REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 5073/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. K. OIB …, iz V., zastupanog po punomoćniku T. G., odvjetniku iz odvjetničkog društva G., H., Ž. u Z., protiv tuženika D. J. OIB …, iz Z., zastupanog po punomoćniku R. B., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-336/2022-3 od 14. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5267/18-23 od 26. listopada 2021., u sjednici održanoj 11. siječnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

1. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

2. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-336/2022-3 od 14. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5267/18-23 od 26. listopada 2021..

2. 1. U prijedlogu su postavljena slijedeća materijalno pravna pitanja:

"1. Da bi bila riječ o prividnom pravnom poslu, mora li taj pravni posao prikrivati neki drugi posao te mora li u sudskoj odluci biti navedeno / utvrđeno o kojem prikrivenom pravnom poslu je riječ ako se utvrdi da je onaj sklopljeni pravni posao prividan?

2. Može li prividan pravni posao prikrivati drugi pravni posao koji je temeljem zakona ništetan? Može li prikriveni pravni posao proizvoditi učinke ako nije udovoljeno zakonskim pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost?

3. Može li pravni posao biti prividan i time posljedično bez učinka ako ga stranke nisu ispunile? Smatra li se sklapanjem ugovora o zajmu na kojem su stranke ovjerile svoje potpis i u kojem su (aneksi ) potvrdile da je zajmoprimac iznos zajma primio smatra da je ugovor ispunjen od strane zajmodavca? Postoje li na strani zajmoprimca mane volje odnosno (ne) suglasnosti volje ako je on taj ugovor i dva aneksa potpisao i ovjerio?

4. U kojem trenutku se prosuđuje volja / namjera ugovornih stranaka na sklapanje prividnog pravnog posla? U trenutku sklapanja istog ili na ročištu na kojem se stranke saslušavaju?

5. Je li je prividan pravni posao ništetan ili bez učinka?

6. Na kome je teret dokaza da je sklopljeni pravni posao prividan?

2. 2. Postavljena su i dva postupovno pravna pitanja, koja u sebi sadrže više takvih pitanja i to:

1. Je li potrebno izrijekom osporiti iskaz suprotne stranke nakon što ga ista iznese pred sudom ako su obje stranke prije saslušanja ostale kod svojih navoda iznijetih tokom postupka? Smatra li se iskaz suprotne stranke smatra istinitim i vjerodostojnim samo zato što nakon tog iskaza nije formalno prigovoreno njegovoj istinitosti iako tijekom cijelog postupka svaka stranka ostaje kod svojih navoda? Može li se ne prigovaranje iskazu suprotne stranke, iako svaka stranka ostaje kod svojih navoda i iskazi su im suprotni, smatrati da ta stranka čini nespornim sve što je iskazala suprotna stranka?

2. Predstavlja li bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a ako prvostupanjski sud utvrdi da se tužitelj kao zajmoprimac odredbama ugovora i aneksa obvezao tuženiku kao zajmodavcu isplatiti zajam te da stoga taj zajam nije isplaćen već se tim odredbama tužitelj obvezao isti isplatiti iako isto ne proizlazi iz isprava na koje se sud poziva i koje se nalaze u spisu?"

2. 3. U prijedlogu tvrdi da su navedena pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, posebno imajući u vidu činjenicu da je zauzeto stajalište nižestupanjskih sudova u suprotnosti s praksom revizijskog suda,

3. 1. Iznoseći razloge važnosti prvom pitanju poziva se na rješenje Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1781/2017-2 od 12. rujna 2018., te presudu Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-469/2022-2 od 5. svibnja 2022.

3. 2. Za drugo pitanje kao razlog važnosti navodi rješenje Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-1073/15 od 28. studenoga 2016.

3. 3. Za treće pitanje kao razlog važnosti navodi odluku Ustavnog suda RH posl. br. U-III/2752/2013.

3. 4. Za četvrto pitanje kao razlog važnosti navodi odluku Vrhovnog suda posl. br. Rev-1482/2019-2 od 1. lipnja 2021.

3. 5. Za peto pitanje kao razlog važnosti navodi odluku Vrhovnog suda RH posl. br. 3. 6. Za šesto pitanje kao razlog važnosti navodi odluku Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-795/2020., te odluku Ustavnog suda RH poslovni broj U- III/2752/2013., i odluku Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1307/2019

4. Za postupovno pravna pitanja tužitelj ne navodi razloge njihove važnosti nego samo tvrdi da je pri donošenju pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

5. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da mu se temeljem odredbe čl. 385.a ZPP-a dopustiti podnošenje revizije protiv naprijed citirane presude.

6. U odgovoru na prijedlog tužitelja tuženik smatra da se tužitelj pozvao na neodgovarajuće odluke jer tužitelj nije dokazao da je predao tuženiku novac, koji iznos novca u ovom predmetnom postupku od tuženika potražuje, te iz toga razloga niti jedno pravno pitanje postavljeno u prijedlogu nije važno za odluku u sporu, niti bi odgovor na postavljena pravna pitanjima na bilo koji način mogao utjecati na odluku u sporu.

7. Vrhovnom sudu Republike Hrvatske predlaže da temeljem odredbe čl.389 b ZPP-a odbije prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u ovome predmetu, uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

5. Prijedlog je nedopušten.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat zajma u utuženom iznosu.

7. Nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužitelja uz obrazloženje da su stranke sklopile prividan ugovor o zajmu, u smislu odredbe čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 – dalje: ZOO), jer tužitelj nije predao predmetni iznos tuženiku kao zajmoprimcu, a što proizlazi iz njegovog iskaza, a isto tako novac tuženiku nije predao niti tužiteljev odvjetnik Reberski, niti je on dobio nalog od tužitelja za predaju nekog novca tuženiku, zbog čega tuženik nema obvezu tužitelju vratiti zahtijevani iznos, te uz utvrđenje i obrazloženje da je tuženik bio posrednik između tužitelja kao prodavatelja i tvrtke koja je kupila tužiteljevu nekretninu i da je za to tražio proviziju, za koju tužitelj navodi da mu je isplaćena mimo predmetnog zajma, a tuženik na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 17. rujna 2021., na kojem je bio nazočan tužitelj, izričito navodi da je predmetni iznos zajma bila u stvari njegova provizija, te da su za taj iznos sklopili prividan ugovor o zajmu kako tuženik na njega ne bi plaćao porez, a tužitelj takvom iskazu tuženika nije prigovorio, slijedom čega su zaključili da je očito da je volja stranaka bila da sklope prividni ugovor o zajmu u smislu odredbi čl. 285. st. 1. ZOO, te da nema učinka između ugovorenih stranaka, tim više što tužitelj nije dokazao da bi iznos naveden u predmetnom ugovoru o zajmu bio isplaćen tuženiku.

8. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljena navedena pravna pitanje te su za materijalno pravna pitanja izneseni određeni razlozi njihove važnosti, dok za postupovno pravna pitanja nisu izneseni razlozi važnosti pa je u odnosu na postupovno pravna pitanja prijedlog odbačen na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a.

9. 1. Materijalno pravna pitanja, prema shvaćanju ovoga suda nisu važna ni za odluku u ovom sporu, a time ni za ravnopravnost svih vezano za pravilnost primjene materijalnog prava. Naime, prvo, drugo i treće pravno pitanje nije od važnosti za odluku u ovome sporu iz jednostavnog razloga što odgovor na isto pitanje niti teoretski ne može utjecati na odluku u sporu uz činjenicu da tužitelj nikada tuženiku nije predao iznos zajma koji od njega potražuje u ovome postupku, pa prema tome, bio taj posao prividan ili ne, tužitelj svakako nema pravo na isplatu/povrat iznosa zajma koji nikada nije niti predao tuženiku. Osim toga kada bi prikriveni pravni posao bio ništetan, tada bi prema pravilima obveznog prava svaka strana trebala vratiti drugoj strani ono što je primila temeljem osnove koja je kasnije utvrđena ništetnom. S obzirom da je po nižestupanjskim sudovima utvrđeno da tuženik od tužitelja nije primio ništa niti temeljem ugovora o zajmu, niti temeljem takvoga prikrivenog pravnog posla, proizlazi da tuženik tužitelju nema što vratiti.

9. 2. Treće potpitanje postavljeno pitanje polazi od činjeničnih utvrđenja koja nisu utvrdili nižestupanjski sudovi, jer oni nisu utvrdili da bi tuženik bilo u Ugovoru o zajmu, bilo u aneksima uz isti, potvrdio da je primio iznos zajma.

10. Niti četvrto, peto i šesto pravno pitanje nisu od važnosti za odluku u ovome sporu iz naprijed navedenog razloga što odgovor na isto pitanje ni teoretski ne može utjecati na odluku u sporu uz činjenicu da tužitelj nikada tuženiku nije predao iznos zajma koji od njega potražuje u ovome postupku, jer i ta pitanja polaze od pogrešne pretpostavke odnosno od tvrdnje tužitelja, (suprotno utvrđenjima naižestupanjskih sudova) da tuženik nije dostavo niti jedan dokaz na okolnost da je predmetni pravni posao prividan jer su sudovi ocijenili sadržaj Ugovora o kupoprodaji nekretnina, Procjembeni elaborat PBZ d.d. nekretnine o tržišnoj vrijednosti nekretnine, proveli su dokaz saslušanjem svjedoka koji su bili izravni akteri sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine, kao i dokaz saslušanjem stranaka, ocjenom kojih su utvrdili naprijed navedene činjenice na kojima su temeljili pobijanu presudu.

11. Prema navedenom, s obzirom na utvrđenja nižestupanjskih sudova u ovom konkretnom slučaju, pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda, , te se postavljenim pitanjima zapravo samo osporava utvrđeno činjenično stanje, što u revizijskoj fazi postupka nije dopušteno, a posljedično tome i pravilnost primjene materijalnog prava.

12. S obzirom da postavljena pitanja ne udovoljavaju pretpostavkama propisanim čl. 387. st. 3. ZPP-a za dopuštenost revizije to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6.

ZPP-a riješeno kao u izreci.

13. Trošak odgovora na reviziju tuženiku nije dosuđen jer je ta radnja ocijenjena nepotrebnom u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 11. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.