REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 5027/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protu tužene A. T. iz Z., OIB …, zastupane po punomoćnicima M. R. i N. G. R., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva R. i P. iz Z., protiv tuženice-protu tužiteljice Hrvatske poštanske banke, dioničko društvo, Z., OIB …, zastupane po punomoćniku D. P., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-504/2020-2 od 15. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 3179/2019-43 od 30. travnja 2020., u sjednici održanoj 11. siječnja 2023.,

r i j e š i o  j e:

1. Tužiteljici se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-504/2020-2 od 15. rujna 2022., radi pravnog pitanja:

"Može li se sudski raskid na zahtjev poslodavca odrediti s datumom prije postavljanja samog takvog zahtjeva, odnosno zavisno od konkretnih okolnosti prije donošenja prvostupanjske presude?

2. U odnosu na preostalo pitanje prijedlog se odbija, kao neosnovan.

3. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je prijedlogom od 15. studenoga 2022., predložila da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-504/2020-2 od 15. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3179/2019-43 od 30. travnja 2020., te je u prijedlogu postavila dva pitanja, koja glase:

"1. Može li sud odrediti sudski raskid na zahtjev poslodavca, ako poslodavac ne dokaže da postoje okolnosti koje opravdano upućuju da nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nije moguć?

2. Može li se sudski raskid na zahtjev poslodavca odrediti s datumom prije postavljanja samog takvog zahtjeva, odnosno zavisno od konkretnih okolnosti prije donošenja prvostupanjske presude?"

2. U odgovoru na prijedlog tuženica je osporila osnovanost prijedloga, predložila je prijedlog odbiti, te joj dosuditi trošak sastava odgovora na prijedlog.

3. Prijedlog je djelomično osnovan.

4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 14/22 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da je u izreci naznačeno pravno pitanje važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ je o pravnom pitanju u kojem pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda (Revr-796/2017-4 od 17. veljače 2021. i dr.), ali i od pravnog shvaćanja donesenog na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/22) održane 4. travnja 2022., prema kojem:

"Kad se u parnici utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten dan sudskog raskida ugovora o radu iz čl. 125. st. 2. Zakona o radu (N.N. br. 93/14, 127/17 i 98/19.) na zahtjev poslodavca ne može se odrediti retroaktivno (za razliku od radnikovog zahtjeva iz st. 1.), odnosno unatrag od dana kada je u parnici podnesen zahtjev tuženog poslodavca za sudski raskid ugovora o radu već najranije od dana podnošenja tog zahtjeva."

5. Stoga je u odnosu na navedeno pitanje valjalo dopustiti reviziju i riješiti kao u izreci po čl. 385.a st. 1. podstavak 1. u svezi čl. 389.b st. 3 ZPP-a.

6. Pitanje "može li sud odrediti sudski raskid na zahtjev poslodavca, ako poslodavac ne dokaže da postoje okolnosti koje opravdano upućuju da nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nije moguć", prema ocjeni ovoga suda, nije važno za odluku u sporu niti za pravilnost primjene materijalnog prava i za ravnopravnost svih u njegovoj primjeni jer ono polazi od pogrešne pretpostavke da poslodavac-tuženik nije dokazao okolnosti koje opravdano upućuju da nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nije moguć, pa se tim pitanjem zapravo osporava po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje, što u revizijskoj fazi postupka nije dopušteno.

7. Iz navedenog razloga je u odnosu na to pitanje odlučeno na temelju odredbe 389.b st. 1. ZPP-a.

8. Tuženici nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog jer je ta radnja ocijenjena nepotrebnom u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 11. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.