja 2001. donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljima zbog gospodarskih razloga,
- se zaposleničko vijeće protivilo navedenim otkazima,
- je tuženik odbio zahtjeve tužitelja za zaštitu prava nakon čega su tužitelji u zakonskom roku zatražili sudsku zaštitu te
- je nakon podnošenja tužbe tužitelju pod 1) radni odnos kod tuženika prestao 2. travnja 2002., tužiteljici pod 2) dana 24. svibnja 2001., a tužiteljima pod 3) i 4) dana 7. svibnja 2001.
- je tuženik, po zatvaranju diskonta u [adresa] (s danom 31. siječnja 2001.), imao skladište u [adresa], za koje je prema Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji poslova tuženika bilo predviđeno 7 radnih mjesta,
- je tuženik jedini osnivač PIK VRBOVEC-GOVEDARSKA FARMA d.o.o. (dalje: "GOVEDARSKA FARMA"),
- je, prema dopisu člana uprave tuženika VB od 9. ožujka 2001., upućenog kadrovskoj službi, odlučeno da se na radno mjesto poslovođe novootvorenog diskonta "GOVEDARSKE FARME" rasporedi FB "trenutno zaposlen u skladištu [adresa]", kao i da se na radno mjesto prodavača rasporedi KB, također tuženikova zaposlenica u skladištu [adresa],
- su EB i JB zamolbe za posao u diskont u [adresa], u [adresa] podnijele tuženiku, a ne "GOVEDARSKOJ FARMI", dakle, prijavljivale se na posao upravo kod tuženika, a on ih je raspoređivao u diskont u [adresa], u [adresa] (za radno mjesto koje je prema navodima tuženika trebalo biti radno mjesto "GOVEDARSKE FARME"),
- su plaće i doprinosi za zaposlenike u "GOVEDARSKOJ FARMI", pa tako i za FB i KB, koji su prije radili kod tuženika, isplaćivani preko računa tuženika,
- je u vrijeme otkaza ugovora o radu tužiteljima u diskontu u [adresa] bilo predviđeno ukupno 13 radnih mjesta, od čega 3 prodavača, 2 KV mesara, 4 blagajnika i dr., da su se tamo u to vrijeme zapošljavali radnici na određeno vrijeme, period od 2-3 mjeseca, da je u veljači 2001. tuženik dvoje radnika primio na neodređeno vrijeme (AB od **.**.2001. a MB od 6. veljače 2001.) te da su određeni radnici bili zaposleni na istim radnim mjestima na kojima su mogli biti raspoređeni tužitelji.
7. Tužbeni zahtjev je pravomoćno prihvaćen jer je tuženik povrijedio odredbu čl. 106. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 - dalje ZR) prema kojoj je poslovno uvjetovani otkaz dopušten samo ako poslodavac ne može zaposliti zaposlenika na drugim poslovima. Drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da je u okolnostima konkretnog slučaja bilo opravdano očekivati od tuženika da za dvoje tužitelja osigura zaposlenje u diskontu u [adresa] u [adresa] a ostalo dvoje rasporedi na radna mjesta u svojem skladištu u [adresa]. Naime, Pravilnikom o unutarnjem ustroju i sistematizaciji poslova tuženika za rad u navedenom skladištu bilo je predviđeno 7 radnih mjesta pa kako su u istom ostala dva prazna radna mjesta te kako su tužitelji, prema utvrđenju suda prvog stupnja, ispunjavali uvjete koji se traže za obavljanje tih drugih poslova, tuženik je mogao neke od tužitelja rasporediti na drugo mjesto, u skladište u [adresa], sukladno svojim pravnim aktima. Nadalje, valja imati na umu da je odlukom uprave tuženika od 5. siječnja 2001. odlučeno da se s danom 31. siječnja 2001. odjavi Diskont Zadar koji se nalazi u [adresa], i tužiteljima otkaže ugovor o radu, te je ujedno zadužen zamjenik direktora za komercijalne poslove da potraži novi odgovarajući poslovni prostor u [adresa] za otvaranje prodajnog objekta, dakle, radi nastavka rada prodaje proizvoda u maloprodaji. Kad se tome doda da su se tuženiku, a ne "GOVEDARSKOJ FARMI" podnosile molbe za rad u Diskontu "GOVEDARSKE FARME", da je na rad u diskontu u [adresa] primljena LB (očito AB) na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2001. a radnik MB od 6. veljače 2001., također na neodređeno vrijeme, proizlazi da tuženik nije iskoristio sve objektivne mogućnosti zaposlenja tužitelja.
8. U povodu revizije iz čl. 382.a ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. (čl. 391. st. 2. ZPP).
9. U ovome postupku ovaj sud je 14. travnja 2004. donio rješenje broj Revr 131/2003-3 u kojemu je navedeno kako ''zbog takvog pogrešnog pristupa da se prilikom osnivanja trgovačkog društva PIK Vrbovec – Govedarska farma d.o.o., radilo o statusnim promjenama kod tuženika, te da je novoosnovano društvo PIK Vrbovec - Govedarska farma d.o.o. Vrbovec odgovorno i za obveze tuženika, kao svojega jedinog osnivača, te primijenivši odredbe čl. 106. st. 2. i 8. ZR, kao da se radi o jednom pravnom subjektu, nižestupanjski sudovi nisu niti utvrdili sve odlučne činjenice za donošenje valjane i zakonite odluke.''
10. Usprkos tome, nižestupanjski sudovi su ustrajali sa shvaćanjem kako je u okolnostima konkretnog slučaja bilo opravdano očekivati od tuženika da za dvoje tužitelja osigura zaposlenje u diskontu "GOVEDARSKE FARME" u [adresa] u [adresa] te su prvenstveno utvrđivali činjenice koje su, prema njihovom shvaćanju, ukazivale na osnovanost takvog zaključka. Navedeno pravno shvaćanje je pogrešno jer se odredba čl. 106. st. 2. ZR odnosi na mogućnost zapošljavanja zaposlenika na drugim poslovima u istom pravnom subjektu (a ne i u drugim pravnim subjektima), kako je to već izloženo u citiranom rješenju ovoga suda i kako to osnovano u reviziji ističe tuženik.
11. Neosnovan je i zaključak nižestupanjskih sudova da je tuženik povrijedio odredbe čl. 106. st. 2. ZR i jer nije zaposlio tužitelje u skladištu u [adresa] ili u diskontu u [adresa], budući da je, u vrijeme otkaza tužiteljima, u skladištu u [adresa] na sedam, Pravilnikom o unutarnjem ustroju i sistematizaciji poslova tuženika, predviđenih radnih mjesta, i to nakon odlaska dvoje zaposlenika, bilo zaposleno upravo sedam zaposlenika, dok su AB i MB, na čija je radna mjesta prema stajalištu nižestupanjskih sudova tuženik također mogao zaposliti tužitelje, bili zaposleni u [adresa] na neodređeno vrijeme od ranije, pa ih tuženik nije mogao zaposliti niti na ta radna mjesta, imajući pritom u vidu i činjenicu da udaljenost autocestom između [adresa] i [adresa] iznosi 88 kilometara, kako to sve osnovano navodi revident.
12. Slijedom navedenog, pogrešan je zaključak nižestupanjskih sudova da je tuženik postupio protivno odredbi čl. 106. st. 2. ZR pa je, pravilnom primjenom odredaba čl. 106. st. 1. i 2. ZR u vezi s čl. 395. st. 1. i 3. ZPP, valjalo odlučiti kao pod toč. I. izreke.
13. O trošku je odlučeno primjenom čl. 154. i čl. 155. ZPP te Tbr. 7. toč. 2. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) prema kojim odredbama tuženiku pripada pravo na naknadu troška u traženom iznosu od 331,81 € / 2.500,00 kuna.
14. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz toga Zakona (1 € = 7,53450 kuna).
Zagreb, 11. siječnja 2023.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
