Poslovni broj: Usž-1208/2021-5
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke u upravnom sporu tužitelja S. K. iz O., kojeg zastupa opunomoćenik A. Č. i M. L. L., odvjetnicima u O., protiv tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi svojstva osiguranika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1241/2020-7 od 18. veljače 2021., na sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1241/2020-7 od 18. večjače 2021.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1241/2020-7 od 18. veljače 2021., odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-10/20-03/03373349406, URBROJ: 341-99-11/2-20-7147 od 12. listopada 2020., i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u O., KLASA: UP/I 140-10/20-03/OB, URBROJ: 341-12-11/2-20-24015 od 8. rujna 2020.
Točkom II. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u O., KLASA: UP/I 140-10/20-03/03373349406, URBROJ: 341-12-11/2-20-24015 od 8. rujna 2020.
3. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je poništen prestanak svojstva osiguranika uspostavljen s danom 12. svibnja 2014. kod poslodavca B. d.o.o. O. i uspostavljen je novi prestanak osiguranja s danom 30. studeni 2013., te je poništeno svojstvo osiguranika za razdoblje od 1. srpnja 2014. do 3. travnja 2015. kod istog poslodavca; utvrđeno je u staž osiguranja razdoblje od 1. travnja 2006. do 30. studenoga 2013. te je odbijeno da se u staž osiguranja prizna razdoblje od 1. prosinca 2013. do 12. svibnja 2014. te od 1. srpnja 2014. do 3. travnja 2015.
4. Tužitelj pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS). U žalbi, u bitnome, navodi da mu nije osigurana adekvatna pravna zaštita budući da se sud nije upuštao u izvođenje niti jednog predloženog dokaza, bez obzira što je sud smatrao da izvođenje dokaza nije potrebno s obzirom da je sporno bilo samo pravno pitanje. Smatra da je sud radi utvrđivanja činjeničnog stanja i načela neposrednosti trebao saslušati predložene svjedoke, posebice radi utvrđenja dužnosti stečajnog upravitelja, a da je jedna od njih, u smislu članka 89. stavka 1. točke 8. Stečajnog zakona, obveza stečajnog upravitelja Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje dostaviti isprave koje se odnose na radnopravni status osiguranika. Navodi da se u ovom slučaju radi o specifičnoj situaciji jer je trgovačko društvo B. d.o.o. u kojem je bio osiguranik došlo u blokadu poslovnog računa, a kasnije je nad tim društvom otvoren stečajni postupak, te su mu, kao direktoru, time prestale sve ovlasti, a iste je preuzela stečajna upraviteljica. Tvrdi da su za vrijeme blokada računa plaće obračunavane, ali da nisu mogle biti isplaćivane, te da su do mjeseca prosinca 2013. godine RS obrasci za REGOS predavani u FINI u pisanom obliku (koje je osobno nosio), a od mjeseca prosinca te godine sve je dostavljao knjigovođa elektronskim putem uz njegovu lozinku, a otvaranjem stečajnog postupka svu dokumentaciju društva koja je bila u njegovom posjedu izuzela je stečajna upraviteljica. Tvrdi da nema saznanja niti zna iz kojeg razloga mu nije priznato postojanje radnog odnosa odnosno staža osiguranja za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 12. svibnja 2014., te od 1. srpnja 2014. do 3. travnja 2015. Ističe da za sporno razdoblje ne posjeduje isprave u smislu odredbe članka 99. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10, 61/11, 114/11, 76/12, 133/13, dalje: ZOMO/98) i članka 110. Zakona o mirovinskom osiguranja („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, dalje: ZOMO), s obzirom da je te isprave preuzela stečajna upraviteljica, te da je upravo iz tih razloga predlagao sudu da se od nje pribave traženi podaci odnosno utvrdi tko je propustio slati Obrazac R-Sm, kasnije JOPPD. Predlaže poništi presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.
5. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi žalbi. Tvrdi da je pobijana presuda donesena na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, bez povrede pravila sudskog postupka i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Predlaže žalbu odbiti.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nije utvrdio postojanje razloga zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razloga na koje pazi po službenoj dužnosti.
8. Prema odredbi članka 99. stavka 1. ZOMO/98 svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i doprinos utvrđuju se na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom.
9. Člankom 110. ZOMO-a propisano je da se svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i drugo utvrđuju se na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom, odnosno potvrdama izdanim na temelju propisanih evidencija.
10. Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela zakonita, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev. Taj sud u, bitnome, smatra da u odnosu na razdoblje za koje tužitelju nije utvrđen staž osiguranja ne postoje dokazi u smislu citirane odrede članka 99. stavka 1. ZOMO/98. i članka 110 ZOMO-a.
11. Ovaj Sud je također stava da je za utvrđenje svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja, a time i za utvrđivanje mirovinskog staža, odlučno postojanje potrebnih podataka u matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, te podataka o kojima službenu evidenciju vodi Porezna uprava.
12. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao da su u spornom razdoblju za njega uspostavljane potrebne isprave, a što je odlučno da bi se smatralo da je bio u radnom odnosu, temeljem kojih bi mu se moglo utvrditi svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranju i mirovinski staž.
13. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao i u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojima očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta odluka mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja dok se pravno shvaćanje izraženo u osporenom rješnju zasniva na pravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
14. Stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima (članak 33. stavak 3. ZUS-a). Pri tome, sud je dužan u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranka o kojima nije iznio razloge tijekom spora (članak 60. stavak 4. ZUIS-a), a što je prvostupanjski sud učinio te je valjano i argumentirano obrazložio zašto nije izveo predložene dokaze.
15. Usto, tužitelj ničim nije dokazao da je stečajni postupak nad trgovačkim društvom B. d.o.o. otvoren i zaključen u razdoblju za koje mu nije utvrđen mirovinski staž. Naprotiv, ovaj Sud je uvidom u sudski registar utvrdio da je stečajni postupak pred Trgovačkim sudom u Osijeku pokrenut rješenjem St-57/2015 od 10. srpnja 2015. (a koju činjenicu je javnopravno tijelo imalo u vidu tijekom upravnog postupka), pa je za zaključiti da predmetno razdoblje nije razdoblje u kojem je trgovačko društvo bilo u stečaju te da je sve obveze tužitelj, član društva i član uprave (dakle odgovorna osoba), bio dužan izvršavati u ime društva, a ne stečajna upraviteljica. Ni činjenica eventualne blokade trgovačkog društva ne može biti razlog da se tužitelju sporno razdoblje utvrdi u mirovinski staž budući da nije ispunjen uvjet plaćanja doprinosa odnosno izdavanje isprava u skladu sa zakonom, temeljem kojih se može utvditi svojstvo osiguranika odnosno mirovinski staž, a što je u konkretnom slučaj bila obveza tužitelja, kao člana uprave (ujedno i člana društva).
16. Na temelju izloženog, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 11. siječnja 2023.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić, v.r.
