REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3778/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Nataša Lisac, odvjetnica u Dugom Selu, Osječka 12, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Šavorić & partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-773/2020-2 od 17. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10145/2019-13 od 28. travnja 2020., u sjednici održanoj 11. siječnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije predložio dopustiti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-773/2020-2 od 17. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 10145/2019-13 od 28. travnja 2020.

2. Na prijedlog tužitelj nije odgovorio.

3. Postupajući prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten. 4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja slijedeća pitanja: "1. Je li sud vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa u pojedinačnom postupku pokrenutom od strane potrošača radi povrata stečenog bez osnove?

2. Je li sud u postupku pokrenutom temeljem čl. 138a ZPP/09 beziznimno vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa unatoč drukčijem činjeničnom stanju utvrđenom u pojedinačnom postupku?

3. Je li sud prilikom utvrđivanja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi dužan provesti test nepoštenja, odnosno dati obrazloženje vezano za kontrolu nepoštenosti u smislu postojanja okolnosti za izuzeće od kontrole, sukladno odredbama čl. 81. st. 5. i čl. 84. ZPP/03, odnosno članaka 96. do 99. ZZP/09?

4. Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana odnosno odredbi čl. 319. st. 2. ZOO-a te na taj način drukčije pravno kvalificirati ugovor?

5. Da li se udruga potrošača može smatrati vjerovnikom u skladu s odredbom čl. 241. ZOO odnosno da li se podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava od strane udruge potrošača prekida tijek zastare za tražbine individualnih potrošača?

6. Ima li tužitelj, u slučaju ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, pravo na povrat preplate sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe?

7. Je li dopušteno sudu prigovor zastare ocijeniti primjenom pravnog pravila koje nije bilo na snazi u vrijeme nastupanja zastare?

8. U posebnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv banke radi povrata stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivoj kamatnoj stopi, treba li prilikom izračuna stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu ili referentnu kamatnu stopu za svaki mjesec s kojom bi se mogla usporediti kamatna stopa mijenjana od strane tuženika?"

5. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka drugostupanjskih sudova te na odluke revizijskog suda, kao i na odluke Suda Europske unije C-415/11 od 14. ožujka 2013. i C-226/12 od 16. siječnja 2014. (u odnosu na treće postavljeno pitanje), smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženih u tim odlukama.

6. Međutim, osporena presuda je, u odnosu na postavljena pitanja, suglasna s pravnim shvaćanjima koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela od 31. siječnja 2022., kao i sa shvaćanjima iz stabilne, već ustaljene i dosljedne prakse revizijskog suda (izraženima primjerice u revizijskim odlukama: Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.). Stoga pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i stanje u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu, a niti bi u odnosu na odluke Suda Europske unije na koje se poziva predlagatelj, trebalo preispitati sudsku praksu. Tako ovaj sud i u (Revd-3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., Revd-221/2020-2 od 4. veljače 2020., Revd-479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd- 2469/2020-2 od 22. rujna 2020. i dr.)

7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 11. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek