REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1234/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HETTA LEASING KÄRNTEN GmbH & Co KG, (ranije HYPO LEASING KARNTEN GmbH & CO), Schleppe-Platz 5, Klagenfurt am Wörthersee, Austrija, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kačić & Brbora, Zagreb, Petrova 48A, protiv prvotuženika RUDOLFA MULOVIĆA, iz Zagreba, Dobrilina 15, kojeg zastupa punomoćnik Saša Čačić, odvjetnik u Vinkovcima, Gundulićeva 10, i drugotuženika STEČAJNA MASA MULOVIĆ NAUTIKA d.o.o. u stečaju, Zagreb, Šeferova 10, radi 230.260,63 eura, u postupku po prijedlogu za ponavljanje pravomoćno dovršenog postupka, odlučujući o reviziji I-tuženika protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6366/2018-2 od 8. studenog 2018., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, poslovni broj P-6815/00 od 18. rujna 2018., u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e :
Revizija I-tuženika protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6366/2018-2 od 8. studenog 2018. se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, rješenjem poslovni broj P- 6815/00 od 18. rujna 2018. odbio je prijedlog I-tuženika Rudolfa Mulovića za ponavljanje postupka pravomoćno dovršenog presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, poslovni broj P-6815/2000 od 2. veljače 2004., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3189/04-3 od 12. lipnja 2007. Tom pravomoćnom presudom naloženo je tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 230.260,63 EUR-a sa zateznim kamatama i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 167.012,00 kuna.
2. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-6366/2018-2 od 8. studenog 2018. odbio je žalbu I-tuženika i potvrdio prvostupanjsko rješenje.
3. Protiv drugostupanjskog rješenja I-tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19, dalje; ZID ZPP/19) i čl. 107. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22, dalje; ZID ZPP/22). Revizija je podnesena zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te ukine nižestupanjska rješenja i predmet vrati prvostupanjskom sudu pred drugog suca na ponovni postupak.
4. Tužitelj je odgovorio na reviziju i predložio odbaciti reviziju kao nedopuštenu, a podredno odbiti reviziju kao neosnovanu.
5. Revizija je neosnovana.
6. Rješenje je ispitano po čl. 392.a st. 1. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se ono pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji zbog kojih je dopušteno revizijom pobijati drugostupanjsku odluku. Revizijski razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije ispitan jer to nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. st. 1. ZPP.
7. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP učinjene pred prvostupanjskim sudom i s tim u vezi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 375. ZPP učinjene pred drugostupanjskim sudom.
8. Pogrešno tužitelj drži da rješenje ima takvih nedostataka zbog kojih nije moguće ispitati prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje. Odlučujući o prijedlogu za ponavljanje postupka nižestupanjski sudovi su vodili računa o tome da je tužitelj podnio prijedlog za ponavljanje postupka po odredbi čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP tvrdeći da je saznao za nove činjenice i stekao mogućnost upotrijebiti nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice i dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
9. Nižestupanjski sudovi su ispitali osnovanost prijedloga za ponavljanje postupka u okviru tvrdnji iznesenih u prijedlogu. Naime, pravomoćnom presudom, donesenom u postupku čije se ponavljanje traži, je naloženo I-tuženiku, koji je bio stranka iz ugovora o lessingu sklopljenog s tužiteljem za motorni brod Bayliner Avanti 4085/2x330 DSI CUMMINS, isplatiti tužitelju iznos od 230.260,63 EUR-a sa zateznim kamatama i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 167.012,00 kuna, jer nije plaćao dospjele obveze, a nakon raskida ugovora o leasingu nije tužitelju predao brod. Tužitelj je u ovom postupku tvrdio da je predao brod tužitelju o čemu je naknadno stekao mogućnost upotrijebiti novi dokaz. U odnosu na te tvrdnje su se nižestupanjski sudovi izjasnili, a drugostupanjski sud je odgovorio na žalbene navode koji su odlučni za ishod ovog postupka.
10. Nadalje, okolnost što nižestupansjki sudovi nisu iznijeli razloge o činjenicama odlučnim za navodnu ništetnost ugovora o leasingu znači postojanje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Drugostupanjski sud se izjasnio o svim žalbenim razlozima koji su odlučni za ovaj postupak, a navodna ništetnost ugovora o leasingu ne može biti razlogom za ponavljanje pravomoćno dovršenog postupka.
10.1. Podredno se napominje u odnosu na prigovor ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu pozivom na Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima skopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine", broj 72/17), u kojem je u čl. 3. st. 1. propisano da su ugovori o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljeni u Republici Hrvatskoj između dužnika s neovlaštenim vjerovnikom ništetni te da je sukladno čl. 4. Zakona i javnobilježnički akt sklopljen na osnovu ili u vezi s ništetnim ugovorom ništetan, valja odgovoriti da je u presudi Europskog suda (suda EU u predmetu C- 630/17Anica Milivojević protiv Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGEN od 14. veljače 2019. odlučeno da je takav propis države članice protivan čl. 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Navedena interpretativna presuda djeluje prema svima, što znači da je ona pravno obvezujuća kako za sud u kojem je postavljeno prethodno pitanje, tako i za ostale nacionalne sudove koji su dužni primijeniti pravno shvaćanje iz presude Europskog suda u postupcima koji se vode pred nacionalnim sudovima. Dakle, ne može se više govoriti o tome da bi predmetni ugovor o jednokratnom kreditu bio ništetan zbog toga što je sklopljen u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom, pri čemu valja imati na umu i to da je ugovor od strane vjerovnika ispunjen, a zabrana se odnosila samo na jednu ugovornu stranu.
10.2. Također se napominje da je pitanje ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu sud mogao cijeniti u postupku koji je pravomoćno dovršen, bilo na prigovor stranke ili po službenoj dužnosti. To se pitanje ne može naknado otvarati kroz izvanredni pravni lijek ponavljanja pravomoćno dovršenog postupka.
11. Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 212. st. 1. toč. 4. ZPP za koju I-tuženik tvrdi da je počinjena time što je sud u ovom slučaju nakon prekida postupka u odnosu na II-tuženika nastavio postupak po prijedlogu za ponavljanje samo u odnosu na I-tuženika, iako su tuženici nužni suparničari. Naime, tuženici u ovoj parnici su jedinstveni suparničari, ali nisu nužni jedinstveni suparničari, pa je tužitelj mogao tužiti svakog od tuženika zasebnom tužbom. Okolnost što su tuženici solidarni dužnici neke obveze sama po sebi ne znači da su oni i nužni suparničari.
11.1. Stoga su bile ispunjene procesne pretpostavke da se ovaj postupak, koji se vodi po prijedlogu za ponavljanje pravomoćno dovršenog postupka, nastavi u odnosu na I-tuženika, nakon što je u odnosu na II-tuženika nastupio prekid parničnog postupka zbog stečaja, a potom i zbog brisanja II-tuženika iz sudskog registra.
12. Pravilno je i pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da u ovom slučaju nisu ispunjene materijalnopravne pretpostavke za ponavljanje postupka po odredbi čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP.
13. Prema odredbi čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP Postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti (…) ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
14. U postupku koji je pravomoćno dovršen naloženo je tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 230.260,63 EUR sa zateznim kamatama. Tako je odlučeno u sporu iz Ugovora o leasinsgu sklopljenom između davatelja leasinga i I-tuženika dana 7. svibnja 1999. pod brojem 52313 radi financiranja nabave brodice Baxliner Avanti 4085/2X330 DSI CUMINNIS.
15. Tužbeni zahtjev je prihvaćen s obrazloženjem koje se u bitnome svodi na to da korisnik leasinga nije uredno ispunjavao obveze iz ugovora, da je ugovor raskinut, te da korisnik leasinga nije vratio davatelju brodicu Baxliner Avanti 4085/2X330 DSI CUMINNIS, što je utjecalo na sadržaj i obim obveze korisnika nakon raskida ugovora.
16. Prijedlog za ponavljanje postupka je podnesen uz tvrdnju da je I-tuženik stekao mogućnost upotrijebiti novi dokaz o tome da je I-tuženik predao tužitelju brod koji je bio predmetom ugovora o leasingu, što da proizlazi iz činjenice da je tužitelj raspolagao tim brodom na način što je sklopio s trećom osobom ugovor o leasingu istog broda, dakle raspolagao je brodom za kojeg je u pravomoćno dovršenoj parnici utvrđeno da nije ni predan tužitelju. Novi dokaz na koji se pozvao I-tuženik je Ugovor o leasingu iz kojeg proizlazi da se radi o predmetu leasinga brod Avanti 4085/2x370 HP CUMMINS Diesel.
17. Prijedlog za ponavljanje postupka je odbijen s ocjenom da su neosnovane prvotuženikove tvrdnje o tome "da je došao u posjed isprave iz koje je jasno vidljivo da je tužitelju zaista vraćen brod i da je taj brod naknadno tužitelj prodao za veći iznos od iznosa za koji je tuženik teretio prvotuženika". Prvotuženik se u prijedlogu poziva na ugovor o leasingu pokretnina temeljem kojeg je tužitelj predmetnu pokretninu prodao društvu Carmoto CO d.o.o. 23. svibnja 2002. (list 13 do 14 obnovljenog spisa). Predmet ugovornog odnosa između stranaka, o kojem je pravomoćno odlučeno u ovom postupku, je brod Avanti 4085/2x330 DSL CUMMINS, a ugovor je zaključen 7. svibnja 1999. godine s početkom ugovora 1. lipnja 1999. godine nabavne vrijednosti 3.695.661,80 ATS odnosno 268.574,22 eura (list 5 do 15 spisa). Prvotuženik tvrdi da je taj brod tužitelju vraćen i da ga je potom prodao društvu Carmoto CO d.o.o. 23. svibnja 2002., a što dokazuje izvatkom iz ugovora (list 13 do 14 spisa).
17.1. Iz dokaza koji je prvotuženik dostavio, a koji nosi naziv Ugovor o leasingu pokretnina proizlazi da se radi o predmetu leasinga brod Avanti 4085/2x370 HP CUMMINS Diesel, a koji je preveden s njemačkog na hrvatski jezik 23. svibnja 2002. (list 13 do 14 spisa), dok je po naknadnom traženju suda tuženik dostavio presliku cijelog, neprevedenog ugovora za isti brod (list 191 do 196 obnovljenog spisa). Uz odgovor na prijedlog za ponavljanje postupka tužitelj je dostavio predmetni ugovor i njegov prijevod iz kojeg proizlazi da je taj ugovor zaključen 15. prosinca 1998. za brodicu Avanti 4085/2x370 HP CUMMINS Diesel (list 239 do 250 spisa).
17.2. Ugovor na koji se prvotuženik poziva sklopljen je s društvom Carmoto d.o.o. prije predmetnog ugovora 15. prosinca 1998. i to za drugi brod koji je jačine 2x370 KS, dok je predmetni ugovor sklopljen kasnije, tj. 7. svibnja 1999. za brod jačine 2x330 KS. Slijedi da na temelju novog dokaza za prvotuženika ne bi mogla biti donesena povoljnija odluka u prijašnjem postupku.
18. Prijedlog za ponavljanje postupka je odbijen pravilnom promjenom odredbe čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP i čl. 424. st. 2. ZPP.
19. Prema odredbi čl. 424. st. 1. toč. 10. ZPP postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. U prijedlogu za ponavljanje postupka se osobito moraju navesti: zakonska osnova po kojoj se traži ponavljanje postupka, okolnosti iz kojih proizlazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku i dokazi kojima se potkrepljuju navodi predlagača (čl. 424. st. 2. ZPP).
20. U ovom slučaju je I-tuženik iznio tvrdnju da ima novi dokaz na temelju kojeg je za njega mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Međutim dokaz kojim potkrjepljuje navod iz prijedloga nije odlučan za rješenje spora zbog razloga koje je valjano obrazložio drugostupanjski sud. Sve da je sud u pravomoćno ovršenom postupku izvršio uvid u Ugovor o d 15. prosinca 1998. kojeg je tužitelj sklopio sa korisnikom leasinga Carmoto d.o.o. 15. prosinca 1998. to ne bi utjecalo na ishod prijašnjeg postupka, jer je riječ o ugovoru koji je sklopljen za drugi brod, a ne onaj kojeg I-tuženik nije vratio tužitelju.
21. Zato nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava.
22. Stoga je valjalo na temelju odredbe iz čl. 393. i čl. 400. st. 3. ZPP-a, odbiti reviziju tužitelja i riješiti kao u izreci.
Zagreb, 11. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
Broj zapisa: eb318-36f74
Kontrolni broj: 05a1b-5afa1-c8e7f
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=IVAN VUČEMIL, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
