Poslovni broj: Usž-4524/22-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Blanše Turić, članova vijeća, te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. T. iz V., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe I. A. iz V., M., zastupana po opunomoćeniku R. R., odvjetniku u K., radi imenovanja javnog bilježnika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-1001/2022-17 od 11. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-1001/2022-17 od 11. studenog 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-714-01/22-01/04, urbroj: 514-03-02-02/01-22-02 od 30. lipnja 2022. kojim je u točki I. izreke I. A., diplomirana pravnica iz M., imenovana za javnog bilježnika sa službenim sjedištem u V., na području Općinskog suda u Rijeci, uz ostala prateća utvrđenja pobliže navedena u točkama II., III. i IV. izreke rješenja.
2. Protiv osporene prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba sudskog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da mu nikada nisu dostavljeni prilozi koje je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, te temeljem toga nije bio o njima u stanju raspravljati zbog čega je podneskom od 14. listopada 2022. predložio sudu da mu dostavi dokumentaciju, što nije učinjeno. Smatra kako ovakvim postupanjem je povrijeđeno pravo jednakosti stranaka, jednakosti oružja u parničnom postupku što su osnovna ustavna i ljudska prava stranke u postupku. Navodi kako nema ništa osobno protiv osobe – kolegice I. A. koja je pobijenim rješenjem imenovana javnom bilježnicom u V., ali ima neodoljivu potrebu boriti se protiv ustaljene prakse Ministarstva pravosuđa i uprave kojom se učestalo na javnobilježnička mjesta imenuju djeca javnih bilježnika. Navodi kako bez obzira na pravo diskrecijske odluke ministra smatra da to nije ispravno i takvo postupanje je prijavljeno Europskoj komisiji, Europskoj agenciji za ljudska prava i Pučkoj pravobraniteljici. Unatoč ovlastima ministra tužitelj će iskoristiti sva zakonom dozvoljena pravna sredstva u Hrvatskoj i inozemstvu, jer duboko smatra da je Ministarstvo pravosuđa i uprave dužno omogućiti svim kandidatima jednake uvjete bez diskriminacije po bilo kojem osnovu. Navodi kako je javnobilježnička služba sukladno odredbama propisa regulirana kao služba koju obavljaju javni bilježnici od strane nadležnog ministra prema broju stanovnika i trgovačkih društava. Smatra kako je zbog značaja poslova koji obavljaju javni bilježnici upravo kao i kod imenovanja sudaca, bitno osigurati maksimalnu transparentnost pri njihovom imenovanju. Navodi kako se do sada javljao na četiri natječaja za javnog bilježnika i da su u tri natječajna postupka imenovani kandidati koji su djeca ranijih javnih bilježnika dok u odnosu na jedan natječajni postupak smatra kako je protekao potpuno regularno kada je na javnobilježničko mjesto imenovana kolegica koja je po svim kriterijima to i zaslužila. Ističe da je osporavanim rješenjem tuženika od 30. lipnja 2022. učinjen presedan, jer je tim rješenjem za javnog bilježnika u V. imenovana I. A., kći aktivne javne bilježnice I. A., a do sada su imenovana djeca javnih bilježnika u mirovini. Stoga je na navedene okolnosti iz tužbe tužitelj predložio da se pribave spisi tuženika o imenovanju javnog bilježnika S. M., H. K. i I. A., te službenim putem pribavi od nadležnog matičnog ureda izvadak iz matične knjige rođenih za S. M. i H. K. i I. A.. Ističe da je cilj podnošenja tužbe borba protiv nepotizma, navodeći da su u postupku imenovanja javne bilježnice I. A. sudjelovali kandidati sa završenim poslijediplomskim studijem te sa više radnog staža od tužiteljice, kao i osobe koje su bile vršitelj dužnosti javnog bilježnika. Navodi kako pobijano rješenje o imenovanju a ni pobijana presuda uopće ne sadrži obrazloženje temeljem kojih kriterija je imenovana upravo I. A. za javnog bilježnika u V.. Ističe kako tuženik u odgovoru na tužbu uopće se ne brani od tvrdnje da je imenovana kandidatkinja za bilježničko mjesto imenovana na nepotistički način. Ne navodi se da bi imenovana bilježnica bila najbolji kandidat ni koji bi bili kriteriji imenovanja bilježnika. Smatra kako Upravni sud u Rijeci i tuženik ne osporavaju tvrdnje iz tužbe, već se pozivaju na diskrecijsko pravo ministra pravosuđa i uprave da može imenovati bilo kojega od kandidata koji zadovoljava uvjete natječaja. Smatra kako je obrazloženje navedeno samo formalno i može se sažeti u jednu rečenicu, a znakovito je da ukoliko se na natječaj kandidira dijete bilo kojeg javnog bilježnika, uvijek posao dobiva upravo taj kandidat. Smatra kako se na taj način bilježništvo, koje bi trebalo biti javna služba, budući da obavlja javne ovlasti dodijeljene odlukom suda, privatizira te je većini kandidata samo formalno dostupno, a zapravo se kandidati biraju prema srodstvu sa ranijim bilježnikom, a ne prema stručnim kvalifikacijama. Ističe kako ministar osobno saslušava sve kandidate, svi se izlažu troškovima dolaska u Zagreb, a kandidat je unaprijed izabran prema kriterijima koje nitko ne navodi, ali su iz povijesti imenovanja bilježnika evidentni. Stoga predlaže da Visoki upravni sud poništi pobijanu presudu i sam odluči o tužbenom zahtjevu na način da prihvati dokumentaciju čija pribava je predložena u tužbi, te da sam meritorno odluči o upravnom sporu presudom kojom se ukida rješenje o imenovanju I. A. za javnog bilježnika sa sjedištem u V..
3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi kako tužitelj u žalbi u bitnom ponavlja navode koje je već iznio u tužbi protiv osporenog rješenja o imenovanju, te tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom i smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te da je tužitelj imao mogućnosti izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima, predložiti dokaze koji mu idu u korist te da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe materijalnog prava. Smatra kako je prvostupanjski sud ispravno odbio dokazne prijedloge o uvidu u spise predmeta prethodnih imenovanja javnih bilježnika, budući da nisu predmet ovog upravnog spora. Ističe da je zahtjevu tužitelja od 14. listopada 2022. o dostavi priloga odgovora na tužbu, prvostupanjski sud odgovorio 14. listopada 2022. ukazavši tužitelju da uz odgovor tuženika na tužbu zaprimljenog kod prvostupanjskog suda 10. listopada 2022. nisu dostavljeni prilozi, već je samo dostavljen spis predmeta upravnog postupka koji se ne dostavlja strankama, te u koji stranke imaju pravo uvida u uredovno vrijeme pisarnice suda uz naznaku vremena, čime je u potpunosti neosnovan navod tužitelja da je povrijeđeno pravo jednakosti stranaka i jednakosti oružja u sudskom postupku kao osnovna ustavna i ljudska prava stranke u postupku. Isto tako smatra kako su neosnovani u potpunosti navodi tužitelja kojima upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u pogledu provedbe postupka imenovanja zainteresirane osobe javnim bilježnikom u V. za područje nadležnosti Općinskog suda u Rijeci, te na pogrešnu primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje jer je prvostupanjski sud jasno obrazložio svoju odluku navodeći da je tuženik prilikom donošenja pobijenog rješenja postupao u cijelosti u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku, ali i odredbama Zakona o javnom bilježništvu. Smatra kako je prvostupanjski sud jasno i precizno obrazložio razloge odbijanja tužbenog zahtjeva jasno dajući obrazloženje zašto je prednost dana izabranoj zainteresiranoj osobi te je isto tako jasno iznio razloge zbog kojih smatra da je tuženik pravilno primijenio odredbu članka 14. odnosno izvršio izbor primjenom slobodne (diskrecijske) ocjene. Navodi kako je pravo i ovlaštenje ministra da o imenovanju odluči po slobodnoj ocjeni utemeljeno na odredbama Zakona o javnom bilježništvu, a ostvaruje se odabirom između kandidata koji zadovoljavaju propisane uvjete, dok nije sporno da je u konkretnom slučaju odluka ministra donesena po slobodnoj ocjeni u okviru i granicama danih zakonskih ovlasti, pri čemu se ističe da svi kandidati ispunjavaju natječajne uvjete, te su tretirani na jednak i ravnopravan način. U odnosu na odlučivanje primjenom diskrecijske ocjene ukazuje i na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u pogledu tumačenja članka 14. Zakona o javnom bilježništvu, smatrajući da imenovanje javnih bilježnika podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni ministra nadležnog za poslove pravosuđa. Stoga predlaže da se na temelju članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima podnesena žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi kako se za cijelo vrijeme ovog postupka itekako ističe animozitet prema izabranoj kandidatkinji, negirajući njena profesionalna postignuća te čak lažno tvrdeći da ista ne prebiva u V.. Smatra kako iz tvrdnje tužitelja da je postupanje Ministarstva pravosuđa i uprave prijavljeno Europskoj komisiji, Europskoj agenciji za ljudska prava i pučkoj pravobraniteljici proizlazi da se na ovaj način vrši perfidni pritisak na odlučivanje drugostupanjskih sudaca. Navodi kako je žalba prijepis dosadašnjih tvrdnji tužitelja pri čemu on iznosi svoje ničim osnovane tvrdnje, dajući si za pravo da ocjenjuje neke od ranije provedenih natječaja nezakonitim, a neke zakonitim (regularnim). Ističe kako je iz osporenog rješenja tuženika vidljivo da su svi kandidati imali isti status u svom predstavljanju, da se prema svim kandidatima postupalo jednako, da je tužitelj također bio na razgovoru pred ministrom, pa navedena činjenica znači da je ministar analizirajući cjelokupni supstrat svojih saznanja o svim kandidatima pa i nakon neposrednog razgovora sa istima odabrao kandidata kojega ocjenjuje najprimjerenijim za obavljanje posla javnog bilježnika sa sjedištem u V. i to postupajući kao što je naglašeno prema svim kandidatima na jednak i ravnopravan način. Smatra kako takav postupak predstavlja optimiziranje stručnih kompetencija i odabir najprimjerenijeg kandidata. Smatra kako u nemogućnosti da dokaže bilo kakvu povredu postupanja prema tužitelju isti izvlači neku tvrdnju o "nepotizmu", a na navedene tvrdnje tuženik se očitovao te jasno istakao da se vodio isključivo stručnim kompetencijama koje su objektivizirane za svakog kandidata u razgovoru pred povjerenstvom, a Hrvatska javnobilježnička komora je dala mišljenje da se I. A. ocjenjuje kao kandidatkinja kojoj Komora daje prednost za imenovanje. Ističe kako osim animoziteta prema I. A. nije jasan sadržaj tužbe. Djeca ne mogu birati zvanje i zanimanje svojih roditelja, a nije niti jasno zašto bi im trebalo biti zabranjeno slobodno birati edukaciju i zanimanje. Tužitelj traži zabranu da se djeca javnih bilježnika zapošljavaju u javnom bilježništvu, navodi da navedena činjenica mora biti preprekom prilikom imenovanja i drugo. Tako djeca liječnika ne bi smjela biti liječnici, djeca inženjera ne bi smjela biti inženjeri. S obzirom na sadržaj tužbe te materijalno pravne odredbe nije jasno što je sadržaj žalbe jer je utvrđeno da je u odnosu na tužitelja od strane tuženika pribavljena sva potrebna dokumentacija te mu omogućeno predstavljanje, a čime je u odnosu na tužitelja tuženik postupao na jednak i ravnopravan način. Smatra da je odlučujući kriterij koji koristi najviše tijelo upravne vlasti, je standard utvrđen presudom Ustavnog suda Republike Hrvatske U- III-4286/2011 odnosno uvjerenje na temelju slobodne ocjene ministra dobiveno u neutralno provedenom postupku prema kojem odabrani kandidat najprimjerenije ispunjava uvjete za imenovanje kao zbir ukupnosti činjenica i saznanja koja je ministar prikupio u natječajnom postupku cijeneći kriterije iz članka 14. stavak 10. Zakona o javnom bilježništvu, ali polazeći od sadržaja odredbe članka 14. stavka 9. Zakona o javnom bilježništvu koju je zakonodavac unio u taj zakon u posljednjoj izmjeni određujući način konačnog utvrđenja interesa i sposobnosti svakog kandidata predstavljenim pred povjerenstvom Ministarstva. Stoga suprotno navodu tužitelja u ovom konkretnom slučaju napadani upravni akt u cijelosti udovoljava u ostvarenju načela zakonitosti jer je ministar nadležan za poslove pravosuđa kao donositelja akta zakonom ovlašten upravo za određenu vrstu pravne stvari u određenom upravnom području, te je donio napadani akt u granicama ovlasti koje mu daje Zakon o javnom bilježništvu, a napadani upravni akt je u cijelosti u skladu sa svrhom radi koje je ovlast za rješavanje po slobodnoj ocjeni dana ministru. Smatra kako u konkretnom slučaju tužitelj nije ničim dokazao da tuženik nije postupao na jednak i ravnopravan način u provedenom postupku te predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske odbije žalbu tužitelja protiv prvostupanjske presude u cijelosti kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Ovaj sud nalazi da se pobijana presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a.
8. Ovo stoga jer prema podacima spisa proizlazi da je prvostupanjski upravni sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluka javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te nakon održane rasprave i razmatranja svih pravnih činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. ZUS-a, te dostatno obrazloženja za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.
10. Naime, iz podataka predmeta spisa proizlazi da je natječaj za imenovanje javnog bilježnika sa službenim sjedištem u V., za područje Općinskog suda u Rijeci objavljen u "Narodnim novinama" br. 9 od 21. siječnja 2022., te da je prijavu za predmetni natječaj podnijelo 18 kandidata za koje je utvrđeno da svi ispunjavaju propisane uvjete iz članka 13. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" br. 78/93., 29/94., 16/07., 75/09., i 120/16. – dalje: ZJB) pa tako i izabrana kandidatkinja, ovdje zainteresirana osoba.
11. Isto tako iz podataka predmeta spisa je razvidno da je tuženik o svim kandidatima zatražio mišljenje od tijela u kojima su prethodno radili, nakon čega je pregledom podnesenih prijava i priložene dokumentacije za svakog kandidata dao svoje mišljenje, a svoje mišljenje o svakom kandidatu je dostavila i Hrvatska javnobilježnička komora te je ministar pozvao sve kandidate na razgovor na kojima je sudjelovao sa svojim suradnicima. U provedenom postupku je utvrđeno da je izabrana kandidatkinja, ovdje zainteresirana osoba, hrvatska državljanka, da je završila pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, položila pravosudni ispit 25. veljače 2009., javnobilježnički ispit je položila 23. svibnja 2011., ima više od 5 godina radnog staža na radnopravnim poslovima nakon položenog pravosudnog ispita, te je dostojna javnog povjerenja za obavljanje javnobilježničke službe, da se obvezala ako bude imenovana napustiti naplatnu službu ili kakvo drugo naplatno zaposlenje ili članstvo u tijelu pravne osobe koja obavlja kakvu gospodarsku djelatnost i da se obvezala ako bude imenovana osigurati opremu i prostorije koje su prema kriterijima što ih je utvrdio tuženik potrebni i primjereni za obavljanje javnobilježničke službe. Isto tako u provedenom postupku je utvrđeno da je izabrana kandidatkinja od 29. prosinca 2006. do 1. ožujka 2009. radila u uredu javne bilježnice I. A., u D. R. i obavljala javnobilježničku vježbu, a od 2. ožujka 2009. do 10. srpnja 2011. bila zaposlena kao javnobilježnički savjetnik, i od 11. srpnja 2011. do danas obavljala poslove javnobilježničkog prisjednika u uredu javne bilježnice I. A. iz K., te je od 2019. do 2022. predstavnik Udruge javnobilježničkih prisjednika, savjetnika i vježbenika u skupštini Hrvatske javnobilježničke komore. U svom mišljenju o izabranoj kandidatkinji Hrvatska javnobilježnička komora je navela da je tijekom svih godina rada u javnom bilježništvu, javnobilježničke poslove obavljala savjesno, stručno i profesionalno, da na njen rad nije bilo prigovora ni pritužbi što upućuje na njezinu izuzetnu sposobnost te na besprijekorno i primjereno ponašanje u pružanju javnobilježničkih usluga, da je redovito prisustvovala savjetovanjima i edukacijama Hrvatske javnobilježničke komore, te da je jedna od kandidata kojem Komora daje prednost za imenovanje za predmetno javnobilježničko mjesto pa s obzirom na sve navedeno, kao i utvrđeno radno iskustvo te činjenicu da tužiteljica ispunjava sve uvjete za imenovanje propisane člankom 13. ZJB, a imajući ukupnost njezinih stručnih i profesionalnih okolnosti te mišljenja Hrvatske javnobilježničke komore o radu, zbog čega ju je i Komora predložila za imenovanje, tuženik je donio osporeno rješenje, kojim se zainteresirana osoba imenuje za javnog bilježnika sa službenim sjedištem u V., za područje Općinskog suda u Rijeci.
12. Odredbama članka 13. ZJB, na koji se o obrazloženju osporene presude poziva prvostupanjski sud, propisano je da za javnog bilježnika može biti imenovana osoba koja je državljanin Republike Hrvatske ili druge države Europske Unije koja ima poslovnu sposobnost i ispunjava opće zdravstvene uvjete za obavljanje javnobilježničke službe, koja je u Republici Hrvatskoj diplomirala pravni fakultet ili koja je nostrificirala svoju diplomu o završenom pravnom fakultetu izvan Republike Hrvatske, koja je položila pravosudni i javnobilježnički ispit, koja nakon položenog pravosudnog ispita ima najmanje pet godina radnog staža na pravnim poslovima, koja je dostojna javnog povjerenja za obavljanje javnobilježničkog poziva, koja se obvezala da će ako bude imenovana za javnog bilježnika napustiti drugu naplatnu službu ili kakvo drugo naplatno zaposlenje ili članstvo u tijelu pravne osobe koja obavlja kakvu gospodarsku djelatnost, koja aktivno vlada hrvatskim jezikom i drugim jezikom koji je službeni na području na kojem treba obavljati javnobilježničku službu, koja je dala izjavu da će ako bude imenovana za javnog bilježnika osigurati opremu i prostorije za koje su prema kriterijima što ih je utvrdilo Ministarstvo, potrebni i primjereni za obavljanje javnobilježničke službe.
13. Imenovanje javnog bilježnika podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih tijela, a upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen je na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (članak 4. stavak 2. ZUS-a). Kako u ovom sporu nije sporno da je izbor obavljen u okviru zakonodavne ovlasti, ovaj Sud ne nalazi da bi isti bio protivan svrsi radi koje je ta ovlast dana.
14. Prihvaćajući u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog upravnog suda navedeno u pobijanoj presudi kao logično i argumentirano i utemeljeno na dokazima u spisu predmeta, ovaj Sud utvrđuje da se pobijana presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti bitne povrede postupka, pa stoga ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija.
15. Slijedom navedenog ovaj Sud smatra da su prigovori tužitelja neosnovani te nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne stvari, a osobito jer se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i tijekom upravnog spora, o kojima se prvostupanjski sud iscrpno očitovao, a s kojim zaključcima je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.
16. S obzirom da nisu osnovani razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 11. siječnja 2023.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan, v.r.
