REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: 10. P-65/2021-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Ljubomiru Mirkoviću, u građansko-pravnoj stvari tužitelja H. P., OIB …, T., zastupan po opunomoćeniku M. R., odvjetnici iz P., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB …, zastupan po odvjetnicima iz OD K. & p. d.o.o., sa sjedištem u Z., radi isplate, vr. p. s. 1.863,08 eura, nakon glavne javne rasprave zaključene 16. prosinca 2022. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja M. M., odvjetničke vježbenice u OU odvjetnice M. R. I zamjenika opunomoćenika tuženika D. B., odvjetnika u P., na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 11. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba iz članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu uz sudužnika koji je tužitelj H. P., T., V., OIB …, zaključio s tuženikom R. A. d.d. sa sjedištem u Z., OIB …, MBS …, od 24. studenog 2005. pod brojem …, a koja glasi: "Redovna kamata: 3,50% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Kamata po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate, koja u trenutku sklapanja ovog ugovora iznosi 15% godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose (uključivo redovnu kamatu) koje korisnik kredita duguje temeljem ovog Ugovora."

II Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., OIB …, da tužitelju H. P., OIB … T., po osnovi ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) isplati iznos od 1.240,40 eura / 9.345,82 kn[1] sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, (u daljnjem tekstu z. z. kamata), počev od 11. siječnja 2023. pa do isplate, a i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 952,16 eura / 7.174,05 kn[1] , a sve u roku od 15 dana. III U preostalom dijelu odbija se tužbeni zahtjev koji glasi. "Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., OIB …, da

tužitelju H. P., OIB …, T., po

osnovi promjenjive kamatne stope isplati 622,67 eura / 4.691,51 kn zajedno sa z. z. kamatom počev od 11. siječnja 2023. pa do isplate, kao i s preostalim dijelom zahtjeva za isplatom troška parničnog postupka u iznosu od 448,07 eura / 3.375,98 kn[1] , a u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Između tužitelja H. P. i tuženika R. A. d.d. (u daljnjem tekstu tužitelj i tuženik) nije sporno da su 29. studenog 2005. u poslovnici tuženika u P. sklopili Ugovor o kreditu broj …, a u kojem je utvrđeno da tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti od 17.754,46 CHF na rok otplate od 7 godina, uz mjesečnu otplatu na 84 anuiteta, sve obračunato prema srednjem tečaju kreditora za CHF na dan isplate kredita. Također nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 3,50% godišnje, da je iznos anuiteta bio 238,62 CHF u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća, a da je namjena kredita bila kupovina novog osobnog vozila marke Hyundai.

2. Nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i opunomoćenik tuženika S. Č. iz P., Ugovor o kreditu potpisali u P. i da je Ugovor potvrđen 29. studenog 2005. od strane javnog bilježnika N. B., kojeg je sjedište njegovog ureda u P.

3. Sporno je između stranaka je li ništetna odredba iz članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu u kojoj je utvrđeno da je redovna kamata od 3,50% godišnje promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a sporno je ima li pravo tužitelj zahtijevati od tuženika po osnovi ništetnih odredbi Ugovora o kreditu zbog ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, zahtijevati razliku između stvarno više plaćenih kamata i tečajnih razlika u kunama i početno utvrđenih anuiteta po tečaju na dan isplate kredita i po početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

4. Naime, u odgovoru na tužbu, prije upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari tuženik je najprije isticao prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, a kako je ovaj sud u smislu odredbe članka 301. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – Pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) o prigovoru mjesne nenadležnosti odlučio raspraviti zajedno s odlukom o glavnoj stvari, nakon toga je tuženik isticao prigovor zastare potraživanja u odnosu na promjenjivu kamatu i pozvao se na Odluke Visokog trgovačkog suda i Vrhovnog suda Republike Hrvatske te i na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. (pravno shvaćanje te i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su- IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2011. u kojem je zauzeto pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

5. Tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti i zahtijevao trošak parničnog postupka.

6. Prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda nije osnovan.

7. Naime, odredbom članka 59. ZPP-a propisano je da za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

8. Izvršenim uvidom u rečeni Ugovor o kreditu sud je utvrdio da je doista u ugovoru utvrđeno kako u slučaju spora stranke ugovaraju nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, tj. mjesno nadležnog suda u gradu Zagrebu, a što bi bio Općinski građanski sud u Zagrebu.

9. Kako je javni bilježnik potvrdio Ugovor o kreditu u P. 29. studenog 2005., a gdje se i nalazila poslovna jedinica tuženika u vrijeme sklapanja Ugovora tada je ocjena ovog suda da je, bez obzira na ugovorenu mjesnu nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu za daljnje postupanje nadležan ovaj sud.

10. Na pripremnom ročištu održanom 4. srpnja 2022. sud je zaključio prethodni postupak i odlučio izvršiti uvid u Ugovor o kreditu od 24. studenog 2005. kojeg su zaključili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, a kojeg je potvrdio javni bilježnik sa sjedištem u P., N. B. 29. studenog 2005. te pribaviti pisani nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka S. M., a koja je temeljem Rješenja ovog suda poslovni broj 10. P-65/2021-5 od 31. kolovoza 2022. imala obvezu utvrditi eventualnu razliku između stvarno više plaćenih kamata i tečajnih razlika u kunama i početno utvrđenih anuiteta po tečaju na dan isplate kredita i po početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

11. Druge dokaze sud nije izvodio jer je ocijenio da se na temelju pravomoćno donesenih odluka može utvrditi i to presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj 43 Pž-663272017-101 od 14. lipnja 2018. da su odbijene žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke I, II, III, IV, V, VI i VII izreke koja glasi: "Utvrđuje se da su I-tuženik Zagrebačka baka d.d. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., II-tuženik Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., III-tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008., IV- tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., a i ostale banke, tj. V-tuženik, VI-tužena i VII-tužena banka (Addiko Bank d.d., OTP banka Hrvatska i Splitska banka d.d.), povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018- 11 od 3. rujna 2019. odbijena je revizija tuženika i potvrđena je naprijed navedena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je utvrđeno da su sve banke u određenom navedenom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF, sve suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača/03.

13. Pitanje ništetnosti odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi riješeno je presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojom je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. travnja 2014. kojom je utvrđeno da su navedene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, a koja povreda traje i nadalje. To znači da su navedene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom navedenih banaka, a to znači i tuženika te i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik R. A. d.d. kao trgovac i korisnik kreditnih usluga kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljene na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, a što znači da je tuženik R. A. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg

Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) u navedenom razdoblju kad je ugovor sklopljen.

14. Dakle, tužitelj je imao pravni interes tražiti utvrđenje da je ništetna odredba iz članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu upravo iz naprijed navedenih razloga.

15. Međutim, zastara za više isplaćene iznose po osnovu kamate počela bi teći, imajući u vidu presudu Vrhovnog suda RH od 9. travnja 2015. kojom je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i istekla je 13. lipnja 2019., a kako je tužitelj tužbu podnio 12. ožujka 2021., nalazeći da je istaknuti prigovor zastare osnovan valjalo je tužbeni zahtjev u pogledu povećanja kamatne stope odbiti za navedeni iznos od 622,67 eura ili 4.691,51 kn. 16. Naime, u pisanom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije S. M. bilo je moguće utvrditi da je tužitelj tijekom otplate kredita zbog povećanja kamatne stope više platio iznos od 4.691,51 kn, a što po konverzijskom tečaju od 7,53450 iznosi 622,67 eura. Pojedinačne novčane iznose po osnovi povećanja kamatne stope vještak je prikazala u Tablici 2, stupcu 14.

17. U odnosu na povećanje tečaja vještak financijsko-računovodstvene struke je u pisanom nalazu i mišljenju (stranice 45 do 46 spisa) istakla da je na temelju navedenog Ugovora o kreditu, otplatnog plana u CHF, knjigovodstvene kartice kredita i pregleda kamatnih stopa utvrdila da je srednji tečaj CHF na dan isplate kredita 1. prosinca 2005. iznosio 4,774640 kn, da je od dospijeća prve rate kredita do 31. listopada 2007. tuženik obračunavao ugovorenu kamatnu stopu na kredit od 3,50% godišnje, a da je od 1. studenog 2007. tuženik povećavao kamatnu stopu prema podacima iz pregleda kamatnih stopa tako da je do 30. travnja 2008. kamata iznosila 4,50%, od 1. svibnja 2008. do 28. veljače 2009. je iznosila 5,50%, od 1. ožujka 2009. do 31. listopada 2011 iznosila je 6,50%, a od 1. listopada 2011. pa do 16. travnja 2019. kada je tužitelj prijevremeno otplatio kredit iznosila 5,45%.

18. Dakle, na temelju utvrđenih činjenica mišljenje je vještaka da je zbog povećanja tečaja CHF na dan plaćanja kredita u odnosu na tečaj na dan isplate kredita (tečajne razlike) tužitelj više platio po glavnici (Tablica 2, stupac 12) iznos od 9.345,82 kn što po konverzijskom tečaju iznosi 1.240,40 eura.

19. Vještak je istakla da je razlika u otplati glavnice i kamate kredita od sklapanja ugovora o kreditu i početnog tečaja i promjene tečaja tijekom otplate kredita izračunala kao razliku između iznosa uplaćene rate kredita u kunama i umnoška iznosa rate u CHF i srednjeg tečaja HNB-a na dan isplate kredita prema početnom otplatnom planu te umanjila za iznos više plaćene kamate za svaku ratu kredita.

20. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka, a nakon što je tuženik isticao prigovore na pisani nalaz vještaka da izračun vještaka nema smisla i da provedeno vještačenje samo povećava troškove postupka, posebno zbog činjenice što tužitelj nije zahtijevao utvrđenje ništetnosti valutne klauzule, tuženik je istakao da je vještačenje vezano uz preplatu po osnovi valutne klauzule suvišno.

21. Na glavnoj raspravi održanoj 16. prosinca 2022. sud je pročitao pisani nalaz i mišljenje vještaka S. M. (stranice 45 do 46 spisa), izvršio je uvid u tabelarne prikaze i to Tablicu 1 – pregled svih rata kredita, Tablicu 2 – pregled više plaćenih kamata i tečajnih razlika, Tablicu 3 – pregled manje plaćenih kamata i tečajnih razlika, a prethodno je izvršen uvid u Ugovor o kreditu od 24. studenog 2005. kojeg je potvrdio javni bilježnik 29. studenog 2005.

22. Sud je neposredno saslušao vještaka S. M. koja je istakla da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja, uz napomenu da je otplatni plan dobila od tuženika te je i on jedan od pisanih dokaza na temelju kojeg se može provjeriti sve ono što je u pisanom nalazu i mišljenju istakla i utvrdila pojedinačno u tabelarnim prikazima.

23. Sud je u cijelosti prihvatio pisani nalaz i mišljenje vještaka S. M. kao argumentiran i stručan i na temelju detaljno obrazloženog nalaza i mišljenja, a kojem prileži i tabelarni prikaz povećanja tečaja CHF na dan plaćanja kredita u odnosu na tečaj na dan isplate kredita, bilo je moguće utvrditi tečajne razlike na način da je sud utvrdio da je tužitelj tuženiku više isplatio iznos od 1.240,40 eura, odnosno 9.345,82 kn.

24. S obzirom na sve navedeno sud zaključuje da je rečeni ugovor u dijelu u kojem je kredit iskazan u valuti CHF, ništetna odredba o valuti CHF, a što znači da tako ništetna odredba ne proizvodi pravni učinak prema tužitelju i iznos koji je tužitelj sukladno ništetnoj odredbi platio tuženiku, tuženik je stekao bez osnove pa je dužan sukladno odredbi članka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05,41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje: ZOO/05) kao stjecatelj vratiti sve ono što je primio i to sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa sve do isplate. Ocjena je ovog suda da bi tužitelj imao pravo zahtijevati z. z. kamatu i od dana svakog pojedinačnog plaćanja pa sve do isplate, a kako je tužitelj zahtijevao zakonsku zateznu kamatu od presuđenja pa do isplate tada je sud naložio tuženiku kao nepoštenom stjecatelju da tužitelju plati z. z. kamatu od presuđenja pa do isplate sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

25. Dakle, kako zastara za više isplaćene iznose po osnovi tečajne razlike počinje teći od 14. lipnja 2018. i ističe 14. lipnja 2023., kraj činjenice da je tužitelj tužbu podnio 12. ožujka 2021. njegovo potraživanje po osnovi tečajnih razlika nije u zastari.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, a jer je tužitelj u pogledu osnove uspio sa 100%, a imajući u vidu zahtijevani iznos od 1.863,07 eura i presuđeni od 1.240,40 eura proizlazi da je uspjeh tužitelja po visini tužbenog zahtjeva 67%. Ukupan uspjeh tužitelja je 84% (167 / 2), a time je uspjeh tuženika 16%.

27. Sud je cijenio činjenicu da je tužitelja zastupao opunomoćenik – odvjetnik i radi toga mu je priznao izdatke koje je imao radi zastupanja u smislu odredbe članka 151. stavak 2. ZPP-a, a uvažavajući odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a o načinu izračuna omjera uspjeha u parnici tužitelja i to prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, valjalo je utvrditi da je izdatak tužitelja po osnovi zastupanja 6.750,00 kn ili 895,88 eura, a jer je u međuvremenu vrijednost boda povećana s 10,00 na 15,00 kn, a što znači da je upravo ovaj novčani iznos tužitelj morao izdvojiti radi toga što mu je opunomoćenik sastavio tužbu, zastupao ga na pripremnom ročištu od 4. srpnja 2022., na raspravi od 16. prosinca 2022. i nazočio je ročištu za objavu presude od 11. siječnja 2023.

28. Kako je tužitelj obveznik plaćanja sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 800,00 kn ili 106,18 eura te je i platio vještačenje u iznosu od 3.000,00 kn ovim troškovima je pribrojen i trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eura pa je ukupno utvrđeni iznos troška uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12 i 103/14, 37/22 i 126/22 – dalje u tekstu: Tarifa), tj. Tbr. 7. točka 1., Tbr. 8. točka 1., Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 3. i Zakona o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi valjalo utvrditi ukupan trošak tužitelja u iznosu od 1.400,23 eura ili 10.550,00 kn.

29. 68% od ovog iznosa je 952,16 eura, a koji novčani iznos je tužitelju dosuđen sa z. z. kamatom od dana donošenja presude pa do isplate, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za isplatom troška parničnog postupka tužitelj odbijen. 30. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.

Požega, 11. siječnja 2023.

Sudac:

Ljubomir Mirković, v.r.

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnica M. R., P.

2. OD K. & p. d.o.o., Z.