Poslovni broj: Usž-707/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Radmile Bolanča Vuković članica vijeća, te više sudske savjetnice Žanet Vidović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja T. L. iz Ž., kojeg zastupa opunomoćenica G. Š., odvjetnica u Ž., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-802/2021-6 od 22. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
I Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-802/2021-6 od 22. prosinca 2021.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 561-01/19-01/236, URBROJ: 512-2501-21-18 od 10. lipnja 2021. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., KLASA: UP/I 561-
01/18-01/819, URBROJ: 512M2-76-21-18 od 15. ožujka 2021. Rješenjem tuženika odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 1. lipnja 1991. do 24. listopada 1991. (točka 1. izreke) te je obustavljen postupak utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 25. listopada 1990. do 12. veljače 1991. (točka 2. izreke).
2. Tužitelj osporava presudu suda prvoga stupnja zbog svih zakonom dopuštenih razloga. Navodi da je priložio dokaze koji potvrđuju njegovu pripadnost dragovoljačkim oružanim skupinama te je predložio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka. Ističe da tuženik nije saslušao sve predložene svjedoke niti pribavio popis pripadnika dragovoljačkih oružanih skupina od 15. veljače 2007., čime je povrijedio pravila postupka. Dalje navodi da je tuženik negativno odlučio o njegovom zahtjevu uz obrazloženje da nije sudjelovao u oružanom otporu, već je držao straže i čuvao vitalne objekte. Ističe da su takve aktivnosti obavljali i drugi pripadnici dobrovoljačkih oružanih skupina i općenito pripadnici Narodne zaštite kojima je status hrvatskog branitelja priznat. U odnosu na razdoblje utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja za koji je postupak obustavljen navodi da mu je službena osoba predložila da povuče zahtjev. Kako je i sud prvoga stupanja odbio provesti dokazne prijedloge bez valjanog obrazloženja smatra da su i u sporu povrijeđena pravila postupka te da je osporena presuda donesena na temelju nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže žalbu usvojiti, osporenu presudu poništiti i odlučiti sukladno tužbenom zahtjevu. Traži trošak sastava žalbe.
3. Tuženik predlaže žalbu odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući odluku prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi, Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Naime, suprotno žalbenim navodima, osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može se ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj člankom 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21.).
7. Postupak u ovoj upravnoj stvari pokrenut je u povodu zahtjeva tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja u razdoblju od 25. listopada 1990. do 12. veljače 1991. i od 1. lipnja 1991. do 24. listopada 1991. na temelju pripadnosti Dobrovoljačkim oružanim skupinama Ž.
8. Rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela donesena su nakon presude Upravnog suda u Osijeku, broj: UsI-1108/19 od 21. veljače 2020. kojim je poništeno ranije rješenje tuženika od 27. rujna 2019. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, sud nije prihvatio zaključak o činjeničnom stanju prema kojem „dragovoljačka oružana skupina Ž.- D. Ž.“ nije sastavnica oružanih snaga iz članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17. i 98/19., dalje u tekstu ZHBDR) te je uputio tuženika na potrebu provođenja ispitnog postupka.
9. U nastavku postupka tužitelj je u izjavi na zapisnik kod nadležnog tijela 3. ožujka 2021. naveo da odustaje od dijela zahtjeva koji se odnosi na razdoblje utvrđivanja predmetnog statusa od 25. listopada 1990. do 12. veljače 1991. te izričito naveo da traži utvrđivanje statusa za razdoblje od 1. lipnja 1991. do 24. listopada 1991. na temelju pripadnosti D.-u Ž.
10. Prema članku 3. ZHBDR-a, za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata potrebno je kumulativno ispuniti uvjete pripadnosti Oružanim snagama Republike Hrvatske ( Zbor narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga) ili naoružanim odredima Narodne zaštite od najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. te u tom razdoblju sudjelovati o obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način opisan tom odredbom.
11. Status hrvatskog branitelja utvrđuje se na temelju činjenica o kojima ministarstvo nadležno za obranu ili unutarnje poslove vodi službenu evidenciju ili na temelju provedenog ispitnog upravnog postupka.
12. Spisu prileži popis osoba koje su sudjelovale u dragovoljačkim postrojbama 1990./1991. Ž. u kojem je evidentirano i tužiteljevo sudjelovanje u razdoblju od 25. listopada 1990. do 12. veljače 1991. (redni broj 44. navedenog popisa). Iz podataka u spisu proizlazi da je konačan popis sačinilo pet zapovjednika D.-a. Nadalje iz spisa proizlazi da je 131. brigada HV-a ustrojena 25. listopada 1991. te da su zatečeni pripadnici D.-a nastavili kontinuirano sudjelovati nakon 25. listopada 1991. u toj brigadi, a tužitelj ima utvrđen status hrvatskog branitelja na temelju pripadnosti 131. brigadi HV-a Ž. u razdoblju od 18. studenoga 1991. do 19. ožujka 1992.
13. Nadalje, u ponovljenom postupku saslušani su svjedoci, ratni zapovjednici D.- a, koji su sastavili naprijed navedeni popis pripadnika D.-a, T. L. i L. B. iz čijih izjava proizlazi da je dio naoružanja D.-a vraćen 12. veljače 1991. zbog čega pretpostavljaju da tužitelj do tog datuma ima evidentirano sudjelovanje u D.-u te da se ne mogu očitovati o tužiteljevom sudjelovanju nakon 1. lipnja 1991. Iz izjava tužitelja i saslušanih svjedoka proizlazi da ne raspolažu materijalnim dokazima iz relevantnog razdoblja, dok iz izjava svjedoka proizlazi da je jedan od ratnih zapovjednika D.-a umro, a jedan teško bolestan te nije u mogućnosti svjedočiti.
14. Prema ocjeni ovog Suda, dokazi u spisu ne upućuju na zaključak da je tužitelj u traženom razdoblju bio pripadnik naprijed navedene formacije. Naime, pored okolnosti što tužiteljevo sudjelovanje nije evidentirano u konačnom popisu pet zapovjednika D.-a, njegovo sudjelovanje u razdoblju od 1. lipnja 1991. do 24. listopada 1991. ne proizlazi ni iz usmenih izjava saslušanih zapovjednika. Nadalje na navedeni zaključak upućuje i okolnost da tužitelj nije u kontinuitetu preuzet u 131. brigadu HV-a Ž. (od 25. listopada 1991.), već je pripadnik iste od 18. studenoga 1991.
15. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud ocjenjuje da su u upravnom postupku i sporu pravilno i potpuno utvrđene odlučne činjenice, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo.
16. Time što sud prvoga stupnja nije proveo sve po tužitelju predložene dokaze, nisu povrijeđena pravila postupka jer dokazi u spisu daju pouzdanu osnovu za pravilan zaključak o činjeničnom stanju.
17. Nadalje iz spisa proizlazi da je tužitelj jasno i izričito, nakon što je upoznat s izjavama svjedoka, odustao od dijela zahtjeva koji se odnosi na utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja u razdoblju od 25. listopada 1990. do 12. veljače 1991. koji je podnio Ministarstvu obrane. Stoga se ne mogu prihvatiti navodi tužitelja da je do povlačenja zahtjeva došlo zbog radnje službene osobe. Osim toga sud prvoga stupnja u obrazloženju presude navodi koja razdoblja sudjelovanja kroz pripadnost D.-u utvrđuje ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, a koja ministarstvo nadležno za poslove obrane.
18. Stoga ovaj Sud navode žalbe ocjenjuje neosnovanima.
19. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom, to nije osnovan zahtjev za nadoknadu troška sastava žalbe, a što proizlazi iz članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
20. Slijedom navedenoga presuđeno je na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima kao u izreci.
U Zagrebu 11. siječnja 2023.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić, v.r.
