REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4535/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Neretvanski sliv d.o.o., OIB 62045212268, Opuzen, S. Parmaća 6a, kojeg zastupa punomoćnik Boško Šiljeg, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Boško Šiljeg, Nedjeljko Tutavac i Luka Šiljeg u Pločama, Vukovarska 6, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. OIB 26187994862, Zagreb, Miramarska 22, radi naknade štete u iznosu od 665.083,63 kn, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2521/2017-3 od 7. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku poslovni broj P-148/2016 od 10. ožujka 2017., u sjednici održanoj 11. siječnja 2023.

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2521/2017-3 od 7. svibnja 2019. u toč. I. izreke i presuda Trgovačkog suda U Splitu, Stalna služba u Dubrovniku poslovni broj P-148/2016 od 10. ožujka 2017. u toč. II. izreke i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima ovog revizijskog postupka odlučit će sud zajedno s odlukom o glavnoj stvari.

Obrazloženje

1.Trgovački sud u Dubrovniku presudom poslovni broj P-148/2016 od 10. ožujka 2017. sudio je:

''I. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju a na ime naknade imovinske štete i temeljem police osiguranja broj: 900200002241, novčanu svotu od 148.364,00 kuna sa zateznim kamatama prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 8 %-tnih poena, koje kamate teku na ovaj iznos od dana 14. ožujka 2015. godine do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5% poena, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

''2. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju, a na ime naknade imovinske štete novčanu svotu od 349.800,94 kune sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5% poena, koje teku od 01. studenog 2015. godine do isplate, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju, a na ime naknade imovinske štete, novčanu svotu od 82.966,46 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5% poena, koje teku od 01. siječnja 2016. godine do isplate, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

4. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju, a na ime naknade imovinske štete novčanu svotu od 89.953,23 kune sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5% poena, koje teku od 01. siječnja 2016. godine do isplate, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.''.

1.1. Odlukom o parničnim troškovima odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-2521/2017-3 od 7. svibnja 2019. u toč. I. izreke odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u točki II. izreke.

2.1. Taj sud je istom presudom odbio kao neosnovanu i žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u odnosu na dosuđeni iznos glavne tražbine u visini od 148.364,00 kn.

2.2. Drugostupanjskim rješenjem je ukinuta prvostupanjska presuda u točki I. izreke u odnosu na kamatu na dosuđeni iznos glavne tražbine u visini od 148.364,00 kn, te u odnosu na točku III. izreke, pa je u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tako je suđeno u sporu radi isplate osigurane svote i naknade štete po Ugovoru o osiguranju od 22. siječnja 2015. i tuženikovoj polici kasko osiguranja motornog vozila broj 900200002241, u vezi sa štetnim događajem od 13. ožujka 2015., u kojemu je nastala totalna šteta na osiguranom tužiteljevom teretnom vozilu reg. oznake DU 202 EC.

4. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (''Narodne novine'' broj 70/19, dalje: ZID ZPP/19) i čl. 107. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" broj 80/22 – dalje: ZID ZPP/22), kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno preinači nižestupanjske presude i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

6. Revizija je dopuštena i osnovana.

7. Protiv drugostupanjske presude je dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 500.000,00 kuna (iznosi 522.720,63 kune).

8. Stoga je presuda ispitana po čl. 392.a. st. 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Presuda nije ispitana zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer zbog tog razloga nije dopušteno revizijom pobijati drugostupanjsku presudu (arg. iz čl. 385. st. 1. ZPP).

9. Predmet spora je, kako je uvodno navedeno, isplata osiguranje svote i naknada štete po Ugovoru o osiguranju od 22. siječnja 2015. i tuženikovoj polici kasko osiguranja motornog vozila broj 900200002241. Tužitelj potražuje isplatu osigurane svote po osnovi materijalne totalne štete na vozilu u iznosu od 148.364,00 kuna (ispunjenje ugovora), te naknadu štete koja je (prema navodima u tužbi) nastala tužitelju kao stvarna šteta zbog neisplate osigurane svote u skladu s ugovorom, u visini troškova nastalih zbog potrebe angažiranja raznih autoprijevoznika u razdoblju od 14. kolovoza 2015. do 18. siječnja 2016. u iznosu od 349.800,94 kune, angažiranja trećih osoba u razdoblju od 13. ožujka 2015. do 14. kolovoza 2015. u iznosu od 82.966,46 kuna i izmakle koristi u iznosu od 83.952,23 kune.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- tužitelj i tuženik su sklopili ugovor o osiguranju teretnog vozila po ponudi broj 900200002241, tako što je tuženik izdao policu kasko osiguranja broj 041200002241 za višegodišnje osiguranje u razdoblju od 30. svibnja 2008. do 30. svibnja 2018. kojim je osigurano od oštećenja i uništenja tužiteljevo teretno vozilo marke Mercedes, reg. oznake DU 202-EC (osiguranje automobilskog kaska),

- dana 13. ožujka 2015. došlo je do prometne nezgode u kojoj je oštećeno osigurano vozilo,

- tužitelj je dana 25. ožujka 2015. podnio zahtjev tuženiku za naknadu štete iz osiguranja automobilskog kaska oznake 20AK9655/2015 za teretno vozilo marke Mercedes, reg. oznake DU 202-EC, pozivom na kasko policu osiguranja broj 041200002241 kojim traži naknadu štete;

- tuženik je odgovorio na zahtjev tužitelja dopisom od 4. svibnja 2015. iz kojeg se vidi da je tuženik utvrdio totalnu štetu na vozilu DU 202-EC te da popravak vozila nije rentabilan, a sačinio je i informativni izračun štete u iznosu od 148.364,00 kuna tako što je od vrijednosti predmetnog vozila na dan utvrđivanja visine štete u iznosu od 192.204,00 kuna oduzeta vrijednost spašenih dijelova vozila koja po nalazu tuženika iznosi 43.840,00 kuna;

- iz isprave koju je sačinio tuženik pod nazivom Oznaka štete:20-AK-9655/2015 proizlazi da je na tužiteljevom teretnom vozilu marke Mercedes, reg. oznake DU 202- EC nastupila totalna šteta;

- naknadnim dopisom od 6. svibnja 2015. tuženik je obavijestio tužitelja da je otklonio zahtjev za naknadu štete kao neosnovan jer da je do prometne nezgode došlo zbog toga što je nisu bili učvršćeni svi pokretni dijelovi teretnog vozila u dijelu kojim se učvršćuje podizni tovarni sanduk, pa je došlo do podizanja sanduka pri prolasku ispod podvožnjaka uslijed čega je sanduk udario u nadvožnjak i doveo do štete, dakle nisu provedene zaštitne mjere, što po navodu iz podneska predstavlja osnovu za isključenje odgovornosti tuženika po odredbi čl. 8. st. 6. Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska;

- odredbom čl. 8. st. 6. Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska od 10. ožujka 2014., koji čini sastavni dio ugovora, tuženik je kao osiguratelj oslobođen obveze isplate osigurane svote ako je šteta nastala uslijed radnji tužitelja kao ugovaratelja osiguranja u slučaju kad on ne održava osigurano vozilo i kad se ne pridržava odredaba o zaštitnim mjerama;

- prema rezultatima dokaznog postupka nema osnove za zaključak da bi na strani tuženika postojala namjera prijevarnog postupanja, niti da bi u postupanju tužitelja postojale radnje opisane u čl. 8. st. 6. Uvjeta uslijed kojih bi tuženik kao osiguratelj bio oslobođen obveze isplate osigurnine;

- tuženik nije dokazao niti postojanje činjenica koje bi ukazivale na propust vozača kao razlog za isključenje odgovornosti tuženika po odredbi čl. 8. st. 6. Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska.

11. Imajući na umu navedena utvrđenja prihvaćen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 148.364,00 kuna po osnovi totalne štete na vozilu, pozivom na odredbu čl. 921. i 944. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO). U preostalom dijelu je tužbeni zahtjev odbijen s obrazloženjem da polica osiguranja pokriva stvarnu štetu na vozilu, a ne i daljnje štete koje su eventualno mogle nastati u prometnoj nezgodi. U obrazloženju je navedeno kako, premda su stranke ugovorile da puno kasko osiguranje pokriva „sve rizike“ (čl. 4. Uvjeta), riječ je o štetama na vozilu, dok druge eventualne štete koje su tužitelju nastale ne predstavljaju osigurani slučaj.

12. Ovaj sud je, postupajući po reviziji tužitelja protiv odbijajućeg dijela presude, ocijenio da nije osnovan revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. U reviziji nije određeno navedena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka zbog koje je po čl, 385. st. 1. ZPP dopušteno pobijati presudu, a iz sadržaja same revizije nije jasno na koju bitnu povredu se ukazuje revizijom. Revizijski navodi se svode na tvrdnje o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju (što nije dopušten revizijski razlog) i pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava.

13. Međutim, osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio. Sporno je i u revizijskom stupnju postupka ima li tužitelj po osnovi police kasko osiguranja motornog vozila pravo na naknadu samo one štete koja je u osiguranom slučaju nastala na samom vozilu, ili ima pravo i na naknadu štete zbog zakašnjenja u isplati osigurane svote (izgubljenu dobit, troškove nastale uslijed osiguranog slučaja), i to u situaciji kad osiguratelj nije odmah po zahtjevu isplatio osiguranu svotu u iznosu koji pokriva stvarnu štetu na vozilu.

14. Pravilno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da osiguratelj ima obvezu po ugovoru o kasko osiguranju motornog vozila isplatiti osiguraniku iznos koji pokriva stvarnu štetu na vozilu. Time se iscrpljuje njegova obveza iz ugovora, bez obzira što je vlasniku osiguranog vozila eventualno nastala i druga šteta kao posljedica nastupanja osiguranog slučaja. Osiguratelj nije štetnik nego ugovorna strana iz ugovora o osiguranju, pa za razliku od štetnika koji je dužan naknaditi ukupnu štetu, osigurateljeva se obveza svodi na naknadu stvarne štete na vozilu u okviru osigurane svote.

15. Međutim u ovom sporu je tužitelj pored zahtjeva za ispunjenje ugovora o osiguranju, odnosno zahtjeva za isplatu osigurane svote u visini stvarne štete na vozilu, istakao i zahtjev za naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze koju je, po tvrdnjama tužitelja, učinio tuženik time što nije u skladu s ugovorom isplatio tužitelju dugovani iznos odmah po podnošenju zahtjeva za isplatu, odnosno čim je upravo tuženik utvrdio da je nastupio osigurani slučaj u kojemu je nastala totalna šteta na vozilu.

16. Riječ je dakle o dva zahtjeva, jednom koji se odnosi na ispunjenje ugovora i drugom koji se odnosi na naknadu štete zbog navodno neopravdanog zakašnjenja tuženika u ispunjenju ugovorne obveze. Nižestupanjski sudovi su pogrešno pravno kvalificirali dio tužbenog zahtjeva ocijenivši da se zahtjev u cijelosti odnosi na ispunjenje obveze iz ugovora o kasko osiguranju, propustivši ocijeniti je li tuženik povrijedio obvezu iz ugovora, odnosno je li zakasnio s isplatom, a s tim u vezi kakva su prava tužitelja.

16.1. Pri tome valja napomenuti da je osigurateljeva obveza iz ugovora o osiguranju novčana obveza. Prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO) dužnik koji zakasni sa ispunjenjem dospjele novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Vjerovnik dospjele novčane obveze ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to je li pretrpio kakvu štetu zbog dužnikovog zakašnjenja. Međutim, prema odredbi čl. 30. st. 2. ZOO ako je šteta koju je vjerovnik pretrpio zbog dužnikovog zakašnjenja veća od iznosa koji bi dobio na ime zateznih kamata, on ima pravo zahtijevati i naknadu štete i to (samo) razliku od iznosa zateznih kamata do punog iznosa štete. Pri tome treba imati na umu da je u ovom slučaju riječ o novčanoj obvezi tuženika. Ako je i riječ o neopravdanom zakašnjenju tuženika, o čemu se za sada nižestupanjski sudovi nisu izjašnjavali, treba poći od toga da je i tužitelj trebao poduzeti sve radnje da smanji štetu (primjerice zakupom ili nabavkom drugog teretnog vozila, makar i putem kredita).

17. U ovom slučaju je zbog pogrešnog pravnog pristupa izostala ocjena o tome je li tuženik zakasnio s ispunjenjem dospjele novčane obveze zbog razloga koji ne opravdavaju odbijanje isplate osigurane svote po zahtjevu tužitelja ili je imao opravdanog razloga vjerovati da postoje osnove za isključenje njegove odgovornosti, te je li tužitelju zbog toga nastala neka šteta i u kojem obimu.

18. S obzirom na to da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava izostala ocjena odlučnih činjenica pa zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude, valjalo je rješenjem prihvatiti reviziju, ukinuti djelomično presudu prvostupanjskog suda i u cijelosti presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje istom vijeću prvostupanjskog suda.

Zagreb, 11. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil

Broj zapisa: eb318-19746

Kontrolni broj: 0bafa-fe2e5-ff099

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVAN VUČEMIL, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.