Poslovni broj: 6 Us I-2483/2021-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice I . E . vlasnice obrta L., zastupana po opunomoćeniku S. Č., odvjetniku iz

P., protiv tuženika Ministarstva financija Republike

Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Zrinsko Frankopanska 60, radi utvrđenja posebne naknade za nezakonito obavljanja djelatnosti bez koncesije, nakon javne rasprave zaključene 24. studenoga 2022. u nazočnosti opunomoćenika tužiteljice S. Č., odvjetnika iz P. i

opunomoćenice tuženika A. L., više inspektorice, objavljene 11. siječnja 2023. (objava zakazana za dan 1. prosinca 2022. odgođena zbog bolesti sutkinje),

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područni carinsku ured Split, Klasa: UP/I-471-01/21-11/22, Urbroj: 513-02-8008/2-21-1 od 11. svibnja 2021., te podredni tužbeni zahtjev da se rješenje proglasi ništetnim.

r i j e š i o  j e

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-471-01/21-11/22, Urbroj: 513-02- 8008/2-21-1 od 11. svibnja 2021., tužiteljici kao obvezniku obračunavanja i plaćanja naknade za koncesiju osobi koja je obavljala djelatnost na pomorskom dobru za koju je potrebna koncesija, utvrđena je obveza po osnovi posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije za razdoblje od 22. srpnja do 31. prosinca 2017., od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. i od 1. siječnja do 30. rujna 2019. u ukupnom iznosu od 68.182,81 kuna, te je utvrđena imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije u navedenom razdoblju u iznosu od 58.214,42 kuna, dakle, s nalogom za uplatu utvrđenog iznosa u roku od 8 dana za izvršenje, pod prijetnjom ovrhe.

2. Tužiteljica u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika iz svih zakonom određenih razloga, u bitnom navodi kako je nadzor pokrenut temeljem dopisa Županijskog državnog odvjetništva u Splitu N-DO-52/15 od 28. kolovoza 2018. gdje je navedeno kako je na inicijativu L. u. V. b. po

provedenim izvidnim radnjama utvrđeno da se na dijelu područja koja obuhvaća čestice zemljišta katastarske oznake ../., ../., ../., … /. i ../. k.o. S. nalaze dva ugostiteljska objekta u kojima ugostiteljske usluge pružaju Ž. J. vlasnik obrta D. i I. E. vlasnica obrta L.. Navodi kako je uvidom

u Izvadak iz zemljišne knjige Zemljišno knjižnog odjela S. sa katastarsku općinu … S. i Katastar zemljišta za katastarsku općinu S. utvrđeno da se navedeni objekt nalazi na kat. čest. zem. ../. (z.k.č. . …/. k.o. Solin) i ../. (z.k.č. …./.. k.o. S.). Navodi kako se kat.čest. ../. k.o. S. (z.k.č. …./.. k.o. S.) površine 125 m² (dvorište 68 m² i izgrađeno zemljište 57 m²) nalazi na pomorskom dobru i u vlasništvu L. u., S., a kat. čest. ../. k.o.S. (z.k.č. …./.. k.o. S.) površine 53 m² (izgrađeno zemljište 16 m², dvorište 5 m² i dvorište 32 m²) u privatnom vlasništvu I. E. iz S. Tvrdi kako je naknada izračunata na način da je površina izgrađenog zemljišta od 16 m² na kat čest. zem. ../. (u privatnom vlasništvu) podijeljena sa ukupnom površinom izgrađenog zemljišta od 73 m² na kat. čest. zem. ../. i ../. i pomnoži sa 100 dobije se postotak površine caffe bara koji se nalazi na zemljištu u privatnom vlasništvu, u odnosu na ukupnu površinu caffe bara i iznosi 21, 91 %, a na pomorskom dobru iznosi 78,09 %. Prigovara u dijelu u kojem je određena naknada za razdoblje do 8. studenoga 2019., te tvrdi da je do provedbe prijavnog lista Klasa: 932-06/18 – 02/107 od 3. travnja 2018., tužiteljica bila upisana kao nositelj u registrima te nije imala razloga posumnjati da bi taj objekt bio položen na pomorskom dobru. Poziva se na rješenje o izvedenom stanju u kojem je ozakonjeno objekt položen na čest. zem. ../., ../.., ../. k.o. S. (sud. čest. …./., …/.., …./.. k.o. S.) u kojem je određena ukupna čestica bruto površine 86,83 m², a položena na česticama koje ne predstavljaju pomorsko dobro. Navodi kako je tek 8. studenoga 2019. jasno određeno pomorsko dobro na predmetnim česticama do tog trenutka je stranka imala legitimno očekivanje da se ne radi o pomorskom dobru. Poziva se na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Gaši protiv Hrvatske , kao i na presude Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1373/2009, broj U-III-2709/2010 i broj: U-III-4673/2008. Ističe kako je konvencijska i ustavnosudska praksa jednovrsna u stavu da se pogreške u radu tijela državne vlasti ne mogu ispravljati na teret osoba koje su tim radom obuhvaćene, nego da teret takvih grešaka mora snositi država. Nadalje, navodi kako je do 8. studenoga 2019. stranka bila upisana u posjedovnom listu kao nositelj prava, a pomorsko dobro nije bilo usklađeno i kao takvo upisano u zemljišnoj knjizi. Prigovara kako je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te se poziva na rješenje o izvedenom stanju u kojem je ozakonjen predmetni objekt i utvrđeno je da je objekt položen na čest zem ../., ../.., ../. k.o. S. (sud. čest. …./., …./.., …./.. k.o. S.)

u kojem je određena ukupna čestica brutto površine 86,33 m². Navodi kako je upravno tijelo utvrdilo da je objekt položena kat. čest. zem. ../. k.o. S. (z.k.č. …./.. k.o. S.) i kat. čest. zem. ../. k.o. S. (z.k.č. …./.. k.o. S.), a rješenjem o izvedenom stanju je određeno da objekt položen čest zem ../., ../.., ../. k.o. S. (sud. čest. …./., …./.., …./.. k.o. S.). Ističe kako je u dvjema različitim javnim ispravama na različit način utvrđeno činjenično stanje. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika, podredno proglašenje rješenja ništavim.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, koje u bitnom ponavlja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 24. studenoga 2022. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je tuženo tijelo je obavilo porezno- pravni postupak financijskog nadzora obračunavanja i plaćanja naknade za koncesiju kod tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2019., o čemu je sastavljen zapisnik Klasa: 471-01/18-11/171, Ur.broj: 513-02-8008/2-20-8 od 30. studenoga 2020.

8. U postupku je utvrđeno kako je Županijsko državno odvjetništvo u Splitu dana 19. rujna 2018. tuženiku dostavilo dopis broj: N-DO-52/18 od 28. kolovoza 2018. u svezi korištenja pomorskog dobra u V.-s. b. bez koncesije, u

kojem je navedeno da na inicijativu L. u S. koja upravlja lučkim područjem V. b. po provedenim izvidnim radnjama je utvrđeno da se na dijelu područja koje obuhvaća čestice zemljišta katastarske oznake ../., ../., ../., ../. i ../. k.o. S. nalaze dva ugostiteljska objekta u kojima ugostiteljske usluge pružaju Ž. J. vl. obrta D. i I. E. vl. obrta L. U prilogu

istoga je dostavljena raspoloživa dokumentacija radi provođenja nadzora, između ostalog, Odluka o osnivanju L. u. S. (Narodne novine, broj 45/1997), a u točki IV. Odluke je navedeno da lučko područje luke S. nad kojim se proteže nadležnost L. u. S. između ostalog čini pod 2. V. b. i to kopneni

dio koji obuhvaća područje rta S. do granice k.o. S.-k.o. S., te da navedeni dio obuhvaća k.č.br. k.o. S. od ….., dio .. ....../. .. ../. ...i …...

9. Tijekom nadzora ovlašteni inspektori tuženika su 1. listopada 2019. obavili očevid na navedenoj lokaciji u V. b. i utvrdili da tužiteljica obavlja ugostiteljsku djelatnost u caffe baru L..

10. Nadalje, uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige Zemljišno knjižnog odjela S.za katastarsku općinu …… S. i Katastar zemljišta za katastarsku općinu S. utvrđeno je da se navedeni objekt nalaz na kat.čest.z. ../. (z.k.č…../..) i ../. (z.k.č. …./..). Utvrđeno je kako se kat. čest ../. (z.k.č…../..) površine 125 m² (dvorište 68 m² i izgrađeno zemljište 57 m³) nalazi na pomorskom dobru i u vlasništvu je L. u., S., te kako je kat. čest. ../. (z.k.č. …./..)

površine 53 m² (izgrađeno zemljište 16 m², dvorište 5 m² i dvorište 32 m²) u privatnom vlasništvu tužitelja.

11. Tuženo tijelo je utvrdilo kako je od 01. ožujka 2000. u primjeni Zakon o državnoj izmjeri katastru nekretnina po kojemu se u katastru zemljišta više ne evidentiraju posjednici, već vlasnici i ovlaštenici kat. čestica, dok se prije 01. ožujka 2000. u posjedovne listove upisivao stvarni i mirni posjednik, jer prema pravnom shvaćanju Upravnog suda Republike Hrvatske osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik nekretnina ili ovlaštenik nekog drugog prava na nekretninama, koje se upisuje u zemljišne knjige, kao i osoba koja uz zahtjev priloži valjanu ispravu, kojom dokazuje svoje pravo vlasništva ili postojanje nekog ovlaštenja na nekretninama, upisati će se u posjedovni list katastarskog operata neovisno o tome tko je u posjedovnom listu upisan kao posjednik tih nekretnina i u čijem se posjedu te nekretnine nalaze, osim u slučaju kada je vlasništvo ili postojanje ovlaštenja sporno (Us-9008/2002-11 od 16. studenog 2006. godine).

12. Tuženo tijelo je nadzorom utvrdilo kako se caffe bara L. sa 21,91% nalazi na privatnom zemljištu, a 78,09% na pomorskom dobru, kako je to obrazloženo na stranici 8. osporenog rješenja.

13. U skladu sa navedenim, kako je nadzorom utvrđeno da tužiteljica u promatranom razdoblju nije imala koncesiju za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru, to je tužiteljici utvrđena obveza po osnovi posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije za razdoblje od 22. srpnja do 31. prosinca 2017., od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. i od 1. siječnja do 30. rujna 2019. u iznosu od 68.182,81 kuna, u skladu sa odredbama Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru ("Narodne novine"" broj: 23/04, 101/04, 39/06, 63/08, 125/10, 102/11, 83/12 i 10/17,) kojom su utvrđeni kriteriji za određivanje visine koncesijske naknade, a koja Uredba je donijeta temeljem članka 119. točke 1b. i 1.c. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj: 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16.), te je utvrđena imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije u navedenom razdoblju u iznosu od 58.214,42 kuna.

14. Odredbom članka 3. stavkom 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom. Stavkom 2. istog članka propisano je da pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje.

15. Odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da građevine i drugi objekti na pomorskom dobru koji su trajno povezani s pomorskim dobrom smatraju se pripadnošću pomorskog dobra. Stavkom 2. istog članka propisano je da na pomorskom dobru ne može se stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi.

16. Odredbom članka 6. stavkom 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da gospodarsko korištenje pomorskog dobra je korištenje pomorskog dobra za obavljanje gospodarskih djelatnosti, sa ili bez korištenja postojećih građevina i drugih objekata na pomorskom dobru, te sa ili bez gradnje novih građevina i drugih objekata na pomorskom dobru.

17. Odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da za posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra može se u Zakonom propisanom postupku fizičkim i pravnim osobama dati koncesija.

18. Odredbom članka 8. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da sve koncesije na pomorskom dobru i koncesijska odobrenja daju se na temelju prava koja na pomorskom dobru ima Republika Hrvatska.

19. Odredbom čanka 16. stavka 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da je koncesija pravo kojim se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje pravnim osobama i fizičkim osobama registriranim za obavljanje obrta. Stavkom 2. istog članka propisano je da prava i obveze na temelju koncesije nastaju sklapanjem ugovora o koncesiji.

20. Odredbom čanka 28. stavkom 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da se za koncesiju na pomorskom dobru plaća godišnja naknada koja se određuje odlukom o koncesiji. Stavkom 2. istog članka propisano je da naknada za koncesiju za gospodarsko korištenje pomorskog dobra sastoji se od stalnog i promjenjivog dijela, a visina se određuje polazeći od gospodarske opravdanosti, odnosno profitabilnosti gospodarskog korištenja pomorskog dobra koja se dokazuje studijom gospodarske opravdanosti, procijenjenom stupnju ugroženosti prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi te zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske.

21. Odredbom čanka 37. a Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da Republika Hrvatska može poduzimati sve radnje radi zaštite pomorskog dobra, kao i podnositi tužbe radi utvrđenja pomorskog dobra, naknade štete ili stjecanja bez osnove protiv osoba koje gospodarski koriste ili su koristile pomorsko dobro bez koncesije ili koncesijskog odobrenja i time ostvarile određenu korist ili svojim radnjama uzrokovale štetu.

22. Nadalje, odredbom članka 12. stavka 1. Zakona o koncesijama („Narodne novine“, broj: 69/17.) propisano je da je zabranjeno svako obavljanje djelatnosti za koje je potrebna koncesija, a obavlja se bez dane koncesije. Stavkom 2. istog članka propisano je da koncesionaru koji izvršava ugovor o koncesiji zabranjeno je obavljanje djelatnosti koncesije izvan opsega djelatnosti koncesije koji je određen ugovorom o koncesiji. Obavljanjem djelatnosti koncesije izvan opsega djelatnosti koncesije koji je određen ugovorom o koncesiji smatra se svako prekoračenje ovlaštenja koja proizlaze iz ugovora o koncesiji, uključujući svaki oblik samovlasnog proširenja primjene tih ovlaštenja.

23. Odredbom članka 89. stavka 1. Zakona o koncesijama propisano je da ako se u postupku nadzora utvrdi da koncesionar obavlja djelatnost koncesije izvan opsega koji je određen ugovorom o koncesiji, odnosno da druga osoba djelatnost za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije obavlja bez koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, inspektor donosi rješenje kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata iznosa posebne naknade za nezakonito obavljane djelatnosti bez koncesije. Stavkom 2. istog članka propisano je da obveza plaćanja naknade s obilježjem naknade za koncesiju nastaje obavljanjem djelatnosti u okolnostima iz st.

1. ovog članka. Stavkom 3. istog članka propisao je da se iznos naknade s obilježjem naknade za koncesiju utvrđuje na temelju činjenica utvrđenih prema njihovoj gospodarskoj biti i pripadajućim najvišim iznosima koji se obračunavaju primjenom kriterija koji su posebnim zakonom propisani za određivanje visine nakade za koncesiju. Stavkom 6. istog članka propisano je da utvrđenje i plaćanje naknade s obilježjem naknade za koncesiju ne predstavlja ozakonjenje nezakonitog obavljanja djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka i ne može se smatrati osnovom za stjecanje prava koncesije te ne isključuje obvezu oduzimanja imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti, kao ni pravo na naknadu svake druge štete koja je nastala zbog nezakonitog obavljanja djelatnosti.

24. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava.

25. Prema ocjeni ovog Suda, obzirom kako je nadzorom nedvojbeno utvrđeno kako tužiteljica u promatranom razdoblju nije imala koncesiju za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru, a koju djelatnost je obavljala, što tužiteljica niti ne spori, to je tužiteljici pravilno utvrđena naknada za koncesiju zbog obavljanja djelatnosti bez pravne osnove, odnosno obavljanje gospodarske djelatnosti za koje je potrebna koncesija, bez dodijeljene koncesije, u skladu sa citiranim odredbama Zakona.

26. Prigovor tužiteljice vezano za površinu, vlasništvo i brojeve katastarskih čestica ovaj Sud nije uvažio osnovanim. To iz razloga jer je upravno tijelo temeljem Izvatka iz zemljišne knjige Zemljišno knjižnog odjela S. za katastarsku općinu …… S. i Katastar zemljišta za katastarsku općinu S. utvrdilo kako se predmetni objekt nalazi na k.č.z. ../. (z.k.č. …./..) i ../. (z.k.č. …./..). Dakle, činjenično stanje je utvrđeno temeljem javnih isprava, zbog čega je ovaj Sud dokazni prijedlog za provođenje identifikacije po vještaku geodetske struke raspravnim rješenjem od 24. studenoga 2022. odbio kao nepotreban.

27. U odnosu na tvrdnju tužiteljice kako pomorsko dobro nije bilo usklađeno i upisano u zemljišnu knjigu, valja kazati kako je neosnovan navod tužiteljice kojim se spori da bi se radilo o pomorskom dobru. Ovlašteni inspektori upravnog tijela su nadzorom utvrdili mjesto i način obavljanja - korištenja pomorskog dobra, dakle, utvrđeno je faktičko stanje, pa je jasno da se radi o pomorskom dobru, za korištenje kojeg je potrebno imati dodijeljenu koncesiju i zaključen ugovor o koncesiji kojim bi se dala ovlast za korištenje pomorskog dobra za obavljanje gospodarske djelatnosti. Zakonom je određeno što je pomorsko dobro, a upis u zemljišne knjige nije konstitutivni akt za stjecanje statusa pomorskog dobra, već deklaratorni akt, kako je to i tuženo tijelo pravilno utvrdilo i obrazložilo na stranici 6. osporenog rješenja.

28. Konvencijska praksa i ustavnosudska praksa, na koju se poziva tužiteljica u predmetnom sporu, nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari obzirom kako u konkretnom slučaju ne možemo govoriti o počinjenoj pogrešci upravnog tijela na štetu stranke.

29. Slijedom prethodno navedenog, ovaj Sud ocjenjuje kako je tuženo tijelo u obrazloženju osporenog rješenja dalo obrazložene odgovore na tužiteljeve prigovore na Zapisnik o nadzoru, s kojim obrazloženjem je Sud suglasan, a kako je to već i navedeno u predmetnoj presudi.

30. U skladu sa navedenim, navodi tužitelja iz tužbe nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

31. Slijedom navedenoga, Sud je stajališta kako osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS- a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao izreci presude.

32. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 11. siječnja 2023.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog (članak 79. stavak 7. ZUS-a). Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članka 67. stavak 2. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužiteljice S. Č., odvjetniku iz P.

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom ured Split, Zrinsko Frankopanska 60

3. U spis

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je 10.000,00 kuna (čl. 25. ZSP-a)

2. Provesti postupak naplate sudske pristojbe tužbe i presude po

pravomoćnosti, te žalbe ukoliko ista bude izjavljena, (čl. 22. ZSP-a)

3. Kalendar 30 dana