Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1881/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. S., OIB:…, iz P., zastupane po punomoćniku D. K., odvjetniku u P., protiv tuženika A. S., OIB:…, iz P., zastupanog po punomoćnici S. M.-Č., odvjetnici u R., radi naknade štete – izmakle koristi, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, pod poslovnim brojem 29 P-827/2021-15 od 26. rujna 2022., 11. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice G. S. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, pod poslovnim brojem 29 P-827/2021-15 od 26. rujna 2022.

II. Trošak odgovora na žalbu tužiteljice, tuženiku se ne priznaje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice, kojim je ista zahtijevala da joj tuženik plati iznos od 180.830,20 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznos od 74.505,10 kuna od 01. prosinca 2018. pa do konačne isplate, na iznos od 74.505,10 kuna od 01. prosinca 2019. pa do konačne isplate, a na iznos od 31.820,00 kuna od 01. prosinca 2020. pa do konačne isplate, kao i da nadoknadi tužiteljici parnični trošak, a točkom II. izreke, naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.937,50 kuna / 1.451,66 EUR-a.

2. Žali se tužiteljica, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovor na žalbu tužiteljice, tuženik je predložio da se ista žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za donošenje presude, kojom će se tuženiku naložiti da joj isplati iznos od 180.830,20 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a iz osnova koristi koju da je tužiteljica u 2018., 2019. i 2020. mogla ostvarivati iznajmljivanjem nekretnine označene kao k.č.br. 1251/17, upisane u zk.ul. br. 921 k.o. Ž., koja nekretnina u naravi da predstavlja kuću s više apartmana na adresi P., a koje nekretnine tužiteljica da je suvlasnica u 1/2 dijela.

6. Nije u pravu žaliteljica, kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a.

7. Naime, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, u obrazloženju pobijane presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je prvostupanjski sud obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, dok izreka prvostupanjske presude nije nerazumljiva, niti proturječi sama sebi ili razlozima presude.

8. Budući, da prvostupanjska presuda nije donesena uz bitnu postupovnu povredu, koju ističe tužiteljica, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

9. Nije u pravu tužiteljica, niti, kada navoda da se prvostupanjska presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

10. Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

11. Tako iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi, da je sud prvog stupnja utvrdio, da su tužiteljica i tuženik bivši bračni drugovi, koji da su se razveli 2017., te koji da su za vrijeme bračne zajednice izgradili predmetnu nekretninu, na kojoj nekretnini tužiteljica i tuženik da su suvlasnici svaki u ½ dijela, a koja nekretnina da se sastoji od dvije povezane kuće, te u jednoj kući da se nalaze četiri apartmana, a u drugoj kući da se nalazi stambeni dio, te još jedan apartman, koji da se iznajmljivao, tako da sve skupa postoji pet apartmana, koji da su se iznajmljivali, a ostatak da čini stambeni dio, u kojem da su tužiteljica i tuženik živjeli, a u kojem stambenom dijelu danas da živi tuženik, jer da je tužiteljica 2017., a prije razvoda braka stranaka, odselila iz predmetne nekretnine, te navedeni apartmani da su se iznajmljivali dugi niz godina, a zadnji put da su se iznajmljivali 2017., nakon koje godine više da nisu, a kategorizacija predmetne kuće, koja da je potrebna za iznajmljivanje apartmana, da je glasila na tuženika, koju kategorizaciju tuženik da je otkazao.

12. Nadalje, tužiteljica i tuženik da su se bavili iznajmljivanjem predmetnih apartmana, a od čega da je većinu poslova u vezi iznajmljivanja odrađivala tužiteljica, te nakon što da je tužiteljica odselila iz predmetne nekretnine, ista da je putem odvjetnika pokušala s tuženikom riješiti pitanje podjele imovine, a nakon što se odselila iz predmetne nekretnine, tužiteljica da je zadržala primjerke ključeva od svih glavnih ulaza i ista da je mogla doći i koristiti predmetnu nekretninu, ali tuženik da je promijenio brave na ulazu u dio nekretnine, koji da čini stambeni dio, u kojem on da živi, a u kojem da je prije živio s tužiteljicom, dok to da nije učinio u odnosu na nekretnine, koje da čine apartmane za iznajmljivanje.

13. Osim toga, da niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da je tuženik onemogućavao tužiteljicu da se i dalje bavi iznajmljivanjem predmetnih apartmana, jer tuženik da je uistinu promijenio brave na vratima ulaza dijela nekretnine, koji da čini stambeni dio u kojem on živi, a u kojem da je prije živio s tužiteljicom, dok to da nije učinio u odnosu na nekretnine koje čine apartmane za iznajmljivanje.

14. Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, kada je pravilno zaključio, da tužiteljica, kao suvlasnica predmetne nekretnine u 1/2 dijela, ima pravo na suposjed te nekretnine, te ista, kada se odselila, da je zadržala primjerke ključeva od svih glavnih ulaza, te da je mogla doći i koristiti predmetnu nekretninu, što ista to da nije željela zbog poremećenog odnosa s tuženikom, te tužiteljica da je ta, koja da nije ništa poduzela da riješi pitanje podjele predmetne nekretnine, a tuženik ničim da nije onemogućio tužiteljicu da suposjeduje, odnosno posjeduje, dio predmetne nekretnine koji da se nekada iznajmljivao, a koji dio predmetne kuće, obzirom da se traži izmakla korist zbog ne iznajmljivanja, da je predmet tužbenog zahtjeva, te tužiteljica da nije od nadležnog ureda zatražila kategorizaciju kako bi se bavila iznajmljivanjem, a zbog poremećenih odnosa s tuženikom da postoji mogućnost da posao iznajmljivanja odrađuje agencija, tako da prisutnost vlasnika, odnosno suvlasnika, u takvom slučaju da nije potrebna, pa na navedeni način, tužiteljica da nije izrazila volju da posjeduje, odnosno suposjeduje predmetnu nekretninu, iz kojeg razloga da joj ne pripada pravo na naknadu izmakle koristi, pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je, a pozivom na odredbe članka 164. stavka 1. i odredbe članka 165 stavka 1. sve Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje:- ZV), odbio tužbeni zahtjev tužiteljice presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude.

15. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je, osnovom valjano utvrđenog činjeničnog stanja, točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, pravilno pri tome zaključujući, da tužiteljici, a pozivom na odredbu članka 165. stavka 1. ZV-a, ne pripada pravo na utuženu isplatu.

16. Naime, odredbom članka 165. stavka 1. ZV-a propisano je, da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na toj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

17. Stoga, žalbenim navodima tužiteljice – kojima ista u biti smatra da je sud prvog stupnja pogrešno postupio, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, pa se tužiteljica, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuju na obrazloženje pobijane odluke, kojim obrazloženjem je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge o tome zašto je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

18. Žaliteljici je, a u odnosu na njezine žalbene prigovore, kojima navodi da je utuženi iznos zahtijevala temeljem odredbi članka 1045 i 1089. sve Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18 i 126/21– dalje: ZOO/05), pa da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je, a pozivom na odredbe članaka 164. stavka 1. i 165 stavka 1. sve ZV- a, odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, i za odgovoriti, da je, suprotno njezinim žalbenim prigovorima, sud prvog stupnja, a imajući u vidu predmet ovoga spora, kojim tužiteljica od tuženika zahtjeva isplatu zbog nemogućnosti iznajmljivanja predmetne nekretnine kroz utuženo vremensko razdoblje, ispravno postupio, kada je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu činjenicu da su tužiteljica i tuženik suvlasnici predmetne nekretnine, o tužbenom zahtjevu tužiteljice odlučio primjenom odredbe članaka 164. stavka 1. i 165 stavka 1. sve ZV-a, na koji način je pravilno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

19. Naime, pravnim shvaćanjima zauzetim na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/21) održanoj 1. ožujka 2021., u odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe članaka 164. i 165. ZV-a. U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev (su)vlasnika protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđe stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojeg posjedovanja, na temelju članak 164. i 165. ZV-a za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.

20. Suviše, tužiteljici je i za navesti, imajući u vidu činjenicu da tužiteljica svojim tužbenim zahtjevom potražuje da joj tuženik isplati iznos od 180.830,20 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a iz osnova koristi koju da je tužiteljica u 2018., 2019. i 2020. mogla ostvarivati iznajmljivanjem predmetne nekretnine, da ona, ukoliko na odgovarajući način nije izrazila volju za posjedovanjem, odnosno suposjedovanjem, predmetne nekretnine, a koju volju, kako to proizlazi iz obrazloženja prvostupanjske presude, nije izrazila, tada, u tim okolnostima, predmetnu isplatu može zahtijevati samo da je zatražila da joj tuženik preda u suposjed predmetnu nekretninu, a koju nekretninu tuženik koristi i posjeduje.

21. Žaliteljici je, a u odnosu na njezine daljnje žalbene prigovore, suviše i za navesti, da ona, a kako to proizlazi iz stanja spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjske presude, nije niti poduzela potrebne radnje (ishodovanje kategorizacije), koje su bile potrebne da bi se u utuženom razdoblju mogli iznajmljivati predmetni apartmani.

22. Nadalje, tužiteljici je i za navesti, da iako je ona u svojoj tužbi navela pravnu osnovu, sud za nju nije vezan (članak 186. stavak 3. ZPP-a), ta da, suprotno njezinim žalbenim prigovorima, iz stanja spisa predmeta ne bi proizlazilo da su pobijanom presudom, kao niti postupkom koji joj je prethodio, tužiteljici povrijeđena njezina ustavna prava, kako to ista i prigovara svojom žalbom.

23. Prema tome, žalba tužiteljice, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

24. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tužiteljice i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žali, ukazuje neosnovana.

25. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u točki I. izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

26. Odluka o troškovima žalbenog postupka (trošak sastava tuženika odgovora na žalbu tužiteljice) temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a i to iz razloga jer isti po ocjeni ovog suda nisu bili potrebni za donošenje pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari (točka II. izreke).

27. Slijedom svega naprijed navedenog, presuđeno je kao u izreci.

Split, 11. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac, v. r.