REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Amruševa 2/II.

Poslovni broj: 57. P-1380/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Nelli Stipaničev, u pravnoj stvari tužitelja

S. L. iz Z., OIB: ...,

zastupano po punomoćniku O. T., odvjetniku u Z., protiv tuženika

M. d.o.o. u stečaju, Z., OIB: ..., kojeg

zastupa punomoćnica I. G. S., odvjetnica u Z., radi

utvrđenja osporene tražbine, nakon javne glavne rasprave zaključene 30. studenog 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 11. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. "Utvrđuje se postojanje tražbine drugog višeg isplatnog reda tužitelja S. L. iz Z., OIB: ... prema

tuženiku, stečajnom dužniku M. d.o.o. u stečaju u iznosu od 200.000,00 kn / 26.544,56 eura.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa pripadajućim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 dana. "

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u visini 23.437,50 kuna / 3.110,69 eura, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 1.875,00 kn / 248,86 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je tužitelj u sklopu stečajnog postupka koji se vodi nad dužnikom ovdje tuženikom prijavio tražbinu u ukupnom iznosu od 740.097,40 kn. Dio tražbine u iznosu od 244.097,40 kn mu je priznat kao tražbina prvog višeg isplatnog reda, a osporen mu je dio potraživanja u iznosu od 496.000,00 kn, kao tražbina drugog višeg isplatnog reda. Navedenu osporenu tražbinu odnosno iznos odnosi se po osnovi neisplaćene dobiti ostvarene u 2014.g. i to iznos od 200.00,00 kn i udjela u temeljnom kapitalu iznos od 296.000,00 kn. Stečajni upravitelj je osporio potraživanje s osnova neisplaćene dobiti iz razloga postojanja nepokrivenih gubitaka iz prethodnih godina kao i u slijedećom razdoblju nisu bili ostvareni zakonski uvjeti za isplatu navedene dobiti, dok je potraživanja s osnova udjela u temeljnom kapitalu osporeno iz razloga jer tužitelj , kao član društva nema pravo na vraćanje uloga sukladno odredbi čl. 406. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22; u nastavku teksta: ZTD) Suprotno razlozima osporavanja stečajnog upravitelja tuženika tvrdi kako je potraživanje u odnosu na isplatu dobiti ostvarene u 2014 godini osnovano, dok osporavanje u odnosu na isplatu udjela u temeljnom kapitalu smatra osnovanim u iznosu od 200.000,00 kn. Navodeći i druge razloge zbog kojih rješenje stečajnog suca smatra nezakonitim, tužitelj predlaže sudu da utvrdi postojanje njegove osporene tražbine prema tuženiku u iznosu od 200.000,00 kuna kao i da obveže tuženika na naknadu troškova ovog postupka. Stoga predlaže usvojiti tužbeni zahtjev pobliže opisan u izrijeci u cijelosti.

2.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužbe podnijeta sudu izvan roka. Smatra da je stečajni upravitelj opravdano osporio potraživanje tužitelja obzirom da nisu bili ostvareni zakonski uvjeti za isplatu dobiti iz 2014., a u prvom redu zbog postojanja gubitka u 2014. i prethodnim godinama. Svoje tvrdnje argumentira time što se u revizorskom izvješću u 2015. navodi da preneseni gubitak prednika tuženika iz 2014. godine iznosi 43.214.767 kuna, kao i sa činjenicom da je uprava prednika tuženika bila upoznata sa rezultatima poreznog nadzora jer su joj dostavljane odluke i zapisnik o provedenom nadzori, Smatra da gubitak za 2014 svjesno nije knjižen kako bi se mogla iskazati i isplatiti dobit, kao i da bi se mogla provesti podjela s preuzimanjem 31. prosinca 2014. prijenosom gotovo cijele imovine na novo društvo osnovano u rujnu 2014. u kojem je jedan od članova i ovdje tužitelj. Spisu privija Revizorsko izvješće za 2015., Odluku o raspodjeli dobiti za 2015., Izvješće stečajnog upravitelja od 7. travnja 2020. Revizijsko izvješće za razdoblje od 2016-2019. (list 79-136 spisa). U podnesku od 30. lipnja 2021. u kojem nadopunjuje navode iz odgovora na tužbu tuženik se poziva na odredbe članka 406. stavak 4 ZTD. ,koje smatra mjerodavnim pravom u ovom slučaju, posebice u pogledu zaključaka o tome je li se u konkretnom hotice izostavljeni podaci o gubitku za 2014. te je li se obzirom na imovinsko stanje društva mogla podijeliti dobit članovima društva. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

3.

Tužitelj tijekom postupka navodi da su poslovni izvještaji revidirani od neovisnog revizora K. revizija iz Zagreba, predana su godišnja izvješća i izmirena su davanja državnom proračunu na ime poreza na dobit. Tuženik je upoznat da je dana 03.11.2014. primljeno 10.11.2014. doneseno prvostupanjsko rješenje Porezne uprave , dok je drugostupanjsko rješenje doneseno dana 14.09.2015. a uručeno tužitelju 04.11.2015. Odluka o uporabi dobitka je donesena dana 20.02.2015., u periodu žalbenom postupka i utvrđenog ostvarenog dobitka u 2014.g. Revizor K. revizija je bila upoznata sa Zapisnikom porezne uprave sa poreznim rješenjem. Zbog toga je, brižljivo ocijenila činjenično stanje i savjesno ocijenila u Izvješća neovisnog revizora Financijski izvještaji za godinu koja završava na dan 31.12.2014. zajedno sa Izvješćem neovisnog revizora. Kako do izrade financijskog izvješća za 2014. g. društvo nije zaprimilo drugostupanjsko Rješenje po osnovi dostavljenog Prigovora nije bilo osnove za knjiženje utvrđene porezne obveze. Dakle, gubitak nije postojao. U skladu sa Zakonom o upravnom postupku, konačno rješenje je nakon odluke II stupanjskog organa ili ako se ne izjavi žalba na prvostupanjsko rješenje. Ostvarena dobit isplaćivala se u 2015.g, zadnja isplata je bila 06.07.2015.g. Na dio isplaćene dobiti iz 2014. plaćen je porez i prirez na dohodak. Dio neisplaćene dobiti tužitelja iznosi 200.000,00kn .U 2014.g porez na dobit iznosio je 747.664,10kn od toga je plaćeno 100.187,6kn, ostatak od 647.476,49kn nije plaćen jer je postojala preplata poreza na dodanu vrijednost (na 31.12.2014 =-708.603,90kn) za postojeću pretplatu su podneseni zahtjevi za povrat (518.349,98kn) od 12.04.14.-26.1.2015. Za ostvarenu dobit razmjerno udjelu vlasnicima ustegnuto je 12% poreza i pripadajući prirez na dohodak od kapitala i uplaćenu u državni proračun zajedno s isplatom neto dobiti, prijavljeno putem izvješća PU. Uplaćeno je poreza i prireza za isplaćenu dobit 2014.g u visini od 281.012,33kn u razdoblju od 16.4.2015-06.7.2015. Preostali saldo obveze za isplatu dobiti od 200.000,00 kn evidentiran je s konto kartice 20101- Obveze s osnove udjela u dobitku S. L. na novu konto karticu 201011 - Obveze s osnove udjela u dobitku S. L. za 2014.g

nadnevka 01.11.2015. iz razloga bolje preglednosti bilance. Drugostupanjsko Rješenje postalo je konačno ( prijašnji izraz za rješenje protiv kojega se ne može uložiti žalba) dana izvršno od 04.12.2015 (primljeno 04.11.15+30 dana rok žalbe) tj. naknadno je utvrđena obveza plaćanja poreza na dohodak od kapitala, poreza na dodanu vrijednost i zateznih kamate te se u skladu s HSFI-3 i MRS- 8 u godišnjem financijskom izvješću za 2015. evidentirao ispravak pogrešaka iz ranijih razdoblja. Pozicija obveza poreza na dohodak od kapitala u iznosu od 43. 24.767,00kn evidentirana je kao umanjenje pozicije kapitala i rezervi a, obveza porez na dodanu vrijednosti i kamate evidentirana je na troškova tekućeg razdoblja. Nakon nastalih knjiženja nastao je gubitak poslovne godine 2015. Od 2015.g pa nadalje poduzeće posluje s gubitkom. Kada je rješenje Porezne uprave postalo pravomoćno nakon provedenih postupaka žalbe izvršeno je knjiženje u skladu s propisima i evidentirano kao ispravak pogreške koja je nastala u prethodnom razdoblju, a za takav ispravak nije predviđen niti propisan ispravak predaje financijskog izvješća koja su pohranjena i registrirana kod mjerodavnih tijela (FINA, Sud, Registar fin izvješća).

4.

Očitujući se na tužiteljeve navode tijekom postupka, tuženik u podnesku od 10. ožujka 2022., posebno ističe kako nije životno i logično da u trenutku postojanja poreznog rješenja nakon kojeg je uslijedila blokada računa društva prednika tužitelja, upravi nije bilo upoznato imovinsko stanje društva. Ostajući pri svim iznesenim navodima protivi se tužiteljevim dokaznim prijedlozima te ističe da je društvo u 2014., kao i u svim narednim godinama poslovalo s gubitkom.

5.

Tijekom dokaznog postupka pročitana je dokumentacija koja prileži u spisu, priklopljen je radi uvida spis ovog suda posl. br. P-1381/20, te nalaz i mišljenje vještakinje dipl. oec. L. Ž. ( list 379-393 spisa).

6.

Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/19 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.

Sud je odbio ostale dokazne prijedloge stranaka jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, odnosno predložena saslušanja revizora nije potrebno provoditi jer su isti sve detaljno obrazložili u svojim revizorskim izvještajima, a radi ekonomičnosti postupka sud je koristio provedeno vještačenje odnosno nalaz i mišljenje vještakinje dipl. oec. L. Ž., a koje vještačenje je provedenu u postupku pred ovim sudom posl. br. P-1381/20.

8. Među strankama nije bilo sporno da je nad tuženikom otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-2691/2019. od 15. siječnja 2020. i da je tužitelju u tom postupku djelomično osporena tražbina u iznosu od 496.000,00 kuna po osnovi neisplaćene dobiti ostvarene u 2014. (200.000,00 kuna) i udjela u temeljnom kapitalu (296.000,00 kuna). Nije sporno ni to da je 20. srpnja 2020. održano ispitno ročište na kojem su ispitane sve prijavljene tražbine, a među njima i tražbina tužitelja, koju tražbinu je djelomično osporio stečajni upravitelj. Zato je stečajni sudac pozivom na članak 266 stavak 4. SZ uputio tužitelja na parnicu protiv stečajnog dužnika, a radi utvrđenja osporene tražbine.

9.

Sporno među strankama bilo je li tužitelj pokrenuo ovu parnicu u propisanom roku iz članka 267. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 71/15, 104/17, 36/22; u nastavku teksta: SZ), odnosno postoje li valjane procesne pretpostavke za vođenje ove parnice. Naime, prema članku 266. SZ ako je stečajni upravitelj osporio tražbinu, sud će vjerovnika uputiti na parnicu protiv stečajnoga dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine. Prema članku 277. SZ ako osoba koja je upućena na parnicu ne pokrene parnicu u roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanju u parnicu, odnosno primitka drugostupanjske odluke, smatrat će se da je odustala od prava na vođenje parnice.

10.

Suprotno prigovorima tuženika tužitelj je pokrenuo ovu parnicu u odnosu na potraživanje po osnovi neisplaćene dobiti u propisanom roku, u visini i isplatnom redu kako je to bilo označeno u prijavi i na ispitnom ročištu.

11.

Kao što je to naprijed navedeno, predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem osnovanosti tražbine kao je kao stečajni vjerovnik prijavio u stečajnom postupku koji se vodi nad društvom M. d.o.o., u stečaju,

OIB:.... Tražbina se odnosi na preostalu

isplatu dobiti ostvarene u društvu prednika tuženika u iznosu od 200.000,00 kuna kao tražbine drugog višeg isplatnog reda.

12.

Uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St- 2691/2019. od 21. srpnja 2020. razvidno je da tužitelj prijavio tražbinu u ukupnom iznosu od 740.097,40 kn. Dio tražbine u iznosu od 244.097,40 kn mu je priznat kao tražbina prvog višeg isplatnog reda, a osporen mu je dio potraživanja u iznosu od 496.000,00 kn, kao tražbina drugog višeg isplatnog reda. Navedenu osporenu tražbinu odnosno iznos odnosi se po osnovi neisplaćene dobiti ostvarene u 2014.g. i to iznos od 200.00,00 kn i udjela u temeljnom kapitalu iznos od 296.000,00 kn. Stoga je stečajni sudac odlučio uputiti tužitelja na pokretanje parnice uz vrlo jasne i precizno navedene razloge zbog kojih je tako odlučio. Parnica je pokrenuta samo u odnosu na osporenu tražbinu po osnovi neisplaćene dobiti ostvarene u 2014. godini u iznosu od 200.000,00 kn.

13.

Iz podataka u spisu proizlazi da je u društvu prednika tuženika proveden porezni nadzor poslovanja temeljem kojeg su utvrđene značajne nezakonitosti. Dalje proizlazi da je uprava prednika tužitelja bila upoznata sa rezultatima poreznog nadzora zbog same činjenice što su joj dostavljeni zapisnik i sve druge odluke u svezi s poreznim nadzorom. Unatoč navedenim okolnostima i pogoršanju imovinskog stanja društva prednika tuženika uprava prednika tuženika izostavila je iskazati gubitak u financijskom izvješću za 2014., a što je značajno utjecalo na podatke za to izvještajno razdoblje i čime je bila osigurana podjela dobiti i ovdje tužitelju. Ovdje valja još i ukazati i na činjenicu da su članovi prednika društva tuženika na kraju poslovne godine 2014, vjerojatno zbog pogoršanog imovinskog stanja društva tuženika, odlučili izvršiti podjelu društva prijenosom značajnog dijela imovine na novo osnovano društvo M. S. d.o.o. za proizvodnju i trgovinu, MBS.., OIB: ...., u kojem je upravo tužitelj jedan od osnivača i član društva, čime je imovinsko stanje društva prednika tužitelja dodatno pogoršano. Nadalje u odnosu na sporne okolnosti je li u 2014. stečajni dužnik ostvario dobitak ili gubitak te je li provedena revizija od strane neovisnog revizora sastavljena sukladno hrvatskim i međunarodnim standardima sud je koristio provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. L. Ž.. Nalaz i mišljenje vještakinje ovaj sud je prihvatio u cijelosti jer je izrađen u skladu s pravilima struke, a vještakinja je argumentirano i stručnim razlozima odgovorila na sva pitanja stranaka i otklonila sve njihove primjedbe. Konačno, tužitelj u prigovoru na nalaz vještakinje, osim ponavljanja tvrdnji iznesenih tijekom postupka nije naveo niti jednu činjenicu iz koje bi se moglo zaključiti da društvo nije bilo u gubicima u 2014., odnosno da uprava društva nije znala za postojanje gubitka koji višestruko premašuje ostvarenu dobit. Iz nalaza mišljena financijske vještakinje u bitnom proizlazi da je prednik tuženika u 2014. godini ostvario dobit u iznosu od 3.432.150,00 kuna odnosno nakon oporezivanja dobiti iskazana je dobit u iznosu od 2.684.486,00 kn. Takva dobit je istinito iskazana i od revizorske kuće K. revizija d.o.o., međutim nije poznato jesu li revizoru bile dostupne sve informacije o društvu prednika tužitelja. Naime, prema mišljenju vještakinje financijska izvješća ipak nisu bila izrađena sukladno odredbama standarda HSFI 3 i MRS 8 te standarda HSFI 4. premda se radi o značajnim pogreškama tj. znatnijim svotama obaveze koje se odnose na prethodno razdoblje a nisu ispravljene, odnosno izostavljene su iz financijskih izvješća za 2014. Smatra kako je pogreške koje su se odnosile na tekuće razdoblje trebalo ispraviti prije sastavljanja financijskih izvještaja za to razdoblje, a u konkretnom slučaju pogreške su ispravljene tek revizijom financijskog izvješća sa godinom koja završava 31. prosinca 2015. kada je za društvo prednika tužitelja iskazan gubitak u 2014. Izostavljanjem navođenja obaveza koje su se odnosile na prethodno razdoblje u financijskom izvješću za 2014 godinu znatno utjecalo na iskazani financijski rezultat, a time i na pogrešne podatke o dobiti društva U odnosu na prigovore tužitelja na njezin nalaz i mišljenje, vještakinja se na ročištu održanom 7. srpnja 2022. usmeno izjasnila. Otklonivši neznatne pogreške u pisanju, vještakinja je ostala kod svog nalaza i mišljenja. Na koncu se izjasnila da je stečajni dužnik 31. prosinca 2014. umjesto dobitka trebao iskazati gubitak. S obzirom na ovakav nalaz i mišljenje knjigovodstveno financijskog vještaka i obzirom da je na temelju provedenih dokaza nedvojbeno utvrđeno da je u 2014 ostvaren gubitak u društvu prednika tuženika ta da ne postoji tražbina tužitelja prema stečajnom dužniku po osnovi isplate dobiti u 2014. koja tražbina je predmet ovog postupka u iznosu od 200.000,00 kn, razvrstana u drugi isplatni red. Nije upitno da članovi društva u smislu članka 406. stavak 1. ZTD-a imaju pravo tražiti da im se isplati godišnja dobit i zadržana dobit iz ranijih godina, ali umanjena za gubitke iz ranijih godina u mjeri u kojoj to nije isključeno zakonom, društvenim ugovorom ili odlukom članova o upotrebi dobiti. Međutim, ne može se obaviti isplata dobiti ako ona nije ostvarena ili ako nije umanjena za gubitke iz ranijih godina, niti se gubitak može prikrivati, kako je to učinjeno u društvu prednika tuženika. Zakonodavac je u stavku 4. članka 406. ZTD. propisao i daljnja ograničenja u pogledu isplate dobiti članovima društva. Naime, imajući u vidu prava i obaveze uprave u vođenju poslova društva i kod sastavljanja financijskih izvješća, propisao je, da ako je upravi u vrijeme između kraja poslovne godine i odluke članova društva o godišnjim financijskim izvješćima poznato da je imovinsko stanje društva zbog gubitaka ili smanjenja vrijednosti temeljnoga kapitala značajno i ne samo prolazno pogoršano, iz podjele se mora isključiti dobit koja proizlazi iz računa dobiti i gubitka u visini pretrpljenog smanjenja imovine i prenijeti na račun tekuće poslovne godine. Osim što uprava prednika tuženika u konkretnom slučaju nije postupala u skladu sa navedenim zakonskim pravilima, tužitelj je neosnovano i neargumentirano negirao da je društvo prednika tuženika ostvarilo u 2014. gubitke i da je uprava društva bila upoznata sa pogoršanjem imovinskog stanja društva tuženika. Neosnovano tvrdi također kako se podaci o navodnim nepravilnostima iz nepravomoćnog poreznog rješenja i onako nisu mogli uzeti u obzir kod sastavljanja financijskog izvješća i donošenja odluke o raspodjeli dobiti, jer nepravomoćne odluke ne proizvode nikakve učinke. Drži da u takvoj situaciji nisu ni bili potrebni ispravci izvješća u skladu sa odredbama standarda HSFI 3 i MRS 8 te standarda HSFI 4, kako je to utvrdila sudska vještakinja. Tužitelj osim toga napominje da bi se djelomična isplata dobiti trebala uzeti kao priznanje stečajnog dužnika o osnovanosti daljnje isplate po osnovi dobiti, pa da je osporavanje stečajnog upravitelja i zbog toga neosnovano. Za napomenuti je da bi tužitelj kao član društva prednika tuženika trebao znati da se ovdje radi o isplati članu društva protivno propisima, koju bi tužitelj u smislu stavka 2. članka 407. ZTD zapravo trebao vratiti društvu a ne tražiti daljnje isplate, jer po svemu sudeći isplata tužitelju nije primljena u dobroj vjeri niti za potrebe podmirenja društva.

14.

Sud prihvaća tuženikove tvrdnje da predmetni gubitak namjerno nije evidentiran u financijskom izvješću za 2014. već je gubitak u toj godini iskazan tek u revizorskom izvješću za 2015., u obliku ispravka pogreški i knjiženju po rješenju poreznog nadzora, kako bi se prije podjele društva mogla isplatiti dobit članovima društva i ovdje tužitelju. Slijedom svega navedenog, sud je zahtjev tužitelja za utvrđenje osnovanosti njegove tražbine osporene u stečajnom postupku u iznosu od 200.000,00 kuna kao tražbine drugog višeg isplatnog reda, cijenio neosnovanim.

15.

Tuženik je uspio u parnici pa su mu sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a priznati parnični troškovi u cijelosti, pri čemu su uzeti u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa).

16. Tuženiku pripada naknada troška: za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 3.750,00 kn, za pristup ročištu dana 24.05.2022. u iznosu od 3.750,00 kn pristup ročištu dana 30.11.2022., iznos od 3.750,00 kn, za sastav podneska od 9.3.22., 12.05.2022., za svaki iznos od 3.750,00 kn (Tbr. 7/1, 9/5, 8/1 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., dalje u tekstu: OT/), 9/1 i Tbr. 42 OT-a). Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 42. Tarife u iznosu od 4.437,50 kn, odnosno sveukupno 23.437,50 kn i odlučeno je kao u izrijeci ove presude.

17.

Tuženiku nije priznat trošak u iznosu od 1.875,00 kn, koji trošak se odnosi na pristup za objavu presude u iznosu od 750,00 kn uvećano za PDV 25%, a to stoga što se dostava presude strankama koje su obaviještene o ročištu na kojem se presuda objavljuje, u slučaju njihovog nedolaska na ročište za objavu, obavlja putem e-oglasne ploče suda istog dana kad je presuda objavljena pa je stoga trošak dolaska na ročište na kojem se presuda objavljuje nepotreban u smislu čl. 155. ZPP-a, za sastav podneska od 21.11.2022. iznos od 750,00 kn uvećano za PDV 25%, isti podnesak nije potreban za vođenje parnice i odlučeno je kao u toč. III. izrijeke presude.

U Zagrebu 11. siječnja 2023. godine

Sutkinja:

Nelli Stipaničev,

v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.

DNA:

I. S. L. iz Z., OIB: ..., zastupano po punomoćniku O. T., odvjetniku u

Z.,

II. M. d.o.o. u stečaju, Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica I. G. S.,

odvjetnica u Z.