REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 992/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića, člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, te Željka Pajalića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Željku Županiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 13, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tužiteljice i to: 1. AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Tomi Ljubiću, odvjetniku u Zagreba, 2. ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Svetlani Marohnić, odvjetnici u Zagrebu, i 3. CV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Kseniji Dobranić Letinčić, odvjetnici u Svetoj Nedelji, i punomoćniku Željku Županiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i brisanja založnog prava, odlučujući o prijedlozima tužiteljice i umješača na strani tužiteljice CV, za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1148/2019-3 od 12. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1223/2016-32 od 27. travnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2023.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlozi za dopuštenje revizije tužiteljice i umješača na strani tužiteljice CV, se odbacuju.

II. Odbija se prijedlog tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na prijedloge za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica i umješač na strani tužiteljice CV podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 1148/2019-3 od 12. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1223/2016-32 od 27. travnja 2018., uz tvrdnju da pravna shvaćanja drugostupanjskog suda iznesena u predmetnoj presudi odstupaju od pravnih shvaćanja revizijskog suda.

2. U odgovorima na prijedloge tuženik osporava postojanje pretpostavki za dopuštenje revizije, predlaže prijedloge odbaciti, a njemu dosuditi trošak sastava odgovora na podnesene prijedloge.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlozima za dopuštenje revizije postavljeno dvadeset i tri pitanja za koje predlagatelji smatraju da su važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, te su izloženi razlozi važnosti tih pitanja pozivanjem na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske doneseno na četvrtoj sjednici Građanskog odjela ovoga suda od 16. travnja 2007., te na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 873/14-2, Revt-116/09-2, Rev-x 643/15-2, Rev- 1458/13-2, Rev-x 270/09-2, Rev-x 329/11-2, Rev-760/04-2, Rev-732/06-2, Rev- 1474/10-2, Rev-499/13-4, Rev-220/97-2, Rev-x 22/2016-2, Rev-713/06-2, Rev- 856/05-2, na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4508/03- 3, te dopis HNB-e Ur. Broj 1773-020/04-7-3/ČM od 4. srpnja 2003.

4. Prijedlozi nisu dopušteni.

5. Prema ocjeni ovoga suda tužiteljica i umješač na strani tužiteljice postavili su brojna pitanja, ali ni jedno od njih nije važno ni za odluku u ovom sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene materijalnog prava, a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga što se postavljena pitanja u bitnome svode na prigovore, koje su oni već isticali tijekom postupka, i to prvenstveno: da je mjenično pravo prestalo iz razloga što mjenica nije podnesena na protest, da je založno pravo na predmetnoj nekretnini upisano s rokom važenja do 31. prosinca 2013., da ne postoji mjenica niti tražbina iz čl. 1. predmetnog Ugovora o založnom pravu, da je mjenica protupravno popunjena, da ne postoji sporazum o popunjavanju mjenice, da tuženik nije isplatio iznos od 15.000.000,00 kuna i sl., odnosno na prigovore vezane za postojanje mjeničnog prava. Ta pitanja, međutim, polaze od pogrešnih postavki da je mjenično pravo prestalo, da je založno pravo na predmetnoj nekretnini upisano s rokom važenja do 31. prosinca 2013., da ne postoji mjenica niti tražbina iz čl. 1. predmetnog Ugovora o založnom pravu, da je mjenica protupravno popunjena, da ne postoji sporazum o popunjavanju mjenice, da tuženik nije isplatio iznos od 15.000.000,00 kuna, dok su sudovi odbili tužbeni zahtjev tužiteljice, u kojemu je tražila da se utvrdi da je prestalo založno pravo na predmetnoj nekretnini i da se briše upis tog založnog prava u zemljišnim knjigama, iz razloga što pravni temelj upisanog založnog prava nije predmetna mjenica već Ugovor o založnom pravu, koji je solemniziran pred javnim bilježnikom, te koji nije ni poništen niti utvrđen ništetnim, a niti je na koji drugi način prestao postojati.

6. Osim toga, u odlukama na koje se revidenti pozivaju radi se o bitno drugačijim činjeničnim i pravnim situacijama, pa one u ovom slučaju nisu primjenjive.

7. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, pa je na temelju odredaba čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

8. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na podnesene prijedloge jer su ocijenjeni nepotrebnim, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 11. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek